U izlaganje o povijesnim izvorima o sv. Florijanu dotaknuli smo se članka "Razmišljanje o sv. Florijanu" od profesora dr. Ferdinand Resingera, rektora samostana sv. Florijana. Svatko tko istražuje ili govori o sv. Florijanu ima vezu s 1700. godišnjom tradicijom, jer je svako stoljeće (osobito na obljetnicu) davalo svoj sloj povijesti. On nije samo zanimljiva povijesna ličnost, nego je svjedočanstvo kršćana koji vjeruju (daleko iznad smrti) kroz dugu povijest štovanja, pa se na njegovu povijest treba gledati puno šire. Jednako kako je i Biblija nastala u jednoj određenoj kulturi i vremenu, tako i za bavljenje svecima moramo slušati povijesne činjenice i prenošenje istih u zajednici, odnosno čvrstu jezgru koja je sa više ili manje ljubavi umotana i vješto pletena u tkaninu pripovijedanja, koja u svojim djelovima nosi i karakter legendarnog. Za sv. Florijana možemo stvarno pokazati godinu smrti 304., ali on nema rodni list i nema pisanu smrtnu kaznu od početka svibnja. Za njega nemamo pisana sudska izvješća, već liturgijske i duhovne tekstove koji podučavaju i o povijesti, ako ih se ozbiljno shvaća u njihovom književnom karakteru. U književnoj tradiciji često dolazi do usavršavanja Florijanovog života, stvarajući potpunu biografsku skicu koja ide do povratka u djetinjstvo. Što je nešto manje opipljivo, to je više odjeveno u pobožna krila mašte. Odnosno, pobožno klanjanje proizvodi mnogo cvijeća koje govori puno o podrijetlu u određenom periodu, a jako malo o stvarnoj jezgri. O njegovoj smrti i štovanju prvi je izvjestio tekst Passio (u dvije verzije, duži i kraći) i Eulogium iz Jeronimovog martirologija; obje Passio su napisane krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, najstariji rukopis potječe iz 9. stoljeća. Tekst Pasije nije samo izvješće o događaju koji se je dogodio, on se preklapa s biblijskim citatima, tekstom molitvi i (osobito u drugom dijelu) čudotvornim izvješćem. Tu treba pribrojiti druge brojne kasnoantičke izvore u vrijeme pisanja Florijan Vita, posebno o progonu kršćana za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, uvjete života u Podunavlju na kraju 3. stoljeća, dokaze i iskopavanja, posebno iz okruženja Enns. Za sv. Florijana ne znamo njegovu pozadinu života i dob koju je imao, a referenca na Cetium (St. Pölten) odakle dolazi vojnicima do Lauriacuma ne znači nužno, smatra profesor, da se ovaj grad mora prihvatiti kao njegovo prebivalište. Florijanova sudbina počinje susretom sa vojnicima na mostu i naknadnim uhićenjem, gdje se on odmah očituje kao kršćanin, a ne sa rođenjem. Profesor zaključuje da ne moramo znati sve pojedinosti o sv. Florijanu, jedino što je potrebno je da ozbiljno shvatimo njegovu vjeru, koja ide do mučeništva. Njegov se moto može opisati kao: Vjerujte u život - čak i pred smrću.
(Eulogij iz Jeronimovog martirologija, Bernski codex)
Nema komentara:
Objavi komentar