Spomenik sv. Florijana u Ptuju - Slovenija

Mjesta u blizini rijeke Drave, gdje Panonska nizina svojim rubovima prelazi u predalpski svijet, bila su pogodna za naseljavanje drevnih naroda. Na takvom mjestu Ptuj, grad u sjeveroistočnom dijelu Slovenije, zauzeo je upravo to mjesto, čiji su spomenici ostali sačuvani od brončanog doba do danas. Ova povijesna posebnost, Ptujskoj mjesnoj povijesti daje poseban pečat i privlačnost, jer u Europi nema toliko starih gradova kao Ptuj. Za njegov razvoj i razvoj naselja na tom području važna je izvrsna lokacija uz rijeku Dravu, na podnožju jugozapadnog izdanka Slovenskih gorica, koja je kroz stoljeća pretvorila grad u važno središte starih trgovačkih puteva i vojne baze. 

Ptuj

Ptuj je sačuvao svoj povijesni izgled s tlocrtom rimske urbanističke osnove na kojoj su se nastavljale feudalne utvrde s franjevačkim i dominikanskim samostanom te ugaonim kulama na Dravi. Područje Ptuja bilo je naseljeno već u predpovijesno doba; u rimsko doba razvilo se na vojničkoj cesti iz Panonije u sjever. Italiju na obje obale pokrajinsko utvrđeno središte Poetovio.

Georg Matthäus Vischer (1628.-1696.) autor je
najstarijeg poznatog prikaza grada Ptuja iz 1681.g.,
 gdje su poznati zidovi starog grada

Važno razdoblje za Ptuj bilo je 13. stoljeće kada Ptuj dobiva gradska prava, dok istodobno sa njegovim razvojem razvija se i izvorni obrambeni sustav, koji je tada bio u obliku nasipa, palisada i jaraka, zbog povećane sigurnosti za njegovu obranu. U 14. stoljeću tijek gradskih zidina mijenjao je i povezivao sve gradske obrambene instalacije s dvorcem u jedinstveni sustav zidova u obliku zaključanog i zatvorenog prstena. U 16. stoljeću u zidu su bila četiri gradska vrata koja su omogućavala pristup gradu iz različitih smjerova. Glavna vrata Mađarske (danas u blizini Gradske vijećnice) vodila su iz grada na istočnoj periferiji, dok su se manja vrata nalazila između dominikanskog samostana i dvorca na zapadnom rubu grada.

Jedan od najstarijih prikaza Ptuja je ulje na platnu
nepoznatog autora pod nazivom 'Ober Pettau'
 (Gornji Ptuj) koji datira iz 1687.g.

Upravo kod tih istočnih ili mađarskih gradskih vrata blizu gradskog trga (Mestni trg), koji je u 14. st. bio jedan od glavnih ptujskih trgova, nastao je u 18. stoljeću zanimljiv spomenik posvećen sv. Florijanu, koji je vrlo vjerojatno rad domaćeg nepoznatog kipara.

Mestni trg

spomenik na trgu

U strahu od stalnih požara, koji su 1648., 1705., 1710., 1712., i posebno godine 1744., snažno pogodili Ptuj, kada je u mjestu izgorjelo 79 kuća stare gradske jezgre, mještani su se preporučili zaštitniku od požara sv. Florijanu i 1745.g. na trgu ispred Gradske vijećnice postavili veliki spomenik njemu u čast, koji se od tada zvao Florijanov trg (Florjanski trg) – današnji Mestni trg.

Florjanski trg - stara razglednica Ptuja
(sa stražnje strane spomenika)

Kameni svetac u antičkoj vojnoj odjeći stoji na hrpi od oblaka, a oko njega vijori plašt i stijeg kojeg drži na lijevoj strani. Putto (lik punašnog malog djeteta, gotovo uvijek dječaka, često gol i s krilima) na svečevim nogama izlijeva vodu iz kante na crkvu, iz koje se plamen uzdiže prema oblaku. U prijašnjem vremenu je dinamični barokni sastav spomenika bio mnogo veći, jer je 1761. godine oko Florijana bilo postavljeno još osam figura koje su ga okruživale. Bili su postavljeni sv. Rok i sv. Sebastijan kao sveci zaštitnici od kuge, Ivan Nepomuk zaštitnik od poplava, sv. Ana sa sv. Marijom kao posrednice za žene i djevice, sv. Josip za muževe, te sv. Antun Padovanski i Franjo Ksaverski.

Sv. Florijan

Putto sa katom vode

crkva u plamenu

Svetačka skupina je tako u potpunosti ovladala ne baš velikom tržnicom na gradskom trgu do 1865. godine, kada su okolne figure uklonjene prilikom obnove spomenika kako ne bi oduzimale prostor i svijetlo prodavačima, dok je kompozicija s Florijanom postavljena na novi pijedestal. Tada je postavljena i mramorna ploča na postolju sa natpisom na njemačkom jeziku: „Dieses Denkmal wierde nach dem grossen Brand der Stadt Pettau im Jahre 1744 erbraut und von deren Bürgern unter dem Bürgermeister Ferdinand Kofler im Jahre 1856 neu aufgerichtet“ (Ovaj spomenik nastao je nakon velikog požara grada Pettaua - Ptuja 1744. godine, a građani su ga obnovili pod gradonačelnikom Ferdinandom Koflerom 1856.).

ploča dodana nakon obnove 1856.g. na njemačkom jeziku

Zanimljivo je da u starim zapisima nema podataka o tome gdje se pohranjuju uklonjene svetačke figure. Spomenik je posljednji put restauriran u razdoblju od 1992. do 1993. godine sredstvima Republike Slovenije i Općine Ptuj. Obnovu je vodio Zavod za zaštitu prirodne i kulturne baštine Maribor; plastiku kopije spomenika Sv. Florijana izradio je akademski kipar Viktor Gojkovič.

ploča na slovenskom jeziku
nakon restauracije 1992./93.