Vatrogasna zastava

Vatrogasna zastava je simbol časti i požrtvovnosti te pripadnosti vatrogasnoj postrojbi, dobrovoljnom vatrogasnom društvu i vatrogasnoj zajednici. Vatrogasnu zastavu može imati svaka profesionalna vatrogasna postrojba, dobrovoljno vatrogasno društvo ili vatrogasna zajednica. Ona nije samo komad platna koji simbolizira društvo ili zajednicu, nego ona stvarno jest to Društvo. Ona ne predstavlja to Društvo na simbolični način nego na simbolički.

Riječ 'simbol' dolazi od grčkog pojma 'symbolon' glagola 'syn ballein', koji u prijevodu znači 'spojiti zajedno'. Simbol označava dvije stvarnosti koje su odvojene, ali koje se u stvarnosti zajedno prožimaju. I zaista, ako se pogazi ili oskvrne ta zastava, nismo pogazili samo komad platna ili oskvrnuli stijeg društva, nego smo oskvrnuli to Društvo i Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, u pravom smislu te riječi.

Vatrogasna zajednica Virovitičko-podravske županije

Zastava je prvotno u praslavenskomu i staroslavenskomu jeziku označavala motku sa znamenjem zabijenom u zemlju, zapravo radi se o za- + stav, staviti.

Replika povijesne zastave Vatrogasnog društva Kostolany -Ćeška

Stijeg je izvorni hrvatski naziv za zastavu, barjak ili banderij. U širem značenju, označuje skupinu vojske okupljene pod zastavom kada se brojno stanje vojske računalo po stjegovima, odnosno banderijima. U kasnijem vremenu označava koplje (motku) na koje se stavlja barjak.

zastava sa kopljem

Sveti Florijan je, baš kao i svaki rimski vojnik služio u vojsci pod stjegovima. Ti stjegovi su za legionara predstavljali sve. U bitci su se gledali samo stjegovi, po njima se rimska vojska uvijek orijentirala i kada bi se uslijed ratovanja razbili redovi, vojnici su se jedino preko stjegova ponovno vraćali u formaciju.

DVD Garčin

Stijeg je širi pojam od zastave, stijeg je zapravo koplje (motka) na kojoj se nalazi pričvršćena neka zastava. Stoga nije pravilno stijegom nazvati samo koplje ili samo zastavu. Stijeg je sve to zajedno.

zastava vatrogasne postrojbe iz Hohenwartea - Njemačka

Ako ćemo malo zaviriti u daleku i duboku jezičnu prošlost, tada ćemo pronaći da je prvotno stijeg (steg) zapravo značio kolac, batinu ili gredu na kojemu se nalazio neki znamen. Stijeg je u prijevojnoj vezi sa stog i stožer (a i u tim riječima sve se vrti oko kolca, čvrsto zabita u zemlju, oko kojega se slaže sijeno). Očito je taj neki znamen (koji izvorno nije bio zastava) zamijenila zastava pa je sve skupa poprimilo značenje stijega.

zastava Vinkovačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva iz 1893.g.

A barjak? Barjak zapravo potječe iz perzijskog jezika bayraq, dok je to u turskomu bayrak. Većinom se drži da je 'barjak' baštinjen iz turskoga jezika, no ima onih koji to osporavaju navodeći određene prastare hrvatske toponime koji su stariji od prodora Osmanlija na hrvatske zemlje i njihova - bajraka.

zastava DVD-a Požega iz 1875. godine

U Rimskom carstvu stjegovi su imali u sebi i religioznu dimenziju «jer vojnici ništa ne štuju više od njihova veličanstva», kako navodi pisac 'Rimske vojne doktrine' Vegecije (Treća knjiga, 8). Rimljani su vjerovali u genije (genii), duhove zaštitnike koje je legija oživljavala stjegovima. Zato su te stjegove iznimno štovali: strašna je nesreća bila izgubiti stijeg u bitci. Prema rimskoj mitologiji genij prati čovjeka (slobodna muškarca) od trenutka začeća i bdije nad njegovom sudbinom, dijeleći s njim sve radosti i žalosti do trenutka smrti. Upravo se sv. Florijan na to referirao u obraćanju upravitelju Akvilinu: „I kad sam ljudsku vojsku služio, ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me ne može đavo iznova zauzeti. Imaš snagu moga tijela, moju pak dušu pak ne možeš dotaknuti; sam naime Bog u njoj prevladava“ (Pasija, br. 6). Sveti Florijan na ovom mjestu tumači kršćanski nauk prema kojem u njegovoj duši prebiva Bog, dok genije uspoređuje sa đavlom kojima je služio. „Tvojoj zapovijedi pokorio sam se koliko dolikuje vojniku; ovo pak me nitko ne nagovara (ne može nagovoriti) da demonima žrtvujem. Naime ja ne štujem njihove obmane“ (br. 6).

zastava Rimske legije u kojoj je služio sv. Florijan

Stjegove su u logoru čuvali u maloj bogomolji nedaleko od upravnog središta logora (principia). Imali su šiljata držala, čime su se mogli zabosti u zemlju, i ručice, pomoću kojih su ih izvlačili iz zemlje. Kad bi legionari podizali privremeni logor, odmah su se zastavicama i kopljima označavali pojedini odjeli, tako da bi se čete kada bi došle, same brzo snašle.

bojni znakovi II. legio Italica

Svaka centurija imala je svoju zastavu (signum) na kojoj je, prema Vegeciju «slovima zapisano iz koje je kohorte centurija i koja je po broju», a koju je nosio stjegonoša centurije (signifer). Postojale su i posebne zastavice (vexilla) za odrede na zadatku, daleko od logora, po čemu su zapravo vojne jedinice i dobile ime 'vexillationes' (jer nose zastave). Kod bojnih znakova čuvao se i novac legionara.

zlatni orao - simbol legije

Naime, Rimski vojnici primali su mjesečnu novčanu naknadu koja im je omogućavala nekakav normalni život, no plaća se osim redovitog mjesečnog "džeparca" (pola iznosa), isplaćivala tek na kraju legionarske službe, uz svotu predviđenu za troškove sahranjivanja i otpremnine (praemia militiae); iz razloga da ne bi kao legionari samovoljno napuštali vojsku (dezertirali). Neisplaćena polovica novčanih sredstava od vojničke plaće čuvala se kod bojnih znakova legije kako ga vojnici ne bi mogli spiskati na raskoš i kupnju nekorisnih stvari.

DVD Komletinci

Osim da spriječe dezerterstvo i nekorisno trošenje, željeli su dodatno stimulirati vojnike da se u bojnom redu žešće bore znajući da je tu pohranjen novac, jer gubitkom znakova nestaje i novac. Povremeno bi im od toga kao stimulacija bila isplaćivana i posebna nagrada (donativum), od strane njihovih pretpostavljenih; pa i od samih careva.

svileni barjak Dobrovoljnog vatrogasnog društva Glina iz 1908. g

Uz zastave sa oznakama centurija, legionari su nosili i posebna znamenja (svaka legija svoj), zmajolike zastave (draco) koje su bitkama nosili «zmajonoše po jedan za svaku kohortu», te uz zlatnog orla (aquila) koji je kao stijeg cijele legije nosio orlonoša (aquilifer), štovali su i nosili carev lik (imago) kao znak «božanske nazočnosti» kako svjedoči Vegecije (Druga knjiga, 6). Zapadno Rimsko carstvo propalo je 476. godine zajedno sa istim tim carevima koje su štovali, a sv. Florijan koji je za vrijeme cara Dioklecijana bio progonjen i ubijen 304.g., pojavio se na zastavama vatrogasnih društava i postrojbi kao njihov nebeski zaštitnik.

zastava Prvog hrvatskog vatrogasnog zbora u Varaždinu iz 1864. godine

poslije restauracije

Preživio je Florijan i teško vrijeme od 1945. godine do 1990. kada se u Hrvatskoj i drugim susjednim komunističkim državama nije slavio, odnosno u vremenu kada je i službeno “nestao” iz vatrogastva (Slovenija, Madžarska…). Bio je uklonjen iz Vatrogasnih domova, zabranjivane su i odbačene zastave s njegovim likom u to vremenu.

Madžarska vatrogasna zastava

Godine 1991. tj. nakon proglašenja slobodne i samostalne Hrvatske, Sveti Florijan se vratio u dobrovoljna vatrogasna društva i profesionalne vatrogasne jedinice. Vatrogasci su pronašli stare vatrogasne zastave s njegovim likom koje su pažljivo restaurirali, obnovili njegove kipove i slike, kojima su ukrasili pročelja i unutrašnjost Vatrogasnih domova. Prihvaća se opet Dan Svetog Florijana kao Dan vatrogasaca ('Zakon o vatrogastvu', 1993.g.), koji je ujedno i Međunarodni dan vatrogasaca u svijetu.

DVD Brezovica

Sveti Florijan se također pojavljuje i na novim zastavama vatrogasnih društava u Hrvatskoj, na kojima je zamijenio komunistička znamenja. Na sjednici Predsjedništva Vatrogasnog Saveza Hrvatske 3. ožujka 1992. i Savjeta za organizacijska, kadrovska i materijalna pitanja 30. ožujka 1992. godine prihvaćeno je između ostalog slijedeće:

„Po odluci dobrovoljnog vatrogasnog društva vatrogasna zastava s jedne se strane može izrađivati prema ovom opisu:

Crvena tkanina plameno crvene boje, u sredini je lik Svetog Florijana (visine 45 cm) u boji na plavoj pozadini sa zlatnim eliptičnim obrubom“.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Novska