Kip sv. Florijana u Pušći

Iako je Donja Pušća najveće naselje općine Pušća te ujedno i središte općine sa svim središnjim funkcijama, prema kojemu sva ostala naselja općine gravitiraju, prema važnosti treba izdvojiti i Gornju Pušću. Ne samo zato jer je u ova dva naselja smješteno više od polovice stanovništva općine Pušća, nego i zato jer se uz prometnicu na ulazu u Gornju Pušću nalazi monumentalan kip sv. Florijana zaštitnika cijele općine od požara, pod čiju su se zagovornu molitvu mještani stavili.

kip sv. Florijana u Pušći

«Kip Sv. Florijana u Pušći jedan je od rijetkih iz uže i šire okolice Zagreba koji se sačuvao do danas. Kameni kasno-barokni kip uz umjetničku ima i veliku kulturno-povijesnu vrijednost. Djelo je to dobrog i vještog iako nepoznatog baroknog kipara». Dr. Doris Baričević.

Postavljen 1778. godine na zemljištu ondašnjih plemića Hadrovića iz Žlepca koji su kasnije zemljište darovali crkvi u Pušći koja je i danas vlasnik istog zemljišta.

Nema vjerodostojnih podataka tko ga je dao izgraditi i postaviti ali je velika vjerojatnost da su to bili Hadrovići iz Žlepca.

1885. godine kip je dao obnoviti Pavao pl. Hadrović.

U povijesnim izvorima javlja se 1808. u kanonskoj vizitaciji župe Pušća: «In hac Parochia una est statua S. Floriani versus occidentem in via publica expensis piis erecta et consecrata» («U ovoj župi ima kip svetog Florijana prema zapadu na javnom putu o trošku pobožnih podignut i posvećen», Arhiđakonat katedrala, knj 64/XX, v.c. 1808. str. 310).

Jako oštećen bio je već 1940.g. (negativi i fotografije u tzv. Schneiderovoj zbirci u Strosmajerovoj galeriji u Zagrebu iz 1940.-e broj 2292 i 2293).

Godine 1983. ostaci kipa otpremljeni su u Muzej Brdovec. 13. svibnja 1995. godine Općina Pušća zaštitila i obnovila original koji se nalazi u općinskoj vijećnici i podigla repliku.

Umjetničke, restauratorske i konzervatorske radove izvela je Umjetnička radionica "Ksaver" iz Zagreba pod stručnim nadzorom komisije u sastavu:

1. Dr. Doris Baričević - povjesničar umjetnosti
2. Prof. Silvije Novak - konzervator
3. Mario Fučić - restaurator
4. ing. arh. Antonija Prebeg
5. Franjo Selinger - općinski načelnik

Izvor: pusca.hr

Općina Pušća u znaku sv. Florijana

Područje općine Pušća smješteno je na istočnom dijelu Marijagoričkog pobrđa. Jezgra općine nalazi se sa istočne strane potoka Pušća s kojih se u 20. stoljeću naselja polako spuštaju prema dolini.

Toponim Pušća potječe od pridjeva pust, što znači da označava pustinju, nenastanjenu zemlju. Pejzaž Marijagoričkog pobrđa, koje predstavlja prirodni okvir smještaja općine Pušća je područje pošumljenih gora, osunčanih proplanaka i padina.

Ovo je zastava općine Pušća. U središtu je grb općine, u njemu Sveti Florijan odjeven u odori rimskog vojnika koji iz desne ruke lije vodu iz vrča na zapaljenu kuću, a u lijevoj ruci drži crvenu zastavu.

zastava Općine Pušća

Sela i zaselci općine Pušća rasuti su po pitomim brežuljcima – iako su do današnjih dana zadržali osobine poljoprivrednog područja – pripadaju gravitacijskoj zoni zagrebačke županije.

grb Općine Pušća

Ukoliko nekad čujemo ''idi u Pušću Bistru'', ''ovo je iz Pušće Bistre'', ''to je kao Pušća Bistra''…, potrebno je znati da naselje pod tim imenom nikada nije postojalo. Pojam Pušća Bistra nastao je od željeznice, točnije od naziva službenog mjesta - danas stajališta a nekada kolodvora. Kolodvor/stajalište nalazi se zapravo u selu Pojatno koje i danas nosi to ime.

Ime kolodvora Pušća-Bistra potjecalo je od susjednih većih naselja Pušće i Bistre. S time da se Donja Pušća (na zapadu) nalazi na 3 km od kolodvora, a Donja Bistra (na istoku) na 4 km. Gornja Pušća i Gornja Bistra nalaze se još dalje. Dakle, naselja od kojih je nastao naziv ''Pušća Bistra'' međusobno su udaljena 7 km i osim autobusne, odnosno cestovne poveznice nemaju nikakve međusobne veze.

autobusna stanica Donja Pušća

Pušća i Bistra danas su općine u sastavu Županije zagrebačke, dok je Pojatno selo u sastavu Grada Zaprešića u istoj županiji.

Na području općine Pušća nalazi se 8 naselja – Bregovljana, Donja Pušća, Dubrava Pušćanska, Gornja Pušća, Hrebine, Hruševac Pušćanski, Marija Magdalena i Žlebec Pušćanski.

Najveće naselje općine Pušća je Donja Pušća koje je ujedno i središte općine sa svim središnjim funkcijama. Sva ostala naselja općine gravitiraju općinskom središtu u kojemu se nalazi Trg sv. Florijana sa metalnim kipom zaštitnika vatrogasaca.

Trg sv. Florijana

Sv. Florijan na istoimenom trgu

Vatrogasni modeli i makete

Mnogi maketari i kolekcionari vatrogasnih memorabilija sakupljaju makete i modele vatrogasnih vozila pokazujući i na taj način svoju veliku ljubav prema vatrogastvu i strast prema kolekcionarskom sakupljanju istih.

maketa vatrogasne postave

U svijetu kao i diljem naše države održavaju se mnogobrojne izložbe gdje posjetitelji mogu razgledavajući vatrogasni vozni park u malom vidjeti ujedno i povijest razvoja vatrogasne tehnike.

modeli vatrogasnih vozila

U kolekcijama se mogu naći makete svih vrsta, namjena i proizvođača, napravljenih u mjerilu od 1 : 43 do 1: 100.

Märklin H0 (1 : 87)  Magirus vatrogasna auto-ljestva

VW 1600L Variant omjer 1 : 43, oko 1970

Märklin H0 (1 : 87)  vatrogasno vozilo tipa Magirus

Jedna od tvrtki koja se bavi proizvodnjom maketa kako za djecu tako i za odrasle je Märklin (MÄRKLIN ili MAERKLIN), njemačka tvrtka za izradu igračaka. Tvrtka je osnovana 1859. godine, sa sjedištem u Göppingenu u Baden-Württembergu. Iako se izvorno specijalizirala za pribor popularnih kućica za lutke, danas je najpoznatija po modelu željeznica i tehničkih igračaka. U nekim dijelovima Njemačke i Švedskoj naziv tvrtke gotovo je sinonim za model željeznice. Među brojnim setovima željeznica postoji i vatrogasni set željeznice nominalne veličine H0 (u mjerilu 1: 87, Märklin ga je uveo 1935.g.) koji se sastoji od: diesel vatrogasne lokomotive Baureihe V 100 (211/212), vagona sa vatrogasnom dizalicom, vagon cisterne, četveroosovinski plato-vagon za prijevoz vatrogasnih vozila…

vatrogasna diesel lokomotiva Baureihe V 100

vagon vatrogasne cisterne

plato-vagon za prijevoz vatrogasnih vozila

vatrogasni vagon sa dizalicom

U Märklin početnom set kompletu dolazi kamion vatrogasna ljestva model Scania vatrogasnog vozila, istog H0 mjerila, koji je proizveo Schuco za komplet tvrtke Märklin.

H0 (1 : 87) Model Scania vatrogasnog vozila. Model je proizveo Schuco

Osim tvrtke Schuco i mnogi drugi proizvođači su proizvodili modele vatrogasnih vozila u H0 mjerilu (1: 87), tako da je moguće prikupiti zavidan vozni park.

Vatrogasna H0 brigada: Märklin, Herpa, Rietze, Roco i Preiser

Moderni raspored željeznica ne sastoji se samo od kolosjeka i vlakova, stoga uz željeznice i vozila postoje i tvrtke koje rade eksterijere maketa koje su raznolike kao i sama stvarnost. Jedna od takvih tvrtki je njemački Faller sa tradicijom starom preko 60 godina koja tvornički proizvodi mostove, stanice, kuće, zgrade i opremu za uređenje krajobraza i gradova, prikladnu i omjerom sukladnu sa H0 sustavom željeznica tvrtke Märklin. Tako postoji mogućnost stvaranja cijelih gradova.

maketa grada i vatrogasne željeznice

Maketa vatrogasne postaje 'Sv. Florijan' sa tornjem, izrađene od tvrtke Faller u standardnom H0 mjerilu. Sa strane vatrogasne postaje je grb, na kojem se prepoznaje zaštitnik vatrogasaca sv. Florijan.

Maketa vatrogasne postaje 'Sv. Florijan'

Sv. Florijan zaštitnik vatrogasaca

Kapelica sv. Florijan - Slani Dol

Slani Dol je selo smješteno na 480 m nadmorske visine gorskog hrbta Samoborskog gorja, udaljenog 7 km od grada Samobora, unatoč imenu koje ukazuje na položaj u dolini. Njegova površina iznosi 3, 93 km², i prema popisu iz 2001.g. selo broji 226 stanovnika te 64 obiteljskih kućanstava. Pri vedrom vremenu iz ovoga mjesta pružaju se prekrasni pogledi na gore sjeverozapadne Hrvatske (Medvednica, Ivanščica, Strahinjčica).

kapelica Sv. Florijana - Slani Dol

U selu se nalazi kapelica Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Mala kapela u Slanom Dolu izgrađena je tijekom 1937. godine, a obnovljena je iz temelja 1987.g., u istim dimenzijama i na istome mjestu. Blagoslovio ju je, 8. kolovoza 1987.g., vlč. Ivan Horvat, tadašnji samoborski župnik.

Unutrašnjost kapele sadrži menzu oltara naslonjenu na zid i kip sv. Florijana, a u tornju se nalazi manje zvonce.

Sveti Florijan - Slani Dol

Kapela je ograđena ogradom i oko nje je cvjetnjak o kojem se brinu sami mještani. Kapela nema liturgijskih knjiga, posuđa niti ruha, nego se to u prigodi bogoslužja donosi iz župne crkve.

oltar kapelice

unutrašnjost kapelice

Slani Dol u bilo koje godišnje doba predstavlja posebnu sliku i mirnu oazu za izlet u prirodi, te idealno mjesto za hodočašćenje sv. Florijanu i planinarenje označenim planinarskim stazama do Japetića, Oštrca, Velikog Dola, Šoićeve kuće, gostinjca Sv. Bernarda i Gradišća. Ovdje se nalazi i šetnica – igraonica Škola po prirodi, u duljini tri km po obilježenom makadamskom i šumskom putu od Slanog Dola do Smerovišća i natrag.

U Slanom Dolu je na vrhu brijega smješten i Eko centar Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje, u kojemu je upravna zgrada Parka prirode s klupama i lijepim vidikom. U prizemlju je stalno otvorena izložba, koja prikazuje osnovna biološka i geološka obilježja Samoborskog i Žumberačkog gorja. U gornjoj prostoriji uređena je planinarska blagovaonica.

Svake godine u mjesecu svibnju, održava se u selu tradicionalno proštenje uz dan sv. Florijana. Misa u kapeli služi se u nedjelju nakon blagdana (4. svibnja) u 11 sati, kada se ujedno slavi i dan sela.

Biskup Antun Akšamović vatrogasni dobrotvor

Katedrala sv. Petra u Đakovu doživjela je veliki požar 23. lipnja 1933.g., koji je izbio u orguljama koje su u potpunosti izgorjele, a stradala je i ornamentika, freske, slike… koje su zahtijevale temeljitu restauraciju i obnovu. Za nabavku novih orgulja i obnovu ornamentike glavne lađe i kupole, koja je trajala od 1933. do 1936.g., možemo zahvaliti tadašnjem bosansko-srijemskom ili đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću velikom dobrotvoru mnogih kulturno-prosvjetnih i pjevačkih društava te vjernom podupiratelju vatrogastva.

biskup Antun Akšamović

Biskup Antun Akšamović rodio se 1875. godine u Garčinu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Vinkovcima.

Župna crkva sv. Mateja i župni dvor u Garčinu
sa spomen pločom

U Đakovu je završio studij teologije te je 1899.g. zaređen za svećenika. 1926. godine na Zagrebačkom sveučilištu promoviran je u doktora teologije honoris causa.

Do imenovanja za đakovačkog biskupa, Antun Akšamović obavljao je dužnost kapelana u Drenju i Đakovu, zatim je bio prefekt Malog sjemeništa u Osijeku. U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu obavljao je dužnost vicerektora i ekonoma, zatim je predavao moralnu teologiju, pastoralnu teologiju i katehetiku te je imenovan i rektorom, a tu je dužnost obavljao do imenovanja za biskupa 1920. godine.

Vrlo je aktivno radio na izgradnji novog sjemeništa u Đakovu za vrijeme svog prethodnika, Ivana Krapca. Za vrijeme biskupovanja sagradio je zajedno s zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom Središnje dječačko sjemenište u Zagrebu. Nakon obnove đakovačke katedrale od požara, 1938. godine biskup Akšamović nabavio je tri nova zvona i posvetio ih je sv. Petru, sv. Ivanu Nepomuku i sv. Josipu. Ta zvona se i danas oglašavaju.

ustoličenje biskupa u katedrali u Đakovu

Uspješno je vodio biskupiju tijekom Drugoga svjetskog rata, a poslije rata zalagao se za sređivanje odnosa između FRNJ i Katoličke crkve, te Vatikana. Na vlastelinstvu đakovačkih biskupa dao je podići mlin, dvije tvornice špirita i ciglanu. Ulagao je, također, i u vinogradarstvo. Pisao je o vjerskim, prosvjetnim, socijalnim i crkveno-povijesnim pitanjima. Novčano je pomagao mnoga vatrogasna društva koja je redovno i posjećivao.

vatrogasna medalja sa likom biskupa

Biskup Akšamović sudjelovao je u svojem rodnom mjestu na posveti vatrogasne zastave DVD-a Garčin.

DVD Garčin mimohod za posvetu zastave

posveta zastave 1934. gđa. Matilda Jureković i biskup Antun Akšamović

zastavi kumovala gđa. Matilda Jureković 10. lipnja 1934.

Na godišnjoj skupštini DVD-a Babina Greda 2. veljače 1925.g. izabran je za počasnog člana društva, a 1932. godine nazočio je i svečanom događaju posvete njihove zastave.

gđa. Katica Čivić, učiteljica i kuma zastave na posveti 1932.g. DVD Babina Greda

DVD Babina Greda 11. rujna 1932.g.

Sv. Florijan na zastavi DVD Babina Greda

U tijeku priprema za proslavu 50-godišnjice Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Vukovaru 1875. - 1925. zamoljen je dr. Antun Akšamović da izvrši posvetu njihove zastave, što je on i učinio 1927. godine. Isto tako zamoljena je grofica Sofija Eltz da bude kuma zastavi. Grofica je prihvatila, s tim da ju je zbog slaboga zdravlja zamijenila Matilda Schel supruga zapovjednika DVD-a Vukovar.

biskup Akšamović na posveti barjaka DVD Vukovar 1927.g.

Prigodom posjeta župi grada Otok u Vukovarsko-srijemskoj županiji 1931. godine Vatrogasnom društvu darovao je 200 dinara. Istu je posjetio i 1921.g. kada je podijelio sakrament krizme, čijom prilikom je svirala i vatrogasna limena glazba, koja je bila pouzdani sudionik brojnih crkvenih svečanosti (Florijanova, Papinskog dana, Tijelova, Križarskog brststva...).

novac u opticaju za vrijeme biskupove donacije 1931.g.

Biskup Akšamović ustupio je vatrogascima DVD Đakovo zemljište za gradnju novog vatrogasnog spremišta na mjestu gdje se danas spremište nalazi. Po osnivanju DVD-a 03. lipnja 1872.g. općinska šupa godinama je služila kao društveno spremište. Tek je 1892. godine bilo otvoreno vatrogasno spremište u neposrednoj blizini današnje tržnice, no i ono će se vrlo brzo pokazati kao nedovoljno rješenje. Iako je inicijativa za gradnju novog vatrogasnog doma bila pokrenuta još prije izbijanja prvoga svjetskog rata, s ozbiljenjem ove ideje otpočelo se tek 1920.g. kada je biskup Akšamović postao pokroviteljem DVD-a te mu darovao zemljište za gradnju novog DVD-a.

biskup A. Akšamović - DVD Đakovo 1940.g.

Uz angažman biskupa Akšamovića, cjelokupnog općinskog zastupstva, Andre Morića i Ivana Ribara kao visoko pozicioniranih političara pri Vladi i Parlamentu, ali i velikog broja Đakovčana koji su novčanim prilozima i na druge načine dali svoj doprinos početku gradnje, vatrogasno spremište izgrađeno je tijekom 1921.godine da bi kasnije, u više navrata, bilo dograđivano i uređivano. Kako tada, tako i u nizu navrata kasnije, biskup Akšamović je na razne načine pomogao rad đakovačkog vatrogasnog društva. 

O kakvoj veličini se radi pokazuje podatak da su vatrogasci u Đakovu povodom proslave 50 godina svojeg postojanja i u spomen na posvetu spremišta 3. VI. 1922.g. izdali i medalju sa njegovim likom kao zahvalu za sva dobra što je učinio za vatrogastvo.

Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Osijek Donji grad darovao je 1000 Din., pa je odbor u svojoj sjednici od 28. srpnja 1921.g. zaključio, njega zavesti među članove utemeljitelje, iako je društvo osnovano još 1875.g. Povodom proslave 50 godina društva u Donjem gradu 1925.g. rado se odazvao pozivu društva za pokroviteljstvo te proslave, na kojoj je osobno posvetio i novu društvenu zastavu kojoj je kuma bila gđa Nevenka Piller.

Redoslijed svečanosti DVD-a Osijek Donji grad

Biskup Akšamović umirovljen je 1951.g. nakon 30 godina biskupske službe. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života i sahranjen je u đakovačkoj katedrali, čiji je bio obnovitelj; u kripti uz biskupa Jurja Strossmayera njezina tvorca.

kripta katedrale u Đakovu