Sv. Florijan na Vatrogasnom domu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nedelišće

Između dva najveća grada na sjeveru Hrvatske, Čakovca i Varaždina, smjestila se Općina Nedelišće sa svojih jedanaest živopisnih naselja u kojima prema popisu stanovništva iz 2011. godine živi 12.028 stanovnika. Po broju stanovnika te po površini od 58,33 km četvornih riječ je o najvećoj općini u Međimurju.

S južne strane, Općinu Nedelišće, koja ima oblik jajeta, čuva rijeka Drava, sa sjeverozapada se na nju naslanjaju pitomi brežuljci koji navješćuju bregovito vinorodno gornje Međimurje, a na sjeveroistoku ona uvodi u samo središte kraja “med dvemi vodami”, odnosno između rijeka Drave i Mure.

Kroz naselja općine, koja na zapadu graniči sa Slovenijom, prolaze značajni međunarodni cestovni i željeznički pravci (naseljima primjerice prolazi najstarija hrvatska željeznička pruga Čakovec-Pragersko-Maribor), koji čine most iz srednje Europe prema unutrašnjoj Hrvatskoj te plavom Jadranu i južnoj Europi.

Središte Općine je naselje Nedelišće, koje je ime dobilo po danu nedjelji, kada se štuje Presveto Trojstvo, kome je posvećena nedelišćanska katolička župa.

crkva Presvetog Trojstva

Prvi put ime Nedelišće spominje se godine 1226. u darovnici kralja Bele IV. U srednjem vijeku Nedelišće se razvilo kao trgovište sa sajmovima i raznovrsnim obrtima te je bilo gospodarsko, a neko vrijeme i kulturno središte Međimurja. U Nedelišću je u vrijeme Zrinskih djelovala i jedna od prvih hrvatskih tiskara.

grb općine Nedelišće

Zapisi prvih požara u Nedelišću sežu u daleku 1875. godinu kada je zabilježen prvi katastrofalni požar. Navedeni požar zabilježen je u arhivi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Varaždin koje je sudjelovalo u gašenju. Nije poznato je li Nedelišće prije tog požara imalo bilo kakve sprave za gašenje požara, no Općina Nedelišće je u vremenu od 1875. do 1880. godine nabavila jednu vatrogasnu štrcaljku koja je imala samo posudu za vodu, kotao i mlaznicu koja je bila pričvršćena za kotao. Voda se raznim posudama i kantama nosila u posudu štrcaljke i preko kotla pomoću mlaznice gasio požar.

mala ručna štrcaljka

U vremenu do 1908.g. u Nedelišću je zabilježeno više manjih požara kada je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. Osnivačka skupština Društva održana je u Nedelišću 17. svibnja 1908.g. Jedan od pokretača osnivanja Društva bio je domaći sin Juraj Žnidarić. U početku svoga djelovanja svaki je član novoosnovanog DVD-a iz vlastitih sredstava nabavio kapu. Prva ljetna odora nabavljena je 1909.g.

članovi DVD-a Nedelišće 1909. godine

Što se tiče vatrogasne opreme, postojala je samo jedna štrcaljka, koju je nabavila Općina; ali istom nije bilo moguće gasiti veliki požar jer nije mogla biti u blizini samog požara. Upornošću vatrogasaca nabavljena je mala ručna štrcaljka na dva kotača sa usisnim cijevima i tlačnim cijevima promjera 25 mm. Nešto kasnije nabavljena je i veća ručna štrcaljka na četiri kotača s tlačnim cijevima promjera 52 mm. Do I. svjetskog rata Društvo je nabavljalo svake godine nešto ostale opreme (ljestve, pijuci, penjačka užeta i dr.).

velika ručna štrcaljka

Pored svoga stručnog rada DVD Nedelišće 1927.g. pokreće pitanje izgradnje vatrogasnog doma. Razmatrane su sve mogućnosti i poteškoće njegove izgradnje, te je na jednom od sastanaka odlučeno da se tom pitanju pristupi polaganije dok se ne prikupe novčana sredstva. Dogovoreno je da će radnu snagu na dobrovoljnoj bazi dati članovi Društva, a potreban prijevoz prijevoznici iz Nedelišća. Konačno. U veljači 1933. godine zaključeno je da se vod Upravne općine zatraži mjesto i lokacija na kojem će se graditi vatrogasni dom. Dogovoreno je da to bude na prostoru zvanom Verjanec, na raskrižju današnje Čakovečke ulice, Ulice braće Radić, Nove ulice i Ulice Karlović Vinka. Upravna općina odobrila je da se na toj lokaciji u središtu Nedelišća, kao najpogodnijoj, gradi vatrogasni dom.

Vatrogasni dom Nedelišće

Vatrogasni dom potpuno je stavljen pod krov u jesen 1936.g., a konačno je završen 1939.g. Otvorenje doma svečano se održalo 8. kolovoza 1939.g. Tada je priređena i javna vatrogasna vježba te zabava u dvorištu Vatrogasnog doma. Može se reći da nije bilo stanovnika Nedelišća koji nije bio na njegovu otvorenju i priređenoj zabavi.

stražnja strana Vatrogasnog doma

Društvo je na toranj Vatrogasnog doma 1966.g. postavilo električnu sirenu, koja je još i danas jedan od najboljih načina alarmiranja u slučaju bilo kakvih intervencija. Radi provjere ispravnosti, danas svake prve nedjelje u mjesecu državna služba za zaštitu i spašavanje njome označuje podne. Tokom svih minulih godina djelovanja i rada, Društvo se izgrađivalo nabavkom najsuvremenije vatrogasne opreme, edukacijom i osposobljavanjem svojih članova kako bi mogli udovoljiti i najzahtjevnijim zadacima koje se stavljaju pred njih. S obzirom na ulaganja, nisu izostajali niti uspjesi na vatrogasnim natjecanjima. Natjecateljske ekipe redovito su osvajale najbolja mjesta na međuopćinskim, općinskim i drugim natjecanjima, a također na Županijskom i Republičkom natjecanju.

vatrogasci svih DVD-ova s područja općine Nedelišće
u tradicionalnoj povorci od Vatrogasnog doma do
kapele Sv. Florijana na drugom kraju Nedelišća
za blagdan sv. Florijana 2018.g.

Uz redovito održavanje vatrogasne opreme te omasovljenje i stručno osposobljavanje članstva, Društvo će i u budućnosti nastojati na dobrovoljnoj osnovi razvijati i unaprjeđivati vatrogastvo i vatrozaštitu, sukladno s tehničkim razvojem i aktualnim dostignućima tehnologije i prakse. Ono će i dalje biti aktivan činitelj u provođenju mjera zaštite od požara, u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, te u spašavanju ljudi i imovine prilikom elementarnih i drugih nesreća.

 redovna godišnja skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nedelišće,
početkom veljače 2018.g.

Vatrogasno društvo Nedelišće svake godine u svibnju, Mjesecu zaštite od požara, provodi brojne aktivnosti. Početkom mjeseca, 4. svibnja redovito se obilježava Dan vatrogasaca, Blagdan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Tada domaći vatrogasci zajedno s ostalim Dobrovoljnim vatrogasnim društvima s područja cijele Općine Nedelišće sudjeluju na Svetoj misi za sve vatrogasce kod kapelice svetog Florijana u Ulici Martina Viljevca.

Sv. Florijan - DVD Nedelišće

Vatrogasac krstio umiruću bebu koja je potom oživjela

Kada obični pokušaji oživljavanja nisu uspjeli, vatrogasac volonter, koji je slučajno bio nekadašnji sjemeništarac, krstio je umiruću bebu i ona je počela plakati.

U Ciudad del Esteu, gradu u Paragvaju, u četvrtak 24. listopada 2019.g. u 14:50 sati vatrogasci su primili telefonski poziv od jednog očajnog studenta medicine koji je tražio pomoć za bebu staru samo mjesec dana. Brzo su se uputili na mjesto događaja mobilnim vozilom AM-28 za hitne slučajeve smještenog u njihovoj bazi. U vozilu hitne pomoći bila je uz vozača Florentina i ekipa od tri vatrogasca volontera Rosa Lopez, Sergio Fernandez i Jorge Corvalán, piše Aleteia.

Vatrogasac Corvalan, rekao je za Aleteiu, kako su na mjestu dolaska zatekli prizor bebe u naručju majke, 13-godišnje djevojčice domorodačkog podrijetla, koja je prosila na ulici. Bebini životni znakovi bili su gotovo neprimjetni.

„Beba je bila između života i smrti. Stavili smo je u kola hitne pomoći i odveli na odjel za traumatologiju. Na putu smo je pokušali oživjeti, ali bezuspješno“, objasnio je Corvalan.

Kad su stigli u bolnicu, vatrogasac (nekadašnji sjemeništarac) zamolio je medicinsku sestru da mu donese vodu kako bi krstio dijete.

„U hitnim slučajevima, bilo tko može krstiti nekoga. Shvatio sam da je došlo vrijeme da dijete stavim u Božje ruke, stoga sam to i učinio“, pojasnio je vatrogasac Corvalan.

Nakon izricanja riječi sakramenta, „Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, djetetovi vitalni znakovi su se počeli popravljati. Na Facebook stranici gradskih vatrogasaca napisano je da je „beba čudesno i nevjerojatno reagirala pred njihovim očima“.

„Kad sam je vratio na nosila, zaplakala je. U ovim slučajevima to je vrlo dobar znak”, rekao je Corvalan za Aleteiu. Primljena je na odjel za pedijatriju hitne pomoći na Traumatologiji te povjerena glavnim liječnicima.

Corvalan se kasnije tog dana vratio u bolnicu i liječnici su mu rekli kako se zdravlje djeteta poboljšava. Bez obzira na to radi li se o čudu ili ne, Corvalan i njegovi kolege vatrogasci bili su Božji suradnici u spašavanju života te bebe.

U objavi na Facebook stranici vatrogasci su zaključili: „Možda je teško za povjerovati ili se radi o slučajnosti, ali ono u što smo sigurni jest da je danas malena beba iz našeg grada bila dio jedne od najdirljivijih i emotivnijih priča naše institucije!❤“.

Izvor: Bombereos Ciudad del Este

Sveti Florijan na Stupu (pilu) Presvetog Trojstva u Olomoucu - Češka

"... podići ću stup visok i sjajan kakav neće biti jednak ni u jednom drugom gradu ..."

To su bile riječi koje je Václav Render, češki umjetnik iz Olomouca, prezentirao svoj projekt izgradnje počasnog spomenika, podnesenom Gradskom vijeću 29. listopada 1715. godine.

U gradu Olomoucu, u Moravskoj regiji u Češkoj Republici, nalazi se svjetski poznati spomenik, odnosno stup (pil) svetog Trojstva. Počasni stup Svetom Trojstvu, izgrađen između 1716. – 1554., zauzima posve iznimno mjesto u baroknoj skulpturalnoj i arhitektonskoj umjetnosti prve polovice 18. stoljeća. Njegov arhitektonski plan, opseg kiparske dekoracije i monumentalnost (visina 35 m) predstavlja konačni izričaj izgradnje sličnih spomenika. 

pil Svetog Trojstva

Stup Trojstva u Olomoucu svrstava se među jedinstvena djela u kojima je trijumfalni motiv, slaveći crkvu i vjeru, povezan sa stvarnošću umjetničkog djela, kombinirajući arhitektonska i urbanistička rješenja s razrađenim kiparskim ukrasom. Osobito u pogledu dizajna, nesumnjivo je najoriginalnije djelo njegova stvaratelja, češkog umjetnika Václava Rendera (1669. - 1733.), čija je nevjerojatna inicijativa, potpomognuta velikodušnom financijskom subvencijom, omogućila postavljanje ovog spomenika.

crtež smještaja figura

Zajedno s brojnim drugim lokalnim, moravskim umjetnicima, stvorio je djelo koje je sasvim jedinstveno po svojoj izuzetnoj veličini, elastičnosti i opsegu svog kiparskog ukrašavanja, i koje nema adekvatnu usporedbu sa drugim europskim gradovima. Istovremeno, to pokazuje lokalno domoljublje i kvalitetu kreativnog potencijala zemlje u kojoj su, unatoč jezičnim barijerama u mješovitom češko-njemačkom okruženju, ujedinili svoje snage za izgradnju dostojanstvenog monumentalnog spomenika. Središnja ideja ove financijski izuzetno zahtjevne gradnje bila je podignuti samopouzdanje čeških građana, osnažiti njihovu povezanost s gradom, i istaknuti glavne vrijednosti koje su pretpostavljali ljudi iz doba baroka, stavljajući značajan naglasak na vjersku svijest.

U tom pogledu stup Trojstva primjer je vrhunca ne samo umjetničkih, već prije svega, vjerskih i građanskih osjećaja, koji se tradicionalno ponavljaju kroz različite pojednostavljene verzije u pilovima na velikom broju mjesta u srednjoj Europi. Slično tome, postaje, u tom smislu, dokaz kulturne i religijske tradicije, čiji kontinuitet čini temelje češko-njemačke kulture ove zemlje, a koji danas predstavlja i platformu za suvremenu kulturu u češkom okruženju.

pogled sa gradske vijećnice

Zajedno s drugim spomenicima - šest baroknih fontana i drugim marijanskim stupom, koji su u Olomoucu nastali u istom razdoblju, stup Trojstva obuhvaća kompleks, značajan kao primjer sveobuhvatnog rješenja unutarnjeg urbanizma. To je mjesto gdje se arhitektonske i urbanističke vrijednosti kombiniraju s čisto umjetničkim vrijednostima koje su u cjelini određene intelektualnim trendovima toga doba. Dok izgradnja fontana s uglavnom mitološkim ukrasom naglašava građansku upravu grada i njegov građanski, općinski karakter, izgradnja crkvenih spomenika podvlači vjersku tradiciju. U tom pogledu, cijeli kompleks baroknih građevina u Olomoucu, koji nedvosmisleno dominira stupom Trojstva, predstavlja ne samo izvanredan umjetnički spomenik, već, prije svega, spomenik općeg kulturnog i povijesnog značaja, koji uključuje manifestaciju izvanredne vjerske pobožnosti. Zbog svoje jedinstvenosti, monumentalnih dimenzija i umjetničke izvedbe, istodobno se može nazvati religioznim spomenikom svjetske važnosti.

fontana na trgu

pogled na trg u Olomoucu s tornja crkve sv. Mauricea,
s lijeve strane vidi se gradska vijećnica

Spomenik je nastao kao izraz katoličke zahvalnosti za spas od kuge koja je pogodila Moravsku između 1713. i 1715. godine, ali i lokalnog patriotizma jer su svi majstori i umjetnici koji su ga stvarali, bili iz Olomouca, a svi prikazani sveci na stupu su bili povezani s gradom.

stara razglednica

U osnovi, osnovni tlocrt stupa Trojstva izveden je iz kružnog područja promjera 17 metara. Iz kružne osnove, uzdižu se bogato ukrašeni kipovi i reljefi sa mnoštvom detalja. Na vrhu stupa nalazi se pozlaćena bakrena skulptura Svetog Trojstva i uznesenja Djevice, te arkanđela Gabrijela.

Sveto Trojstvo - vrh kipa

Uznesenje Marijino

Ispod su prikazani sveci povezani s Isusovim životom (sv. Ana, sv. Joakim, sv. Josip i sv. Ivan Krstitelj), potom tri teološke kreposti (nada, vjera i ljubav), moravski sveci sv. Ćiril i Metod koji su u 9. st. širili kršćanstvo.

teološka krepost: vjera

Sv. Ćiril

Sv. Metod

Zatim sv. Vojtjeh Praški i sv. Ivan Nepomuk i sv. Blaž kojemu je posvećena jedna od glavnih gradskih crkava. Pri dnu su sveci zaštitnici: austrijski zaštitnik sv. Mauro, češki zaštitnik sv. Vjenceslav, sv. Ivan Kapistran, sv. Antun Padovanski, sv. Alojzije Gonzaga, poljski isusovac sv. Ivan Sarkander i zaštitnik vatrogasaca sv. Florijan.

Sv. Blaž

Sv. Mauro

Sv. Vjenceslav

Sv. Ivan Kapistran

Sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca

Više umjetnika i majstora je sudjelovalo u izradi spomenika koji je ujedno predstavljao i vrhunac njihovog rada, iako mnogi nisu doživjeli njegovu realizaciju. Václav Render, privilegirani carski arhitekt, potaknuo je ideju njegove izrade, projektirao ga, izgradio prvu fazu i pomogao financirati i umro tijekom radova. Ni njegovi sljedbenici Franz Thoneck, Johann Wenzel Rokický i Augustin Scholtz nisu poživjeli dovoljno dugo da vide dovršetak stupa. Ukupno 18 skulptura i 9 reljefa započeo je raditi Phillip Sattler, a nakon njegove smrti Andreas Zahner ih je dovršio i umro. Zlatar Goldsmith Simon Forstner je izgubio zdravlje zbog korištenja otrovnih živinih spojeva u procesu pozlate skulptura na vrhu. Stup svetog Trojstva dovršen je 1754. godine.

stara fotografija

Stup svetog Trojstva najveća je barokna skulpturalna grupa u Češkoj, a 2000. godine upisan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine kao „jedan od najizuzetnijih primjera vrhunca srednjoeuropskog baroknog umjetničkog izražavanja".

Vatrogasna himna - Gjuro Stjepan Deželić

„Kad su vatrogasci odlučili uzeti sv. Florijana za svog zaštitnika, prepoznali su u njemu cjelovitu osobu, primjer vjere i solidarnosti, poput spremnosti i solidarnosti vatrogasaca, koja se ubraja u uzore humanosti, dobrote i nesebičnosti. Kršćani u tim vrlinama vatrogasne službe prepoznaju Isusove zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. Znamo ulogu vatrogasaca: čuvati narodnu imovinu, materijalna dobra od požara i elementarnih nepogoda, braniti ljudske živote. Iz toga vidimo kolika je hrabrost, plemenitost i ljubav tih ljudi na djelu.

Nije bez razloga otac vatrogastva u Hrvatskoj Gjuro Deželić postavio vatrogastvo na dva važna temelja, a to su bogoljublje i domoljublje, na ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Upravo radi toga je bivša komunistička vlast 1963. dala ukloniti Deželićev spomenik u Zagrebu. On je vraćen dolaskom demokracije, zahvaljujući prije svega Družbi hrvatskog zmaja. Ponovno postavljanje spomenika ima za cilj oživjeti vrijednosti za koje je živio i za koje se zalagao, a koje je prije njega živio Sveti Florijan“.

biskup Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru, 04.05.2010. u Istri

Gjuro Stjepan Deželić,
spomenik u Zagrebu

Otac hrvatskog vatrogastva Gjuro Stjepan Deželić (Ivanić-Grad, 25. III. 1838. − Zagreb, 28. X. 1907.) bio je vješt organizator i marljiv djelatnik u mnogim područjima kulturnog i javnog života. Od 1869.g. bio je u službi grada Zagreba, a od 1871. do smrti gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika, čijim su nastojanjem u Zagrebu podignuti mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod. Sa zagrebačkim gradonačelnikom Pavlom Hatz-om osnovao je 1868.g. prvo vatrogasno Društvo u kojemu je bio i prvi njegov tajnik.

O tome je napisao i izdao 1870.g. spis 'Postanak vatrogasnog društva'. Iako je prvobitna ideja išla u pravcu osnivanja profesionalne postrojbe, u želji da se građani ne opterećuju novim porezima, pristupilo se osnivanju Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zagrebu, koje je ujedno i najstarije društvo u Vatrogasnoj zajednici Grada Zagreba i jedno od tri najstarija društva u Hrvatskoj. To društvo podržavao je uz razne velike poteškoće preko 30 godina.

Članovi središnjeg odbora Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice 1895.
(u sredini sjedi Đ. Deželić, drugi zdesna stoji M. Kolarić)

Zagovarao je slobodno udruživanje vatrogasaca u dobrovoljnu organizaciju, tehničko opremanje jedinica suvremenim sredstvima te temeljitu stručnu vatrogasnu izobrazbu. Utemeljio je Hrvatsko-slavonsku vatrogasnu zajednicu 1876.g., te je kao njezin prvi predsjednik aktivno do smrti sudjelovao u stvaranju prve suvremene nacionalne vatrogasne stručne i humanitarne organizacije. Bio je suradnik i urednik više časopisa, među kojima i gradskoga tjednika  'Obćinar' (1883. – 85.), u sklopu kojega je 1892.g. organizirao prvi vatrogasni list 'Vatrogasac'.

Vatrogasni viestnik, 1896.,
prvi broj časopisa

List je bio službeno glasilo Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice do 1896., kada je zbog razilaženja sa zajednicom u pristupu poticanju razvoja vatrogastva, Deželić osnovao 'Vatrogasni viestnik'. Glavni urednik bio je Deželićev suradnik Mirko Kolarić, tajnik Zajednice.

Vatrogasni vježbovnik

Zauzimao se za uvođenje hrvatskoga jezika u vatrogastvo, te je autor prvih udžbenika iz suvremenoga vatrogastva. Njegovom zaslugom u hrvatsko vatrogastvo uvedena je jednolična vatrogasna zapovijed, i u Zagrebu je osnovana zadruga “Croatia” za osiguranje protiv požara.

Vatrogasac, 1893.g.,
naslovna stranica

Prvi udžbenik 'Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce', s pregledom zapovijedi, nazivlja, prikaza vježbi i raznih pravila, objavio je 1882., a napisao je i 'Vatrogasni propisnik za prokušavanje štrcaljke' (s M. Kolarićem, 1894.), 'Vatrogasni vježbovnik' (1895.) te 'Hrvatski vatrogasni zakon' (1907.), primjenu kojega nije doživio.

Obučevnik

„Ja sam nekad za zvijezdu vodilicu mojega života izabrao ljubav prema čovječanstvu i našoj domovini, pa sam na tu zvijezdu gledao u svim maglama i burama života, još i sada, gdje sam skoro na domaku svoga rada, moram priznati, da mi ta zvijezda sja svijetlo i jasno“.

Gjuro Stjepan Deželić, 1906.g., godinu dana prije smrti

Hrvatski vatrogasni zakon, 1907.g.

Autor je i stihova 'Vatrogasne himne' (1898), koju je uglazbio Ivan pl. Zajc za muški zbor i vatrogasnu limenu glazbu.

Otac hrvatskog vatrogastva

Zagrebačko tipografsko pjevačko društvo 'Sloga' prekrasno ju je otpjevalo 7. X. 1898.g. na svom koncertu. Himna je primljena oduševljenim pljeskom razdraganog mnogobrojnog slušateljstva. Poznavatelji glazbe smatraju je jednom od ljepših himna u Europi, a izvodi se i danas prigodom vatrogasnih obljetnica i jubilarnih proslava.

VATROGASNA HIMNA

Vatrogasci! Braćo mila

zapjevajmo u sav glas:

glasnica nam pjesma bila,

da smo četa svim za spas.

Vatru gasi, brata spasi,

to je našeg društva zov,

kad se požar nam doglasi,

eto nas na plamni krov.

Što si čovjek trudom steče

il' djedova mu je dar,

sve bit može kratke sreće

za čas postat ugljen žar.

Tako nesta mnogo blaga

i zavlada jad i glad

toga nema, braćo draga,

gdje junački naš je rad.

Vatru gasi, brata spasi,

to je našeg društva zov,

sve steć može ma suzdasi,

al' ne može život nov.

Vatru gasi, brata spasi,

to je našeg društva zov,

to je društva zov!

Sdružismo se, hvala Bogu;

u vještačkom radu svom,

bratu otrt suzu mnogu,

spasit život, spasit dom,

dizat blago domovini,

činit milom rodu glas,

u blizini i daljini požar gasit, evo nas.

Vatru gasi, brata spasi,

to je našeg društva zov!

Dizat blago domovini,

činit milom rodu glas,

u blizini i daljini požar gasit evo nas.

(Gjuro Stjepan Deželić, 1898.)

Izvorni rukopis Zajčeve Vatrogasne himne čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u Zbirci muzikalija i audiomaterijala, u kojoj se čuvaju rukopisna djela i glazbena ostavština brojnih hrvatskih skladatelja.