Još je davno u starom Rimskom carstvu Marko Tulije
Ciceron, rimski govornik, ustvrdio: „Povijest je svjedok vremena, svjetlo
istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine“. Jedan od
najvažnijih izvora za proučavanje povijesti svakako su povijesni dokumenti,
koji zbog svoje originalnosti zaslužuju pozornost svakoga od nas, jer nam kao nijemi
„svjedok vremena“ postaju ciceronovskim jezikom rečeno „glasnici starine“. Pred
nama se nalazi 'Diploma' nekadašnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveti Duh
u Zagrebu iz koje se puno toga može iščitati.
|
vatrogasna 'Diploma' DVD-a 'Sveti Duh' |
Dobrovoljno vatrogasno društvo uzvišenog imena 'Sveti
Duh', danas Črnomerec, osnovano je davne 1933. godine na području zapadnog
dijela grada Zagreba na prostoru današnjeg Sv. Duha. Iako Črnomerec kao gradska
četvrt u samoupravnom ustrojstvu Grada Zagreba obuhvaća u svojem imenu više
gradskih naselja na obroncima Medvednice, tako i Sv. Duh kao takav jer se
Zagreb širio, stoga današnji naziv sadržajno odgovara, ali iz vjerničke
nostalgije možemo konstatirati kako je nekadašnji naziv bio i više nego interesantan.
Svakako, vatrogasno društvo opravdava uzvišenost imena treće božanske osobe
Presvetog Trojstva budući da vatrogastvo u svojoj biti ima pomaganje i služenje
drugima u nevolji, analogno služenju božanskih osoba u samom Trojstvu. Časno
zanimanje, zaslužuje i časno ime (lat. nomen
est omen – 'ime je znak').
|
sv. Florijan na vatrogasnoj 'Diplomi' |
Danas je Sv. Duh naziv za brdovitu ulicu na Črnomercu
koja povezuje Ilicu i Lukšiće, a poznata je i po tome što se u njoj nalazi
Klinička bolnica Sveti Duh i župa i svetište sv. Antuna Padovanskog, dok je u
prošlosti bilo poznato i po dobro opremljenom i uvježbanom DVD-u Sveti Duh. Godine
1965. zbog urbanizacije Grada Zagreba odlučeno je da se na mjestu tadašnjeg vatrogasnog
doma sagrade stambene zgrade, stoga je društvo „privremeno“ preseljeno u Ilicu
259, koje je i do danas ostalo sjedište Društva.
|
članska iskaznica DVD-a 'Sveti Duh' |
Na vatrogasnoj 'Diplomi' sa lijeve strane možemo
vidjeti župnu crkvu sv. Antuna čija gradnja je započela 1931. godine, dvije
godine prije utemeljenja DVD-a, kada se slavila 700-ta obljetnica smrti
Padovanskog Sveca. Gradnja crkve dovršena je 1934. godine, dok je župa osnovana
1. siječnja 1932.g. Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun
Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je blaženi
Alojzije Stepinac. Interesantno je za primijetiti sa koliko je preciznosti na 'Diplomi' nacrtana vjerno crkva sa kapelicom Svetoga križa u
sklopu svetišta.
|
crkva sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu |
Hrvatska je u vrijeme podjeljivanja 'Diplome' potpadala
pod državno uređenje Kraljevine Jugoslavije (1929. – 1941.) koji je pod svoju
kontrolu stavio najbrojniju, najhumaniju i u narodu najpopularniju organizaciju
– vatrogasna društva. Pod izlikom da pomaže i razvija vatrogastvo, Kraljevina
Jugoslavija donosi Zakon o organizaciji
vatrogastva, koji stupa na snagu 15. srpnja 1933. godine, a s kojim su
vatrogasne organizacije iako dobile svoj pravni status, ograničene su im slobode
i inicijative. Cjelokupno vatrogastvo bilo je podčinjeno vrhovnom predstavniku
i vođi Vatrogasnom savezu u Beogradu, te stavljeno pod nadležnost Ministarstva
za tjelesni odgoj naroda, dok je kao pokrovitelj nametnuti kraljević Tomislav.
Dobrovoljna vatrogasna društva mijenjaju ime u četa. U međuvremenu i
Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica mijenja ime u Vatrogasna zajednica
Savske banovine; ali koja se nije mogla pomiriti sa novonastalom situacijom, te
je na svojoj skupštini 1936.g. zahtijevala povratak imena društvo umjesto čete,
uz zaključak da hrvatsko vatrogastvo, kao sastavni dio hrvatskog naroda, ulazi
u borbu za oživotvorenje narodne slobode. Donosi se i zaključak da se u
vježbovniku svi nazivi i zapovijedi mijenjaju na hrvatski jezik, da se na odore
vrati hrvatski grb, te da na vatrogasnom barjaku na jednoj strani bude slika
Sv. Florijana, a na drugoj vatrogasni znak s imenom društva. Kako vidimo
na 'Diplomi Sv. Duha' nalazi se natpis: 'Dobrovoljno vatrogasno društvo' (ne
četa!) sa hrvatskim grbom i vatrogasnim pozdravom: 'Pomoz Bog!', dok je na
desnoj strani prikazan sv. Florijan kako gasi vatru zgrade u plamenu. U slikovitom
prikazu je snažno izraženo i vatrogasno geslo: 'Vatru gasi, brata spasi!', pri
čemu se bratom smatra svaki bližnji tko je potrebit pomoći (vatrogasac spašava
djevojku).
|
model kacige toga vremena prikazan je na grbu Kraljevine Jugoslavije |
U povodu šezdesete obljetnice Zajednice otkriva se 1937.g.
spomenik ocu vatrogastva Gjuri Deželiću u Zagrebu, a na vatrogasnom skupu u
prisutnosti 17 000 vatrogasaca donosi se rezolucija od strane Vatrogasne
zajednice Savske banovine u kojoj se traži raskid Zajednice sa Vatrogasnim
savezom Kraljevine Jugoslavije, te skidanje vatrogasnih odora Kraljevine. Na 'Diplomi'
su vatrogasci prikazani u vatrogasnim odorama i kacigama Kraljevine
Jugoslavije.
|
vatrogasna četa u odori Kraljevine Jugoslavije,
Borongaj, 1933.g. |
Zanimljivo je na 'Diplomi' za primijetiti vatrogasnu
opremu sa kojom raspolažu vatrogasci toga vremena: auto-ljestvu, motornu pumpu,
stare bakrene mlaznice, mehaničke dvostruke klizne ljestve, ljestve kukače, cijevi
namotane na vitlo, kacige sa štitnikom za vrat, penjačko uže preko ramena,
opasač sa vatrogasnom sjekirom…, koja stvarno pokazuje dobru opremljenost
društva, a kako vidimo po intervenciji gašenja i njihovu brojnost te
osposobljenost.
Mehaničke drvene klizne ljestve u dva dijela koja se
mogu produžiti, bile su opremljene upravljačkim kotačem, kočnicom kotača,
opružnim ležajem i uređajem za niveliranje; te su obično bile duge 10 do 15
metara. Na slici ih nalazimo rastegnute i naslonjene na zapaljenu zgradu sa
trojicom vatrogasaca koji ih poslužuju, a također i polegnute na kamion
(auto-ljestva) za prijevoz, čije kotače možemo vidjeti iza kamiona.
Najpoznatije mehaničke klizne ljestve bile su Magirus tip E00 od 10 m i tip 10C
od 15 m, tvrtke koja je još 1866. godine počela proizvoditi vatrogasna vozila
noseći reputaciju visokih tehničkih standarda, osobito izumivši okretne ljestve
– Magirus Leiter, ugrađene na podvozju kamiona legendarnog modela iz 1924.g.,
poznatijeg kao Magirus DL 24. Ugradbom u podvozje dobilo se brže stavljanje
ljestvi u funkciju jer se nisu morale skidati sa kamiona na čije podvozje su
bile samo naslonjene i koji je služio samo za njihov prijevoz. Iako su na
'Diplomi' prikazane ljestve na kamionu prije Magirusovog modela DL 24 to je
svakako bilo za ono vrijeme vrlo napredno.
|
Magirus mehaničke klizne ljestve |
|
slični model vatrogasne auto-ljestve kao na 'Diplomi', Njemački vatrogasci |
|
prijevoz mehaničkih kliznih ljestvi, Njemački vatrogasci |
|
vatrogasna pumpa sa plosnatim spremnikom, kakva je na 'Diplomi' |
|
staro vatrogasno crijevo |
Kao dokaz dobre opremljenosti dobrovoljnog društva
Sveti Duh nalazimo i podatak da je grad Zagreb za gradsku stražu u Savskoj
cesti, koja je bila prva Stalna vatrogasna profesionalna momčad, 1919.g.
nabavio dvije autoštrcaljke marke „Steyer“ i jedne ljestve tipa „Magirus“.
Dakle, iste takve.
|
Profesionalni vatrogasci s opremom. Zagreb, 1922.g. |
Godina 1929. bila je prekretnica u bržem razvoju
Gradske vatrogasne straže i vatrogastva grada Zagreba, time što se posve
odvojila od Zagrebačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva, postavši radna
jedinica gradskog poglavarstva. U to vrijeme bilo je zabilježeno da se u
spremištu u Savskoj cesti nalazio jedan momčadski automobil bez štrcaljke,
jedne automehaničke ljestve dužine 30 metara, dvije motorne štrcaljke, jedan
auto-rezervoar za vodu zapremine 3500 litara i jedan prijevozni agregat. Dakle,
ništa više od Svetog Duha. Pet punih godina trebalo je da se situacija popravi
i da se stvori kvalitetna gradska profesionalna straža, nabavkom novih
strojeva, pribora i opreme, adaptacijom garaža i nastambi, i povećanjem broja
ljudstva, što je utrlo put današnjem profesionalizmu. Svakako, i dobrovoljno
vatrogasno društvo Sveti Duh, danas Črnomerec, je uveliko doprinijelo tome.
|
Magirus DL 24, 1924.g. sa ugrađenom ljestvom |
Nema komentara:
Objavi komentar