Isus i milosrdne vatrogasne samaritanke iz Đakova

Milosrdni Samarijanac naziv je Isusove prispodobe iz Novoga zavjeta. Da bi odgovorio na pitanje tko je moj bližnji, Isus je ispričao prispodobu o milosrdnom Samarijancu. On je znao da Židovi smatraju svojim bližnjima samo pripadnike svojega naroda, dok s prijezirom gledaju na neznabošce nazivajući ih psima, neobrezanima, nečistima, okaljanima. Za svoje bližnje držali su samo druge Židove i pripadnike drugih naroda, ako su živjeli sa Židovima i poštivali ih. Bližnjima nisu smatrali krivovjernike, doušnike i otpadnike, koje su istinski prezirali. Međutim, više od svih ostalih prezirali su Samarijance, pogotovo nakon što su između 6. i 9. g. posl. Kr. prosipali ljudske kosti na hramskom trgu u Jeruzalemu, što su Židovi smatrali užasnim činom.

Članice samaritanskog odjela DVD-a Đakovo, 1930.g.

Dolazeći iz Jeruzalema u Jerihon, Isus je po običaju ušao u sinagogu. Dok je naučavao, neki ga je pismoznanac iskušavao: „Učitelju, što mi je činiti, da život vječni baštinim? Lk 10,25).“ Isus je znao, da pismoznanac već zna odgovor prema Starome zavjetu pa ga zatraži da mu i kaže. Pismoznanac odgovori: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga! (Lk 10,27).“ Isus mu odgovori, da je dobro rekao pa neka tako i čini. Pismoznanac zapita: „A tko je moj bližnji? (Lk 10,29).“

Vatrogasac iz Oklahoma Cityja Chris Fields
drži Baylee Almon 19. travnja 1995.g.

Isus je tada kao odgovor na pitanje pismoznanca ispričao prispodobu. Neki čovjek putovao je od Jeruzalema do Jerihona. Razbojnici su ga opljačkali kraj ceste i ostavili ga polumrtva, što se ponekad događalo i u stvarnosti u to vrijeme. I dok je stradalnik tako ležao, putem je prošao židovski svećenik koji je samo pogledao ranjenika i, budući da se nije htio izlagati tegobama i troškovima u pružanju pomoći, prešao je na drugu stranu. Malo kasnije prolazio je i levit i učinio isto. Njemu se nije sviđala misao da nešto treba poduzeti pa budući da misli kako to nije njegov posao, i on prolazi. Oba ta čovjeka obavljala su posvećen posao, tvrdila su da poznaju Pisma i da ih znaju tumačiti, ali u njima nije bilo nikakvog osjećaja sažaljenja koji bi ih naveo na pružanje pomoći čovjeku na samrti. Gledali su ranjenika, ali bili su sebični, uskogrudni i isključivi, ne osjećajući nikakvo sažaljenje ni prema kome ako nije bio Židov. Nakon toga prolazio je Samarijanac, vjerojatno trgovac. Njega je jako pogodilo, što je našao polumrtvog čovjeka, sažalio se i pomogao mu. Rane mu je povio polivši ih uljem i vinom. Odveo ga je u gostinjac i dao novce gostioničaru, da se pobrine za čovjeka.

vatrogasna služba grada Daltona

Nakon što je izrekao prispodobu Isus pita pismoznanca, koji je od trojice bio bližnji čovjeku koji je stradao od razbojnika. Pismoznanac odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe (Lk 10, 37).“ Isus mu kaže neka i on tako čini.

Arizona EMT vatrogasci

I upravo su vatrogasci u Đakovu po uzoru na milosrdnog samarijanca utemeljili 'samaritanke' po uzoru na neke europske države. Predsjednik Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice i predsjednik DVD-a Đakovo Marijan pl. Heržić učlanio je u DVD Đakovo 1930. godine prve žene u hrvatsko vatrogastvo kao bolničarke, sanitetsko osoblje. Te i druge okolnosti bile su povod, možda nužda, da se u programske dokumente II. kongresa Vatrogasnog saveza Jugoslavije, održanog u Ljubljani od 13. – 15. kolovoza 1939. godine, uključe i žene kao sanitetsko osoblje u članstvo DVD-a.

Sveslavenski vatrogasni kongres u Ljubljani 1930.g.

Nešto slično postoji i danas u zemljama engleskog govornog područja, odnosno u Americi i Kanadi, gdje zajedno sa vatrogascima djeluje i medicinsko osoblje EMT (An emergency medical tehnician), budući da vatrogasci prvi stižu na mjesto intervencije. Odnosno, ne mora hitna pomoć čekati vatrogasce da izrežu lim u prometnoj nesreći, već obje službe djeluju istovremeno u vatrogasnoj službi. Hitni medicinski tehničar (EMT), također poznat i kao ambulantni tehničar, je zdravstveni djelatnik koji pruža hitnu medicinsku uslugu. I danas se u Hrvatskoj više nego ikada osjeća potreba za sveobuhvatnost različitih vještina u jednoj osobi za obavljanje vatrogasnog posla, stoga se kroz razne specijalističke obuke izvode različite edukacije; a tako i za bolničara u profesionalnim i dobrovoljnim vatrogasnim društvima.

U vatrogasnom geslu „Vatru gasi, brata spasi!“ koje je za svakog vatrogasca kategorički imperativ svakog djelovanja, zrcali se odgovor na pitanje: „Tko je moj bližnji?“. Poput zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana koji se založio za svoje drugove, vatrogasci pružaju ruku pomoći svakome u nevolji. Stoga jedini odgovor na postavljeno pitanje je: Bližnji je moj brat koji je u nevolji!