Relikvija kosti 40 mučenika drugova sv. Florijana

Prema „Passio Floriani“ 304.g. je osim sv. Florijana ubijeno i 40 drugih vojnika kršćana. Oni su bili – prema izvještaju – zatočeni, te su nakon mnogih mučenja konačno i umrli u zatvoru. Ostaci 40 bezimenih mučenika počivaju od 3. svibnja 1968.g. u glavnom oltaru Bazilike sv. Lovre u Enns-Lorchu, kada ga je na taj dan posvetio dijecezanski biskup ddr. Franz Zauner. No, cijela priča i nije baš išla tako glatko.

oltar sa kamenim koritom

Tijekom obnove crkve sv. Lovre, koja je započela 1894.g. poduzetim od 'Udruge muzeja grada Ennsa', radnici su 1900.g. uklonivši drvenu ploču oltara u dijelovima oštećenog kamena prednjeg zida naišli na udubinu u kojoj je bilo pohranjeno četvrtasto antikno kameno korito sa kostima.

spašavanje lorških relikvija, 11. listopada 1962.,
Župna crkva sv. Lovre, Enns

U tom kamenom koritu pronađene su kosti više osoba – te je nakon privatne i neobvezujuće prosudbe liječnika, utvrđeno da su to ostaci dvoje ili troje djece i 17 do 18 odraslih osoba. Osim toga, pronađeni su i čavli, koji su dijelom bili u nekoj vrsti ugljena, što je očito bio ostatak od vrlo starog, propalog, djelomično poliranog drvenog lijesa pohranjenog unutar kamenog korita. Kosti su bile zamotane u uglavnom uništenu tkaninu – relikvijarnu tkaninu – veličine 45 x 26 cm, koja je imala jednostavne uzdužne plave i vodoravne pruge. Prof. doc. ddr. Gerhart Egger je potvrdio, poslije savjetovanja s dr. ing. Wulf Volbach, najvećim poznavateljem antičkih tkanina, njezino vremensko razdoblje u rasponu od 4. do 6. stoljeća. Relikvijarna tkanina je poslije pronalaska 1900.g. bila od strane predsjedatelja umjetničkog kluba 'Musischesverein u Ennsu' arhivirana do 1963.g., kada ju je mr. Herbert Kneifel ponovno pronašao uskladištenu u ennskom Muzeju. Godine 1964. prikazana je na izložbi 'Ranokršćanska i koptska umjetnost' u Beču.

relikvijarna tkanina

Budući da se poslije otkrića 1900.g. nije mogla naći nikakva potvrda o autentičnosti relikvija, na zahtjev biskupa Linza 1901.g. Kongregacija za obrede u Vatikanu odgovorila je kako relikvije trebaju biti uklonjene s oltara, ne dopustivši im njihovo štovanje. Grobar Anton Peham pokopao je potom kosti na groblju uz nazočnost gradskog župnika Ennsa Dean Vincent Wilnauera i predsjednika 'Udruge muzeja u Ennsu', glavnog inženjera Georg Eckla.

groblje pokraj crkve sv. Lovre

Godine 1944. prof. Eberhard Marckhgott kapelan u Lorchu, bio je – na temelju objavljenih rezultata direktora arhive Ignaza Zibermayra – o autentičnosti nalaza pronađenih i pokopanih lorških relikvija na groblju pored crkve, privučen njegovim razmišljanjem. Zahvaljujući tadašnjem vikaru i biskupu Linza dr. Josefu Calasanctiusu Floweru kosti su ponovno iskopane i podvrgnute temeljitoj istrazi. Istražitelji su razgovarali o njihovom ranokršćanskom podrijetlu, a time i o mogućoj autentičnosti samih relikvija.

prof. Eberhard Marckhgott nad kamenim koritom

Kameno korito sa početka priče u kojem su kosti bile pohranjene i koje je bilo pregledavano 1901.g. nije više bilo na svojem mjestu pronalaska. Ponovno je otkriveno u travnju 1944. godine tijekom obnove na južnoj strani tornja, te je doneseno u crkvu i stavljeno u izvornu svrhu. Dana 4. svibnja 1944. održan je svečani sprovod kostiju iza oltara Djevice Marije u Gospinoj Kapeli crkve sv. Lovre.

Godine 1960. pod vodstvom službenika 'Opće uprave' dr. Lothara Eskharta opet je provedeno arheološko istraživanje samog kamenog korita kojim je utvrđeno da se dimenzije predmetnog korita poklapaju sa onima koje su bile u temelju oltara ranokršćanske Bazilike iz 4. stoljeća. Sarkofag je mogao biti dio oltarnih nogu; pa se od toga može zaključiti na rano štovanje kostiju.

unutrašnjost crkve

Tijekom arheoloških istraživanja, i relikvije su ponovno uzete za istraživanje 1962. godine i poslane Sveučilištu u Beču, kod prof. dr. med. Emila Breitingera, nositelja 'Odjela za antropologiju'. Profesor Breitinger, koji je osobno poduzeo sve mjere očuvanja i istraživanja relikvija, izjavio je 1968.g. u izvješću biskupskom ordinarijatu u Linzu „da su to kosti od najmanje 31-og pojedinca, vrlo moguće od 40 ili više osoba, uglavnom odraslih muškaraca; najmanje dva koštana fragmenta nose jedinstvene osobine mladenačke dobi“.

kosti mučenika u sarkofagu od pleksiglasa

Za vraćanje lorških mučenika napravljen je u ožujku 1968. godine u Beču od strane tvrtke Lahner, lijes od pleksiglasa, koji prema prof. Breitingeru najbolje čuva kosti. U taj kontejner prof. Breitiger ugradio je relikvije. Ovaj lijes od pleksiglasa bio je položen 3. svibnja 1968. godine u staro kameno korito. Relikviju Florijana donio je tadašnji kardinal Karol Wojtyla – kasniji papa Ivan Pavao II – u Austriju, prilikom posvećenja oltarnog bloka glavnog oltara, u koji se ugradio kameni lijes s kostima lorških mučenika, kako bi mogao biti zazidan, zajedno sa njihovim nerazdvojnim zapovjednikom i drugom sv. Florijanom.

kip sv. Florijana u crkvi

Iskopine u crkvi sv. Lovre u Ennsu

U gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji pod današnjom župnom crkvom sv. Lovre u kojoj su pohranjene kosti 40 drugova mučenika sv. Florijana «koji su vrlo dugo boreći se i mnogim kaznama razapinjani poslani u zatvor», provedena su arheološka iskapanja između 1960. i 1966. godine, i tom prilikom su nađene iskopine koje datiraju iz rimskog vremena.

iskopine u apsidi crkve sv. Lovre

Iskapanjem je utvrđeno da je na tom mjestu u samom početku razvoja stajala reprezentativna zgrada. Bila je izgrađena u kasnom 2. stoljeću poslije Krista vjerojatno kao stambena kuća zapovjednika legije, koji je istovremeno bio i upravitelj Provincije Noricum (prije Dioklecijanove reforme odvajanja civilne od vojne službe).

Rimska kuća pokraj crkve

Tom građevinskom kompleksu dodaje se u prvoj polovici 4. stoljeća grijana soba s apsidom okrenutom prema istoku. 

iza oltara sa kostima mučenika nalaze se iskopine

grijana komora kroz koju je strujao topli zrak

Pretvorba u ranokršćansku crkvu odvija se u kasnom 4. ili ranom 5. stoljeću. Njezine osnovne komponente lako su prepoznatljive: nova, veća apsida, samostojeća, u obliku potkove sa klupom za kler (synthronon), na kojoj tijekom liturgije sjedaju članovi svećenstva, i komora koja je bila uronjena u pod za pohranu relikvijara.

iskopine u apsidi iza glavnog oltara

iskopine ispod crkve

Na impresivan način sagrađena je u 14. stoljeću crkva u gotičkom stilu koja je na tom mjestu ostala do danas strukturna veza između rimskog naselja Laurijaka i srednjovjekovnog grada Ennsa.

Crkva sv. Lovre u Ennsu

poganski žrtvenik izložen u temeljima ispod crkve

Na takvom oltaru, posvećenom bogovima Jupiteru, Junoni i Minervi, koji svjedoči o postojanju poganskih žrtvenika, sv. Florijan je trebao zanijekati Krista poganskom žrtvom.

shematski prikaz apside crkve

Legenda shematskog prikaza:

▬ 2. stoljeće – rimski kompleks zgrada

▬ 4. stoljeće – grijana apsidna dvorana

▬ kasno 4./5. stoljeće – ranokršćanska crkva

Bogumil Toni - pjesme posvećene sv. Florijanu

Sv. Florijan.

„O smiluj se, sveti Florijan,

od ognja nas čuvaj i brani!“

tako ljudi moljahu vruće,

kad došli su zavjetni dani.

A vatra se zbivala dalje

i kuća je gorjela mnoga;

svi mišljahu da premalo

patrona si moljahu svoga.

A nisu se sjetiti mogli

na svetoga Florijana sliku,

goloruci nego su dalje

kod vatre tek dizali viku . . .

A morali barem su znati;

da uz molbe svetom Florijanu

još treba i gasiti vatru

i – štrcaljku kupit valjanu! . . .

Bogumil Toni

Na Florijanovo.

Po vulicah naših prošecija ide

i v gorni kraj k cirkvi tak stari obraća;

vu njoj su dečica i purgari naši

i ludi ze sel su i društva domaća.

Krovi ki ognju su zmirum vu strahu

prošeciju denes čist srećno glediju,

v zelenom se turen od cirkvice kaže

železne se helme ob suncu svetiju.

Prošecija ide na zagovor davni

kad pri nas zgorelo je vnogo tak stajne

i prosi se pomoć od sveteg Florjana

z ogna da nesreće bi bilo kaj majne - -

Bogumil Toni

(Izvor: Bogumil Toni, Vatrogasne pjesme, Tiskara Eugena Košaka, 1930., Samobor.)

Sv. Florijan

Bogumil Toni

(Samobor, 1874. - Samobor, 1951.)

Učitelj, pedagog, književnik, javni društveni radnik, istaknuti član 'Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor' i pjesnik vatrogastva. Smatrao je kako pomaže vatrogascima pisanjem pjesama njima posvećenima hrabreći ih i bodreći da ustraju u svome radu. Njegove pjesme napisane u povodu raznih vatrogasnih skupova, obljetnica i drugih manifestacija vatrogasci su voljeli i cijenili. Može se slobodno reći da nije bilo vatrogasnog skupa u prvoj polovici 20. stoljeća na kojem se nisu recitirale vatrogasne pjesme Bogumila Tonija.

Vatrogasne pjesme

Oltarnik sv. Florijana

U 'Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva' za oltar (lat. altare „žrtvenik“) nalazimo definiciju da je to „povišeno mjesto sazdano od kamena, drva ili zemlje na kome se prinosi žrtva bogovima ili Bogu“. Imajući tu definiciju u vidu, za prvi oltar sv. Florijana možemo reći da je to bio kamen na koji ga je rijeka Enns izbacila «podigavši svoje valove», nakon što je strmoglavljen sa mosta s kamenom oko vrata, položivši «njegovo tijelo na neko mjesto na izdignutijem kamenu», kako svjedoči Pasija o mučeništvu sv. Florijana. Sv. Florijan je ne želeći se odreći svojeg kršćanskog uvjerenja sebe prinio za žrtvu Bogu izgovarajući pred pogubljenje: “Gospodine Isuse Kriste, primi dušu moju”, stoga ga je Bog izdignuo iz rijeke kao znak svima nama te pridružio njegovo smrtno tijelo iskonskom žrtveniku svojeg Sina. Simboličnost se očituje i u križu kojim je Florijanovo mrtvo tijelo zasjenio orao svojim krilima označavajući pripadnost Isusu Kristu i daljnji život u Njemu.

Tada mu je pobožna udovica skromno umotala tijelo «u šiblje ili lišće», dok danas njegove oltare diljem brojnih crkava krase lijepo izvezeni oltarnici od bijelog lanenog ili pamučnog platna. Oni prekrivaju gornji dio oltara i vise s obiju bočnih strana, gdjekad obrubljenim skromnim čipkama, i simbol su platna (sindona) kojim je u grobu bilo umotano Kristovo tijelo. Povodom 130. obljetnice rada DVD Goričan 2018.g. vrijedne ruke mještanki Goričana Terezije Vidović, Đurđice Strahija i Nade Markač napravile su novi oltarnik (stolnjak) koji je uljepšao oltar u kapeli sv. Florijana „na bregu“ u Goričanu.

Oltarnik sv. Florijana

Gospođa Nada je sašila stolnjak, a Terezija i Đurđica su ručno našivale koncem natpis „Sveti Florijan moli za nas!“.

Euharistijsko slavlje ispred kapele

Kapela sv. Florijana podignuta davne 1822. godine i posvećena je sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca. Ispred kapele svake se godine slavi sveta misa na kojoj su prisutni i vatrogasci Goričana. Stoga je ovaj lijepi oltarnik, izrađen od vrijednih mještanki trajni ponos, ali i lijepi dar Župi sv. Leonarda i vatrogascima Goričana, koji svake godine na dan 4. svibnja slave svetu misu ispred kapele.

kapela sv. Florijana u Goričanu

(Izvor: mnovine.hr)