Vatrogasna zastava

Vatrogasna zastava je simbol časti i požrtvovnosti te pripadnosti vatrogasnoj postrojbi, dobrovoljnom vatrogasnom društvu i vatrogasnoj zajednici. Vatrogasnu zastavu može imati svaka profesionalna vatrogasna postrojba, dobrovoljno vatrogasno društvo ili vatrogasna zajednica. Ona nije samo komad platna koji simbolizira društvo ili zajednicu, nego ona stvarno jest to Društvo. Ona ne predstavlja to Društvo na simbolični način nego na simbolički.

Riječ 'simbol' dolazi od grčkog pojma 'symbolon' glagola 'syn ballein', koji u prijevodu znači 'spojiti zajedno'. Simbol označava dvije stvarnosti koje su odvojene, ali koje se u stvarnosti zajedno prožimaju. I zaista, ako se pogazi ili oskvrne ta zastava, nismo pogazili samo komad platna ili oskvrnuli stijeg društva, nego smo oskvrnuli to Društvo i Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, u pravom smislu te riječi.

Vatrogasna zajednica Virovitičko-podravske županije

Zastava je prvotno u praslavenskomu i staroslavenskomu jeziku označavala motku sa znamenjem zabijenom u zemlju, zapravo radi se o za- + stav, staviti.

Replika povijesne zastave Vatrogasnog društva Kostolany -Ćeška

Stijeg je izvorni hrvatski naziv za zastavu, barjak ili banderij. U širem značenju, označuje skupinu vojske okupljene pod zastavom kada se brojno stanje vojske računalo po stjegovima, odnosno banderijima. U kasnijem vremenu označava koplje (motku) na koje se stavlja barjak.

zastava sa kopljem

Sveti Florijan je, baš kao i svaki rimski vojnik služio u vojsci pod stjegovima. Ti stjegovi su za legionara predstavljali sve. U bitci su se gledali samo stjegovi, po njima se rimska vojska uvijek orijentirala i kada bi se uslijed ratovanja razbili redovi, vojnici su se jedino preko stjegova ponovno vraćali u formaciju.

DVD Garčin

Stijeg je širi pojam od zastave, stijeg je zapravo koplje (motka) na kojoj se nalazi pričvršćena neka zastava. Stoga nije pravilno stijegom nazvati samo koplje ili samo zastavu. Stijeg je sve to zajedno.

zastava vatrogasne postrojbe iz Hohenwartea - Njemačka

Ako ćemo malo zaviriti u daleku i duboku jezičnu prošlost, tada ćemo pronaći da je prvotno stijeg (steg) zapravo značio kolac, batinu ili gredu na kojemu se nalazio neki znamen. Stijeg je u prijevojnoj vezi sa stog i stožer (a i u tim riječima sve se vrti oko kolca, čvrsto zabita u zemlju, oko kojega se slaže sijeno). Očito je taj neki znamen (koji izvorno nije bio zastava) zamijenila zastava pa je sve skupa poprimilo značenje stijega.

zastava Vinkovačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva iz 1893.g.

A barjak? Barjak zapravo potječe iz perzijskog jezika bayraq, dok je to u turskomu bayrak. Većinom se drži da je 'barjak' baštinjen iz turskoga jezika, no ima onih koji to osporavaju navodeći određene prastare hrvatske toponime koji su stariji od prodora Osmanlija na hrvatske zemlje i njihova - bajraka.

zastava DVD-a Požega iz 1875. godine

U Rimskom carstvu stjegovi su imali u sebi i religioznu dimenziju «jer vojnici ništa ne štuju više od njihova veličanstva», kako navodi pisac 'Rimske vojne doktrine' Vegecije (Treća knjiga, 8). Rimljani su vjerovali u genije (genii), duhove zaštitnike koje je legija oživljavala stjegovima. Zato su te stjegove iznimno štovali: strašna je nesreća bila izgubiti stijeg u bitci. Prema rimskoj mitologiji genij prati čovjeka (slobodna muškarca) od trenutka začeća i bdije nad njegovom sudbinom, dijeleći s njim sve radosti i žalosti do trenutka smrti. Upravo se sv. Florijan na to referirao u obraćanju upravitelju Akvilinu: „I kad sam ljudsku vojsku služio, ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me ne može đavo iznova zauzeti. Imaš snagu moga tijela, moju pak dušu pak ne možeš dotaknuti; sam naime Bog u njoj prevladava“ (Pasija, br. 6). Sveti Florijan na ovom mjestu tumači kršćanski nauk prema kojem u njegovoj duši prebiva Bog, dok genije uspoređuje sa đavlom kojima je služio. „Tvojoj zapovijedi pokorio sam se koliko dolikuje vojniku; ovo pak me nitko ne nagovara (ne može nagovoriti) da demonima žrtvujem. Naime ja ne štujem njihove obmane“ (br. 6).

zastava Rimske legije u kojoj je služio sv. Florijan

Stjegove su u logoru čuvali u maloj bogomolji nedaleko od upravnog središta logora (principia). Imali su šiljata držala, čime su se mogli zabosti u zemlju, i ručice, pomoću kojih su ih izvlačili iz zemlje. Kad bi legionari podizali privremeni logor, odmah su se zastavicama i kopljima označavali pojedini odjeli, tako da bi se čete kada bi došle, same brzo snašle.

bojni znakovi II. legio Italica

Svaka centurija imala je svoju zastavu (signum) na kojoj je, prema Vegeciju «slovima zapisano iz koje je kohorte centurija i koja je po broju», a koju je nosio stjegonoša centurije (signifer). Postojale su i posebne zastavice (vexilla) za odrede na zadatku, daleko od logora, po čemu su zapravo vojne jedinice i dobile ime 'vexillationes' (jer nose zastave). Kod bojnih znakova čuvao se i novac legionara.

zlatni orao - simbol legije

Naime, Rimski vojnici primali su mjesečnu novčanu naknadu koja im je omogućavala nekakav normalni život, no plaća se osim redovitog mjesečnog "džeparca" (pola iznosa), isplaćivala tek na kraju legionarske službe, uz svotu predviđenu za troškove sahranjivanja i otpremnine (praemia militiae); iz razloga da ne bi kao legionari samovoljno napuštali vojsku (dezertirali). Neisplaćena polovica novčanih sredstava od vojničke plaće čuvala se kod bojnih znakova legije kako ga vojnici ne bi mogli spiskati na raskoš i kupnju nekorisnih stvari.

DVD Komletinci

Osim da spriječe dezerterstvo i nekorisno trošenje, željeli su dodatno stimulirati vojnike da se u bojnom redu žešće bore znajući da je tu pohranjen novac, jer gubitkom znakova nestaje i novac. Povremeno bi im od toga kao stimulacija bila isplaćivana i posebna nagrada (donativum), od strane njihovih pretpostavljenih; pa i od samih careva.

svileni barjak Dobrovoljnog vatrogasnog društva Glina iz 1908. g

Uz zastave sa oznakama centurija, legionari su nosili i posebna znamenja (svaka legija svoj), zmajolike zastave (draco) koje su bitkama nosili «zmajonoše po jedan za svaku kohortu», te uz zlatnog orla (aquila) koji je kao stijeg cijele legije nosio orlonoša (aquilifer), štovali su i nosili carev lik (imago) kao znak «božanske nazočnosti» kako svjedoči Vegecije (Druga knjiga, 6). Zapadno Rimsko carstvo propalo je 476. godine zajedno sa istim tim carevima koje su štovali, a sv. Florijan koji je za vrijeme cara Dioklecijana bio progonjen i ubijen 304.g., pojavio se na zastavama vatrogasnih društava i postrojbi kao njihov nebeski zaštitnik.

zastava Prvog hrvatskog vatrogasnog zbora u Varaždinu iz 1864. godine

poslije restauracije

Preživio je Florijan i teško vrijeme od 1945. godine do 1990. kada se u Hrvatskoj i drugim susjednim komunističkim državama nije slavio, odnosno u vremenu kada je i službeno “nestao” iz vatrogastva (Slovenija, Madžarska…). Bio je uklonjen iz Vatrogasnih domova, zabranjivane su i odbačene zastave s njegovim likom u to vremenu.

Madžarska vatrogasna zastava

Godine 1991. tj. nakon proglašenja slobodne i samostalne Hrvatske, Sveti Florijan se vratio u dobrovoljna vatrogasna društva i profesionalne vatrogasne jedinice. Vatrogasci su pronašli stare vatrogasne zastave s njegovim likom koje su pažljivo restaurirali, obnovili njegove kipove i slike, kojima su ukrasili pročelja i unutrašnjost Vatrogasnih domova. Prihvaća se opet Dan Svetog Florijana kao Dan vatrogasaca ('Zakon o vatrogastvu', 1993.g.), koji je ujedno i Međunarodni dan vatrogasaca u svijetu.

DVD Brezovica

Sveti Florijan se također pojavljuje i na novim zastavama vatrogasnih društava u Hrvatskoj, na kojima je zamijenio komunistička znamenja. Na sjednici Predsjedništva Vatrogasnog Saveza Hrvatske 3. ožujka 1992. i Savjeta za organizacijska, kadrovska i materijalna pitanja 30. ožujka 1992. godine prihvaćeno je između ostalog slijedeće:

„Po odluci dobrovoljnog vatrogasnog društva vatrogasna zastava s jedne se strane može izrađivati prema ovom opisu:

Crvena tkanina plameno crvene boje, u sredini je lik Svetog Florijana (visine 45 cm) u boji na plavoj pozadini sa zlatnim eliptičnim obrubom“.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Novska

Sv. Florijan na Vatrogasnom domu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nedelišće

Između dva najveća grada na sjeveru Hrvatske, Čakovca i Varaždina, smjestila se Općina Nedelišće sa svojih jedanaest živopisnih naselja u kojima prema popisu stanovništva iz 2011. godine živi 12.028 stanovnika. Po broju stanovnika te po površini od 58,33 km četvornih riječ je o najvećoj općini u Međimurju.

S južne strane, Općinu Nedelišće, koja ima oblik jajeta, čuva rijeka Drava, sa sjeverozapada se na nju naslanjaju pitomi brežuljci koji navješćuju bregovito vinorodno gornje Međimurje, a na sjeveroistoku ona uvodi u samo središte kraja “med dvemi vodami”, odnosno između rijeka Drave i Mure.

Kroz naselja općine, koja na zapadu graniči sa Slovenijom, prolaze značajni međunarodni cestovni i željeznički pravci (naseljima primjerice prolazi najstarija hrvatska željeznička pruga Čakovec-Pragersko-Maribor), koji čine most iz srednje Europe prema unutrašnjoj Hrvatskoj te plavom Jadranu i južnoj Europi.

Središte Općine je naselje Nedelišće, koje je ime dobilo po danu nedjelji, kada se štuje Presveto Trojstvo, kome je posvećena nedelišćanska katolička župa.

crkva Presvetog Trojstva

Prvi put ime Nedelišće spominje se godine 1226. u darovnici kralja Bele IV. U srednjem vijeku Nedelišće se razvilo kao trgovište sa sajmovima i raznovrsnim obrtima te je bilo gospodarsko, a neko vrijeme i kulturno središte Međimurja. U Nedelišću je u vrijeme Zrinskih djelovala i jedna od prvih hrvatskih tiskara.

grb općine Nedelišće

Zapisi prvih požara u Nedelišću sežu u daleku 1875. godinu kada je zabilježen prvi katastrofalni požar. Navedeni požar zabilježen je u arhivi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Varaždin koje je sudjelovalo u gašenju. Nije poznato je li Nedelišće prije tog požara imalo bilo kakve sprave za gašenje požara, no Općina Nedelišće je u vremenu od 1875. do 1880. godine nabavila jednu vatrogasnu štrcaljku koja je imala samo posudu za vodu, kotao i mlaznicu koja je bila pričvršćena za kotao. Voda se raznim posudama i kantama nosila u posudu štrcaljke i preko kotla pomoću mlaznice gasio požar.

mala ručna štrcaljka

U vremenu do 1908.g. u Nedelišću je zabilježeno više manjih požara kada je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. Osnivačka skupština Društva održana je u Nedelišću 17. svibnja 1908.g. Jedan od pokretača osnivanja Društva bio je domaći sin Juraj Žnidarić. U početku svoga djelovanja svaki je član novoosnovanog DVD-a iz vlastitih sredstava nabavio kapu. Prva ljetna odora nabavljena je 1909.g.

članovi DVD-a Nedelišće 1909. godine

Što se tiče vatrogasne opreme, postojala je samo jedna štrcaljka, koju je nabavila Općina; ali istom nije bilo moguće gasiti veliki požar jer nije mogla biti u blizini samog požara. Upornošću vatrogasaca nabavljena je mala ručna štrcaljka na dva kotača sa usisnim cijevima i tlačnim cijevima promjera 25 mm. Nešto kasnije nabavljena je i veća ručna štrcaljka na četiri kotača s tlačnim cijevima promjera 52 mm. Do I. svjetskog rata Društvo je nabavljalo svake godine nešto ostale opreme (ljestve, pijuci, penjačka užeta i dr.).

velika ručna štrcaljka

Pored svoga stručnog rada DVD Nedelišće 1927.g. pokreće pitanje izgradnje vatrogasnog doma. Razmatrane su sve mogućnosti i poteškoće njegove izgradnje, te je na jednom od sastanaka odlučeno da se tom pitanju pristupi polaganije dok se ne prikupe novčana sredstva. Dogovoreno je da će radnu snagu na dobrovoljnoj bazi dati članovi Društva, a potreban prijevoz prijevoznici iz Nedelišća. Konačno. U veljači 1933. godine zaključeno je da se vod Upravne općine zatraži mjesto i lokacija na kojem će se graditi vatrogasni dom. Dogovoreno je da to bude na prostoru zvanom Verjanec, na raskrižju današnje Čakovečke ulice, Ulice braće Radić, Nove ulice i Ulice Karlović Vinka. Upravna općina odobrila je da se na toj lokaciji u središtu Nedelišća, kao najpogodnijoj, gradi vatrogasni dom.

Vatrogasni dom Nedelišće

Vatrogasni dom potpuno je stavljen pod krov u jesen 1936.g., a konačno je završen 1939.g. Otvorenje doma svečano se održalo 8. kolovoza 1939.g. Tada je priređena i javna vatrogasna vježba te zabava u dvorištu Vatrogasnog doma. Može se reći da nije bilo stanovnika Nedelišća koji nije bio na njegovu otvorenju i priređenoj zabavi.

stražnja strana Vatrogasnog doma

Društvo je na toranj Vatrogasnog doma 1966.g. postavilo električnu sirenu, koja je još i danas jedan od najboljih načina alarmiranja u slučaju bilo kakvih intervencija. Radi provjere ispravnosti, danas svake prve nedjelje u mjesecu državna služba za zaštitu i spašavanje njome označuje podne. Tokom svih minulih godina djelovanja i rada, Društvo se izgrađivalo nabavkom najsuvremenije vatrogasne opreme, edukacijom i osposobljavanjem svojih članova kako bi mogli udovoljiti i najzahtjevnijim zadacima koje se stavljaju pred njih. S obzirom na ulaganja, nisu izostajali niti uspjesi na vatrogasnim natjecanjima. Natjecateljske ekipe redovito su osvajale najbolja mjesta na međuopćinskim, općinskim i drugim natjecanjima, a također na Županijskom i Republičkom natjecanju.

vatrogasci svih DVD-ova s područja općine Nedelišće
u tradicionalnoj povorci od Vatrogasnog doma do
kapele Sv. Florijana na drugom kraju Nedelišća
za blagdan sv. Florijana 2018.g.

Uz redovito održavanje vatrogasne opreme te omasovljenje i stručno osposobljavanje članstva, Društvo će i u budućnosti nastojati na dobrovoljnoj osnovi razvijati i unaprjeđivati vatrogastvo i vatrozaštitu, sukladno s tehničkim razvojem i aktualnim dostignućima tehnologije i prakse. Ono će i dalje biti aktivan činitelj u provođenju mjera zaštite od požara, u gašenju požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, te u spašavanju ljudi i imovine prilikom elementarnih i drugih nesreća.

 redovna godišnja skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nedelišće,
početkom veljače 2018.g.

Vatrogasno društvo Nedelišće svake godine u svibnju, Mjesecu zaštite od požara, provodi brojne aktivnosti. Početkom mjeseca, 4. svibnja redovito se obilježava Dan vatrogasaca, Blagdan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Tada domaći vatrogasci zajedno s ostalim Dobrovoljnim vatrogasnim društvima s područja cijele Općine Nedelišće sudjeluju na Svetoj misi za sve vatrogasce kod kapelice svetog Florijana u Ulici Martina Viljevca.

Sv. Florijan - DVD Nedelišće

Vatrogasac krstio umiruću bebu koja je potom oživjela

Kada obični pokušaji oživljavanja nisu uspjeli, vatrogasac volonter, koji je slučajno bio nekadašnji sjemeništarac, krstio je umiruću bebu i ona je počela plakati.

U Ciudad del Esteu, gradu u Paragvaju, u četvrtak 24. listopada 2019.g. u 14:50 sati vatrogasci su primili telefonski poziv od jednog očajnog studenta medicine koji je tražio pomoć za bebu staru samo mjesec dana. Brzo su se uputili na mjesto događaja mobilnim vozilom AM-28 za hitne slučajeve smještenog u njihovoj bazi. U vozilu hitne pomoći bila je uz vozača Florentina i ekipa od tri vatrogasca volontera Rosa Lopez, Sergio Fernandez i Jorge Corvalán, piše Aleteia.

Vatrogasac Corvalan, rekao je za Aleteiu, kako su na mjestu dolaska zatekli prizor bebe u naručju majke, 13-godišnje djevojčice domorodačkog podrijetla, koja je prosila na ulici. Bebini životni znakovi bili su gotovo neprimjetni.

„Beba je bila između života i smrti. Stavili smo je u kola hitne pomoći i odveli na odjel za traumatologiju. Na putu smo je pokušali oživjeti, ali bezuspješno“, objasnio je Corvalan.

Kad su stigli u bolnicu, vatrogasac (nekadašnji sjemeništarac) zamolio je medicinsku sestru da mu donese vodu kako bi krstio dijete.

„U hitnim slučajevima, bilo tko može krstiti nekoga. Shvatio sam da je došlo vrijeme da dijete stavim u Božje ruke, stoga sam to i učinio“, pojasnio je vatrogasac Corvalan.

Nakon izricanja riječi sakramenta, „Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, djetetovi vitalni znakovi su se počeli popravljati. Na Facebook stranici gradskih vatrogasaca napisano je da je „beba čudesno i nevjerojatno reagirala pred njihovim očima“.

„Kad sam je vratio na nosila, zaplakala je. U ovim slučajevima to je vrlo dobar znak”, rekao je Corvalan za Aleteiu. Primljena je na odjel za pedijatriju hitne pomoći na Traumatologiji te povjerena glavnim liječnicima.

Corvalan se kasnije tog dana vratio u bolnicu i liječnici su mu rekli kako se zdravlje djeteta poboljšava. Bez obzira na to radi li se o čudu ili ne, Corvalan i njegovi kolege vatrogasci bili su Božji suradnici u spašavanju života te bebe.

U objavi na Facebook stranici vatrogasci su zaključili: „Možda je teško za povjerovati ili se radi o slučajnosti, ali ono u što smo sigurni jest da je danas malena beba iz našeg grada bila dio jedne od najdirljivijih i emotivnijih priča naše institucije!❤“.

Izvor: Bombereos Ciudad del Este