Crkvica Sv. Florijana između Dvigrada i Rovinštine u Istri koja više ne postoji

„Na granici Rovinjštine prema teritoriju Dvigrada postojala je crkvica Svetog Florijana po kojoj se naziva i predjel u kojem se nalazila. Ova crkvica spominje se početkom 17. st.“ (Pauletich, Libro catastico, str. 120 i 161).

gromača - suhozdid

Zapadno od istarskog sela Žuntići uzdiže se brdo Gradina na čijoj se padini, pri dnu brda na rubu terase, nekad nalazila romanička crkvica sv. Florijana.

brdo Gradina, nekadašnje Florijanovo brdo

Stari dokument o razgraničenju rovinjskog i dvigradskog komuna govori da se ona nalazi deset koraka od granice sa Rovinjem. Danas je od nje ostalo vrlo malo i jedva se nazire tlocrt od nekih 5×4 metra unutarnjeg prostora. Južni joj je zid bio na stepenici terase i kamenje se urušilo sve do donje terase.

međa razgraničenja

kamen graničnjak sa oznakama razgraničenja

Obrasla u gusti mlađi grab nije vidljiva dok se ne provuče u gustiš. Pet šest metara zapadno, na stepenici terase, nalazi se gromača (suhozid), vjerojatno od kamena kojim je bila sazidana crkvica.

selo Žuntići

Do nje se može doći tako da se sa južne strane brda, puteljkom koji vodi sa poluobrađenih polja, preko stare pruge, uspinjemo oko 50 m tim putem, pa se skrene prema zapadu oko 200 metara.

Za romaničke crkvice toga područja možemo reći da su građene kao izrazito pučka arhitektura, većinom lokalnog karaktera, na kojima nema gotovo nikakvog stranog utjecaja. Crkvice s jednostavnim prostorom zidali su lokalni graditelji na liniji tradicionalne kasnoantičke i ranosrednjovjekovne arhitekture.

Na području porečke biskupije ne postoji oštra granica između ranosrednjovjekovne i romaničke arhitekture. Pučki graditelj u lokalnoj sredini dugo čuva tradicionalan način zidanja. Novi stil je postepeno priman miješajući se s tradicionalnim načinom rada. Ranoromanički elementi počinju se javljati sredinom 11.st., a ranosrednjovjekovni izumiru tek tokom 12. st.

Kod gradnje ranosrednjovjekovnih i romaničkih crkvica, na području porečke biskupije od 800. god., etnički elemenat nije igrao odlučniju ulogu, ali hrvatsko selo je dalo prilog svoje autohtone djelatnosti.

pritesani lomljeni kamen u mahovini

Iako od romaničke crkvice sv. Florijana danas nije gotovo ništa ostalo, osim ponekog malo pritesanog lomljenog kamena razbacanog tokom godina i raznošenog u mjesnom području te složenog u suhozidove na vrlo zaraslom terenu, sigurno je da je seoska crkvica bila izgrađena za potrebe vjernika koji su se stavili pod moćni svečev zagovor. Budući ne postoji nikakva njezina fotografija ni slika ulja na platnu nekog slikara, ne znamo sa sigurnošću kako je izgledala. Tek u naznakama prateći regionalnu arhitekturu Porečke biskupije; ali kod mještana okolnih sela ona je trajno ostala upisana u srce, tako da i danas brdo 'Gradina' zovu nazivom koji u punini dočarava ono što i jest – Florijanovo brdo.

kamena kocka sa crkvice u mahovini

(izvor: dvegrajci.hr)