Prelistavajući portale o sv. Florijanu nailazimo na dva moguća mjesta gdje se rodio sv. Florijan: Aelium Cetium (St. Pölten) ili preciznije u utvrdi Cannabiaca (danas Zeiselmauer u Austriji).
Prije svake raščlambe moramo imati u vidu da se radi o sjevernoj granici Rimskog carstva, odnosno panonsko-dunavskom Limesu, koji je činio obrambeni lanac utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama. Počevši od najzapadnije takve utvrde, zvane Cannabiaca (Klosternburg zapadno od Beča), dunavski je limes uključivao sjevernu granicu sa utvrdama Vindobona (Beč) i Karnunt (kod Deutsch-Altenburga), kojima se početkom 3. st. pridružio Lauriacum, utvrda sv. Florijana kojoj se zaputio kada je čuo da je upravitelj Akvilin uhvatio 40 vojnika, pa duž cijele rijeke prema istoku.
Nekoliko povjesničara, posljednji je između njih Karl Rokoschovski koji je u izdavačkoj kući Veritas Verlag objavio knjigu Der Schutzpatron Sankt Florian, smatra da se Florijan rodio u kršćanskoj plemićkoj obitelji u civilnom naselju vojne utvrde Cannabiaca, koja se nalazila na udaljenosti od 26 rimskih milja (39 km) od grada Aelium Cetium (civilni grad, nije bio dio vojne kolonije). Iako to vjerovanje, osim u pučkoj tradiciji, nije nigdje posvjedočeno, on pretpostavlja da su ga krstili i obrazovali kršćanski roditelji, koji su se i sami nalazili u vojnoj službi pod rimskim zastavama u civilnom naselju vojnog logora koji je bio povezan sa logorom Laurijak, preko Legije II. Italica. Međutim potrebno je odmah istaknuti kako rodno mjesto sv. Florijana nije jasno. Iako se grad Cetium spominje u Pasiji, utvrda Cannabiaca nije nigdje spomenuta i umečući ga, mi uvodimo cijelu jednu novu fabulu stvarajući romansirani, a zapravo izmišljeni život sv. Florijana. Ta tvrđava bila je u prošlosti jako važna za obranu Beča, a poveznica je vjerojatno bila jer se vjerovalo kako je upravo ona na rimskoj karti Tabula Peutingeriana bila označena kao Citij. No, krenimo redom.
U Florijanovoj Pasiji nailazimo na podatak kako je sv. Florijan živio "kod grada Cetija" (br. 2) iz kojega je krenuo prema rimskom logoru Laurijak gdje je sudac Akvilin uhvatio četrdesetoricu vojnika "i opraštajući se sa svojima krene na put" (br. 2). Tu mnogi vide njegove roditelje, odnosno roditeljski dom, pa bi to pretpostavljalo da je tu bio i rođen. Svakako, ta teorija ima utemeljenje i u činjenici, jer u Florijanovo vrijeme rimske vojne jedinice uz granicu Carstva nisu više bile toliko mobilne, pa su veterani u blizini legija zasnivali obitelji, što je imalo za prednost da su legionari sa više entuzijazma branili obitelji, a i bolje su poznavali teren. No, potrebno je posebno istaknuti da je Norik tek od Dioklecikanove reforme podijeljen u dva dijela, Obalni i Kontinentalni, tako da su mladići koji su stupali u vojnu službu dolazili iz okolnih bližih i daljih područja velike provincije (a i šire), jer svi su imali svijest da treba braniti sjevernu dunavsku granicu. Ne radi se tu samo o Obalnom Noriku, pa prema tome i smanjenom području uz Limes koji je bio prva crta obrane sa utvrdama i osmatračnicama, pa da se morao roditi u nekom naselju jednog od vojnih logora, nego o cijelom noričkom području, što predstavlja činjenicu koju neki tako lako previđaju.
Prema epigrafskim istraživanjma u vremenu principata samo se 10 % veterana vraćalo u rodni zavičaj, dok je preko polovice veterana (56 %) ostajalo živjeti u području gdje su služili vojsku. I oni koji su se vraćali u zavičaj iz kojeg su potekli nisu se opet vraćali u roditeljsku kuću, jer su težili za samostalnošću, kroz što treba gledati i služenje u legiji kada su sa 15 ili 16 godina kretali na taj put. Da je Florijan zaista služio u Laurijaku (ili nekom obližnjem burgu ili osmatračnici) pokazuje i blizina grada Cetija u kojemu se nastanio i prema kojemu se zaputio ("s kojima je prije obavljao vojnu službu", br. 3), kao i blizina grada Ovilave (Wels) koji je postao sjedište provincije, gdje je kasnije radio u uredu upravitelja provincije.
Moguće je da je u Cetiju od vojske dobio i zemljišni posjed (missio agraria) čija je praksa, iako važila za 1. stoljeće i prvu polovicu 2. st., nije za vrijeme čitavog principata bila napuštena, te je bila posvjedočena još u 4. stoljeću. U jednom dekretu cara Konstantina Velikog iz 320.g. spominju se veterani koji su dobili napuštene parcele: veterani iuxta nostrum praeceptum vacantes terras accipiant (Cth VII 20). Budući da Florijana zatičemo u važnoj cililnoj službi, gotovo sigurno znamo da je i u vojnoj bio u visokom položaju (centurion), tako da nije isključeno da je od vojske dobio i zemlju u posjed, što svakako isključuje roditeljsku kuću.
Osim toga, iako se u tom vremenu većinom dodjeljivao novac (praemia militiae), potrebno je reći da zbog velikog osiromašenja Carstva i inflacije, sredstva iz vojne blagajne često nisu bila dovoljna da se podmire troškovi otpusta, pa se davala i zemlja. Novac ili zemlja u posjed imali su za cilj osamostaljivanju vetrana da započnu vlastiti put u životu, tako da je u konačnici bilo svejedno što se davalo. Izraz "opraštajući se od svojih" tako bi uključivalo sve ukućane, odnosno radnike na posjedu i bližnje, pa možda i zasnovanu obitelj, kao i ostali vojnici... Ali, o tome se može samo nagađati, jer nigdje se ne navodi obitelj, ni njegova, kao ni zasnivana od njegovih roditelja, pa stoga ne možemo niti pretpostaviti da su bili kršćani koji su ga odgajali u istome duhu. Dapače, vjerojatno je i sam bio obraćenik: "I kad sam ljudsku vojsku služio, pa ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me đavao nije mogao iznova zauzeti" (br. 6). Ako imamo u vidu da Pasije žele prvenstveno izvještavati o duhovnom sadržaju, dok je povjesno i faktografsko u drugom planu, onda možemo samo konstatirati da su samo usput željele označiti da je Florijan negdje pripadao kao povijesna osoba, navodeći za mjesta "samo" Cetij i Laurijak, dok je važna njegova duhovna poruka i svjedočenje kao mučenika. Svakako, pisani zapisi su to pitanje ostavili otvorenim, iako ga mi silom želimo zatvoriti pojašnjavajući tek moguće hipoteze koje sa sobom donose još mnoge druge... U Pasiji je od mjesta i vremena rođenja, bilo važnije rođenje za Nebo...
Prije svake raščlambe moramo imati u vidu da se radi o sjevernoj granici Rimskog carstva, odnosno panonsko-dunavskom Limesu, koji je činio obrambeni lanac utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama. Počevši od najzapadnije takve utvrde, zvane Cannabiaca (Klosternburg zapadno od Beča), dunavski je limes uključivao sjevernu granicu sa utvrdama Vindobona (Beč) i Karnunt (kod Deutsch-Altenburga), kojima se početkom 3. st. pridružio Lauriacum, utvrda sv. Florijana kojoj se zaputio kada je čuo da je upravitelj Akvilin uhvatio 40 vojnika, pa duž cijele rijeke prema istoku.
Nekoliko povjesničara, posljednji je između njih Karl Rokoschovski koji je u izdavačkoj kući Veritas Verlag objavio knjigu Der Schutzpatron Sankt Florian, smatra da se Florijan rodio u kršćanskoj plemićkoj obitelji u civilnom naselju vojne utvrde Cannabiaca, koja se nalazila na udaljenosti od 26 rimskih milja (39 km) od grada Aelium Cetium (civilni grad, nije bio dio vojne kolonije). Iako to vjerovanje, osim u pučkoj tradiciji, nije nigdje posvjedočeno, on pretpostavlja da su ga krstili i obrazovali kršćanski roditelji, koji su se i sami nalazili u vojnoj službi pod rimskim zastavama u civilnom naselju vojnog logora koji je bio povezan sa logorom Laurijak, preko Legije II. Italica. Međutim potrebno je odmah istaknuti kako rodno mjesto sv. Florijana nije jasno. Iako se grad Cetium spominje u Pasiji, utvrda Cannabiaca nije nigdje spomenuta i umečući ga, mi uvodimo cijelu jednu novu fabulu stvarajući romansirani, a zapravo izmišljeni život sv. Florijana. Ta tvrđava bila je u prošlosti jako važna za obranu Beča, a poveznica je vjerojatno bila jer se vjerovalo kako je upravo ona na rimskoj karti Tabula Peutingeriana bila označena kao Citij. No, krenimo redom.
 |
| karta Tabula Peutingeriana |
U Florijanovoj Pasiji nailazimo na podatak kako je sv. Florijan živio "kod grada Cetija" (br. 2) iz kojega je krenuo prema rimskom logoru Laurijak gdje je sudac Akvilin uhvatio četrdesetoricu vojnika "i opraštajući se sa svojima krene na put" (br. 2). Tu mnogi vide njegove roditelje, odnosno roditeljski dom, pa bi to pretpostavljalo da je tu bio i rođen. Svakako, ta teorija ima utemeljenje i u činjenici, jer u Florijanovo vrijeme rimske vojne jedinice uz granicu Carstva nisu više bile toliko mobilne, pa su veterani u blizini legija zasnivali obitelji, što je imalo za prednost da su legionari sa više entuzijazma branili obitelji, a i bolje su poznavali teren. No, potrebno je posebno istaknuti da je Norik tek od Dioklecikanove reforme podijeljen u dva dijela, Obalni i Kontinentalni, tako da su mladići koji su stupali u vojnu službu dolazili iz okolnih bližih i daljih područja velike provincije (a i šire), jer svi su imali svijest da treba braniti sjevernu dunavsku granicu. Ne radi se tu samo o Obalnom Noriku, pa prema tome i smanjenom području uz Limes koji je bio prva crta obrane sa utvrdama i osmatračnicama, pa da se morao roditi u nekom naselju jednog od vojnih logora, nego o cijelom noričkom području, što predstavlja činjenicu koju neki tako lako previđaju.
 |
| Blaboriciaco = Lauriacum (rimski logor) i Ovilia = Ovilava (Tabula Peutingeriana) |
Prema epigrafskim istraživanjma u vremenu principata samo se 10 % veterana vraćalo u rodni zavičaj, dok je preko polovice veterana (56 %) ostajalo živjeti u području gdje su služili vojsku. I oni koji su se vraćali u zavičaj iz kojeg su potekli nisu se opet vraćali u roditeljsku kuću, jer su težili za samostalnošću, kroz što treba gledati i služenje u legiji kada su sa 15 ili 16 godina kretali na taj put. Da je Florijan zaista služio u Laurijaku (ili nekom obližnjem burgu ili osmatračnici) pokazuje i blizina grada Cetija u kojemu se nastanio i prema kojemu se zaputio ("s kojima je prije obavljao vojnu službu", br. 3), kao i blizina grada Ovilave (Wels) koji je postao sjedište provincije, gdje je kasnije radio u uredu upravitelja provincije.
 |
| transkripcija karte Tabula Peutingeriana |
Moguće je da je u Cetiju od vojske dobio i zemljišni posjed (missio agraria) čija je praksa, iako važila za 1. stoljeće i prvu polovicu 2. st., nije za vrijeme čitavog principata bila napuštena, te je bila posvjedočena još u 4. stoljeću. U jednom dekretu cara Konstantina Velikog iz 320.g. spominju se veterani koji su dobili napuštene parcele: veterani iuxta nostrum praeceptum vacantes terras accipiant (Cth VII 20). Budući da Florijana zatičemo u važnoj cililnoj službi, gotovo sigurno znamo da je i u vojnoj bio u visokom položaju (centurion), tako da nije isključeno da je od vojske dobio i zemlju u posjed, što svakako isključuje roditeljsku kuću.
 |
| Vindobona = Beč |
Osim toga, iako se u tom vremenu većinom dodjeljivao novac (praemia militiae), potrebno je reći da zbog velikog osiromašenja Carstva i inflacije, sredstva iz vojne blagajne često nisu bila dovoljna da se podmire troškovi otpusta, pa se davala i zemlja. Novac ili zemlja u posjed imali su za cilj osamostaljivanju vetrana da započnu vlastiti put u životu, tako da je u konačnici bilo svejedno što se davalo. Izraz "opraštajući se od svojih" tako bi uključivalo sve ukućane, odnosno radnike na posjedu i bližnje, pa možda i zasnovanu obitelj, kao i ostali vojnici... Ali, o tome se može samo nagađati, jer nigdje se ne navodi obitelj, ni njegova, kao ni zasnivana od njegovih roditelja, pa stoga ne možemo niti pretpostaviti da su bili kršćani koji su ga odgajali u istome duhu. Dapače, vjerojatno je i sam bio obraćenik: "I kad sam ljudsku vojsku služio, pa ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me đavao nije mogao iznova zauzeti" (br. 6). Ako imamo u vidu da Pasije žele prvenstveno izvještavati o duhovnom sadržaju, dok je povjesno i faktografsko u drugom planu, onda možemo samo konstatirati da su samo usput željele označiti da je Florijan negdje pripadao kao povijesna osoba, navodeći za mjesta "samo" Cetij i Laurijak, dok je važna njegova duhovna poruka i svjedočenje kao mučenika. Svakako, pisani zapisi su to pitanje ostavili otvorenim, iako ga mi silom želimo zatvoriti pojašnjavajući tek moguće hipoteze koje sa sobom donose još mnoge druge... U Pasiji je od mjesta i vremena rođenja, bilo važnije rođenje za Nebo...
Nema komentara:
Objavi komentar