29. ožujka 2020.

Pil sv. Florijana u parku Cintor u Legradu


Pil svetog Florijana nalazi se nekoliko stotina metara izvan glavnog središta Legrada, naselja smještenog na utoku rijeke Mure u Dravu. Legrad je zbog svojeg strateškog položaja bio značajno trgovačko i cehovsko središte, sve do početka 20. stoljeća. Iako su pronađeni i pretpovijesni nalazi koji svjedoče o dugoj tradiciji naseljavanja na tom području, tek se u 18. stoljeću Legrad razvija u značajnije naselje i tada se formira i prostrani gradski trg s profanim i sakralnim sadržajima među kojima se ističe župna crkva Presvetog Trojstva koja je ujedno i jedan od najvrjednijih podravskih baroknih spomenika.

crkva Presvetog Trojstva u Legradu

To je jednobrodna građevina, opremljena zanimljivim zidnim slikama, kasnobarokno-klasicističkim oltarima i propovjedaonicom. Ispred crkve je, u parku na glavnome trgu, grupa pet baroknih pilova iz 18. stoljeća sa središnjim kužnim pilom svetoga Trojstva. Prema zapisima u kanonskim vizitacijama saznaje se da je vizitator, zagrebački kanonik Ivan Mužinić, 5. svibnja 1716. godine boravio u Legradu i tada je zapisao da je još 1712. godine upravo na mjestu današnjeg trga podignuta nova župna crkva Presvetog Trojstva.

park na glavnom trgu ispred crkve

Crkva je tijekom 18. stoljeća više put uređivana i popravljana, jer je najprije bila drvena, što je pogodovalo njezinom slabom održavanju. Današnji izgled župna crkva dobila je oko 1780-ih. Zanimljivo je da je prije izmještanja na prostor glavnog trga župna crkva bila na drugom mjestu, koje je pak često ugrožavala poplavna voda rijeke Drave. Nakon njezina propadanja, tu je prvo izgrađena drvena kapela sv. Nikole koja je također vrlo brzo uništena. Upravo se na tom mjestu, u prilično velikom javnom parku prema kojem vode četiri ulice, danas nalazi pil svetog Florijana.

pil sv. Florijana

Izbor svetog Florijana za sveca kojemu je posvećen javni pil u Legradu nije bio slučajan, jer su požari i poplave u Legradu bili vrlo česta pojava tijekom 17. i 18. stoljeća. U krajevima koji su često u povijesti bili harani požarima, posebice seoskim područjima, gdje je arhitektura bila pretežno drvena te su stoga požari bili velikih razmjera, javlja se obožavanje sv. Florijana, zaštitnika od požara. Njegovi prikazi učestali su od kraja 15. stoljeća na cijelom području srednje Europe, posebice na području Austrije i Češke. I kod nas se, sve do danas, na prostoru Međimurja, Hrvatskog zagorja, Podravine i Slavonije zadržao velik broj kipova toga sveca. U 18. je stoljeću čak izmijenjen i sam tok rijeke Drave, a naselje se nekoliko puta moralo obnavljati uslijed česte gradnje u drvetu. Stoga je razumljivo da su stanovnici mjesta željeli podići kip svecu kojem bi se mogli utjecati za obranu i zaštitu od tih prirodnih nedaća.


Spomenik svetog Florijana načinjen je od mekog vapnenačkog kamena, a sastoji se od: arhitektonskih dijelova postolja nad kojim se uzdiže stub, te skulpturalnih dijelova (skulptura svetog Florijana na vrhu stuba, a niže lijevo i desno na postolju jesu skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa). Točno mjesto izvornog postavljanja pila nije poznato, kao ni je li pil ranije imao kakvu nisku željeznu ogradu. Na fotografijama iz 1960-ih vidljivo je da je pil već u to vrijeme bio u dosta lošem stanju, a uokolo njega podignuta je improvizirana ograda od drveta i žice koja je mogla zamijeniti raniju. Postolje pila sačinjeno je iz dva dijela. Donji je dio pravokutnog oblika, nalik na oltarnu menzu, s profiliranim vijencem i bazom koja stoji na jednostavnoj kamenoj pravokutnoj podlozi.


Gornji dio sastoji se iz središnjeg blago istaknutog pravokutnog i dva bočna dijela, skošenih stranica. S prednje strane pila vanjski bridovi tih skošenih stranica ukrašeni su volutama koje se povijaju u pravokutni meandar. Iako je površina ovih dvaju bočnih dijelova dosta oštećena, još su uvijek djelomično vidljivi tragovi ugrebenih brojeva koji potvrđuju dataciju nastanka pila 1735. godine.


Središnji dio gornjeg postolja s prednje strane ukrašen je izbočenim reljefom koji je također dosta oštećen, no prema sačuvanim tragovima može se pretpostaviti da je prikazivao sunce sa zrakama ili motiv srca Isusovog u kaležu, također okruženog zrakama. Gornji dio postolja zaključen je bogatim profilom vijenca na koji su postavljene baze skulptura. Baze skulptura iznad postolja jednako su oblikovane istaknutim profilima, s tim da je središnja nešto veća od bočnih. Na središnjoj stoji visoki stup sa skulpturom svetog Florijana, dok su na bočnim bazama skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa.

park Cintor u Legradu

Stup je ukrašen ornamentalnim motivom usječenih kanelira koje pri vrhu i dnu završavaju polukružnim elementom. Na svakoj od četiri stranice stupa po tri su kanelire. U gornjem dijelu stupa zaobljeni je profil sa po tri ukrasna, polu kružno zaključena elementa na svakoj od stranica. Kapitel je nizak i zaključen je istaknutim profilom ispod kojeg su ovuli i stilizirane rustikalne volute oblikovane na samim uglovima. Sveti Florijan stoji frontalno, oslonjen na koplje sa zastavom, gledajući ispred sebe. Nažalost, na originalnom kipu lice sveca vrlo je oštećeno stoga nisu prepoznatljivi nikakvi elementi oblikovanja očiju, nosa, usta i same kamene površine. Obučen je u odjeću rimskog vojnika, s čizmama do koljena, a na glavi ima metalnu kacigu. U desnoj ruci drži posudu iz koje voda teče na zapaljenu zgradu.

sv. Florijan, stari kip

Lijevo od svetog Florijana skulptura je svetog Ivana Nepomuka. Kult toga sveca raširio se tijekom 17. stoljeća u cijeloj središnjoj Europi, a 1729. godine službeno je priznat kao branitelj Crkve. Poznat je kao zaštitnik mostova, zagovornik protiv poplava i zaštitnik ispovjedne tajne. Na legradskom pilu svetac je prikazan u stojećem stavu, s blago povinutim lijevim koljenom. Odjeven je u haljinu, roketu i debeli kratki plašt. Draperija odjeće smirena je i nabrana u veće nabore. U lijevoj ruci sveca je biret kapa. Desnom rukom drži raspelo, oslonjeno na njegovo desno rame i položeno preko prsa. I sama glava sveca je usmjerena prema raspelu. Lice je prilično oštećeno tako da nisu vidljivi detalji. Kosa mu je duga, valovita i začešljana unazad. Na glavi sveca je kružna metalna aureola sa zvijezdama.

sv. Ivan Nepomuk, stari kip

S desne strane pila stoji Sveti Josip na profiliranoj bazi. Oslonjen je na lijevu nogu, dok mu je desna blago povijena u koljenu. Obučen je u dugačku halju, s naglašenom, gotovo oštro oblikovanom draperijom. Lijevom rukom drži malo dijete, čija glava, kao i glava sveca, nedostaje. Na slikama iz 1960. godine, koje su snimljene dok je skulptura još bila čitava, vidljivo je da svetac gleda prema djetetu, a u desnoj ruci drži neki predmet.

sv. Josip, stari kip

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja legradskog pila


Stanje pila prije restauracije bilo je prilično loše. Nedostajali su dijelovi arhitektonskih i skulpturalnih elemenata, kamene površine bile su oštećene uslijed štetnog djelovanja atmosferilija, a najviše su stradala lica skulptura čija je površina postala gotovo neprepoznatljiva. Veće površine kamena bile su zahvaćene mahovinom i lišajevima, koje su se ljuskale ili su pak erodirale. Metalni dijelovi (kaciga svetog Florijana, aureola sa zvjezdicama na glavi svetog Ivana Nepomuka, zatege na podnožju pila) tijekom vremena korodirali su, ili su u većoj mjeri bili oštećeni. Postolje pila i podloga na koju su postavljeni bili su raspucani, a vidljivi su bili i tragovi višekratnih neprimjerenih popravaka cementnom glazurom, betonom i opekama. Takvo stanje bilo je povodom početka konzervatorskih i restauratorskih istraživanja 2008. godine, koja su obuhvatila povijesno-umjetničku analizu i istraživanja relevantne literature, pregled stanja spomenika, dokumentaciju oštećenja kamene plastike, metalnih dijelova te sačuvanosti obojenja, laboratorijske analize, izradu fotodokumentacije zatečenog stanja pila i njegovih kamenih i metalnih elemenata te arhitektonski snimak.

prije restauracije

Rezultati istraživanja pokazali su da je pil izrađen od vapnenačkog pješčenjaka koji je srodan kamenu tipa vinicit iz okolice Varaždina. Utvrđena je izrazito štetna koncentracija klorida u donjem dijelu spomenika, određen je sastav vapnene žbuke, kao i vrste sačuvanih pigmenata na kamenim elementima. Iako je pil bio bojan u više navrata, pronađeni ostaci korištenih pigmenata nisu bili dovoljni za cjelovitu rekonstrukciju obojenja svih elemenata stoga je na novim kipovima prezentirana očišćena kamena površina. Ipak se, prema sačuvanim ostacima, može barem zaključiti da je praćena uobičajena paleta boja kod svakog od prikazanih svetaca. Tako je primjerice halja svetog Josipa bojana smeđe, a rub čipke na roketi svetog Ivana Nepomuka žutim okerom. Plašt svetog Florijana bio je obojen crveno, njegov barjak crveno i smeđe, čizme tamnijim žutim okerom, dok je na građevini u plamenu uz svečevu desnu nogu pronađen bijeli pigment. Boja je bila vrlo važan element pila, jer se nije upotrebljavala samo kao ukras nego i kao određena vrsta zaštite od atmosferilija. Često je, pri obnovama te zbog korištenja uljane boje i raznih lakova, došlo do nepovratnog oštećenja kamenih dijelova pila i izgubljeni su pojedini fino obrađeni oblici.


Nakon restauracije pilova, stari kipovi zamijenjeni su novima, te je pil u ljeto 2015. godine vraćen u park. Radove je izvodio Hrvatski restauratorski zavod, a financiralo je Ministarstvo kulture i Općina Legrad. Istraživanja provedena na legradskom pilu pokazala su da je stručna intervencija bila nužna. Ona je uključivala najprije demontažu, a odmah potom i restauratorske zahvate na najoštećenijim dijelovima skulpturama svetaca koji su zahtijevali najveći angažman i vještinu restauratora zbog stupnja oštećenja karakterističnih dijelova glave, posebice lica. Stari kipovi iz legradskog parka Cintor preneseni su privremeno u Vijećnicu Općine, gdje su trenutno smješteni do trajne pohrane u jednoj od muzejskih ustanova. Blagoslov novih kipova bio je u svibnju, povodom blagdana Svetog Florijana.




U nedjelju, 8. svibnja 2016. godine održana je Sveta misa povodom dana zaštitnika vatrogasaca Svetog Florijana, koji je zbog proslave prebačen sa 4. svibnja. Na misi su prisustvovali pripadnici DVD Legrad. Nakon mise otišlo se do obnovljenog pila Svetog Florijana u parku Cintor u Legradu, gdje je blagoslov pila predmolio velečasni Marijan Horvat, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu. Tom prilikom vatrogasci su se pomolili svome zaštitniku kako bi imali što manje intervencija prilikom požara i ostalih nesreća.



Tipologija i osobitosti legradskog svetog Florijana


Pil svetog Florijana pripada skupini pilova sa slobodnom plastikom. Pri njegovom oblikovanju korištena je standardna kompozicija vertikalno akcentiranog stupa s glavnom skulpturom kojoj je spomenik i posvećen, te dvije bočne skulpture svetaca čije su baze postavljene na razvijeno podnožje.

prednja strana pila

Valja naglasiti da su stražnje strane sve tri skulpture oblikovane vrlo jednostavno, gotovo bez karakterističnih detalja. Može se stoga pretpostaviti da je izvorno pil bio smješten ispred nekog objekta, možda i same kapele svetog Nikole koja je bila sagrađena na mjestu današnjeg parka, i da njegova stražnja strana nije bila izložena pogledima. Također je moguće da je ovaj pil koji je izrađen 1735. godine, na današnju poziciju kasnije premješten i iz nekog drugog mjesta ili grada, jer se u kanonskim vizitacijama za Legrad iz 1768. godine još uvijek ne spominje nikakva javna plastika osim tri križa.

stražnja strana pila

Općenito gledajući, legradski se Florijan ubraja među starije sačuvane kipove tog sveca na prostoru uz rijeke Muru i Dravu. Ta je činjenica možda najvjerojatnija upravo stoga što su kipovi svetog Florijana češće izrađivani u drvetu nego u kamenu, pa je do danas ostao njihov razmjerno mali broj. Nalazimo ih primjerice prema sjeveru Hrvatske u Štrigovi, Prelogu, Kelemenu, Petrijancu, Novoj Vesi Petrijanečkoj, Murskom Središću, ili pak niže, prema jugoistoku, u Donjem Vidovcu i Križevcima. Ti spomenici skromnije izvedbe, pokazuju retardaciju kasnobaroknog stila i rustikalnost kraja 18. i cijelog 19. stoljeća te, za razliku od legradskog, nisu oblikovani kao skupina skulptura već samostalni prikaz svetog Florijana na stupu postavljenom na postolje.


Svakako je zanimljiva i činjenica da se uz svetog Florijana na pilu kao druga bočna figura javlja lik svetog Ivana Nepomuka, jer je prikazivanje toga sveca i njegovo postavljanje na legradski pil već 1735. godine vrlo rano za naše krajeve, što upućuje na korištenje predloška ili upoznatost naručioca s aktualnim promjenama. Pilove posvećene svetom Ivanu Nepomuku nalazimo u Koprivnici (1747. godina), a potom i u Velikom Bukovcu (1767. godina), no za skulpturu s legradskog pila svetog Florijana najznačajniji je upravo lik Ivana Nepomuka koji je dio grupe pet pilova postavljenih ispred legradske župne crkve. Te dvije skulpture pokazuju vrlo bliske elemente obrade i načina prikaza, s tim da je skulptura u parku na glavnom gradskom trgu nastala nešto kasnije i jače odražava klasicizam kraja 18. stoljeća.

sv. Ivan Nepomuk

Govoreći o legradskom pilu, valja naglasiti da on u skladu s vremenom nastanka pokazuje stilske oznake kasnog baroka, ali pojedini njegovi elementi, poput oštrine odjeće svetaca, stilizacije, mirnoće postava, kao i motivi korišteni prilikom oblikovanja arhitektonskih dijelova (primjerice kanelire i kapitel središnjeg stuba) teže kasnobaroknom klasicizmu. Ovo kiparsko ostvarenje, iako razmjerno jednostavne i pomalo rustikalne izvedbe, svakako je kvalitetnije i minucioznije od nabrojenih komparativnih primjera koje nalazimo u blizini, što ipak nije dovoljno da bismo ga svrstali među uspješnija umjetnička kamenoklesarska ostvarenja sredine 18. stoljeća na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. No, tijekom posljednjih stoljeća sama prisutnost tog pila i utjecanje puka zaštiti svetog Florijana postali su sastavni dio sadržaja legradske lokalne sredine. Nenametljiv veličinom i oblikom, stopio se s mjesnim pejzažom i podsjeća na davne događaje i nedaće (požare, epidemije, poplave) koje su proživljavali stanovnici uz Dravu.

Sv. Florijan, zaštitnik od požara

Izvor:
K. Majer, Pil svetog Florijana u Legradu, Kaj:časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol.43 (212) No. 1-2, 2010., str.119-134.

Općina Legrad:


Fotografije: N. Turkalj

Nema komentara:

Objavi komentar