Skriveni sv. Florijan u vremenu komunizma

Na prostoru Hrvatske u razdoblju od 1945. do 1990. g. državni ateizam predstavljao je dio službene politike vladavine Komunističke partije Jugoslavije. Jedna od najtipičnijih značajki Jugoslavije nakon II. svjetskog rata bila je anti-vjerska kampanja. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije opravdavalo se činjenicom kako vjerske razlike ističu razlike među jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako potiču nacionalizam i šovinizam potkopavajući bratstvo i jedinstvo. Katolički i pravoslavni kler bio je optuživan za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u II. svjetskom ratu pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom neprijateljski poraženim političkim opcijama. Nastojali su silom iskorijeniti kršćanstvo, osobito katoličanstvo, želeći ukloniti sve kršćanske simbole iz javnog života, zaustaviti Crkvu u podučavanju vjeronauka u školama, istisnuti Crkvu iz dobrotvornog i obrazovnog rada. Neke su crkve bile uništene, a samostani i sjemeništa zatvoreni.

'Stoljeće vatrogastva Velike Gorice'

U takvom anti-vjerskom ozračju našao se i vatrogasni zaštitnik sv. Florijan. Poslijeratno socijalističko vatrogastvo razvija se u okvirima prvog Zakona o vatrogasnim društvima u NR Hrvatskoj od 22. svibnja 1948. godine, koje nije poštivalo Crkvu i njezine vjerske svečanosti. U tom razdoblju zabranjeno je sudjelovanje vatrogasaca u dotadašnjim obilježavanjima crkvenih proslava, npr. vatrogasne straže uz Božji grob u crkvi, obilježavanje zaštitnika Sv. Florijana, procesije za Tijelovo i druge vjerske svečanosti. Umjesto vjerskog sadržaja sve veća aktivnost i naglasak stavljali su se na politička predavanja i društvena okupljanja pod tim vidom. Dan vatrogastva pomaknut je odlukom I. kongresa Saveza DVD NR Hrvatske sa 4. svibnja, odnosno dana mučeničke smrti sv. Florijana, na 2. svibnja, dan kada je 1876.g. osnovana Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, kako bi se trajno zatrla povezanost vatrogastva sa sv. Florijanom.

vatrogasna kaciga sa sv. Florijanom,
DVD Velika Gorica

Od 1945. godine do 1990. Sveti Florijan nije se više slavio u Hrvatskoj, uklonjen je iz vatrogasnih domova, zabranjivane su i odbačene zastave s njegovim likom i službeno je “nestao” iz vatrogastva. Međutim, ukoliko želimo sv. Florijana maknuti iz vjere i religije ne možemo ga maknuti iz povijesnog konteksta. Ako uklonimo „vjerskog sv. Florijana“ ne možemo ukloniti onog „povijesnog“ Florijana koji je kao legionar rimske vojske sudjelovao u povijesnom progonu za vrijeme cara Dioklecijana 304.g., poručujući svojem mučitelju Aquilinusu: »Ako pak želiš znati da se ne bojim tvojih mučenja, zapali oganj i u ime Gospodina moga popet ću se na nj«. Ako želimo odbaciti sv. Florijana morat ćemo odbaciti i cijelu vatrogasnu povijest uključujući stare vatrogasne kacige i zastave sa njegovim likom te stare vatrogasne fotografije članova društva okupljenih sa istima, što je naprosto nemoguće.

vatrogasci Velika Gorica

Primjerice, vatrogasci iz Velike Gorice, izdali su 1976.g. monografiju društva povodom proslave 100-godišnjice Velike Gorice pod pokroviteljstvom g. Mike Špiljaka Predsjednika Saveza sindikata Jugoslavije, na čijoj naslovnici se nalazi povijesna vatrogasna zastava Društva. Budući da povijesna zastava ima na sebi lik sv. Florijana, oni su ga pokušali prekriti i sakriti sa vatrogasnom kacigom i sjekiricom te vatrogasnom plamenicom. Ipak, vještom vatrogasnom oku teško da može promaknuti to, uočavajući njegov plašt i mlinski kamen sa užetom u pozadini.

sv. Florijan prekriven kacigom, sjekiricom i plamenicom

Da se stvarno radi o skrivenom svetom Florijanu vidimo na suvremenoj fotografiji iste povijesne zastave iz 1890. godine.

vatrogasna zastava Velika Gorica

Također povijesnu zastavu velikogoričkog vatrogasnog društva sa likom sv. Florijana možemo prepoznati i na starim fotografijama članova društva.

vatrogasci Velika Gorica

Sto godina poslije, odnosno nakon proglašenja slobodne i samostalne države Hrvatske 1991.g., Sveti Florijan vraća se ponovno u dobrovoljna vatrogasna društva i profesionalne vatrogasne jedinice. Obnavlja se ljubav i štovanje prema vatrogasnom zaštitniku. Prihvaća se opet Dan Svetog Florijana (“Zakon o vatrogastvu, 1993.”). Vatrogasci pronalaze stare vatrogasne zastave s likom Svetog Florijana, koje restauriraju te ponosno opet postavljaju na vatrogasni stijeg, odnosno koplje (motku), sa kojih se ponosno vijori vatrogasni barjak njihovog vatrogasnog zaštitnika.

zastava velikogoričkog vatrogasnog društva,
izložena 2016.g. u Muzeju Turoplja 

sv. Florijan, velikogorička zastava

Po tom starom uzoru doneseno je pravilo i za nove vatrogasne zastave na sjednici Predsjedništva Vatrogasnog Saveza Hrvatske 3. ožujka 1992. i Savjeta za organizacijska, kadrovska i materijalna pitanja 30. ožujka 1992. g. gdje je prihvaćeno slijedeće:

“Po odluci dobrovoljnog vatrogasnog društva vatrogasna zastava s jedne se strane može izrađivati prema ovom opisu:

Crvena tkanina plameno crvene boje, u sredini je lik Svetog Florijana (visine 45 cm) u boji na plavoj pozadini sa zlatnim eliptičnim obrubom”.