Iako vatrogasne značke najčešće nemaju veliku
materijalnu vrijednost, njihovo je značenje u proučavanju povijesti postojanja vatrogasnih
društava veliko. Značke su ono što im samo ime kaže: znakovi, oznake, nešto što
izravno upućuje na nešto drugo.
Potrebno je razlikovati simbole od znakova. Dok
simboli (grč. syn ballein = spojiti zajedno) predstavljaju stvarnu
prisutnost dviju stvarnosti koje se prožimaju u jednoj, poput npr. novčanice od
100 kn koja nije samo komad papira koji upućuje na tu vrijednost, nego stvarno
jest sto kuna u svojoj biti te nominalne vrijednosti; dotle znakovi jesu oznake
koje upućuju na nešto drugo. Jedna stvarnost upućuje na drugu stvarnost. Poput
prometnih znakova koji daju uputu, odnosno obavještavaju sudionika u prometu za
pojedinu situaciju na cesti. Npr. prometni znak za opasnost na cesti, nije sam
po sebi opasan te ne predstavlja nikakvu opasnost kao takav, nego upućuje
vozače da se na nekom dijelu ceste nalazi neka opasnost. Tako i značke daju
obavijest o osobi koja ju nosi. U našem slučaju one su tu da označe pripadnost pojedinom
vatrogasnom društvu ili organizaciji.
vatrogasne značke |
Iako na reveru sakoa značke mogu djelovati kao ukras,
njihova namjena nije prvenstveno estetska jer podrijetlo njihovog nošenja nisu
broševi, nego ordeni. Funkcija broševa je isključivo ukrasna, dok su ordeni bili
i ostali osobna iskaznica, koja govori o tome tko i što je njihov nositelj, opisujući
ga.
I dok se ordeni nose na vatrogasnoj odori te prikazuju posebnost osobe koja ih nosi, dotle se značke, u svojoj jednostavnijoj izvedbi, obično nose na civilnom odijelu ili odjeći, pokazujući time pripadnost ili simpatiju za neko društvo sa kojim se povezujemo i kojega na neki način predstavljamo. Znak postaje poveznica nas i toga društva kojemu želimo pripadati, jer svatko od nas želi negdje ili nečemu pripadati. Makar i na taj sićušni simbolični način kao član ili simpatizer. Našim nošenjem mi postajemo ta stvarnost, na koju nas znak upućuje.
vatrogasno odlikovanje (Austrija) |
I dok se ordeni nose na vatrogasnoj odori te prikazuju posebnost osobe koja ih nosi, dotle se značke, u svojoj jednostavnijoj izvedbi, obično nose na civilnom odijelu ili odjeći, pokazujući time pripadnost ili simpatiju za neko društvo sa kojim se povezujemo i kojega na neki način predstavljamo. Znak postaje poveznica nas i toga društva kojemu želimo pripadati, jer svatko od nas želi negdje ili nečemu pripadati. Makar i na taj sićušni simbolični način kao član ili simpatizer. Našim nošenjem mi postajemo ta stvarnost, na koju nas znak upućuje.
Vatrogasne značke ne samo da su postale poveznica
pojedinca i pojedinog vatrogasnog društva, nego su u razmjenama i poklanjanjima
postale važna poveznica i među članovima različitih vatrogasnih društava, koja
na taj način postaju prijateljska i bratska. Naprosto, svako društvo je u
drugoj polovici ‘70-ih i početkom ‘80-ih smatralo nasušnom potrebom imati svoju
značku... I neprestano su ih štancali, osobito za obljetnice i događaje: 10,
20, 30 godina, 50 godina društva, vatrogasni slet…, u najrazličitijim bojama,
veličinama i oblicima. I svatko je svakome poklanjao značku svojeg društva.
štanca za vatrogasnu značku |
Dobivale su se od pripadajućeg društva kao spomenice,
kao nagrada za sudjelovanje na natjecanjima ili jednostavno samo kao poklon
društva. Poklanjale su se pokroviteljima vatrogasnih društava, koji su obično
bili načelnici općina i gradonačelnici jer “utjecajnima” je svatko htio
pokloniti značku svojeg društva. Tako su se značke počele umnažati, izazivajući
spontano kod ljudi njihovo sakupljanje. Istodobno, broj značaka davao je
status vlasniku jer svatko je htio imati što veći pregled različitih društava
koje bi potom poput šarenih plemenitih kovina izložio na vidljivom mjestu u
svojemu domu.
značka iz štance |
Značke su uvijek bivale odlagane nekamo, na karton, u spužvu
ili stiropor, nije ih se bacalo. Još do jučer 'orden' koji su dobivali samo
zaslužni, potom po nekom kriteriju odabrani, postao je u kratkom roku
reprezentativni znak društva i 'znakići' za sakupljanje među vatrogascima. Iako
su se u to vrijeme značke dijelile posvuda, budući je svako poduzeće imalo i
više znački za različite SOUR-e i OUR-e, odnosno odjeljenja, čineći pravu poplavu
znački, a time i njihovu devalvaciju; vatrogasne značke uspjele su tematski opstati
među sakupljačima te još i danas među starijom, a i mlađom populacijom kao sastavni
dio vatrogasnih memorabilija, budeći u njima sakupljačku strast koja se razvila
iz ljubavi prema vatrogastvu.
Iako se sakupljanje značaka nikada nije razvilo u
posebnu disciplinu kao filatelija i numizmatika, upravo zbog njihove prevelike popularizacije
i prenapučenosti u albumima; vatrogasne značke uspjele su preživjeti i njihov
sjaj nije nipošto iščeznuo među vatrogasnim sakupljačima. I dok se po siteovima
značke prodaju uglavnom u “lotu”, praktično na vagu, vatrogasne značke drže
iznenađujuću cijenu, te se najčešće prodaju po komadu.
I danas, kao i nekad, sakupljači vatrogasnih
memorabilija ponosno pokazuju njihovo svjetlucanje na raznim izložbama, na
kojima iako uslijed patine vremena redovito zasvijetli njihov zlatni, srebrni i
brončani sjaj metala, pokazujući da se njihove boje tokom minulih godina nisu nimalo
istrošile. Možda i upravo zato što nikada i nisu spadale u hobi sakupljanja
znački, već u vatrogasne memorabilije, pokazujući time kritizerima kako nije
istina da se sakupljanje znački nije nikad razvilo u ozbiljnu disciplinu te steklo
priznatu reputaciju jer nije imalo lijepo međunarodno ime antičkog korijena kao
filatelija ili numizmatika.
Vatrogasne memorabilije, lat. memorabilia,
znači u prijevodu 'znamenitost', odnosno 'ono što vrijedi pamtiti'. Povijest
svakako vrijedi upamtiti, i nikako ju ne smijemo sa značkama odbaciti, da ne bi
sa prljavom vodom bacili i „dijete“. Ako ne na reverima sakoa onda svakako u
albumima gdje i zaslužuju. Interesantno je među značkama vatrogasnih društva
zamijetiti i stare značke poznatih tvrtki proizvođača vatrogasnih aparata i
opreme, koje i danas postoje, iako više ne rade značke.
Bilo kako bilo, iako je mnoge značke iz vremena
komunizma unatoč sjaju prekrila siva mrena i patina vremena, one za nas ostaju
izričaj nekog društva, pomoću kojega možemo iščitavati povijest. Pa i po onim nenapravljenim
vatrogasnim značkama, koje se u Jugoslaviji nisu nikada iskovale u štanci ili
izlile u kalupu, naprosto jer nisu smjele. Tako postoji vatrogasna značka koja
je za to vrijeme bila zabranjena, sa likom sveca čiji sjaj nije nikada
izblijedio. To je značka sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca, koju jedino nije
potrebno polirati da bi jače svijetlila.
značka sv. Florijana |
Nema komentara:
Objavi komentar