14. rujna 2021.

Kip sv. Florijana u Vinkovcima

Grad Vinkovci nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, smješten na rijeci Bosut između Dunava i Save, 20 km udaljen od grada Vukovara koji je sjedište Vukovarsko-srijemske županije. Prostire se uz Bosutsku nizinu, te autocestu i željezničku prugu koje spajaju Zapadnu Europu s Bliskim istokom, te Srednju Europu s Jadranskim morem. Grad i njegovo šire područje nalazi se na 78–125 m nadmorske visine, s površinom od 102.805 ha, od čega 60.623 ha oranica i 29.149 ha pretežito hrastovih i jasenovih šuma, s blagom kontinentalnom klimom te s dovoljnim i povoljnim rasporedom padalina. U Vinkovcima je do početka 19. stoljeća većina kuća bila najvećim dijelom pokrivena slamom ili šašinom. Materijali kojima su bile izgrađene kuće, pogotovo oni čime su bile pokrivene, s lošim odvodom dima, predstavljali su veliku opasnost po sigurnost stanovništva i imovine. Da bi spriječili nastanak požara građani Vinkovaca morali su brinuti o protupožarnim mjerama reduciravši načine gradnje, stoga na prijelazu u 20. stoljeće u središtu grada nije više bilo zgrade koja je imala slamnati krov ili šindru. Također, suzbijanju požara pomoglo je i osnivanje vatrogasnog društva 1880.g., ali i trajan zagovor kod vatrogasnog zaštitnika sv. Florijana kojemu su se građani od davnina utjecali.


kip sv. Florijana

Kip svetog Florijana je jedan od najstarijih vinkovačkih spomenika i zasigurno jedan od najprepoznatljivijih motiva Vinkovaca. Nalazi se u Ervenici, odnosno na križanju ulica Pavleka Miškine i Matije Gupca. Izrađen je u pješčenjaku. Točna godina njegova postavljanja nije poznata, ali sa sigurnošću možemo reći da je to bilo krajem 19. stoljeća, jer se već 1900. godine kip sv. Florijana pojavljuje na vinkovačkim razglednicama.



U vrijeme osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva, dakle 1880.godine, Vinkovci su obuhvaćali površinu od 51,97 km². Bile su izgrađene 823 kuće u kojima je obitavalo 1189 domaćinstava s ukupno 5277 stanovnika. Od osnutka vatrogasno društvo bilo je neprestano u nastojanjima da se što bolje opremi, da prati razvoj vatrogasne tehnike ali i da se razvija i na duhovnom polju ne zaboravljajući kome se povjerilo za svoj zagovor. Svečano su slavili svoga sveca zaštitnika sv. Florijana, ili, kako su često nazivali taj dan u zapisnicima, Florijanovo. Tako je prva poznata nam proslava bila 4. svibnja 1891.g., kako stoji zapisano u 'Sjedničkom zapisniku' od 20. travnja 1891.g.



Bio je to uobičajeni protokol: Ujutro oko 9 sati velika sveta misa na kojoj su sudjelovali i vatrogasci, skoro uvijek sa tri svećenika, a poslije mise išla je procesija kipu sv. Florijana… sa vatrogascima i glazbom. Na povratku išlo bi se pokraj spremišta i vatrogasnoga tornja, te bi se prostorije blagoslovile. Tom prigodom skupljali su se milodari i poklanjali društvu koje je taj novac trošilo za održavanje spomenika. Poslije svečanosti kod kipa sv. Florijana slijedila je zakuska ili ručak, već prema novčanim mogućnostima u pojedinoj godini.



U blizini kipa sv. Florijana u Ervenici, u parku Lenijama, nalazio se jedan drugi spomenik - Spomenik srebrnoga pira njegova veličanstva Franje Josipa (koji se također pojavljuje na vinkovačkim razglednicama). Ukoliko znamo da je Franjo Josip 1854. godine oženio Elizabetu Bavarsku (odnosno Austrijsku), poznatiju pod nadimkom Sisi, možemo pretpostaviti da je Spomenik srebrnoga pira Njegova veličanstva u Vinkovcima postavljen 1879. godine. U Lenijama se nalazio sve do 1918. godine kada je nakon pada Austro-Ugarske srušen. Nakon rušenja Spomenika srebrnoga pira, malo je toga od njega sačuvano. Svega nekoliko kamenih blokova te kovana željezna ograda. Koliko su građani Vinkovaca voljeli svojeg vatrogasnog zaštitnika sv. Florijana pokazuje podatak da su upravo tom kovanom željeznom ogradom zamijenili postojeću drvenu ogradu koja se nalazila oko kipa sv. Florijana, te je i danas sv. Florijan ograđen ogradom koja je prvotno ograđivala spomenik Elizabete Austrijske i Franje Josipa.



Nebriga tijekom vremena komunizma kada je sv. Florijan bio izbačen iz vatrogasnih društava i ratne godine domovinskog rata uzeli su svoj danak u propadanju kipa. No, još su jednom građani iskazali svoju ljubav prema svojem kipu sv. Florijana u slobodnoj državi Hrvatskoj pišući apele gradu skrećući pozornost na njegovo derutno stanje i potrebu za restauracijom tokom minulih godina.



Vijećnik u Vijeću II. mjesnog odbora 'Stjepan Radić' Drago Majstorović uputio je stoga 2016.g. otvoreno pismo dr. sc. Mariu Banožiću, dipl. oec., pročelniku Upravnog odjela za kulturu i turizam i Janku Fa, ing. agr., predsjedniku Vijeća II. mjesnog odbora 'Stjepan Radić':

Poštovani pročelniče, poštovani predsjedniče,

Za početak bi bilo dobro parafrazirati aforizam španjolsko-američkog filozofa Georgea Santayane – „onaj tko zaboravlja svoju povijest, osuđen je ponavljati ju“ – u „onaj tko se ne brine o svojoj kulturnoj baštini, osuđen je izgubiti ju“. Upravo je to simptomatično za Vinkovce – grad koji se diči činjenicom da je rodno mjesto brojnih velikana hrvatske kulture i umjetnosti poput Radauša, Šerbedžije, Kozaraca, Sremeca, Hettricha itd., a istovremeno potpuno zapostavlja svoju kulturno-povijesnu baštinu u raznim oblicima na što smo već ranije više puta ukazivali. Ovdje bih se htio osvrnuti na katastrofalno loše stanje kipa Sv. Florijana (ranokrščanskog sveca iz III./IV. st. ubijenog za Dioklecijanovih progona i zaštitnika Poljske, grada Linza, vatrogasaca i suzaštitnika Zagrebačke nadbiskupije), u ulici Matije Gupca u jednom od najstarijih dijelova grada Vinkovaca. Ovaj spomenik je samo jedan od primjera sustavne nebrige grada prema određenim dijelovima svoje povijesti i kulture kojom, unatoč dugoj povijesti grada, ipak prilično oskudijevamo i smatram da si ne možemo dopustiti luksuz zanemarivanja niti jednog dijela svoje arhitektonske kulturne baštine, posebice zato jer postoji već previše primjera tipičnog urbanog kulturocida prema mnogim starim građevinama u gradu i to ne samo iz razdoblja samostalne Hrvatske, već i iz prošle države.

Apeliram kako je spomeniku nužna hitna rekonstrukcija jer je njegovo sadašnje stanje šaka u oko estetici grada te pozivamo gradonačelnika i Vas kao najodgovornije ljude u Vinkovcima da što prije procijene situaciju oko trenutnog stanja i moguće (ali i nužne) rekonstrukcije ovoga preko stotinu godina starog spomenika koji je već saživio u sjećanju brojnih generacija Vinkovčana.



I uspjelo se. Već iduće godine 2017. krenulo se sa radovima temeljite restauracije kipa, koji su završeni do kraja travnja iste godine, a radovi su bili vrijedni 40.000,00 kn. Tako je sv. Florijan dočekao svoj dan 4. svibnja, odnosno dan svoje mučeničke smrti, potpuno preobražen na svojem starom mjestu u Vinkovcima, učinivši tako da i Vinkovci zablistaju u novome svijetlu.

 

sv. Florijan, Vinkovci


Nema komentara:

Objavi komentar