30. listopada 2018.

Mjesto mučeništva sv. Florijana

Kod grada Linza u Austriji, nalazi se mali gradić Enns kroz koji prolazi istoimena rijeka Enns u koju je Florijan bačen sa kamenom oko vrata.


mjesto sa kojeg je Florijan
prema predaji bačen u rijeku

U Pasiji, spisu o njegovom mučeništvu, vidimo da vojnici koji su ga doveli upravitelju provincije na ispitivanje («oni ga pak uhvaćena dovedoše do upravitelja», br. 4) i koji su ga tukli na sudskom procesu po njegovoj zapovijedi («zapovjedio da ga se tuče palicama… vojnici ga pak počeše tući», br. 7), vidjevši njegov nepokolebljiv stav vjere, dozvolili su mu na mjestu smaknuća moliti se Bogu («Molio je pak vojnike koji su ga držali da mu dopuste da se moli Gospodinu», br. 8).


Uhićenje sv. Florijana, oko 1520.g., Albrecht Altdorfer
Njemački nacionalni muzej, Nürnberg

I nisu se usudili strmoglaviti ga sa s mosta («i molio je oko sat vremena tako da su oni koji su ga vodili imali strahopoštovanja i bojali se da ga dotaknu», br. 8). Dobio je sv. Florijan milost svete ure klanjanja okrenuvši se «prema istoku» (br. 8), odnosno prema Getsemanskom vrtu, gdje je njegov Gospodin probdio cijelu noć u molitvi, «šireći svoje ruke prema nebu» (br. 8), kao i njegov ljubljeni razapeti na križu. Florijan mu je svojim potpunim predanjem: «Gospodine Isuse Kriste, primi dušu moju» (br. 8), predao cijelog sebe, postajući time 'drugi Krist' (alter Christus), poput sv. Pavla kada je rekao: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist» (Gal 2, 20).


Mučeništvo sv. Florijana, oko 1530.g. Albrecht Altdorfer
(oko 1480. - 1538.) Galleria degli Uffizi u Firenci

Od divljenja vojnici ga se zbog toga nisu usudili ni dotaknuti, poput onih istih u Isusovom vrtu molitve i patnje, kada zbog snage Duha Svetoga «ustuknuše i popadaše na zemlju» (Iv 18, 6). Pasija nam daje do znanja, kako ga nisu vojnici strmoglavili s mosta, koji su radi toga dobili čak i prijekor, nego «neki dolazeći pun bijesa reče vojnicima: Zašto stojite i ne izvršavate upraviteljevu zapovijed? I to govoreći strmoglavi ga s mosta u rijeku» (br. 8).


Pad sv. Florijana s mosta, detalj freske
na stropu Stiftbasilik Sankt Florian, kod Ennsa

Vojnici, koji su praktički do nedavno bili s njime u istoj službi, nisu prema njemu gajili srdžbu i mržnju u sebi, nego su samo poslušno izvršavali svoje zapovijedi. Zbog toga su bili otvoreni duhu Božjem, poput satnika u evanđelju koji je Isusu rekao: «Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini» (Lk 7, 8), za razliku od srdžbe i bijesa koji nisu po Božjem zakonu, za koji, kako je satnik ustvrdio, vrijedi jednaki princip.



24. listopada 2018.

Vatrogasna molitva

Vatrogasna molitva
('Firefighter's Prayer')

Kada dužnost zove Bože, gdje
bijesni vatrena kob,
daj mi snage spasiti neki život
bez obzira na dob.

Pomozi mi zagrliti dijete prije nego
kasno bude,
ili spasiti stariju osobu od strašne
sudbe hude.

Učini me opreznim i čujnim,
za najslabiji zvuk,
a brzim i učinkovitim zaustaviti
vatreni huk.

Želim ispuniti svoj poziv i dati najbolje
od sebe,
čuvati svoje susjede i zaštititi
njihova dobra
od bijede.

A ako prema tvojoj volji trebam dati
život kao cijenu,
molim te blagoslovi svojom 
zaštitnom rukom
moju djecu i moju ženu.

Alvin William "Smokey" Linn,
(preveo: Nikola Turkalj)




23. listopada 2018.

Povijesni izvori o sv. Florijanu

U izlaganje o povijesnim izvorima o sv. Florijanu dotaknuli smo se članka "Razmišljanje o sv. Florijanu" od profesora dr. Ferdinand Resingera, rektora samostana sv. Florijana. Svatko tko istražuje ili govori o sv. Florijanu ima vezu s 1700. godišnjom tradicijom, jer je svako stoljeće (osobito na obljetnicu) davalo svoj sloj povijesti. On nije samo zanimljiva povijesna ličnost, nego je svjedočanstvo kršćana koji vjeruju (daleko iznad smrti) kroz dugu povijest štovanja, pa se na njegovu povijest treba gledati puno šire. Jednako kako je i Biblija nastala u jednoj određenoj kulturi i vremenu, tako i za bavljenje svecima moramo slušati povijesne činjenice i prenošenje istih u zajednici, odnosno čvrstu jezgru koja je sa više ili manje ljubavi umotana i vješto pletena u tkaninu pripovijedanja, koja u svojim djelovima nosi i karakter legendarnog. Za sv. Florijana možemo stvarno pokazati godinu smrti 304., ali on nema rodni list i nema pisanu smrtnu kaznu od početka svibnja. Za njega nemamo pisana sudska izvješća, već liturgijske i duhovne tekstove koji podučavaju i o povijesti, ako ih se ozbiljno shvaća u njihovom književnom karakteru. U književnoj tradiciji često dolazi do usavršavanja Florijanovog života, stvarajući potpunu biografsku skicu koja ide do povratka u djetinjstvo. Što je nešto manje opipljivo, to je više odjeveno u pobožna krila mašte. Odnosno, pobožno klanjanje proizvodi mnogo cvijeća koje govori puno o podrijetlu u određenom periodu, a jako malo o stvarnoj jezgri. O njegovoj smrti i štovanju prvi je izvjestio tekst Passio (u dvije verzije, duži i kraći) i Eulogium iz Jeronimovog martirologija; obje Passio su napisane krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, najstariji rukopis potječe iz 9. stoljeća. Tekst Pasije nije samo izvješće o događaju koji se je dogodio, on se preklapa s biblijskim citatima, tekstom molitvi i (osobito u drugom dijelu) čudotvornim izvješćem. Tu treba pribrojiti druge brojne kasnoantičke izvore u vrijeme pisanja Florijan Vita, posebno o progonu kršćana za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, uvjete života u Podunavlju na kraju 3. stoljeća, dokaze i iskopavanja, posebno iz okruženja Enns. Za sv. Florijana ne znamo njegovu pozadinu života i dob koju je imao, a referenca na Cetium (St. Pölten) odakle dolazi vojnicima do Lauriacuma ne znači nužno, smatra profesor, da se ovaj grad mora prihvatiti kao njegovo prebivalište. Florijanova sudbina počinje susretom sa vojnicima na mostu i naknadnim uhićenjem, gdje se on odmah očituje kao kršćanin, a ne sa rođenjem. Profesor zaključuje da ne moramo znati sve pojedinosti o sv. Florijanu, jedino što je potrebno je da ozbiljno shvatimo njegovu vjeru, koja ide do mučeništva. Njegov se moto može opisati kao: Vjerujte u život - čak i pred smrću.


(Eulogij iz Jeronimovog martirologija, Bernski codex)