Kip sv. Florijana u naselju Sonta (Сонта, Srbija)

Sonta (srp. Сонта, mađ. Szond, nje. Waldau) je naselje u Bačkoj u Vojvodini. Upravno pripada zapadnobačkom okrugu, općini Apatin u Republici Srbiji.

kip sv. Florijana 70-ih godina 20.st.

(Iz knjige: Šokica pripovida, Hrvatska Riječ, 2011. )

Iljadudevestotridesttreće stigo kip Sveti Florijan u bašču crkve Sveti Lovra u Sonte. Stigo baš za njegov dan, 4.maj.

Podiglo ga dobrotvorno vatrogasko društvo od milodara građana općine Sonta. I danas još tako piše na kipu. Do to doba crkvencka bašča je bila odgradita. Ni ni bila bašča neg odgraditi dvor, pa se istom zatrče i ker i svinče i krava isprid čorde u bašču. A bila skoro ko Mostonga. Močvarna. S prolića i s jeseni se sve usmradi i stvori šuga po baružica. Blato i mulj. Jedva prideš crkve. Ka' je stigo Florijan nikako oma se i bašča ogradila i okolo šiširovina i kestenje posadilo. Tako je bašča postala za ugled.

Sveti Florijan je od vatre. Zaštitnik od ognja, pa ga i naši vatrogasi metnili za njevoga zaštitnika. Držali vatrogasi a i svaj svit u Sonte Dan Florijana naveliko. Slabo se išlo na njive radit, svetkovalo se, jel je on Vatrenjak.Vatrogasi se uredu u njeva posvečana ruva. Na čelu komandir u bili rukavica, barjaktar barjakom sa izvezitim čekićom, sikiricom i šlemom. Nuž njega naj što dirigira trumbetašima. Poredu se u stroj stari vatrogasi. Počasni čljanovi, pa onda već majstori-vatrogasi, pa mladi kalfe, pa pioniri. Tako svega do dvisto čljanova. Prvi vatrogaski dom je bijo oma do opštine na današnjemu broju 61 Vojvođancka ulica. Drugi sokak. Krenu tako urediti strojevim korakom a u live ruke jim šlem, ko Florijanov, pa priko u crkvu na malu misu. U crkve se nakrca svita. Svako volji vidit vatrogasko društvo.

u dvorištu crkve sv. Lovro u Sonti pedesetih godina

Posli mise svi ope u redu isprid Florijana. Postroju se i na komandu:

- Mirno! Pozdrav sad! 

Lupu čižme o čižme, ruka k desnomu slipomu oku pojde. Pozdrav svetomu Florijanu! Pa kad zasviru u te njeve fanfare! Trumbete. Potrefilo se nikako da su baš svi trumbetaši i vatrogasi. P' onda se ope poreda u red na čelu sa raspećom i župnikom, gosponošama, vatrogasima i drugim svitom, pa se obilazi oko Florijana moli i piva.Ta to je bilo svita!.

Vatrogas ni, ni mogo bit svako. Mada je bilo vatrogasko društvo dobrovoljno. Najviše su to bili majstori. Oni su uvik doma. Radu svoj zanat. Šusteri, šnajderi, štrikeri, mesari, tišljeri, moleri, kovači, cimermani, bunardžije, ćurčije, čadžari...T' di su vako ljudi? Liti po njiva, zimi po trske i po fatova. Ako se i trefilo da je kakigod paor bijo vatrogas taj je bijo jako na oprezu.

Visoko gore na opštine, na krovu je bila napravita o'drveta ko forme čeka u šume.Tu je bila sirena. Sirena se oglašavala tako što se ručno okretala sa jednim točkim. Kad zasvira svi trču i malo i veliko se laća kabla i vode. Jedno nuz drugo se poreda, pa onda “podaj dalje“. U požarno vrime je uvik dežuro jedan paor u opštine sa konjma i kolma dvajstčetiri sata. Na koli dva velika bureta puna vode.Tako se svaki dan sminjivali. Vatrogasi nisu imali spremu bogzna kaku. Imali su za navuč vatrogasko ruvo, radni opasač sa zataknitom sikiricom. Na glave šlem, a na noga gumene čižme. Imali su još i nikoliko gas maski. Vatrogaska kola su imala jedno veliko drveno bure. Otprilike oko pesto litri vode je u njega stalo. Ta su kola vukli konji. Sonta je onda bila opština i imala je svoje konje. Svoju ergelu. Al, ako se potrefilo da su konji zauzeti a sirena zasvira, prvi paor koji naide nuz opštinu, mora stat. Ispregne konje i upregne u vatrogaska kola. Punila su se vodom, jel u Jamača, jel sa kanala kod Sveta Ivana. Pumpala su ručno po dva čoveka jel po četiri, dok nije novo vrime donelo motore.U požarno vrime, a to je najviše u vrime žetve, sokakom je išo birov sa ručnom sirenom. Danju i noću. Obilazijo je selo. Dežuro. Najveće zlo sa vatrom se dešavalo u Abisinije. U Srcu Valpova. Dabome u Sonte. Tamo su bile skoro sve starovircke kuće. Pojate. Ukopane u zemlju otprilike tako oko po metera. Niske i trskom pokrite. Svaki krov su mogla dodirnit i dica od šest, sedam godina ako se pripnu na prste. Tu su dvorovi bili puni puzdera. Najviše se š njim grijalo. Puzderače se ložile a donašo se iz fabrike. Kudeljare. Za džabe. Doduše bilo je i kukuruzvine i ogrizina. Tu kad bukne oma izgori desetak kuća. Zoto se prija nisu somporače ostavljale da su svakomu pri ruke. Somporače je u kuće imala samo reduša. Didaci su lule palili trudom. Ka' su se ostavljala dica sama doma sakrivale se. Za ne daj Bože! Čadžari su imali uvik pune ruke posla mada su i sami ukućani čistili svoje odžake. Nijedna kuća u selu se niščim drugim nije grijala neg samo tvrdim gorivom. Drvetom, puzderom, ogrizinama, kočanjama, pa i simenjačom i prošćom ako je koja latež dotrajala. Malo ko je do pedeseti prošloga vika trošijo ugalj. Potpaljivalo se slamom. Dvorovi su bili puni taki matrijala za ložit, pa je onda i bilo fanj :

- Eno gori vatra!

Sirena zavije a vatrogasi iz isti stopa trč na vatru makar bili i u kućni aljina.

Na Dan Svetoga Florijana uveče je uvik bijo vatrogaski bal. Obdržavo se na ćošu današnje Vojvođancke br.79. To je bijo bircuz kod Vendlike a posli Marka Franciša. Danas je tu sigrališče za dicu. Na vatrogaski bal je mogo it svako, ne samo vatrogasi. Ope je svirala njeva pleh muzika. Oni koji su zaslužili dobijali su kolajne. Tombola je isto uvik sigrala. Od tombola se malo pripomoglo vatrogasima. Zarad toga se pravijo vatrogaski bal još i na Poklade.

Još i sad opstojava vatrogasko društvo u Sonte. Ni se utrnilo. Tinja. Ima desetak čljanova. Vežbu pomalo i idu se kadgoda utecavat na takmičenja. Moderno doba je donelo za vatrogase prominju na bolje al kad stignu moderna vatrogaska kola iz varoši, tu su još uvik naši vatrogasi. Oni svojima uputama pomognu, a najviše kod kuća nabijača.

Dan Svetoga Florijana se vada još situ samo oni koji taj dan idu na misu. To su uglavnomu starije žene i di koji muški. Jedino oni ne zaboravu Florijana, pa ga posli mise otidu pozdravit.

Ruža Silađev

Sv. Florijan, Sonta

Sv. Florijan u 'Zakonu o vatrogastvu' NN 125/19 iz 01.01.2020.g

U razdoblju od 1945. godine do 1990. u Hrvatskoj se nije slavio Sveti Florijan. Bio je uklonjen iz vatrogasnih domova, zabranjivane su i odbačene zastave s njegovim likom i službeno je “nestao” iz vatrogastva. Tadašnje vatrogastvo razvijalo se u okvirima prvog Zakona o vatrogasnim društvima u NR Hrvatskoj od 22. svibnja 1948. godine, koje nije poštivalo Crkvu i njezine vjerske svečanosti. U tom razdoblju zabranjeno je sudjelovanje vatrogasaca u dotadašnjim obilježavanjima crkvenih proslava, npr. vatrogasne straže uz Božji grob u crkvi, obilježavanje zaštitnika Sv. Florijana, procesije za Tijelovo i druge vjerske svečanosti. Umjesto vjerskog sadržaja sve veća aktivnost i naglasak stavljali su se na politička predavanja i društvena okupljanja pod tim vidom. Dan vatrogastva pomaknut je odlukom I. kongresa Saveza DVD NR Hrvatske sa 4. svibnja, odnosno dana mučeničke smrti sv. Florijana, na 2. svibnja, dan kada je 1876.g. osnovana Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, kako bi se trajno zatrla povezanost vatrogastva sa sv. Florijanom.

Sto godina poslije, odnosno nakon proglašenja slobodne i samostalne države Hrvatske 1991.g., Sveti Florijan vraća se ponovno u dobrovoljna vatrogasna društva i profesionalne vatrogasne jedinice. Obnavlja se ljubav i štovanje prema vatrogasnom zaštitniku. Prihvaća se opet Dan Svetog Florijana (“Zakon o vatrogastvu, 1993.”) koji je potvrdio i novi Zakon o vatrogastvu NN 125/19 koji je stupio na snagu 01.01.2020.g., a koji ga spominje na jednom mjestu:

On u I. poglavlju 'Opće odredbe' u članku br. 3 donosi:

(1) Dan svetog Florijana je dan vatrogastva i u Republici Hrvatskoj obilježava se 4. svibnja.

(2) Tijekom mjeseca svibnja, u svrhu promicanja vatrogastva i zaštite od požara, provodi se manifestacija »Mjesec zaštite od požara«.

Sv. Florijan

 

Kip sv. Florijana ispred DVD-a i JVP-a u Makarskoj

Makarska je priobalni grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, smješten podno planine Biokovo. Središte je Makarskog primorja (poznato pod imenom, Makarska rivijera), središte makroregije koja se proteže od Brela na zapadu do Gradca na istoku. Jedno od najvećih blaga koje Makarska ima, su pripadnici DVD-a i Javne vatrogasne postrojbe koji skladno djeluju kao dva prsta na jednoj ruci.

Dobrovoljno vatrogasno društvo u Makarskoj djeluje od 1935.g. i u svojih 86 godina gotovo da i ne postoji intervencija u Dalmaciji, ali i u Hrvatskoj u kojoj nisu sudjelovali svojim požrtvovnim doprinosom. Dobrovoljno vatrogasno društvo ponosi se ne samo svojom bogatom poviješću, nego i izuzetnom opremljenošću, koju zahvaljuju izvrsnoj suradnji s gradom, odnosno gradonačelniku i zamjeniku gradonačelnika koji imaju sluha za sve njihove probleme te ih žurno rješavaju. Od 1935. do danas makarski vatrogasci spasili su bezbroj života, a o materijalnim dobrima nije potrebno ni govoriti.

Na istoj lokaciji, gotovo pod istim krovom, službeno je 15. travnja 2019.g. osnovana Javna vatrogasna postrojba Grada Makarske, kada je na prijedlog gradonačelnika Jure Brkana donesena odluka na Gradskom vijeću pod predsjedanjem Marka Ožića Bebeka i to jednoglasno. Nakon toga, imenovano je prvo Upravno vijeće u koje su kao članovi imenovani Matko Andrijašević, Ivan Nemčić, Ljubomir Ljubičić i Stjepan Eljuga. U kratkom roku trebalo je izraditi sve zakonske i podzakonske akte, koje su uspjeli izraditi uz svesrdnu pomoć DVD-a i Odjela za društvene djelatnosti Grada Makarske. Danas raspolažu sa osam vozila različite namjene koja su dobili od DVD-a i zapošljavaju 27 djelatnika, od kojih je 26 operativnih vatrogasaca. Sva vozila gotovo su u potpunosti opremljena opremom u skladu sa pravilnikom. U 2020-oj nabavljena je i vatrogasna prikolica za gašenje požara vrijedna 96.000 kuna.

Osnivanjem JVP-a nije se htjelo zanemariti i obezvrijediti djelovanje DVD-a, nego dapače udvostručiti djelovanje i rad vatrogasaca, napravivši pritom odličnu sinergiju. Postiglo se da DVD i dalje radi zajedno sa JVP-om, uz bolje uvjete i sigurnost uz koju mogu obavljati svoje zadatke sa dobrom opremljenošću i modernom opremom.

Ispred prostorija DVD-a otkriven je 7. listopada 2016.g. kip sv. Florijana povodom 80 godina postojanja DVD-a Makarska i više od 100 godina od prvog spomena vatrogastva u Makarskoj. Dobrovoljno vatrogasno društvo Makarska dva dana slavilo je tu jubilarnu 80-tu obljetnicu postojanja i uspješnog djelovanja. Okrugli rođendan vatrogasci su proslavili bogatim programom koji je započeo Danom otvorenih vrata uz prigodne vježbe vatrogasaca u vatrogasnom domu.

Kip zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana dar je vatrogasaca iz Hrašća. Blagoslovio ga je makarski župnik don Pavao Banić uz prisustvo zapovjednika DVD-a Makarska Dražena Glavine, okupljenih vatrogasaca i visokih uzvanika. Kip je postavljen kao zahvala i molba za nebesku pomoć sv. Florijana, koji je svojom zagovornom molitvom pripomogao makarskim vatrogascima da izgrade moderne i kvalitetne postrojbe dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca koje zajedno djeluju kao jedna duša u dva tijela, te su kao takve postale ponos svima u Makarskoj, županiji i cijeloj Hrvatskoj.

Drugi dan proslave održan je prijem počasnih gostiju u gradskoj vijećnici, na kojoj su prisustvovali Franjo Gregurić i Teodor Fritzki, počasni predsjednici Hrvatske vatrogasne zajednice, Zlatko Križanić, potpredsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, Dino Kozlevac zamjenik predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice i Klaudijo Karlović, zamjenik županijskog vatrogasnog zapovjednika Istarske županije. Također, prisutni su bili i predstavnici prijateljskih društava Freiwillige Feuerwehr Neumarkt, DVD Hrašće, DVD Umag i DVD Ravne na Koroškem. Položeni su i vijenci na Spomen ploči u vatrogasnom domu i na Središnjem križu na Gradskom groblju. Proslava je završena defileom vatrogasnih vozila po ulicama Makarske te podjelom zahvalnica članovima društva za dugogodišnji rad u vatrogastvu.

Od tada na blagdan sv. Florijana 4. svibnja ispred Vatrogasnog doma polaže se cvijeće na njegov spomenik, te se tom prigodom održava i smotra vatrogasne opreme i tehnike Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Javne vatrogasne postrojbe Grada Makarske.

 

Sv. Florijan

Jedina vatra koja se ne gasi - 'Duha ne gasite!' (1 Sol 5,19)

Sv. Раvао kаžе: “Duhа nе trnite! Рrоrоštvа nе рrеzіrіtе!” (1. Ѕоl 5,19-20). Каkо kао kršćаnі gаѕіmо Duhа Ѕvеtоgа і nа štо vаlја рrіраzіtі? 

Gаšеnје оbіčnо роvеzuјеmо ѕ vаtrоm. Vаtru gаѕіmо kаd је роlіјеmо vоdоm. Čіnеćі tаkо, ѕаѕvіm је ugаѕіmо іlі znаtnо ѕmаnјіmо nјеn орѕеg і učіnkоvіtоѕt.

Vаtrа је u Ріѕmu ѕіmbоl Duhа Ѕvеtоgа. Оn је vruć, gоrlјіv, zаnеѕеn. Vаtrа је znak preobrazujuće sile Duha Svetoga. Izraz 'Duh' dolazi od hebrejske riječi 'Ruah' koja u prvotnom smislu znači: dah, zrak, vjetar. Isus upotrebljava osjetnu sliku vjetra da bi Nikodemu dočarao transcendentnu novost Onoga koji je osobno Dah Božji. Sveto pismo, liturgija i bogoslovni govor označuju ga Duhom Svetim, bez mogućeg dvoznačja s drugim izričajima 'duh' i 'svet'.

'Duh Sveti' je vlastito ime Onoga koga zajedno s Ocem i Sinom častimo i slavimo. Isus Krist nam je objavio trojstvenog Boga, kao Oca i Sina i Duha Svetoga. On je od Oca poslao Duha Svetoga svojoj Crkvi. I Crkva je krštavala svoju djecu: ”U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” – po zapovijedi Gospodnjoj.

Kada Isus najavljuje dolazak Duha Svetoga, nazivlje ga 'Paraklet' ili u latinskom prijevodu 'Ad–vocatus', tj. 'Onaj koji stoji uz'. Obično se prevodi kao 'Tješitelj', budući da je Isus prvi tješitelj jer daje čovjeku milost kajanja i obraćenja. Ali Isus naziva Duha Svetoga i 'Duhom istine'.

Osim toga, u Pavlovim poslanicama nalaze se i ovi nazivi: Duh obećanja, Duh posinjenja, Duh Kristov, Duh Gospodnji, Duh Božji. U Petrovim pak poslanicama: Duh slave.

U teološkom govoru nalazimo i ove izraze za Duha Svetoga: Duh Očev, Božja ljubav, Božji dar, Duh Crkve. I, ako ima sličnih pojmova, oni se odnose na Duha Svetoga.

Kada prorok Ilija s neba privlači oganj na žrtvu, Biblija ga opisuje ”kao oganj koji se diže, a riječ mu je plamtjela kao buktinja” (Sir 48,1). Taj oganj je simbol ili slika Duha Svetoga koji preobražava ono što dotakne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom ”u duhu i sili Ilijinoj”, najavljuje Krista koji će ”krstiti Duhom Svetim i ognjem” (Lk 3,16). O ognju govori i sam Isus: ”Oganj dođoh baciti na zemlju, i kako bih želio da je već planuo” (Lk 12,49). Na Duhovsko jutro, Duh Sveti silazi na učenike u obliku plamenih buktinja i ispunja ih svojim ”plamenom” (Dj 2,3). Oganj će u duhovnoj predaji ostati kao najizražajniji simbol djelovanja Duha Svetoga. Zato nas sv. Pavao poziva i preklinje: ”Duha ne gasite!”. Lјudі роd kоntrоlоm Duhа іmајu žаrа, gоrlјіvоѕtі і рrеlіјеvајu ѕе.

Duhа gаѕіmо kаd оdbіјаmо nјеgоvе роtісаје u ѕvоmе žіvоtu. Моždа ѕmо ѕnаžnо роtаknutі na neke stvari u životu, аlі ѕuѕрrеžеmо ѕе zbоg ѕtrаhа оd lјudі. Ne bojimo se otvoriti svoje srce Bogu, kako bi njegov Duh snažno djelovao u nama!

Sv. Florijan - 'Opći religijski leksikon' Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža

Florijan (lat. Florianus), sv., mučenik (III. st. – Lorch, 304). Rimski vojnik. U doba Dioklecijanovih progona, čuvši za osudu na smrt 40 kršćana uhićenih u Lorchu sam se prijavio namjesniku Akvilinu. Prvo je mučen, potom bačen vezan za mlinski kamen u rijeku Enns. Tijelo mu je pronašla i pokopala matrona Valerija; na njegovu su grobu podigli kapelu. Ime mu je uvedeno u VII. st u Jeronimov martirologij, potom u XVI. st. u službeni rimski (Martyrologium Romanum). Štovanje mu je rašireno u srednjoeuropskim zemljama; drugi je patron Zagrebačke nadbiskupije. Zaštitnik je vatrogasaca, čuvar od požara i suše. Spomendan: 4. V.

Izvor: Opći religijski leksikon, (ur: Adalbert Rebić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, str. 269.

Molitva za proglašenje svetim vatrogasnog brata bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika

Blaženi Alojzije Stepinac bio je kao i naš vatrogasni zaštitnik sv. Florijan po svojem mladenačkom pozivu vojnik i vatrogasac. I dok sv. Florijana za vrijeme Dioklecijanovih progona protiv kršćana, poslije vojne službe, zatičemo u civilnoj službi u uredu upravitelja provincije, blaženog Alojzija Stepinca za vrijeme komunističkog progona protiv vjere susrećemo kao svećenika i pastira Zagrebačke nadbiskupije. Iako je blaženi Alojzije Stepinac živio sedamnaest stoljeća kasnije, obojica su svojim životom i smrću žarko svjedočila svoju vjeru i obojica su imali slični rani životni put u svojem zvanju. Jedan i drugi bili su vojnici i vatrogasci.

bl. Alojzije Stepinac

tajnik vatrogasnog društva

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

 

Više o životu našeg vatrogasnog brata bl. Alojzija Stepinca možete pročitati OVDJE

Dan sv. Florijana

Sveti Florijan

Sveti Florijan živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće poslije Isusa Krista. Kao mladić pridružio se rimskoj vojsci gdje je zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napredovao do mjesta časnika. Po završetku vojne službe, postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije). U njegovo vrijeme bjesnio je silan progon rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana protiv kršćana. Progoni su bili izrazito žestoki, želeći pod svaku cijenu zatrti slobodu, rast i razvoj kršćanstva u Rimskom Carstvu.

Carevi koji su i sami došli iz redova vojske nisu ispočetka progonili kršćane u vojsci i na dvoru, iako su znali da ih je već postojao pozamašan broj. Naposlijetku, želeći i sami učvrstiti svoju vlast kako ih netko ne bi nasilno smijenio, jer su znali da su i oni tako došli na vlast, proglašavaju se apsolutnim bogovima. Progon protiv kršćana nije bio samo vjerski već i politički, jer ne priznavanjem njih samih kao bogovima, kršćani nisu priznavali ni njihove vladarske zakone, a onda ni njihov cjelokupni državni poredak. Stoga, bojeći se za svoju vlast car Dioklecijan izdaje nalog da se vojnici kršćani, koji nisu htjeli žrtvovati, otpuste iz vojske i iz svjetovnih službi. Kada je došao drugi carev nalog, da se poubijaju svi, koji se ne žele klanjati rimskim bogovima uključujući i njih same, mnogi su se kršćani sakrili pobjegavši u gore i u pećine. Gdjekoje su pogani uhvatili, zatvorili te ih nastojali mukama prisiliti na štovanje njih i njihovih bogova.

Sveti Florijan čim je dočuo, kako se kršćani hvataju i zatvaraju, pošao je odmah u Lauriacum (danas Lorch), kako bi pružio podršku uhvaćenim vojnicima kršćanima koji su bili bačeni u tamnicu. Na putu u Lauriacum sreo je vojnike, koji su po naredbi upravitelja provincije Aquilinusa upravo pošli hvatati kršćane, pa doznavši od njih, za čim idu, reče im: »Braćo i suborci, što druge tražite jer i ja sam kršćanin? Idući javite dakle upravitelju, da sam kršćanin i da sam ovdje«. - Tada ga vojnici uhvate i odvedu pred upravitelja.

Očitujući svoju vjeru, upravitelj Aquilinus ga je nagovarao neka se odrekne kršćanskog Boga i prizna rimske, prijeteći mu teškim kaznama. No, Florijan mu, ne bojeći se, odgovara: »Ja istinsku žrtvu nudim samo Gospodinu svom Isusu Kristu, koji je držao prikladnim dovesti me do ovoga časa«. Uvrijeđeni upravitelj Aquilinus stoga naređuje svojim vojnicima neka ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. Sveti Florijan mu, trpeći radosno muke, odgovara: »I kad sam ljudsku vojsku služio, pa ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me đavao nije mogao iznova zauzeti. Imaš snagu moga tijela, moju pak dušu ne možeš dotaknuti; sam naime Bog u njoj prevladava«. - Razjaren ovim odgovorom dao je upravitelj Florijana svući i umjesto bičevanja grozno tući oštrim gvožđem. Usred tih muka pokazivao je sveti mučenik veselo lice i podjednako slavio Boga, potičući Aquilinusa da zapali vatru, govoreći mu: »Ako pak želiš znati da se ne bojim tvojih mučenja, zapali oganj i u ime Gospodina moga popet ću se na nj«.

Uplašen njegovim riječima i videći da mu je sav trud uzaludan izrekao je osudu, te umjesto da ga spali, upravitelj je naredio da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baci u rijeku Enns, koja teče pokraj Lorcha, što je bila tipična kazna kojom su se kažnjavali kršćani onoga vremena. Blaženi je Florijan s veseljem saslušao osudu i radosno pošao na svoje svratište, kao da se ide kupati. Kada su došli na mjesto odakle je trebao biti bačen u rijeku, zamolio je Florijan vojnike, koji su do jučer obavljali sa njime vojnu službu, da mu dopuste da se pomoli Bogu. Dugo se sveti Florijan molio, dok nije došao neki mladić, bijesan i okrutan, zamjerivši vojnicima: »Zašto stojite i ne izvršavate upraviteljevu zapovijed?« I ovo rekavši gurne mučenika s mosta u rijeku. Bilo je to 4. svibnja 304. godine.

Neka pobožna žena Valerija sahranila je tijelo sveca, koje je čudom isplivalo na jedan kamen uz obalu. Na mjestu ukopa sagrađena je kasnije prekrasna crkva, a potom i veliki samostan. Pripovijeda se, da je neki ugljar upao u goruću peć, pa dozvavši u pomoć svetoga Florijana iz nje izišao neozlijeđen. Svetog Florijana slikaju kao vojnika, koji na goruću kuću izlijeva vrč vode, kojemu se vjernici oduvijek obraćaju u zagovoru od požara, a vatrogasci ga štuju kao svojeg zaštitnika.

 

Molitva svetog Florijana

Gospodine, Bože moj, u tebe se uzdam i ne mogu te zanijekati, nego se za tebe borim i tebi prinosim žrtvu hvale.

Neka me zaštiti tvoja desnica, jer blagoslovljeno je ime tvoje na nebu i na zemlji.

Gospodine, daj mi vrlinu podnošenja i prihvati me među svete tvoje borce, koji su prije mene ispovijedali sveto ime tvoje.

Odjeni me, Gospodine u bijelu haljinu svoje vrline i u Duhu Svetom ojačaj me.

I ne dozvoli da budem pogažen od đavla, nego mi budi vođa na putu pravde i u vrlini svojoj, da te hvalim i tebi himan kazujem, jer si blagoslovljen u vjekove.

Amen.

 

(molitvu je sv. Florijan izrekao pred smrt 4. svibnja 304.g.)