Je li sv. Florijan bio konjanik na konju?

Neki umjetnici prikazuju zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana na konju sa kanticom u rukama kako gasi vatru, odnosno izlijeva vodu na kuće zahvaćenih požarom. Stoga se postavlja pitanje: je li sv. Florijan doista jahao na konju poput rimskih vojnika sv. Jurja ili sv. Martina, ili su umjetnici potaknuti tim svecima odlučili slikarskom slobodom prikazati tako i sv. Florijana?

Sv. Florijan, Claudio Osorio ⃰ 

Sv. Florijan bio je vojnik koji je služio u rimskoj vojsci u Lavorijaku gdje je djelovala II. Italska legija (lat. Legio Secunda Italica) koja je osnovana oko 165.g. od strane cara Marka Aurelija (161.-180.g.), sa zadatkom obrane Carstva protiv upada barbara. Nešto kasnije bila je uključena u sastav obrambenih utvrda podignutim na dunavskoj granici Rimskog Carstva- limes kako bi ga branili od provale Kvada i Markomana. Znatan broj ovih jedinica nalazilo se uz granicu, jer su bile naročito pogodne za pograničnu ophodnju, a legiji su kao 'lako pješaštvo' služili ponajprije kao potpora pri vođenju bitke, zajedno sa konjanicima, strijelcima i bacačima kopalja.

II. Italsku legiju nalazimo najprije u Akvileji (sjevero-istočna Italija), zatim u Ločicama na važnom raskršću kod grada Celeia (Celje u Sloveniji) od 170.-172.g., potom u Albingu (Noricum) od 173.-204.g. da bi potom bila trajno stacionirana u nedalekom Lauriacumu (Lorch kod Linza) od 205. do poč. 5.st. boreći se protiv invazije barbara. Iz Florijanove Pasije vidimo da je Florijan «stupio je na most, kojim se običavala prelaziti rijeka» (br. 3) došao «nadomak Lavorijaku», što su točni topografski podaci jer se Rimski vojni logor nalazio na samom ušću rijeke Enns u Dunav.

Legijski su se logori gradili u svrhu stalnog boravka legija, jer Rimljani nisu gradili stalne logore u jeku ratnih zbivanja i dok su na tom terenu bile velike koncentracije trupa. U takvim su se slučajevima vojnici sasvim dobro snalazili i u pokretnim logorima (castra aestiva) koji se iz tog razloga nisu gradili od kvalitetnijeg materijala – kamena ili opeke. Te jedinice su se u određenim logorima zadržavale desetljećima, pa su s vremenom postale u tolikoj mjeri nepokretne da ih je bilo veoma teško prebacivati po potrebi na ugrožena područja Carstva.

Dioklecijan je uviđajući takvu situaciju, proveo reorganizaciju vojske. Povećao je broj legija čime su jedinice postale manje, a time i mobilnije; podijelivši sve vojne snage u dvije grupe: nepokretne jedinice koje su bile stacionirane u pograničnim područjima (limitanei) i pokretne vojne jedinice (comitantes) kao taktičke ili strategijske rezerve koje su bile raspoređene u unutrašnjosti Carstva te su po potrebi prebacivane na krizna područja. Nepokretne jedinice bile su organizirane kao granične trupe, sa zadatkom da brane određeno područje limesa. Tu su vojnici živjeli zajedno sa obitelji nadomak logora: «I opraštajući se sa svojima krene na put» (Florijanova Pasija, br. 2), obrađujući zemlju i radeći svakodnevne poslove, a također baveći se i zanatima potrebnim domaćinstvu, što je imalo svoje prednosti i nedostatke. Iako nisu imali velike manevarske mogućnosti, dobro su poznavali teren na kojem su se nalazili, te je postojala velika zainteresiranost svakog pojedinog vojnika za što bolju obranu granice jer su tako čuvali svoju obitelj i imovinu.

Sv. Martin, El Greco

Pri takvoj stacionarnoj obrani granice konjica je bila slabo zastupljena, odnosno služila je samo kao zaštita bokova, izviđanje, gonjenje neprijatelja i sl. Svo vrijeme do reforme cara Dioklecijana, za čijeg vremena je živio i sv. Florijan, Rimljanima nije bila prioritetan rod vojske. Oni su za razliku od legija boravili u vojničkim utvrdama – kastelima (castella je umanjenica od castra), površine od 0,6 do 6,0 ha, koji su svojim tlocrtom i rasporedom građevine uvelike sličili legijskim logorima, samo znatno manje veličine.

Sv. Florijan, mural Claudija Osorija, 12. srpnja 2016. godine.

Budući da je sv. Florijan službovao u logoru Laurijak, sa sigurnošću možemo reći da nije bio konjanik, iako u samom prikazu monumentalno izgleda na takav način. Tim više, što sv. Florijana nalazimo kasnije u civilnoj službi u uredu Upravitelja provincije, što znači da je po isteku službe u Rimskoj legiji koja je trajala ukupno 24 godine, odnosno nakon isteka službe od 20 godina kao legionar zadržan još četiri godine u službi kao neka vrsta rezervnih jedinica, sub vexillo, u kojima su se nalazile i vatrogasne jedinice koje definitivno nisu poznavale taj rod vojske, odnosno konjanike.

Sv. Juraj Na konju

Kasnije vatrogastvo je konačno u svoju službu uvelo i konje koji su vukli drvena kola sa pumpama i cijevima, stoga možemo reći da iako konj ne spada u Florijanov ikonografski motiv nije sasvim pogrešno prikazati ga i na takav način. Uostalom i kod njegovog suvremenika časnika rimske vojske sv. Jurja (280.-303.g.) ima dosta toga romansiranog u prikazu konjanika sa zmajem ako uzmemo sve ovo u obzir, dok kod sv. Martina (316.-397.) to već nije slučaj, jer je konj postao stalan član rimske vojske, iako već pred zalazom, odnosno samom propašću Zapadnog rimskog carstva.

Vatrogasci Novska

⃰    Claudio Osorio, grafički dizajner, portretni fotograf i slikar.