Sveti Florijan, mučenik († 304.)
Pod stručnim vodstvom mjesnog kapelana u gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji razgledao sam g. 1969. s malom skupinom sjemeništaraca kulturno-povijesni spomenik europskog značenja. Na temelju arheoloških iskapanja (izvršenih 1960-1966) utvrđena je ondje graditeljska i kulturna tradicija, koja seže od poganske starine pa sve do novog vijeka. Silne ruševine pod današnjom župnom crkvom Sv. Lovre povijesni su dokument što priča o 1700 godina zapadne povijesti i duhovnosti. U svojoj vrsti nešto jedinstveno. Na tom je mjestu oko god. 200. nastao rimsko-keltski hram, pogansko svetište grada Lauriacuma. Oko g. 350. podignuta je nad njegovim ruševinama prva ranokršćanska bazilika, koja je god. 800. pregrađena, u X. stoljeću nadograđena, te oko g. 1300. nastade na istom mjestu gotska crkva, lijepo sačuvana sve do danas.
Sveti Florijan, Enns-Lorch
Svako je od tih svetišta usko povezano s velikim
povijesnim ličnostima. U pogansko svetište bio je za Dioklecijanova progonstva
predveden sv. Florijan, i to pred suca Akvilina. Florijan je bio veteran rimske
vojske, a tada u obližnjem gradu Cetium (danas Zeiselmaur) visoki državni
činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas
može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u
Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane
kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskoga uvjerenja. Florijan o
tome nije htio ni čuti, a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na
muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns te tako
slavno završio svoje mučeništvo. Bilo je to 4. svibnja 304. Tijelo mu je
kasnije pronađeno, a pokopala ga je neka udovica, po imenu Valerija.
Dok smo se nalazili uz ostatke poganskoga oltara,
kapelan nam je tumačio Florijanovo mučeništvo. Tu je na tom mjestu bio nukan da
žrtvuje bogovima, tu je to najenergičnije odbio i svoju kršćansku vjeru hrabro
ispovjedio. Saznavši naš tumač da smo iz Zagreba, reče nam odmah da je sv.
Florijan drugotni zaštitnik zagrebačke nadbiskupije. Imao je pravo, jer tako i
jest.
Mučenikovo je tijelo pokopano nedaleko od Lauriacuma,
današnjega Ennsa, a nad grobom mu nastade slavna opatija St. Florian. Počeci
opatije sežu u VIII. stoljeće. Prvo je pripadala benediktincima, a kasnije
prijeđe u ruke augustinaca. Posjetili smo i tu opatiju do koje iz Linza preko
poljâ vodi električni tramvaj.
Opisati divote St. Floriana tražilo bi čitavu knjigu.
Današnja barokna crkva, kao i cijela opatija, jedan je od najljepših i najraskošnijih
spomenika austrijskog baroka. Zapadno pročelje opatije dugačko je 204 metra.
Crkva je dugačka 77,5 m, široka 14 m, visoka 25 m, dok je kupola visoka 36 m, a
tornjevi 84 metra. U njima ima 7 zvona. Najveće je teško 8643 kilograma. Izvode
veličanstvenu zvonjavu. Unutrašnjost je crkve divotna i raskošna. Bogati
oltari, namještaj i svjetski poznate orgulje biseri su te crkve. Orgulje imadu
7343 svirale i 103 registra. Na njima je muzicirao slavni glazbenik Anton
Bruckner, čiji se grob nalazi u kripti te crkve. U veličanstvenoj svečanoj
dvorani opatije još se i danas održavaju koncerti.
I tako sveti mučenik Florijan, nekadašnji časnik u rimskoj vojsci i visoki državni činovnik, ima dostojan nadgrobni spomenik. Njegovo je štovanje silno rašireno po Austriji, Bavarskoj, a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a kao svoga zaštitnika štuju ga i vatrogasci. Njegovi kipovi rese mnoge crkve, a nije rijetkost da se nalaze i na kućama ili po gradskim trgovima.
oltar sv. Florijana,
Opatija St. Florian, Enns-Lorch
Izvor: J. Antolović, Duhovni velikani. Sveci
Katoličke crkve I., Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Zagreb,
1998., str. 407 – 408.
Nema komentara:
Objavi komentar