Diploma Vatrogasne zajednice Savske banovine u Zagrebu (1929. - 1939.)

Moderno organizirano vatrogastvo na području Hrvatske zasnovano na radu dobrovoljnih vatrogasnih društava i profesionalnih vatrogasnih postrojbi započelo je u drugoj polovini 19. stoljeća osnutkom Gradskog vatrogasnog zbora u Rijeci 1863. godine i Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu 1864. godine.

Vatrogasna diploma iz 1932.g.

Povećanjem broja vatrogasnih društava otvorilo se pitanje osnivanja organizacije koja bi povezala postojeća društva, pomogla osnivanje novih, te radila na boljem organiziranju vatrogastva. Prvi poticaj za osnivanje krovne organizacije potječe iz Varaždina 1871. godine. Konkretni sastanci za ovjekovječenje ove ideje održani su u Sisku tokom 1874. godine. Pravila Buduće Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice poslana su Visokoj kraljevskoj Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi krajem 1875. godine koja je ista odobrila 18. siječnja 1876. godine. Konstituirajuća sjednica Hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice održana je 5. lipnja 1876. godine u Zagrebu. Za prvog predsjednika zajednice izabran je Gjuro Stjepan Deželić (1838. – 1907.), otac hrvatskog vatrogastva. Cilj Zajednice od osnutka bio je jačanje vatrogasne organizacije koji bi nastao kao odraz povećanja broja vatrogasnih društava, brigom o opremljenosti i osposobljenosti vatrogasaca, evidencijom intervencija te ostalim poslovima vezanim uz promicanje vatrogastva.

Ista zajednica postoji i danas pod nazivom Hrvatska vatrogasna zajednica, preživjevši teška razdoblja između dva svjetska rata te primivši teške udarce prvenstveno kroz veliki broj članova koji su izgubili živote, uništenu i otuđenu opremu te uništene vatrogasne domove i spremišta, te uvijek mijenjajući svoj naziv.

Vatrogasna diploma iz 1937.g.

Nakon Prvog svjetskog rata Zajednica djelovala je u sklopu Države SHS, potom Kraljevine SHS. Promjenom ustrojstva i imena države u Kraljevina Jugoslavija, nametnuta je i promjena imena organizacije u Vatrogasna zajednica Savske banovine (1929. – 1939.), čime je započelo razdoblje intenzivne borbe za povratak naziva i za bolji položaj hrvatskog vatrogastva. Zajednica je djelovala i u Banovini Hrvatskoj (1939. – 1941.). Tijekom Drugog svjetskog rata Zajednica mijenja naziv u Vatrogasni savez Nezavisne države Hrvatske, dok je dio vatrogasnih postrojbi djelovao i u Narodno oslobodilačkom pokretu.

Nakon Drugog svjetskog rata uslijedila je obnova vatrogasnih društava, te uspostava „vatrogasne milicije“ u gradovima. Zajednica nastavlja sa radom 1949.g. pod imenom Savez dobrovoljnih vatrogasnih društava, a 1955. mijenja ime u Vatrogasni savez Hrvatske. Ovo razdoblje je obilježilo povećanje broja pogotovo industrijskih vatrogasnih društava, te jačanje vatrogastva u Istri, Primorju i Dalmaciji. U tom razdoblju jača proizvodnja domaće vatrogasne opreme, te vatrogasne jedinice postupno nabavljaju motorna vozila, čime je povećana efikasnost na intervencijama. Posljednja promjena imena dogodila se u razdoblju Domovinskog rata (1991. – 1995.) kada Vatrogasni savez Hrvatske 1993. godine mijenja svoj službeni naziv u Hrvatska vatrogasna zajednica.

Na slikama se nalaze dvije diplome Vatrogasne zajednice Savske banovine u Zagrebu, prva je iz 1932.g. velikodostojnika Alfred Antonia Potockog (1886. – 1958.), a druga je povodom otkrivanja spomenika Đuri Deželiću 1937.g. Tiskane su višebojnim tiskom na papru dimenzija 58 × 44 cm Zaklade tiskare Narodnih novina u Zagrebu. Obje diplome su jako slične prikazujući na sivkastom polju uz lijevi i gornji rub pojas stilizirane folklorne ornamenate; 2 medaljona s ilustracijama: vatrogasac spašava ženu i dijete od poplave i vatre, s razlikom što diploma iz 1932.g. ima na sredini gornjeg ornamenta uz vatrogasni log stiliziran prikaz vatrogasca i gornji grad sa zagrebačkom katedralom. U sredini ispod natpisa vatrogasnog pozdrava:' Pomoz Bog', koji je utemeljio otac hrv. Vatrogastva Gjuro Stjepan Deželić, nalazi se bijeli medaljon sa zaštitnikom vatrogasaca Sv. Florijanom.

Logo sv. Florijana

Uz Diplomu dodjeljivao se i Križ vatrogasne zajednice Savske banovine, 45 mm, Griesbach & Knaus, Zagreb.

Križ za zasluge uz Diplomu

Vatrogasna diploma nekadašnjeg DVD-a 'Sveti Duh' u Zagrebu

Još je davno u starom Rimskom carstvu Marko Tulije Ciceron, rimski govornik, ustvrdio: „Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine“. Jedan od najvažnijih izvora za proučavanje povijesti svakako su povijesni dokumenti, koji zbog svoje originalnosti zaslužuju pozornost svakoga od nas, jer nam kao nijemi „svjedok vremena“ postaju ciceronovskim jezikom rečeno „glasnici starine“. Pred nama se nalazi 'Diploma' nekadašnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveti Duh u Zagrebu iz koje se puno toga može iščitati.

vatrogasna 'Diploma' DVD-a 'Sveti Duh'

Dobrovoljno vatrogasno društvo uzvišenog imena 'Sveti Duh', danas Črnomerec, osnovano je davne 1933. godine na području zapadnog dijela grada Zagreba na prostoru današnjeg Sv. Duha. Iako Črnomerec kao gradska četvrt u samoupravnom ustrojstvu Grada Zagreba obuhvaća u svojem imenu više gradskih naselja na obroncima Medvednice, tako i Sv. Duh kao takav jer se Zagreb širio, stoga današnji naziv sadržajno odgovara, ali iz vjerničke nostalgije možemo konstatirati kako je nekadašnji naziv bio i više nego interesantan. Svakako, vatrogasno društvo opravdava uzvišenost imena treće božanske osobe Presvetog Trojstva budući da vatrogastvo u svojoj biti ima pomaganje i služenje drugima u nevolji, analogno služenju božanskih osoba u samom Trojstvu. Časno zanimanje, zaslužuje i časno ime (lat. nomen est omen – 'ime je znak').

sv. Florijan na vatrogasnoj 'Diplomi'

Danas je Sv. Duh naziv za brdovitu ulicu na Črnomercu koja povezuje Ilicu i Lukšiće, a poznata je i po tome što se u njoj nalazi Klinička bolnica Sveti Duh i župa i svetište sv. Antuna Padovanskog, dok je u prošlosti bilo poznato i po dobro opremljenom i uvježbanom DVD-u Sveti Duh. Godine 1965. zbog urbanizacije Grada Zagreba odlučeno je da se na mjestu tadašnjeg vatrogasnog doma sagrade stambene zgrade, stoga je društvo „privremeno“ preseljeno u Ilicu 259, koje je i do danas ostalo sjedište Društva.

članska iskaznica DVD-a 'Sveti Duh'

Na vatrogasnoj 'Diplomi' sa lijeve strane možemo vidjeti župnu crkvu sv. Antuna čija gradnja je započela 1931. godine, dvije godine prije utemeljenja DVD-a, kada se slavila 700-ta obljetnica smrti Padovanskog Sveca. Gradnja crkve dovršena je 1934. godine, dok je župa osnovana 1. siječnja 1932.g. Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je blaženi Alojzije Stepinac. Interesantno je za primijetiti sa koliko je preciznosti na 'Diplomi' nacrtana vjerno crkva sa kapelicom Svetoga križa u sklopu svetišta.

crkva sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu

Hrvatska je u vrijeme podjeljivanja 'Diplome' potpadala pod državno uređenje Kraljevine Jugoslavije (1929. – 1941.) koji je pod svoju kontrolu stavio najbrojniju, najhumaniju i u narodu najpopularniju organizaciju – vatrogasna društva. Pod izlikom da pomaže i razvija vatrogastvo, Kraljevina Jugoslavija donosi Zakon o organizaciji vatrogastva, koji stupa na snagu 15. srpnja 1933. godine, a s kojim su vatrogasne organizacije iako dobile svoj pravni status, ograničene su im slobode i inicijative. Cjelokupno vatrogastvo bilo je podčinjeno vrhovnom predstavniku i vođi Vatrogasnom savezu u Beogradu, te stavljeno pod nadležnost Ministarstva za tjelesni odgoj naroda, dok je kao pokrovitelj nametnuti kraljević Tomislav. Dobrovoljna vatrogasna društva mijenjaju ime u četa. U međuvremenu i Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica mijenja ime u Vatrogasna zajednica Savske banovine; ali koja se nije mogla pomiriti sa novonastalom situacijom, te je na svojoj skupštini 1936.g. zahtijevala povratak imena društvo umjesto čete, uz zaključak da hrvatsko vatrogastvo, kao sastavni dio hrvatskog naroda, ulazi u borbu za oživotvorenje narodne slobode. Donosi se i zaključak da se u vježbovniku svi nazivi i zapovijedi mijenjaju na hrvatski jezik, da se na odore vrati hrvatski grb, te da na vatrogasnom barjaku na jednoj strani bude slika Sv. Florijana, a na drugoj vatrogasni znak s imenom društva. Kako vidimo na 'Diplomi Sv. Duha' nalazi se natpis: 'Dobrovoljno vatrogasno društvo' (ne četa!) sa hrvatskim grbom i vatrogasnim pozdravom: 'Pomoz Bog!', dok je na desnoj strani prikazan sv. Florijan kako gasi vatru zgrade u plamenu. U slikovitom prikazu je snažno izraženo i vatrogasno geslo: 'Vatru gasi, brata spasi!', pri čemu se bratom smatra svaki bližnji tko je potrebit pomoći (vatrogasac spašava djevojku).

model kacige toga vremena prikazan je na grbu Kraljevine Jugoslavije

U povodu šezdesete obljetnice Zajednice otkriva se 1937.g. spomenik ocu vatrogastva Gjuri Deželiću u Zagrebu, a na vatrogasnom skupu u prisutnosti 17 000 vatrogasaca donosi se rezolucija od strane Vatrogasne zajednice Savske banovine u kojoj se traži raskid Zajednice sa Vatrogasnim savezom Kraljevine Jugoslavije, te skidanje vatrogasnih odora Kraljevine. Na 'Diplomi' su vatrogasci prikazani u vatrogasnim odorama i kacigama Kraljevine Jugoslavije.

vatrogasna četa u odori Kraljevine Jugoslavije,
 Borongaj, 1933.g.

Zanimljivo je na 'Diplomi' za primijetiti vatrogasnu opremu sa kojom raspolažu vatrogasci toga vremena: auto-ljestvu, motornu pumpu, stare bakrene mlaznice, mehaničke dvostruke klizne ljestve, ljestve kukače, cijevi namotane na vitlo, kacige sa štitnikom za vrat, penjačko uže preko ramena, opasač sa vatrogasnom sjekirom…, koja stvarno pokazuje dobru opremljenost društva, a kako vidimo po intervenciji gašenja i njihovu brojnost te osposobljenost.

Mehaničke drvene klizne ljestve u dva dijela koja se mogu produžiti, bile su opremljene upravljačkim kotačem, kočnicom kotača, opružnim ležajem i uređajem za niveliranje; te su obično bile duge 10 do 15 metara. Na slici ih nalazimo rastegnute i naslonjene na zapaljenu zgradu sa trojicom vatrogasaca koji ih poslužuju, a također i polegnute na kamion (auto-ljestva) za prijevoz, čije kotače možemo vidjeti iza kamiona. Najpoznatije mehaničke klizne ljestve bile su Magirus tip E00 od 10 m i tip 10C od 15 m, tvrtke koja je još 1866. godine počela proizvoditi vatrogasna vozila noseći reputaciju visokih tehničkih standarda, osobito izumivši okretne ljestve – Magirus Leiter, ugrađene na podvozju kamiona legendarnog modela iz 1924.g., poznatijeg kao Magirus DL 24. Ugradbom u podvozje dobilo se brže stavljanje ljestvi u funkciju jer se nisu morale skidati sa kamiona na čije podvozje su bile samo naslonjene i koji je služio samo za njihov prijevoz. Iako su na 'Diplomi' prikazane ljestve na kamionu prije Magirusovog modela DL 24 to je svakako bilo za ono vrijeme vrlo napredno.

Magirus mehaničke klizne ljestve

slični model vatrogasne auto-ljestve kao na 'Diplomi', Njemački vatrogasci

prijevoz mehaničkih kliznih ljestvi, Njemački vatrogasci

vatrogasna pumpa sa plosnatim spremnikom, kakva je na 'Diplomi'

staro vatrogasno crijevo

Kao dokaz dobre opremljenosti dobrovoljnog društva Sveti Duh nalazimo i podatak da je grad Zagreb za gradsku stražu u Savskoj cesti, koja je bila prva Stalna vatrogasna profesionalna momčad, 1919.g. nabavio dvije autoštrcaljke marke „Steyer“ i jedne ljestve tipa „Magirus“. Dakle, iste takve.

Profesionalni vatrogasci s opremom. Zagreb, 1922.g.

Godina 1929. bila je prekretnica u bržem razvoju Gradske vatrogasne straže i vatrogastva grada Zagreba, time što se posve odvojila od Zagrebačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva, postavši radna jedinica gradskog poglavarstva. U to vrijeme bilo je zabilježeno da se u spremištu u Savskoj cesti nalazio jedan momčadski automobil bez štrcaljke, jedne automehaničke ljestve dužine 30 metara, dvije motorne štrcaljke, jedan auto-rezervoar za vodu zapremine 3500 litara i jedan prijevozni agregat. Dakle, ništa više od Svetog Duha. Pet punih godina trebalo je da se situacija popravi i da se stvori kvalitetna gradska profesionalna straža, nabavkom novih strojeva, pribora i opreme, adaptacijom garaža i nastambi, i povećanjem broja ljudstva, što je utrlo put današnjem profesionalizmu. Svakako, i dobrovoljno vatrogasno društvo Sveti Duh, danas Črnomerec, je uveliko doprinijelo tome.

Magirus DL 24, 1924.g. sa ugrađenom ljestvom