Kaljeva ili kalijeva peć je sobna peć na
kruta goriva zidana od kaljeva (pećnjaka), to jest opeka različitih
oblika, najčešće izrađenih od keramike, te pocakljenih (glazura) s vanjske
strane. Kaljeve peći nadaleko su poznate po tome što uz njih „nema zime“.
Toplotu u sebi akumuliraju, te su u stanju grijati prostoriju dugi niz sati bez
potrebe za ponovnim loženjem. Energetski su efikasne, dugotrajne i
predstavljaju izuzetan ukras u bilo kojem interijeru. Čeone ukrasne ploče mogu biti različitih oblika i dimenzija, ukrašene raznolikim reljefnim motivima, a budući je sv. Florijan zaštitnik dimnjačara i zaštitnik od požara, može se nerijetko vidjeti i sv. Florijan kao ukras na njima. Vijek njihovog trajanja
zavisi prvenstveno od kvalitete materijala od kojih su građene.
|
pećnjak kaljeve peći |
Budući da se svaki pojedini kalj izrađuje pojedinačno
pri čemu se koriste prirodni materijali, moguća su još u proizvodnji odstupanja
u boji i veličini, kao i tanke pukotine, jedva primjetne mrlje i lagana
ispupčenja na glazuri. Način proizvodnje i pečenja može uzrokovati odstupanja u
boji strukturi, dekoru i dimenzijama gotovih kaljeva u odnosu na probne uzorke.
Ta odstupanja nisu greške, nego karakteristike keramičkog prirodnog
proizvoda. Budući da je svaki kalj pravi unikat kvaliteta materijala
direktno utječe i na dugotrajnost proizvoda, što je važno kod njezinog slaganja
i preslagivanja jer kao takva kaljeva peć može biti u upotrebi i preko 100
godina.
Dakle, kaljeva peć je velika, zidana (stoga nepomična)
peć, koja služi za grijanje ali i akumulaciju i isijavanje topline na duži
period, primjerice preko noći. Skuplja je, ali bolja alternativa željeznoj
peći. Razvila se iz glinenih peći u drugoj polovici 14. i u 15. stoljeća.
Kaljevi ukrašeni visokim reljefima, figurativnim i alegorijskim i prizorima
vrijedni su primjerci arhitekture i umjetničkog obrta, stoga takve peći obično
zauzimaju najvažnije mjesto u prostoriji.
Kaljeve peći grade se od posebnih keramičkih pločica
i visokokvalitetnih šamotnih vatrostalnih opeka (odnosno ploča) koje čine
kanale za dim u oblicima koji su prilagođeni različitim uvjetima i zahtjevima. Ima
dvoje željeznih vrata. Gornja su veća i služe za ubacivanje drveta. Donja su
manja i služe za čišćenje peći i podešavanje dotoka zraka kroz rešetku. Na
kanalu koji spaja peć i dimnjak u zidu može biti ugrađen „leptir“, koji se
zatvori kada od drvene cjepanice ostane samo žar, čime se osigurava da peć dulje
zadržava toplinu. Potrebno je napomenuti da se ne smije zatvarati leptir kada
drvo još gori, jer se stvara ugljični monoksid, koji je otrovan!
Značajka je ovih peći da su procesi stvaranja topline i
isijavanja topline vremenski pomaknuti. Dnevno se jedanput ili dva puta naloži
ložište gorivom, koje će razmjerno u kratkom vremenu izgorjeti. Pri tome će se
oslobođena toplina izgaranja nakupiti (akumulirati) u njezinim zidovima. S
povišenjem njezine površinske temperature počinje postepeno isijavanje uslijed
čega peć predaje toplinu zraku prostorije. Trajanje isijavanja topline ovisi o
debljini akumulacijske mase i veličini vanjske površine peći. Zbog velike mase koja
sudjeluje pri izmjeni topline nije moguće s ovim pećima brzo ugrijati
prostoriju, a niti su podesne za brzu regulaciju isijavanja topline.
Kao gorivo obično se upotrebljava drvo, no ponekad se
može ložiti smeđim ugljenom i lignitom. Prijelazom na loženje ugljenom mijenja
se i unutrašnja konstrukcija peći. Prostor za izgaranje se povisuje, a radi
potpunog izgaranja ugrađuju se posebni kanali za dovod dodatnog (sekundarnog)
zraka.
|
sredstva za potpalu peći |
Za izradu prosječne kaljeve peći potrebno je uglavnom
oko 100 kaljeva, a jedan kalj može zagrijati 1 kubni
metar. Na toj osnovi planira se približna količina kaljeva koja je
potrebna za izgradnju peći za određenu stambenu jedinicu.
|
izložbeni primjerak (Turopoljski muzej) |
|
zaštitnik dimnjačara
i vatrogasaca |
Precizno određivanje veličine peći izvodi se na osnovi
proračuna potrebne topline za pojedine prostorije. Isijavanje topline peći
uzima se, već prema debljini zidova, pri normalnoj izvedbi od 0,5 do 0,7 kW/m2,
a za posebne (specijalne) izvedbe s protokom zraka od 0,9 do 1,8 kW/m2.
Stupanj iskoristivosti je pri dobrim izvedbama od 60 do 70%.
|
primjer horizontalne cirkulacije |
Vrući dimni plin koji nastaje sagorijevanjem provodi
se kroz šamotne kanale da bi što je više moguće energije upilo i akumuliralo u
keramici. Preko šamota toplina polako dospijeva na površinu peći i ravnomjerno
se raspoređuje u prostoriji. Udio isijavajuće topline je kod tradicionalne
peći iznimno visok koji u prostorijama različitih veličina osigurava ugodnu i
dugotrajnu toplinu.
Karakteristike kaljevih peći:
- grije isijavanjem
- ložište je zidano od šamota
- zadržavaju toplinu i do 8 sati nakon prestanka loženja
- pogodne su za grijanje tokom cijele sezone kao primarno grijače tijelo
- snaga ovisi isključivo o veličini same peći (1m2 isijavajuće površine:
0,6-0,8 kW)
600 – 2000 kg/m2
- životni vijek ovisi o periodu loženja
- zdrava toplina, ekonomičnost
Nedostaci su velika masa spremnika i vlastita težina od gotovo 1000 kg kao i
dugo vrijeme zagrijavanja. Stoga je kaljeva peć prikladna za one koji će je
zapaliti početkom hladnog vremena kako bi se njome neprestano grijali do
početka toplih godišnjih doba.
|
preslagivanje kaljeve peći |
Kaljeve peći dijele se na lake, srednje-teške i teške,
i mogu se prepoznati po učestalosti loženja. Laka kaljeva peć loži se
dva do tri puta na dan, a nakon što ju se zagrije uz jutarnju kavu, možemo biti
mirni narednih šest do sedam sati. Srednje-teške kaljeve peći su one
koje toplotu isijavaju oko 8 sati bez prestanka, pa ih korisnici lože uglavnom
dva puta dnevno. Peći iz teške kategorije najviše štede energiju jer
zahtijevaju samo jedno loženje tijekom dana. Isto tako, tip kaljeve peći
proporcionalno utječe na intenzitet prvog loženja u sezoni, što znači da ćemo
laku peć ugrijati za svega pola sata, srednje-tešku za do sat i pol, a prvo
loženje teške peći može trajati i nekoliko sati.
Osnovni tehnički uvjet koji jedna stambena jedinica
mora ispoštovati prije ugradnje kaljeve peći je da ima odgovarajući dimnjak određenog
presjeka, i to najčešće Ø160. Svaka kaljeva peć zahtjeva servis nakon
10 do 20 godina rada, kada se mijenja šamot u unutrašnjosti ložišta. Uslijed
eksploatacije može doći i do popuštanja fuga i pucanja kaljeva, što je obično
rezultat netaktičnog loženja, budući da su kaljevi relativno osjetljiv
materijal.
Kaljeve peći mogu se graditi na licu mjesta, ali i u
radionici. Vrijeme potrebno za izgradnju jedne takve peći je najmanje 2
dana ako se radi od početka. Kada se završi, kaljeva peć se do konačne
lokacije prenosi u prstenovima. Naravno, ovo ne važi za sve kaljeve peći, već
samo za one do određenih dimenzija.
Manje je poznato da kaljeve peći mogu raditi
na struju i plin, ali je najzastupljenija varijanta grijanja na kruto
gorivo, stoga su i vrata danas radi optičkih razloga često ostakljena. Dodatna
poteškoća vezuje se za njihovo održavanje. Naime, većina korisnika električnih
kaljevih peći uglavnom želi da se njima grije „kampanjski”, dakle, ne
svakodnevno. Međutim, kaljeve peći svoj maksimum pokazuju samo kada se loži
kontinuirano svaki dan u periodu tijekom kojeg se peć ne gasi. Iz tog
razloga, prvo grijanje u sezoni mora biti najintenzivnije, što podrazumijeva
i visoku potrošnju energije.
Inače ukoliko se loži na drva peć isijava
„najprirodniju“ toplinu, bolju od centralnog grijanja ili rada na plin. Za
grijanje na drva treba pazit na duljinu cjepanica, jer znaju biti preduge, a
onda bude muke cijele zime! Stari parket je idealan za potpalu. Mnogi prave
drame oko održavanja peći na drva, ali to sve spada u rutinu na koju se čovjek
brzo navikne. Uskoro postane normalno čišćenje peći, silaženje s papučama u
podrum po nova drva, i posipanje pepela po ledu pred ulazom u kuću. Jedina
prava mana je čišćenje peći i dimnjaka pred sezonu, ali i to nije ništa u
usporedbi sa doživljajem koju takva peć pruža. Jer ništa ne može zamijeniti osjećaj
prirodne toplote.
|
sv. Florijan |