Vatrogasne značke

Iako vatrogasne značke najčešće nemaju veliku materijalnu vrijednost, njihovo je značenje u proučavanju povijesti postojanja vatrogasnih društava veliko. Značke su ono što im samo ime kaže: znakovi, oznake, nešto što izravno upućuje na nešto drugo.

Potrebno je razlikovati simbole od znakova. Dok simboli (grč. syn ballein = spojiti zajedno) predstavljaju stvarnu prisutnost dviju stvarnosti koje se prožimaju u jednoj, poput npr. novčanice od 100 kn koja nije samo komad papira koji upućuje na tu vrijednost, nego stvarno jest sto kuna u svojoj biti te nominalne vrijednosti; dotle znakovi jesu oznake koje upućuju na nešto drugo. Jedna stvarnost upućuje na drugu stvarnost. Poput prometnih znakova koji daju uputu, odnosno obavještavaju sudionika u prometu za pojedinu situaciju na cesti. Npr. prometni znak za opasnost na cesti, nije sam po sebi opasan te ne predstavlja nikakvu opasnost kao takav, nego upućuje vozače da se na nekom dijelu ceste nalazi neka opasnost. Tako i značke daju obavijest o osobi koja ju nosi. U našem slučaju one su tu da označe pripadnost pojedinom vatrogasnom društvu ili organizaciji.

vatrogasne značke

Iako na reveru sakoa značke mogu djelovati kao ukras, njihova namjena nije prvenstveno estetska jer podrijetlo njihovog nošenja nisu broševi, nego ordeni. Funkcija broševa je isključivo ukrasna, dok su ordeni bili i ostali osobna iskaznica, koja govori o tome tko i što je njihov nositelj, opisujući ga.

vatrogasno odlikovanje (Austrija)

I dok se ordeni nose na vatrogasnoj odori te prikazuju posebnost osobe koja ih nosi, dotle se značke, u svojoj jednostavnijoj izvedbi, obično nose na civilnom odijelu ili odjeći, pokazujući time pripadnost ili simpatiju za neko društvo sa kojim se povezujemo i kojega na neki način predstavljamo. Znak postaje poveznica nas i toga društva kojemu želimo pripadati, jer svatko od nas želi negdje ili nečemu pripadati. Makar i na taj sićušni simbolični način kao član ili simpatizer. Našim nošenjem mi postajemo ta stvarnost, na koju nas znak upućuje.

Vatrogasne značke ne samo da su postale poveznica pojedinca i pojedinog vatrogasnog društva, nego su u razmjenama i poklanjanjima postale važna poveznica i među članovima različitih vatrogasnih društava, koja na taj način postaju prijateljska i bratska. Naprosto, svako društvo je u drugoj polovici ‘70-ih i početkom ‘80-ih smatralo nasušnom potrebom imati svoju značku...  I neprestano su ih štancali, osobito za obljetnice i događaje: 10, 20, 30 godina, 50 godina društva, vatrogasni slet…, u najrazličitijim bojama, veličinama i oblicima. I svatko je svakome poklanjao značku svojeg društva.

štanca za vatrogasnu značku

Dobivale su se od pripadajućeg društva kao spomenice, kao nagrada za sudjelovanje na natjecanjima ili jednostavno samo kao poklon društva. Poklanjale su se pokroviteljima vatrogasnih društava, koji su obično bili načelnici općina i gradonačelnici jer “utjecajnima” je svatko htio pokloniti značku svojeg društva. Tako su se značke počele umnažati, izazivajući spontano kod ljudi njihovo sakupljanje. Istodobno, broj značaka davao je status vlasniku jer svatko je htio imati što veći pregled različitih društava koje bi potom poput šarenih plemenitih kovina izložio na vidljivom mjestu u svojemu domu.

značka iz štance

Značke su uvijek bivale odlagane nekamo, na karton, u spužvu ili stiropor, nije ih se bacalo. Još do jučer 'orden' koji su dobivali samo zaslužni, potom po nekom kriteriju odabrani, postao je u kratkom roku reprezentativni znak društva i 'znakići' za sakupljanje među vatrogascima. Iako su se u to vrijeme značke dijelile posvuda, budući je svako poduzeće imalo i više znački za različite SOUR-e i OUR-e, odnosno odjeljenja, čineći pravu poplavu znački, a time i njihovu devalvaciju; vatrogasne značke uspjele su tematski opstati među sakupljačima te još i danas među starijom, a i mlađom populacijom kao sastavni dio vatrogasnih memorabilija, budeći u njima sakupljačku strast koja se razvila iz ljubavi prema vatrogastvu.

Iako se sakupljanje značaka nikada nije razvilo u posebnu disciplinu kao filatelija i numizmatika, upravo zbog njihove prevelike popularizacije i prenapučenosti u albumima; vatrogasne značke uspjele su preživjeti i njihov sjaj nije nipošto iščeznuo među vatrogasnim sakupljačima. I dok se po siteovima značke prodaju uglavnom u “lotu”, praktično na vagu, vatrogasne značke drže iznenađujuću cijenu, te se najčešće prodaju po komadu.

I danas, kao i nekad, sakupljači vatrogasnih memorabilija ponosno pokazuju njihovo svjetlucanje na raznim izložbama, na kojima iako uslijed patine vremena redovito zasvijetli njihov zlatni, srebrni i brončani sjaj metala, pokazujući da se njihove boje tokom minulih godina nisu nimalo istrošile. Možda i upravo zato što nikada i nisu spadale u hobi sakupljanja znački, već u vatrogasne memorabilije, pokazujući time kritizerima kako nije istina da se sakupljanje znački nije nikad razvilo u ozbiljnu disciplinu te steklo priznatu reputaciju jer nije imalo lijepo međunarodno ime antičkog korijena kao filatelija ili numizmatika.

Vatrogasne memorabilije, lat. memorabilia, znači u prijevodu 'znamenitost', odnosno 'ono što vrijedi pamtiti'. Povijest svakako vrijedi upamtiti, i nikako ju ne smijemo sa značkama odbaciti, da ne bi sa prljavom vodom bacili i „dijete“. Ako ne na reverima sakoa onda svakako u albumima gdje i zaslužuju. Interesantno je među značkama vatrogasnih društva zamijetiti i stare značke poznatih tvrtki proizvođača vatrogasnih aparata i opreme, koje i danas postoje, iako više ne rade značke.

Bilo kako bilo, iako je mnoge značke iz vremena komunizma unatoč sjaju prekrila siva mrena i patina vremena, one za nas ostaju izričaj nekog društva, pomoću kojega možemo iščitavati povijest. Pa i po onim nenapravljenim vatrogasnim značkama, koje se u Jugoslaviji nisu nikada iskovale u štanci ili izlile u kalupu, naprosto jer nisu smjele. Tako postoji vatrogasna značka koja je za to vrijeme bila zabranjena, sa likom sveca čiji sjaj nije nikada izblijedio. To je značka sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca, koju jedino nije potrebno polirati da bi jače svijetlila.

značka sv. Florijana