Pil svetog Florijana nalazi se nekoliko stotina metara
izvan glavnog središta Legrada, naselja smještenog na utoku rijeke Mure u
Dravu. Legrad je zbog svojeg strateškog položaja bio značajno trgovačko i
cehovsko središte, sve do početka 20. stoljeća. Iako su pronađeni i
pretpovijesni nalazi koji svjedoče o dugoj tradiciji naseljavanja na tom
području, tek se u 18. stoljeću Legrad razvija u značajnije naselje i tada se
formira i prostrani gradski trg s profanim i sakralnim sadržajima među kojima
se ističe župna crkva Presvetog Trojstva koja je ujedno i jedan od najvrjednijih
podravskih baroknih spomenika.
crkva Presvetog Trojstva u Legradu |
To je jednobrodna građevina, opremljena zanimljivim
zidnim slikama, kasnobarokno-klasicističkim oltarima i propovjedaonicom. Ispred
crkve je, u parku na glavnome trgu, grupa pet baroknih pilova iz 18. stoljeća
sa središnjim kužnim pilom svetoga Trojstva. Prema zapisima u kanonskim
vizitacijama saznaje se da je vizitator, zagrebački kanonik Ivan Mužinić, 5.
svibnja 1716. godine boravio u Legradu i tada je zapisao da je još 1712. godine
upravo na mjestu današnjeg trga podignuta nova župna crkva Presvetog Trojstva.
park na glavnom trgu ispred crkve |
Crkva je tijekom 18. stoljeća više put uređivana i
popravljana, jer je najprije bila drvena, što je pogodovalo njezinom slabom
održavanju. Današnji izgled župna crkva dobila je oko 1780-ih. Zanimljivo je da
je prije izmještanja na prostor glavnog trga župna crkva bila na drugom mjestu,
koje je pak često ugrožavala poplavna voda rijeke Drave. Nakon njezina
propadanja, tu je prvo izgrađena drvena kapela sv. Nikole koja je također vrlo
brzo uništena. Upravo se na tom mjestu, u prilično velikom javnom parku prema
kojem vode četiri ulice, danas nalazi pil svetog Florijana.
pil sv. Florijana |
Izbor svetog Florijana za sveca kojemu je posvećen
javni pil u Legradu nije bio slučajan, jer su požari i poplave u Legradu bili
vrlo česta pojava tijekom 17. i 18. stoljeća. U krajevima koji su često u
povijesti bili harani požarima, posebice seoskim područjima, gdje je
arhitektura bila pretežno drvena te su stoga požari bili velikih razmjera,
javlja se obožavanje sv. Florijana, zaštitnika od požara. Njegovi prikazi
učestali su od kraja 15. stoljeća na cijelom području srednje Europe, posebice
na području Austrije i Češke. I kod nas se, sve do danas, na prostoru
Međimurja, Hrvatskog zagorja, Podravine i Slavonije zadržao velik broj kipova
toga sveca. U 18. je stoljeću čak izmijenjen i sam tok rijeke Drave, a naselje
se nekoliko puta moralo obnavljati uslijed česte gradnje u drvetu. Stoga je
razumljivo da su stanovnici mjesta željeli podići kip svecu kojem bi se mogli
utjecati za obranu i zaštitu od tih prirodnih nedaća.
Spomenik svetog Florijana načinjen je od mekog
vapnenačkog kamena, a sastoji se od: arhitektonskih dijelova postolja nad kojim
se uzdiže stub, te skulpturalnih dijelova (skulptura svetog Florijana na vrhu
stuba, a niže lijevo i desno na postolju jesu skulpture sv. Ivana Nepomuka i
sv. Josipa). Točno mjesto izvornog postavljanja pila nije poznato, kao ni je li
pil ranije imao kakvu nisku željeznu ogradu. Na fotografijama iz 1960-ih
vidljivo je da je pil već u to vrijeme bio u dosta lošem stanju, a uokolo njega
podignuta je improvizirana ograda od drveta i žice koja je mogla zamijeniti
raniju. Postolje pila sačinjeno je iz dva dijela. Donji je dio pravokutnog
oblika, nalik na oltarnu menzu, s profiliranim vijencem i bazom koja stoji na
jednostavnoj kamenoj pravokutnoj podlozi.
Gornji dio sastoji se iz središnjeg blago istaknutog
pravokutnog i dva bočna dijela, skošenih stranica. S prednje strane pila
vanjski bridovi tih skošenih stranica ukrašeni su volutama koje se povijaju u
pravokutni meandar. Iako je površina ovih dvaju bočnih dijelova dosta oštećena,
još su uvijek djelomično vidljivi tragovi ugrebenih brojeva koji potvrđuju
dataciju nastanka pila 1735. godine.
Središnji dio gornjeg postolja s prednje strane
ukrašen je izbočenim reljefom koji je također dosta oštećen, no prema sačuvanim
tragovima može se pretpostaviti da je prikazivao sunce sa zrakama ili motiv
srca Isusovog u kaležu, također okruženog zrakama. Gornji dio postolja
zaključen je bogatim profilom vijenca na koji su postavljene baze skulptura.
Baze skulptura iznad postolja jednako su oblikovane istaknutim profilima, s tim
da je središnja nešto veća od bočnih. Na središnjoj stoji visoki stup sa
skulpturom svetog Florijana, dok su na bočnim bazama skulpture sv. Ivana
Nepomuka i sv. Josipa.
park Cintor u Legradu |
Stup je ukrašen ornamentalnim motivom usječenih
kanelira koje pri vrhu i dnu završavaju polukružnim elementom. Na svakoj od
četiri stranice stupa po tri su kanelire. U gornjem dijelu stupa zaobljeni je
profil sa po tri ukrasna, polu kružno zaključena elementa na svakoj od
stranica. Kapitel je nizak i zaključen je istaknutim profilom ispod kojeg su
ovuli i stilizirane rustikalne volute oblikovane na samim uglovima. Sveti
Florijan stoji frontalno, oslonjen na koplje sa zastavom, gledajući ispred
sebe. Nažalost, na originalnom kipu lice sveca vrlo je oštećeno stoga nisu
prepoznatljivi nikakvi elementi oblikovanja očiju, nosa, usta i same kamene
površine. Obučen je u odjeću rimskog vojnika, s čizmama do koljena, a na glavi
ima metalnu kacigu. U desnoj ruci drži posudu iz koje voda teče na zapaljenu
zgradu.
sv. Florijan, stari kip |
Lijevo od svetog Florijana skulptura je svetog Ivana
Nepomuka. Kult toga sveca raširio se tijekom 17. stoljeća u cijeloj središnjoj
Europi, a 1729. godine službeno je priznat kao branitelj Crkve. Poznat je kao
zaštitnik mostova, zagovornik protiv poplava i zaštitnik ispovjedne tajne. Na
legradskom pilu svetac je prikazan u stojećem stavu, s blago povinutim lijevim
koljenom. Odjeven je u haljinu, roketu i debeli kratki plašt. Draperija odjeće
smirena je i nabrana u veće nabore. U lijevoj ruci sveca je biret kapa. Desnom
rukom drži raspelo, oslonjeno na njegovo desno rame i položeno preko prsa. I
sama glava sveca je usmjerena prema raspelu. Lice je prilično oštećeno tako da
nisu vidljivi detalji. Kosa mu je duga, valovita i začešljana unazad. Na glavi
sveca je kružna metalna aureola sa zvijezdama.
sv. Ivan Nepomuk, stari kip |
S desne strane pila stoji Sveti Josip na profiliranoj
bazi. Oslonjen je na lijevu nogu, dok mu je desna blago povijena u koljenu.
Obučen je u dugačku halju, s naglašenom, gotovo oštro oblikovanom draperijom.
Lijevom rukom drži malo dijete, čija glava, kao i glava sveca, nedostaje. Na
slikama iz 1960. godine, koje su snimljene dok je skulptura još bila čitava,
vidljivo je da svetac gleda prema djetetu, a u desnoj ruci drži neki predmet.
sv. Josip, stari kip |
Konzervatorsko-restauratorska istraživanja legradskog pila
Stanje pila prije restauracije bilo je prilično loše.
Nedostajali su dijelovi arhitektonskih i skulpturalnih elemenata, kamene
površine bile su oštećene uslijed štetnog djelovanja atmosferilija, a najviše
su stradala lica skulptura čija je površina postala gotovo neprepoznatljiva.
Veće površine kamena bile su zahvaćene mahovinom i lišajevima, koje su se ljuskale
ili su pak erodirale. Metalni dijelovi (kaciga svetog Florijana, aureola sa
zvjezdicama na glavi svetog Ivana Nepomuka, zatege na podnožju pila) tijekom
vremena korodirali su, ili su u većoj mjeri bili oštećeni. Postolje pila i
podloga na koju su postavljeni bili su raspucani, a vidljivi su bili i tragovi
višekratnih neprimjerenih popravaka cementnom glazurom, betonom i opekama.
Takvo stanje bilo je povodom početka konzervatorskih i restauratorskih
istraživanja 2008. godine, koja su obuhvatila povijesno-umjetničku analizu i
istraživanja relevantne literature, pregled stanja spomenika, dokumentaciju
oštećenja kamene plastike, metalnih dijelova te sačuvanosti obojenja,
laboratorijske analize, izradu fotodokumentacije zatečenog stanja pila i
njegovih kamenih i metalnih elemenata te arhitektonski snimak.
prije restauracije |
Rezultati istraživanja pokazali su da je pil izrađen
od vapnenačkog pješčenjaka koji je srodan kamenu tipa vinicit iz okolice
Varaždina. Utvrđena je izrazito štetna koncentracija klorida u donjem dijelu
spomenika, određen je sastav vapnene žbuke, kao i vrste sačuvanih pigmenata na
kamenim elementima. Iako je pil bio bojan u više navrata, pronađeni ostaci
korištenih pigmenata nisu bili dovoljni za cjelovitu rekonstrukciju obojenja
svih elemenata stoga je na novim kipovima prezentirana očišćena kamena površina.
Ipak se, prema sačuvanim ostacima, može barem zaključiti da je praćena
uobičajena paleta boja kod svakog od prikazanih svetaca. Tako je primjerice
halja svetog Josipa bojana smeđe, a rub čipke na roketi svetog Ivana Nepomuka
žutim okerom. Plašt svetog Florijana bio je obojen crveno, njegov barjak crveno
i smeđe, čizme tamnijim žutim okerom, dok je na građevini u plamenu uz svečevu
desnu nogu pronađen bijeli pigment. Boja je bila vrlo važan element pila, jer
se nije upotrebljavala samo kao ukras nego i kao određena vrsta zaštite od
atmosferilija. Često je, pri obnovama te zbog korištenja uljane boje i raznih
lakova, došlo do nepovratnog oštećenja kamenih dijelova pila i izgubljeni su
pojedini fino obrađeni oblici.
Nakon restauracije pilova, stari kipovi zamijenjeni su
novima, te je pil u ljeto 2015. godine vraćen u park. Radove je izvodio
Hrvatski restauratorski zavod, a financiralo je Ministarstvo kulture i Općina
Legrad. Istraživanja provedena na legradskom pilu pokazala su da je stručna
intervencija bila nužna. Ona je uključivala najprije demontažu, a odmah potom i
restauratorske zahvate na najoštećenijim dijelovima skulpturama svetaca koji su
zahtijevali najveći angažman i vještinu restauratora zbog stupnja oštećenja
karakterističnih dijelova glave, posebice lica. Stari kipovi iz legradskog
parka Cintor preneseni su privremeno u Vijećnicu Općine, gdje su trenutno smješteni
do trajne pohrane u jednoj od muzejskih ustanova. Blagoslov novih kipova bio je
u svibnju, povodom blagdana Svetog Florijana.
U nedjelju, 8. svibnja 2016. godine održana je Sveta
misa povodom dana zaštitnika vatrogasaca Svetog Florijana, koji je zbog
proslave prebačen sa 4. svibnja. Na misi su prisustvovali pripadnici DVD
Legrad. Nakon mise otišlo se do obnovljenog pila Svetog Florijana u parku
Cintor u Legradu, gdje je blagoslov pila predmolio velečasni Marijan Horvat,
župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu. Tom prilikom vatrogasci su se
pomolili svome zaštitniku kako bi imali što manje intervencija prilikom požara
i ostalih nesreća.
Tipologija i osobitosti legradskog svetog Florijana
Pil svetog Florijana pripada skupini pilova sa
slobodnom plastikom. Pri njegovom oblikovanju korištena je standardna
kompozicija vertikalno akcentiranog stupa s glavnom skulpturom kojoj je
spomenik i posvećen, te dvije bočne skulpture svetaca čije su baze postavljene
na razvijeno podnožje.
prednja strana pila |
Valja naglasiti da su stražnje strane sve tri skulpture
oblikovane vrlo jednostavno, gotovo bez karakterističnih detalja. Može se stoga
pretpostaviti da je izvorno pil bio smješten ispred nekog objekta, možda i same
kapele svetog Nikole koja je bila sagrađena na mjestu današnjeg parka, i da
njegova stražnja strana nije bila izložena pogledima. Također je moguće da je
ovaj pil koji je izrađen 1735. godine, na današnju poziciju kasnije premješten
i iz nekog drugog mjesta ili grada, jer se u kanonskim vizitacijama za Legrad
iz 1768. godine još uvijek ne spominje nikakva javna plastika osim tri križa.
stražnja strana pila |
Općenito gledajući, legradski se Florijan ubraja među
starije sačuvane kipove tog sveca na prostoru uz rijeke Muru i Dravu. Ta je
činjenica možda najvjerojatnija upravo stoga što su kipovi svetog Florijana
češće izrađivani u drvetu nego u kamenu, pa je do danas ostao njihov razmjerno
mali broj. Nalazimo ih primjerice prema sjeveru Hrvatske u Štrigovi, Prelogu,
Kelemenu, Petrijancu, Novoj Vesi Petrijanečkoj, Murskom Središću, ili pak niže,
prema jugoistoku, u Donjem Vidovcu i Križevcima. Ti spomenici skromnije
izvedbe, pokazuju retardaciju kasnobaroknog stila i rustikalnost kraja 18. i
cijelog 19. stoljeća te, za razliku od legradskog, nisu oblikovani kao skupina
skulptura već samostalni prikaz svetog Florijana na stupu postavljenom na
postolje.
Svakako je zanimljiva i činjenica da se uz svetog
Florijana na pilu kao druga bočna figura javlja lik svetog Ivana Nepomuka, jer
je prikazivanje toga sveca i njegovo postavljanje na legradski pil već 1735.
godine vrlo rano za naše krajeve, što upućuje na korištenje predloška ili
upoznatost naručioca s aktualnim promjenama. Pilove posvećene svetom Ivanu
Nepomuku nalazimo u Koprivnici (1747. godina), a potom i u Velikom Bukovcu
(1767. godina), no za skulpturu s legradskog pila svetog Florijana
najznačajniji je upravo lik Ivana Nepomuka koji je dio grupe pet pilova
postavljenih ispred legradske župne crkve. Te dvije skulpture pokazuju vrlo bliske
elemente obrade i načina prikaza, s tim da je skulptura u parku na glavnom
gradskom trgu nastala nešto kasnije i jače odražava klasicizam kraja 18.
stoljeća.
sv. Ivan Nepomuk |
Govoreći o legradskom pilu, valja naglasiti da on u
skladu s vremenom nastanka pokazuje stilske oznake kasnog baroka, ali pojedini
njegovi elementi, poput oštrine odjeće svetaca, stilizacije, mirnoće postava,
kao i motivi korišteni prilikom oblikovanja arhitektonskih dijelova (primjerice
kanelire i kapitel središnjeg stuba) teže kasnobaroknom klasicizmu. Ovo
kiparsko ostvarenje, iako razmjerno jednostavne i pomalo rustikalne izvedbe,
svakako je kvalitetnije i minucioznije od nabrojenih komparativnih primjera
koje nalazimo u blizini, što ipak nije dovoljno da bismo ga svrstali među
uspješnija umjetnička kamenoklesarska ostvarenja sredine 18. stoljeća na
prostoru sjeverozapadne Hrvatske. No, tijekom posljednjih stoljeća sama
prisutnost tog pila i utjecanje puka zaštiti svetog Florijana postali su
sastavni dio sadržaja legradske lokalne sredine. Nenametljiv veličinom i
oblikom, stopio se s mjesnim pejzažom i podsjeća na davne događaje i nedaće
(požare, epidemije, poplave) koje su proživljavali stanovnici uz Dravu.
Sv. Florijan, zaštitnik od požara |
K. Majer, Pil svetog Florijana u Legradu, Kaj:časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol.43 (212) No. 1-2, 2010., str.119-134.
Općina Legrad:
Fotografije: N. Turkalj
Nema komentara:
Objavi komentar