Analiza arhitekture crkve Sv. Florijana

Kapela sv. Florijana longitudinalna je građevina s jasno naglašenom trodijelnom podjelom prostora koju čine ulazni dio, brod i svetište. Sa sjeverne strane svetišta nalazi se sakristija. Kapela je nepravilno orijentirana s ulaznim dijelom sa zvonikom na sjeveru i prostorom ispod pjevališta nadsvođenim križno-bačvastim svodom. Brod je u tlocrtu pravokutan sa zakrivljenim uglovima, a sastoji se od tri traveja razdijeljenih pilastrima. Nadsvođen je bačvastim svodom sa susvodnicama. Zidovi su unutra posve bijeli sa šest zidnih oslika u svodu broda. Svetište je blago povišeno, zaključeno s tri stranice oktogona, osvijetljeno dvama prozorima pravokutne osnove i polukružnog zaključka. Nadsvođeno je bačvastim svodom sa susvodnicama. Sakristija je u tlocrtu pravokutna sa zakrivljenim uglovima. Pilastri kojima je artikulirana unutrašnjost izvedeni su s nekoliko profilacija ravnih linija. U unutrašnjosti je crkva opremljena s jednim oltarom u svetištu i dvama bočnim oltarima u lađi crkve kao i propovjedaonicom u lađi naslonjenom na zapadni zid crkve. U lađi su također smještene drvene klupe.

crkva Sv. Florijana, (fotografirano o. 1981. godine)

Pročelje crkve u obliku je kvadrata iznad čije se središnje osi izdiže zvonik čija je donja polovica spojena s donjim dijelom pročelja i atikom s konkavnim linijama koje završavaju volutama. Može se horizontalno podijeliti na tri zone odijeljene gređem koje čine donji dio pročelja i zabatni dio iznad kojeg se uzdiže gornji dio zvonika. Donja zona pročelja kvadratne je osnove i vertikalno je podijeljena pilastrima na tri dijela. Središnja os odijeljena je od bočnih dvama pilastrima od kojih jedan pilastar prekriva polovicu drugog. U središnjoj osi nalazi se portal iznad kojeg su vertikalno raspoređena dva otvora: veći i manji. Oba otvora su u obliku uspravnog pravokutnika samo što je veći otvor zaključen ravnim zaključkom sa zakrivljenim krajevima s time da je promjer zaključka manji od samog promjera otvora, a manji otvor je zaključen polukružnim završetkom. Okviri prozora se također razlikuju; veći prozor ima bazu koja se sastoji od četiri tanke profilacije i okvir koji prati cijelo tijelo prozora s tankom profilacijom. Okvir manjeg prozora prati tijelo prozora, a u sredini je artikuliran jednom tankom profilacijom. Portal je u obliku uspravnog pravokutnika zaključen jednako kao i prozor iznad portala: ravnom linijom sa zakrivljenim bočnim dijelovima čiji je promjer manji od samog promjera tijela portala. Dovratnici i nadvratnik spojeni su u okvir portala koji prati tijelo portala s time da u donjim dijelovima okvir ima jasno naglašenu bazu. Oko okvira nalazi se još jedan okvir nepravilnog oblika i zaključen koso postavljenim volutama koje se spajaju. S bočne strane tog okvira nalaze se volute i sa svake strane po jedan lambreken. U podnožju, ispred samog portala nalazi se jedna stuba naglašena jednom polukružnom profilacijom. Bočni dijelovi donje zone artikulirani su dvama otvorima od kojih je jedan slijepi otvor istog oblika kao i portal s kojim je horizontalno i u osi, dok je drugi otvor prozor oblika uspravnog pravokutnika zaključenog zakrivljenim zaključkom. Bočni prozori se kao i portal sastoje od dvostrukog okvira od kojih jedan okvir prati tijelo prozora, a drugi je nepravilnog oblika zaključen zakrivljenim završetkom istaknutim prema van koji se sastoji od nekoliko profilacija. S bočnih strana tog okvira također se nalaze volute. Baza prozora se sastoji od četiri profilacije. Četiri bijela pilastra donje zone naglašena su za razliku od žuto obojenog pročelja. Pilastri imaju neobojanu bazu, jednostavan pravokutni kapitel iznad kojeg se nalazi gređe. Iznad gređa nalazi se još jedno gređe koje kontinuirano spaja pilastre koji omeđuju središnju os i rubne pilastre. Nakon njega slijedi kratak dio tijela pilastra te kontinuirano gređe duž cijelog pročelja istaknuto prema van koje razdvaja donju zonu pročelja od gornje. Gornja zona pročelja počinje s visokom zonom atike u koju ulaze i baze pilastara koji omeđuju središnju os. Pilastri imaju uklade duž cijelog tijela unutar kojih se nalaze lambrekeni i stilizirane kapitele iznad kojih se nalazi gređe koje kontinuira duž tijela zvonika. Iznad tog gređa nalazi se kratak dio tijela pilastra nakon kojeg dolazi gređe koje razdvaja donji dio zvonika od gornjeg. Donja polovica zvonika spojena je sa zonom atike kosim istakom konkavnim linijama koje završavaju volutama. Iznad voluta i iznad kosog istaka nalazi se skulpturalna dekoracija. U središnjoj osi između pilastra nalazi se uokvirena niša zaključena stlačenim lukom unutar koje se nalazi skulpturalna dekoracija. Iznad niše nalazi se mali kvadratni prozor s okvirom naglašenih uglova. U posljednjoj zoni zvonika nalaze se pilastri koji su u istoj osi kao pilastri koji uokviruju središnju os pročelja. Oblikovani su jednako kao i pilastri srednje zone pročelja osim što vijenci kontinuirano uokviruju okrugli sat na vrhu zvonika. Ispod sata nalazi se prozor u obliku uspravnog pravokutnika zaključen stlačenim lukom s okvirom i naglašenim zaglavnim kamenom. Prozor ima bazu i parapetnu zonu s konzolama s lambrekenima koje spaja ploha s donje strane zaključena simetričnom zakrivljenom linijom.

pročelje crkve Sv. Florijana

Bočna pročelja artikulirana su lezenama i pravokutnim prozorima polukružno zaključenim. Budući da je kapela orijentirana sjever-jug, bočna pročelja nalaze se s istočne i zapadne strane. Istočno pročelje podijeljeno je lezenama na četiri vertikalna polja. U jednom polju nalazi se sunčani sat i dekorativni kružni motiv, a ostala tri polja artikulirana su prozorima. U središnjem od ta tri polja nalazi se bočni portal postavljen odmah ispod prozora s kojim je spojen time što konzole i zaglavni kamen luka portala nose bazu okvira prozora. Sam portal je u obliku uspravnog pravokutnika zaključenog stlačenim lukom, a naglašen je rustikom. Zapadno pročelje također je lezenama podijeljeno na četiri polja te artikulirano s ukupno dva prozora raspodijeljenih u drugo i četvrto polje odnosno u ritmu a-b-a-b. Duž cijele građevine u podnožju nalazi se kontinuirana bijela baza. Baza je prekinuta jedino u području glavnog i bočnog portala i slijepih niša oblikovanih poput portala na glavnom pročelju. Gornji dio zvonika je s bočnih strana izveden jednako kao i gornji dio zvonika s glavnog pročelja. Bočna pročelja su neposredno ispod krova zaključena gređem.

nacrt krovišta crkve sv. Florijana, 1796. godina

Izvor: Tihana Kušter, Diplomski rad: OD BOLESTI I VATRE. Zavjetne crkve Slobodnog kraljevskog grada Varaždina, Zagreb, 2017., str. 81-83.

Današnja zidana crkva Svetog Florijana u Varaždinu

Crkva Svetog Florijana u Varaždinu je barokna crkva. Na njezinu je mjestu prvotno stajala drvena crkva koja je bila sagrađena 1669. - 1672. godine, o čemu smo već pisali. Posljednji puta crkva se navodi kao posve drvena 1675. godine. U izvještaju iz 1678. godine navodi se kako je crkva već imala zidane temelje, podignut drveni toranj s posvećenim zvonom kao i oltar u svetištu posvećen sv. Florijanu, s crno obojenom i pozlaćenom skulpturom i slikom sv. Florijana u središtu oltara i groblje u blizini. Naime, na groblju kod crkve Sv. Florijana bila su pokopana čak dvojica majstora graditelja (Ivan Mihael Taxner i Franjo Lossert) kao i slikar i skrbnik crkve Blaž Gruber za kojeg je sačuvano kako je na samrti izričito izrazio želju da bude pokopan upravo na tom groblju. Drvena crkva stajala je tu najkasnije do 1718. godine kada je bila srušena te je sagrađena nova, zidana i nadsvođena, s drvenim tornjem.

Crkva se u izvještaju vizitacije navodi prvi puta kao zidana već 1718. godine te nakon toga 1733. godine; koju neki autori navode i kao godinu izgradnje prve zidane crkve. S druge strane, natpis na trijumfalnom luku pokazuje kako je crkva izgrađena 1738. godine («IN HONOREM SANCTI FLORIANI ET MARTIRIS HAEC AECCLESIA AEDIFICATA EST ANNO DNI 1738»). Na temelju navoda iz izvještaja vizitacije iz 1718. godine, može se zaključiti kako je zidana crkva nastala, odnosno započeta, u to vrijeme te je s oslicima bila posve dovršena 1738. godine.

Međutim, godine 1748. vizitator bilježi kako crkva izvana još uvijek nije bila potpuno dovršena. Tek 1755. godine navodi se kako je crkva u potpunosti zidana i u potpunosti presvođena, ali da još uvijek ima drveni toranj. Stara sakristija, vjerojatno sagrađena s gradnjom nove zidane crkve, prvi puta se spominje tek 1752. godine. Vrlo vjerojatno je iz razdoblja izgradnje prve zidane crkve i kameno popločenje poda koje se spominje u opširnom izvještaju vizitacije 1808. godine. Već 1760. godine vizitator bilježi kako svodu crkve nakon razornog potresa prijeti urušavanje te kako je potreban popravak. Budući da je ta vizitacija bila prva nakon 1755. godine, moguće je kako su opisani učinci upravo do tada najrazornijeg potresa poznatog kao i Lisabonski potres, koji je na blagdan Svih Svetih 1755. najteže pogodio Portugal, ali i ostatak Europe i Afriku. Međutim, do obnove i proširenja crkve doći će tek sedamdesetih i osamdesetih godina osamnaestog stoljeća.

Sedamdesetih se godina 18. stoljeća crkva intenzivno obnavlja pa 1773.g. dobiva kriptu koju radi graditelj Jakov Erber, a 1775. i novu sakristiju. Godine 1777. stari drveni toranj zamjenjuje se novim zidanim, a pritom se radi i novo, današnje pročelje crkve. Konveksno pročelje bogato je razvedeno vijencima, pilastrima i skulpturom te predstavlja jedno od najznačajnijih djela barokne crkvene arhitekture u Hrvatskoj.

sv. Florijan, niša na pročelju

Pročelje Sv. Florijana izvedeno već u kasnom baroku odgovara srednjoeuropskim crkvama s jednotoranjskim pročeljem od kojih je za crkvu Sv. Florijana najznačajnija Barmherzigenkirche u Grazu. Izvedba njezinog pročelja sasvim je sigurno morala biti poznata projektantu pročelja crkve Sv. Florijana, Ivanu Adamu Pochu.

Barmherzigenkirche, Graz, 1735.- 1740. godina

Sv. Florijan, Varaždin, 1718. -1733.g.

Crkva je u unutrašnjosti ukrašena štukaturama i zidnim slikama. Ispod današnjih historicističkih oslika, naziru se barokne zidne slike s figuralnim prikazima. Oslici i oslikane pale djelo su varaždinskog slikara Blaža Grubera te predstavljaju vrijedan dio opusa, ne samo te varaždinske crkve, nego i hrvatske ali i europske povijesne baštine.

sv. Florijan, oslik na stropu

Profesionalni vatrogasac Slavko Dukić proslavljeni slikar svetog Florijana

Svaki namjernik koji dolazi u prostore JVP Čakovec prvo će primijetiti kako pročelje njihovih zgrada, odnosno garaža, resi slika sa motivom sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca, koju je svojom talentom i zanosom naslikao proslavljeni slikar g. Slavko Dukić iz Donjeg Kraljevca (Međimurje), darovavši ju Javnoj vatrogasnoj postrojbi Čakovec 2008.g. gdje je svakodnevno kao profesionalni vatrogasac dolazio na posao. Slika koja je postavljena kao mural na zidu blagoslovljena je na blagdan sv. Florijana iste godine, postavši simbol vatrogasne postrojbe.

Slavko Dukić je prilikom odlaska u zasluženu mirovinu kao uspomenu svojim bivšim kolegama iz JVP-a, gdje je proveo gotovo 34 godine svojeg radnog vijeka, restaurirao sliku na pročelju zgrade obnovivši ju svježim bojama, te je ista ponovno postavljena u siječnju 2020.g.

- „Restauracija je trajala mjesec dana pa sam na njoj radio kada sam već bio u mirovini“ - rekao je Slavko koji je u JVP Čakovec radio od 1. 8. 1985. pa sve do 8. mjeseca 2019.g.

Samo najbliži su znali kako u tom hrabrom i humanom čovjeku skriveno čuči urođeni talent koji se razvio u ozbiljnije slikarstvo 1997. godine kada je počeo aktivnije slikati i sudjelovati u raznim humanitarnim aktivnostima svojim darivanjem slikarskih radova.

- „Vatrogastvo mi je donijelo dosta dobrog jer sam kao profesionalac imao dosta vremena da u meni bukne žar za slikarstvom pa sam zato odlučio svojoj postrojbi pri odlasku restaurirati sliku našeg zaštitnika, a što je bilo napravljeno prije 12 godina“ - rekao je Slavko i dodao kako to nije sve. Naime, u predvorju JVP-a nalaze se još dvije njegove slike s temom gašenja požara.

Osim za JVP Čakovec Slavko je naslikao sv. Florijana i za neka Dobrovoljna vatrogasna društva, te za naslovnicu knjige prvog životopisa o sv. Florijanu 'Sveti Florijan, rimski vojnik i vatrogasac' na hrvatskom jeziku u izdanju biblioteke Redak iz Splita 2018.g.

Povodom 125. godišnjice DVD-a Donji Kraljevec na dan vatrogasnog zaštitnika 04.05.2014. naslikao je sv. Florijana dimenzija 175 x 125 centimetara. Florijan se prikazuje na slikama u odori rimskog časnika koji u jednoj ruci drži posudu s vodom i gasi kuću u plamenu.

Povodom godišnjice organizirana je i prigodna proslava u Donjem Kraljevcu, gdje je g. Slavku uručena i posebna zahvalnica za njegov rad.

Umirovljeni profesionalni vatrogasac i aktivni slikar Slavko Dukić, iz Donjeg Kraljevca, rođen je 1958. godine.

Slikarstvom se bavi više od dvadeset godina, koristeći se najčešće tehnikama ulja na staklu, tuš akvarela, a u zadnje vrijeme većinom ulja na platnu. Član je Likovne Udruge Donjeg Međimurja Prelog čiji je jedan od osnivača, te Hrvatskog društva karikaturista u Zagrebu. Sudjelovao je u mnogim humanitarnim akcijama darujući svoje slike.

Do sada je izlagao na samostalnim izložbama, te je sudjelovao na više zajedničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je sudionik mnogobrojnih likovnih kolonija, a posebno mu je drago kada svojom umjetnošću može pomoći bolesnima od raznih bolesti, donirajući im svoje radove.

Slavko Dukić spada u krug slikara širokog spektra svojih mogućnosti stvaranja i likovnog izražavanja. Njegova lepeza likovnog zanimanja obuhvaća gotovo sve što se nalazi u njegovom vidnom polju: cvijeće, mrtva priroda, životinje u svojoj prirodnoj ljepoti od kojih ga posebice fasciniraju konji, koje prenosi na platno u gotovo realnim detaljima, pejzaži, čovjek u svoj svojoj raznolikosti, slike iz života običnog međimurskog seljaka, te na poseban način vatrogasni zaštitnik sv. Florijan čiji je lik u fokusu njegovog duhovnog interesa kao profesionalnog vatrogasca, prikazujući ga u mističnom svijetlu sa sačuvanom zbiljom osobe rimskog vojnika prožetim svjetlom duhovnog.

U svojim počecima slikanja i najranijim radovima, koristi se tehnikom ulja na staklu, dok se kroz godine svog stvaralaštva više okrenuo uljima na platnu usavršivši upotrebu boje i kista gotovo do perfekcionizma, pri čemu boje na njegovim slikama koje nanosi na platno lepršaju platnom čineći da slike pršte ljepotom i raznolikošću.

Životopis sv. Florijana iz knjige: Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve I., u Zagrebu 1998.

Sveti Florijan, mučenik († 304.)

Pod stručnim vodstvom mjesnog kapelana u gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji razgledao sam g. 1969. s malom skupinom sjemeništaraca kulturno-povijesni spomenik europskog značenja. Na temelju arheoloških iskapanja (izvršenih 1960-1966) utvrđena je ondje graditeljska i kulturna tradicija, koja seže od poganske starine pa sve do novog vijeka. Silne ruševine pod današnjom župnom crkvom Sv. Lovre povijesni su dokument što priča o 1700 godina zapadne povijesti i duhovnosti. U svojoj vrsti nešto jedinstveno. Na tom je mjestu oko god. 200. nastao rimsko-keltski hram, pogansko svetište grada Lauriacuma. Oko g. 350. podignuta je nad njegovim ruševinama prva ranokršćanska bazilika, koja je god. 800. pregrađena, u X. stoljeću nadograđena, te oko g. 1300. nastade na istom mjestu gotska crkva, lijepo sačuvana sve do danas.

Sveti Florijan, Enns-Lorch

Svako je od tih svetišta usko povezano s velikim povijesnim ličnostima. U pogansko svetište bio je za Dioklecijanova progonstva predveden sv. Florijan, i to pred suca Akvilina. Florijan je bio veteran rimske vojske, a tada u obližnjem gradu Cetium (danas Zeiselmaur) visoki državni činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskoga uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti, a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns te tako slavno završio svoje mučeništvo. Bilo je to 4. svibnja 304. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je neka udovica, po imenu Valerija.

Dok smo se nalazili uz ostatke poganskoga oltara, kapelan nam je tumačio Florijanovo mučeništvo. Tu je na tom mjestu bio nukan da žrtvuje bogovima, tu je to najenergičnije odbio i svoju kršćansku vjeru hrabro ispovjedio. Saznavši naš tumač da smo iz Zagreba, reče nam odmah da je sv. Florijan drugotni zaštitnik zagrebačke nadbiskupije. Imao je pravo, jer tako i jest.

Mučenikovo je tijelo pokopano nedaleko od Lauriacuma, današnjega Ennsa, a nad grobom mu nastade slavna opatija St. Florian. Počeci opatije sežu u VIII. stoljeće. Prvo je pripadala benediktincima, a kasnije prijeđe u ruke augustinaca. Posjetili smo i tu opatiju do koje iz Linza preko poljâ vodi električni tramvaj.

Opisati divote St. Floriana tražilo bi čitavu knjigu. Današnja barokna crkva, kao i cijela opatija, jedan je od najljepših i najraskošnijih spomenika austrijskog baroka. Zapadno pročelje opatije dugačko je 204 metra. Crkva je dugačka 77,5 m, široka 14 m, visoka 25 m, dok je kupola visoka 36 m, a tornjevi 84 metra. U njima ima 7 zvona. Najveće je teško 8643 kilograma. Izvode veličanstvenu zvonjavu. Unutrašnjost je crkve divotna i raskošna. Bogati oltari, namještaj i svjetski poznate orgulje biseri su te crkve. Orgulje imadu 7343 svirale i 103 registra. Na njima je muzicirao slavni glazbenik Anton Bruckner, čiji se grob nalazi u kripti te crkve. U veličanstvenoj svečanoj dvorani opatije još se i danas održavaju koncerti.

I tako sveti mučenik Florijan, nekadašnji časnik u rimskoj vojsci i visoki državni činovnik, ima dostojan nadgrobni spomenik. Njegovo je štovanje silno rašireno po Austriji, Bavarskoj, a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a kao svoga zaštitnika štuju ga i vatrogasci. Njegovi kipovi rese mnoge crkve, a nije rijetkost da se nalaze i na kućama ili po gradskim trgovima.

oltar sv. Florijana, Opatija St. Florian, Enns-Lorch

Izvor: J. Antolović, Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve I., Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Zagreb, 1998., str. 407 – 408.