Cheb (njemački: Eger) je grad u
regiji Karlovy Vary u Češkoj, s oko 32 000 stanovnika. Nalazi se na rijeci
Ohře, u podnožju planine Smrčiny (njem. Fichtelgebrige) blizu
granice s Njemačkom. U prošlosti za grad nalazimo nekoliko naziva: 1061.
godine ime grada je zabilježeno kao Egire; 1179.g. bio je
poznat kao Egra; od 1322.g. kao Eger i okolni
teritorij kao Regio Egere i Provincia Egrensis; nakon 14. stoljeća također kao Cheb ili Chba. Od 1850. godine jednako se koriste imena Eger i Cheb. Od 1938. do
1945.g. to je bila jedna od općina u Sudetenlandu (Sudeti; njem: Sudetenland, češki
i slovački: Sudety, poljski: Kraj Sudetów je naziv za
pogranično područje u bivšoj Čehoslovačkoj današnjoj Češkoj Republici,
na njenoj granici prema današnjoj Austriji, Njemačkoj i Poljskoj), gdje je
prije Drugog svjetskog rata živjelo većinom njemačko stanovništvo - tzv.
Sudetski Nijemci. Prije protjerivanja njemačkog stanovništva, grad je bio
središte njemačkog jezičnog područja poznatog kao Egerland, dio
sjeverno-bavarskog dijalektnog područja.
Tijekom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća, termin
Sudeti (Sudetenland) počeo se koristiti za većinu pograničnih oblasti
čeških zemalja (uklj. Moravsku i Šleziju), gdje je sve do 1945.
- 1946. godine živjela brojna njemačka manjina, njih 3 do 3,5 milijuna. Prema
uzoru Alpska područja/alpski Nijemci, u Češkim područjima Nijemci su
počeli sebe nazivati sudetskim Nijemcima, a Češka područja zvati Sudetska područja. Naziv Sudeti, koji je u međuvremenu dobio i političku konotaciju koju
su njemački nacisti, uz podršku dijela njemačkog stanovništva koje je živjelo u
Sudetima (prije svega Sudetonjemačke stranke - SdP), zloupotrijebili za
razbijanje predratne Čehoslovačke. Poslije Münchenskog sporazuma (1938.), imenom Sudetenland označavala su se sva područja koje je ondašnja
Čehoslovačka morala predati Hitlerovoj Njemačkoj.
Etnička karta Austro-Ugarske 1911. godine - roza boja su područja sa njemačkim jezikom, dok su sa češkim jezikom većinom plava boja |
Već pred kraj II. Svjetskog rata, kada se mogao
nazrijeti njegov konačan ishod, tadašnja Čehoslovačka zahtijevala je ta
područja natrag, smatrajući kako njemačko stanovništvo mora napustiti to
područje. Odluku o deportiranju Nijemaca donijela je Čehoslovačka vlada u
egzilu koja je početkom 1943. godine zatražila potporu Saveznika za
ovaj prijedlog. U mjesecima nakon završetka rata, "divlja"
protjerivanja dogodila su se od svibnja do kolovoza 1945. Čehoslovački
predsjednik Edvard Beneš 28. listopada 1945. pozvao je na „konačno
rješenje njemačkog pitanja“ (češki: konečné řešení německé otázky)
koje je trebalo riješiti etničku deportaciju Nijemaca iz Čehoslovačke.
Područje Sudeta nastanjeno Sudetskim Nijemcima |
Protjerivanja su provedena po nalogu lokalnih vlasti,
većinom skupina naoružanih dobrovoljaca. Međutim, u nekim je slučajevima
pokrenuta ili provedena uz pomoć regularne vojske. Nekoliko tisuća ljudi umrlo je
tijekom nasilnog protjerivanja, a više njih umrlo od gladi i bolesti kao posljedica. Protjerivanje je prema 'Potsdamskoj konferenciji' trajalo od
25. siječnja 1946. do listopada iste godine.
Čehoslovački vojnici patroliraju u gradu Krásná Lípa (njemački Schönlinde) u Sudetima u rujnu 1938. |
Na limenoj pločici dimenzija 24,5×18,5 cm vidi se
natpis na njemačkom jeziku „St. Florian Versicherungs-Anstalt in Eger“, a
budući da se grad Eger, odnosno Cheb nalazi u današnjoj Češkoj Republici, sam
po sebi nameće se zaključak da je pločica nastala u vremenu do 1945.g. Odnosno,
preciznije rečeno, znak ovakvog tipa, koristio se između 1920. do 1940.g. Slična
oznaka može se i danas vidjeti na mnogim kućama raznih država. Primjerice, u
Hrvatskoj na fasadama kuća može se vidjeti logo sa natpisom našeg najvećeg i
najstarijeg osiguravajućeg društva 'Croatia osiguranja', u čijem je osnivanju
1884.g. inicijator bio otac hrvatskog vatrogastva Gjuro Deželić, uz suradnju Ivana
Vončine i Augusta Šenoe.
„St. Florian Versicherungs-Anstalt in Eger“ ili na
hrvatskom „Sv. Florijan - ustanova (zavod) za osiguranje u Egeru“, pokazuje da
je riječ o osiguravajućem društvu u Egeru, odnosno Chebu. Iz pločice vidimo
kako je Češka još u starini imala razvijenu svijest ne samo o opasnosti od
požara, nego i o naknadi štete za pogođene vatrom. U Pragu je već u prvoj
polovici XIV. st. izdan 'Pravilnik o požaru', odnosno uputa kako se treba
ponašati u požarima. S vremenom su i drugi vodeći gradovi u Češkoj također
uveli vlastita požarna pravila, sve dok 25. srpnja 1785. napokon nije izdan 'Pravilnik
o požarima' za cijelo Češko Kraljevstvo. Da bi pogođeni vatrom dobio
naknadu za pretrpljenu štetu od požara, budući nije bilo regulirano zakonom ili
drugim odgovarajućim sredstvima, vlasti su izdale takozvane licence ili dozvole
pogođenima da prikupljaju dobrovoljne priloge bilo u pojedinim općinama,
regijama ili u cijeloj zemlji, ili one koja je uvela Crkva prikupljanjem kolekte
(milostinje) u korist pogođenih. Uvođenje ovih donacija bilo je dopušteno
uredbom od 3. travnja 1750., ali i nekim drugim kasnijim propisima.
Zaštita od požara, munje i eksplozije Sv. Florijan u Egeru - 1938. |
Prvi pokušaj regulacije ove tužne okolnosti bio je
1740., kada je objavljena uputa, koja je preporučivala pokrajinskim vladama da
uspostave osiguranja za štetu od požara. Slične upute izdane su i kasnije,
posebno 1745., 1747., 1776. i 1784. godine. Za razliku od pokrajinskih vlada
koje se nisu striktno pridržavale ovih uputa, neke privatne osobe shvatile su tu
ideju, podnoseći prijedloge za osnivanje društva za zaštitu od požara za
Kraljevinu češke pokrajinske vlade. Pokrajinsko imanje 'Brandýs n. L.' jedino
je osnovalo osiguravajuće društvo za svoje podanike 1776. godine od štete od
požara za poljoprivredne zalihe, namještaj, alat i stoku, što je bilo potvrđeno
autoritetom vlasti i sudske odluke od 17. rujna 1777.g. Međutim, ovo
osiguravajuće društvo ubrzo je nestalo.
Vrhovnom odlukom cara Franje I. iz 1798. sve su
pokrajinske vlade ponovno pozvane da dostave prijedloge za uspostavu službe
osiguranja od požara. Vrhovni nalog od 13. listopada 1802. zahtijevao je da se
ovo ponovi, istovremeno podsjećajući da su isključene sve prisile i da je
osiguranje ograničeno samo na zgrade. S jedne strane, ratnim događajima, a s
druge strane odlučnošću odlučujućih krugova nije ostvareno osnivanje domaćeg
osiguravajućeg društva za cijelu zemlju. I konačno ponovni poziv vlasti 20.
studenog 1817.g., prošireni 'Odbor za posjede' predstavio je Skupštini
Kraljevine Češke plan pravila neovisnog društva za osiguranje zemljišta
Kraljevine Češke koji je 1818. prihvaćen, nakon čega je carskom uredu 21.
travnja 1819. podneseno relevantno izvješće.
Prije nego je nacrt
statuta mogao biti predan Vladi na odobrenje, car Franjo I. izdao je 4. rujna
1819. uputu, prema kojoj se u budućnosti u Austriji sjedinjenim zemljama
organiziraju osiguravajuća društva samo kao privatna poduzeća. To je,
međutim, osujetilo predviđeno osnivanje zasebnog pokrajinskog osiguravajućeg
društva za češko kraljevstvo. Sljedećih godina u Austro-Ugarskom Carstvu i u
susjednim državama osnovana su pretežno dionička osiguravajuća društva u
slučaju prirodnih katastrofa, koja su osnivanjem općih ureda za Češku postali savršena organizacija izvršnog poslovanja u cijeloj zemlji.
'Sv. Florian' u Chebu je društvo za uzajamno
osiguranje od štete od požara osnovana 1866.g. Povijesna zgrada tog osiguravajućeg
društva izgrađena je 1880.g.
zgrada osiguravajućeg društva |
Sv. Florijan zaštitnik od požara |
Nema komentara:
Objavi komentar