Kip sv. Florijana na glavnom oltaru u crkvi Svetog Florijana u Varaždinu

Glavni oltar u svetištu crkve Svetog Florijana u Varaždinu izradio je tada najznačajniji varaždinski kipar Ivan Adam Rosemberger i to 1740. godine kako je navedeno na samom oltaru. Marmorizirana arhitektura oltara sastoji se od tri razine, baze oltara gdje se u središtu na oltarnoj menzi nalazi pozlaćeni tabernakul, središnjeg dijela sa skulpturama odvojenim stupovima i pilastrima te atičkog dijela iznad glavnog gređa gdje se u središnjem dijelu nalazi slika s prikazom sv. Jurja koji ubija zmaja dok su bočno na atici postavljene manje skulpture sv. Helene Križarice s anđelom i sv. Elizabete kneginje s prosjakom. Slika Sv. Juraj ubija zmaja, nedatirana i nesignirana, vjerojatno je rad iz osamnaestog stoljeća. Danas se u središnjem dijelu oltara, smješten na svetohraništu, nalazi kip sv. Florijana odjevenog u karakterističnu vojničku odoru sa svojim atributom mlinskim kamenom u lijevoj ruci te vjedrom u desno ruci iz kojeg pada voda prema varaždinskoj gradskoj vijećnici u plamenu, koja se nalazi u podnožju desne noge kipa. Niša u kojoj se nalazi kao i skulptura sudeći prema izvedbi kasniji su rad devetnaestog stoljeća o čemu svjedoči i izvještaj inventara iz 1932.- 1934. godine u koje se navodi kako je «kip sv. Florijana u niši (180cm) novije djelo, manje vrijednosti».

 

sv. Florijan

Ostatak skulptura na oltaru Rosembergerov su rad te potječu iz razdoblja nastanka oltara. U središnjoj razini, bočno od središnje skulpture sv. Florijana smješteni su sv. Sebastijan (lijevo) i sv. Rok (desno). Bočno od sv. Sebastijana nalazi se skulptura sv. Franje Ksaverskog dok se lijevo od sv. Roka nalazi skulptura sv. Ivana Nepomuka. Skulpture su flankirane bogato izvedenim marmoriziranim stupovima (pri čemu središnji i najistaknutiji par ima zavojito oblikovna, tordirana tijela) i pilastrima, a na zaključnom vijencu atičkog dijela smješteni su anđeli (putti) i krilate glavice koje izviru iz oblaka.

sv. Rok

sv. Sebastijan

Prema sudu povjesničarke umjetnosti dr. Doris Baričević glavni oltar sv. Florijana najreprezentativniji je Rosembergerov oltar. Za oltar sv. Florijana navodi sljedeće: «Oltarna arhitektura Matije Saurera tu djeluje još raskošnije poradi brojnih stupova i pilastara i mnogostruko lomljenog vijenca, a bočna proširenja nad lukovima ophoda daju mu dojam veće lakoće i prozračnosti. Kipovi Sebastijana i Roka, Franje Ksaverskog i Ivana Nepomuka po stavu, drapiranju odjeće i živom neposrednom izrazu pripadaju najboljim djelima I. A. Rosembergera, ali je kod kipova sv. Helene Križarice i sv. Elizabete kneginje na atici zamjetna lagana modifikacija crta lica prema jače zaobljenim obrisima, a i nabori svojim mekanijim vijugama odudaraju od Rosembergerova gustog nizanja i preklapanja uskih bridova.» (D. Baričević, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 147.).

glavni oltar sv. Florijana (detalj)

Ostali, bočni oltari u brodu crkve, oltar sv. Apolonije i oltar sv. Lucije nisu datirani no neki smatraju kako su nastali otprilike u isto vrijeme, između 1740. i 1748. godine. Ikonografski repertoar izveden na oslicima na svodu lađe crkve ponavlja se i na bočnim oltarima u lađi crkve. Desni oltar (strana Poslanice) posvećen je sv. Apoloniji te se u središtu oltara u donjoj zoni nalazi slika sv. Apolonije dok se u gornjoj nalazi dimenzijama manja slika sv. Barbare. Bočno od sv. Apolonije smještene su skulpture Bogorodičinih roditelja dok je slika sv. Barbare okružena sa skulpturana četvero anđela.

Oltarna pala sv. Barbare, oltar sv. Apolonije

Lijevi oltar (na strani Evanđelja) posvećen je sv. Luciji te se u središtu oltara u donjoj zoni nalazi slika sv. Lucije s bočnim skulpturama sv. dok se u gornjoj razini nalazi dimenzijama manja slika sv. Katarine Aleksandrijske okružena skulpturama četvero anđela. Oba oltara imaju u kartuši u području atike izveden natpis; na oltaru sv. Lucije stoji:

«PROSVIETLI OČI MOJE DA NE ZASPIM NA PROKLETSTVO», dok na oltaru sv. Apolonije stoji: «ZUBE GRIEŠNIKA POLOMITI ĆE BOG U USTIMA NJIHOVIMA».

Arhitektura i polikromacija bočnih oltara koji su pandan jedno drugome, izuzev manjih dimenzija te time i različitog broja stupova i pilastara, odgovara središnjem oltaru sv. Florijana. Sudeći po izradi arhitekture oltara kao i skulpturama koje okružuju oltarne slike vjerojatno se također radi o suradnji Ivana Adama Rosembergera, Matije Sauera i Blaža Grubera.

oltar sv. Florijana

Bočne skulpture svetica na oltaru sv. Lucije te lijeva bočna skulptura na oltaru sv. Apolonije, fizionomijom, slaganjem draperije i polikromacijom odgovaraju bočnim skulpturama sv. Helene Križarice i sv. Elizabete kneginje s glavnog oltara sv. Florijana. Lijeva bočna skulptura s oltara sv. Apolonije nešto je grublje oblikovanog lica i zdepastije oblikovanog tijela dok je draperija izvedena s vidno manje bridova nego kod ostalih skulptura. Sve četiri oltarne slike nisu signirane ni datirane te do sad nisu bile atribuirane. Pale u donjim zonama dvaju oltara formata su uspravnog pravokutnika, konkavno uvučenih uglova i segmentno potisnutih kraćih stranica, a njihove dimenzije – prema Inventaru iz 1932.-1934. godine iznose 215 x 120 cm. Smještene su u jednostavno profilirane, posrebrene okvire.

oltar sv. Apolonije

Manje atičke slike također su formata uspravno postavljenoga, pravokutnika, zasječenih donjih uglova, segmentnoga zaključka i konkavno uvučenih triju preostalih stranica. Kadrom i načinom prikaza monumentalnih svetačkih likova u prednjem prostornom pojasu, donje slike pandan su jedna drugoj, jednako kao i gornje slike. Donje veće slike prikazuju figure u punoj veličini. Sv. Lucija prikazana je u raskošnoj odjeći bogate draperije, držeći u lijevoj ruci atribute svojega mučeništva, tanjur s iskopanim očima i bodež. Na oblacima koji je okružuju s lijeve strane lebde dvije krilate anđeoske glavice, dok anđelćić (putto) s desne strane nad svetičinom glavom pridržava mučenički vijenac.

oltar sv. Lucije

Manja slika s istog oltara prikazuje sv. Katarinu Aleksandrijsku u figuri do bedara, također s atributima svojeg mučeništva, palminom grančicom: lijevom se rukom oslanja na kotač za mučenje pred kojim je odložen mač, a u uzdignutoj desnici drži palminu grančicu. Na srodan način prikazana je i sv. Barbara na gornjoj slici na oltaru sv. Apolonije. Sv. Barbara pritom u desnoj ruci drži palminu grančicu te u lijevoj ruci kalež s Presvetim Tijelom. Donja slika na oltaru sv. Apolonije prikazuje sv. Apoloniju također s atributima mučeništva, palminom grančicom u lijevoj ruci i zubarskim klještima u desnoj ruci. Iz zlatnih oblaka ponad svetičine glave proviruju dva para krilatih anđeoskih glavica. Fizionomije lica sv. Apolonije, sv. Katarine Aleksandrijske i sv. Barbare odgovaraju istom autoru s izvođenjem uskih ustašca, rumenih obraza i izduženog nosa te bademastih očiju upravljenih pogleda s naglašenih donjim kapcima. Iako je atribucija ovih slika do sad izostala, navedene karakteristike odgovaraju izvedbi svetica sa zidnih slika atribuiranih Blažu Gruberu, a posebice izvedbi Bezgrješne Bogorodice s bočnog oltara sv. Marije u kapeli sv. Vida u Varaždinu, datirane natpisom u donjem dijelu kompozicije u 1737. godinu. S druge strane, prikaz sv. Lucije kao i nebeska pozadina na slici nešto su tvrđe izrade te je moguće kako su prisutne naknadne intervencije.

Oltarna pala sv. Katarine Aleksandrijske, oltar sv. Lucije

Izvor: Tihana Kušter, Diplomski rad: OD BOLESTI I VATRE. Zavjetne crkve Slobodnog kraljevskog grada Varaždina, Zagreb, 2017., str. 93-98.