22. studenoga 2020.

Nekadašnja drvena kapela sv. Florijana u Varaždinu (1669. - 1733.)

Prva drvena kapela sv. Florijana u Varaždinu bila je izgrađena sa sjeverne strane opkopa srednjovjekovne utvrde Starog grada, na mjestu današnje crkve posvećene vatrogasnom zaštitniku. Budući da su u drugoj polovici šesnaestog stoljeća izgrađeni novi gradski bedemi te se uz njih formirala ophodna cesta, tijekom sedamnaestog stoljeća došlo je do proširenja gradskog predgrađa i povećanja broja stanovništva uz samu cestu. Uz istu ophodnu cestu, via fossata ambiens, utemeljena je i izgrađena nakon razornog požara 1665. godine drvena kapela na čijem je mjestu kasnije izgrađena i današnja zidana crkva.


Varaždin u 17. stoljeću

Kapela je, kao što je prijepisom dokumenta iz 1669. godine u izvještaju vizitacije iz 1808. godine navedeno, bila podignuta 1669. godine, odnosno četiri godine poslije spomenutog požara. Ova drvena kapela sv. Florijana bila je posvećena već 15. veljače 1671. godine te se od početka navodi kao filijala župe sv. Nikole Biskupa u Varaždinu. Izvještaj vizitatora Kristofora Kupinića navodi kako je kapela tada od opreme posjedovala tek kalež s pliticom i albu s humeralom te kako je već tada imala oslikani tabulat. Izgrađena je u predjelu grada spomenutom kao 'Dianički konecz', dok se u kasnijim izvještajima mjesto navodi samo kao 'gradsko grabište' (fossa) dakle mjesto u neposrednoj blizini gradskih zidina. Bila je drvena s oslikanim tabulatom u svetištu i lađi crkve. Već godinu dana nakon posvećenja, kapela je bila opremljena s dostatnom crkvenom opremom. Isprva se u kapeli sv. Florijana nije nalazio prikaz njezinog sveca zaštitnika, već tek dvije polikromirane i pozlaćene skulpture sv. Lucije i Blažene Djevice Marije, te pet slika na platnu. Posljednji puta kapela se navodi kao posve drvena 1675. godine. U izvještaju iz 1678. godine navodi se kako je kapela već imala zidane temelje, u blizini groblje, podignut drveni toranj s posvećenim zvonom kao i oltar u svetištu posvećen vatrogasnom zaštitniku, s crno obojenom i pozlaćenom skulpturom i njegovom slikom u središtu oltara. U predvorju (portico) crkve nalazila su se dva oltara; oltar sv. Lucije s oslikanom i pozlaćenom skulpturom sv. Lucije te oltar sv. Apolonije s njezinom slikom u središtu. Deset godina kasnije, 1688. godine, kapela je opisana kao u temelju zidana dok je ostatak izgrađen od hrastovine, s oslikanim tabulatom te dobrim krovom prekrivenim hrastovim daščicama. Glavni oltar bio je upotpunjen s dvije pozlaćene skulpture sv. Josipa i sv. Joakima postavljene bočno od središnje skulpture sv. Florijana, dok se u gornjem središnjem dijelu oltara nalazila pozlaćena skulptura Blažene Djevice Marije te dvije pozlaćene skulpture anđela. Oltari u predvorju također su bili dodatno obogaćeni. Na oltar sv. Lucije, bočno od središnje skulpture svete Lucije bile su postavljene slike (imago…in Tabula picta) sv. Katarine i sv. Barbare što je kao tipologija oltara (sa skulpturom u sredini i bočnim slikama) neuobičajeno. Na oltar sv. Apolonije, bočno od slike sv. Apolonije bile su smještene marmorizirane skulpture (nalik bijelom mramoru) sv. Ivana Evanđelista i sv. Marije Magdalene te u gornjem dijelu oltara pozlaćena skulptura Blažene Djevice Marije. Bilješka vizitatora kako su skulpture bile marmorizirane također je zanimljiva budući da iz tog razdoblja nije sačuvan takav tip skulptura. Osim toga, izvještaj vizitacije navodi kako se u unutrašnjosti za razliku od prvih pet, tada nalazilo već petnaest slika na platnu.


Varaždin, Stari grad, 1870-1900

Stara drvena kapela srušena je 1733. godine, na čijem je mjestu izgrađena zidana crkva. Zbog novih urbanističkih zakonitosti i rješenja, nova crkva vatrogasnog zaštitnika dobila je i novu orijentaciju – ulaz je smješten na istoku, dok je svetište okrenuto na zapadnu stranu. Radovi na novoj crkvi dovršeni su 1752. godine, dok je kripta sagrađena 1773. godine. Novu kriptu sagradio je majstor Jakov Erber. Nažalost, povijesni izvori ne spominju do kada je stara kripta bila rabljena, ni kada je zazidana.


Crkva sv. Florijan 1921.g.

Prva zaštitna arheološka istraživanja provedena su tijekom građevinskih radova na iskopu za drenažu uz sjevernu i zapadnu stranu kapele 2001. godine. Istraživanjima je potvrđen izvorni vanjski hodni sloj oko kapele. Arheološki nadzor proveden je prilikom građevinskog zahvata na prostoru sakristije 2005. godine. Nađena je manja količina atipične keramike koja je datirana u 18. i 19. st., te manja količina ljudskih kostiju. Arheološkim radovima istražena je unutrašnjost kapele sv. Florijana, tj. prostor lađe i svetišta. U istočnom dijelu lađe današnje kapele nađeni su temelji prve drvene kapele. Temelji su sačuvani do zapadne linije masivne, kamene ploče koja se nalazi u sredini lađe (ulaz u kriptu). Stara kripta na tom je mjestu zidom odijeljena od one mlađe, Eberove kripte.


Nacrt za izgradnju kripte, Jakob Erber, 1775. g.

Unutrašnja širina stare kapele iznosila je 640 cm (širina zidova 60 cm). Sačuvana dužina kapele do tjemena apside jest 895 cm. Udaljenost temelja stare kapele od  zida postojeće kapele jest 100 cm, dok je zid postojeće kapele postavljen usporedno s zidom stare kapele. Kapela je na istočnom kraju bila zaključena poligonalnom apsidom. Sačuvan je i temelj oltara (190x100 cm). Svi istraženi temelji građeni su od krupnijega lomljenog kamena s obilnom uporabom žućkasto-bjelkastog veziva. Gotovo cijelom širinom lađe rasprostire se jednostavna, svođena kripta. Međutim, nije moguće zaključiti koja je bila njena puna dužina, kao ni kako se ulazilo u nju. Kripta je bila podijeljena na dva jednaka dijela – sjeverni i južni (širina pojedine volte 200 cm), koji su međusobno odijeljeni kamenim zidom. Dva dijela kripte na zapadnom dijelu spaja mala, poprečna volta trapezoidna oblika. Temelji kripte također su izgrađeni od nepravilna, žućkasta lomljenca. Kripta je na istočnom dijelu zaključena ravnim zidom, također građenim od lomljenog kamena.


arheološka iskapanja u crkvi sv. Florijana

Prostor lađe najlakše je podijeliti upravo granicama dviju navedenih kripti. One su odijeljene kamenim zidom postavljenim u smjeru sjever-jug, od zida do zida nove kapele. Erberova kripta zauzima cijeli prostor spomenutog dijela lađe te veći dio svetišta. Kripta je u podijeljena u devet polja (šest u lađi i tri u svetištu). Sve konhe (grč. svod u obliku školjke; polukupola) građene su od opeke. Glavni ulaz u kriptu nalazio se na sjevernom zidu kapele. Taj je ulaz apostrofiran malim, kamenim raspelom. Kako se ulaz nalazi ispod današnjega hodnog sloja, te kako su oko crkve već izvedeni svi potrebni građevinski radovi, nije postojala mogućnost da se u kriptu uđe kroz ta vrata. U tu se kriptu ušlo kroz sekundaran ulaz, tj. kroz prolaz koji se nalazi ispod kamene ploče smještene u sredini lađe. Prostor kripte podijeljen je u nekoliko dijelova dvama hodnicima. Prvi, kraći hodnik (hodnik A) proteže se u smjeru sjever- -jug (tj. od izvornog ulaza na sjevernom zidu kapele prema jugu). Drugi hodnik (hodnik B) proteže se od razdjelnog zida sa starom kriptom na istoku do glavnog oltara na zapadu. U prostoru ispod svetišta hodnik 'B' rastvara se u pravilnu pravokutnu prostoriju. Cijeli je prostor kripte nadsvođen, dok je podnica izrađena od utabane zemlje. Sve grobnice u kripti smještene su u duboke, lučno svođene niše. Sve su niše podjednakih dimenzija (200-220x55x80 cm). Postavljene su na tri razine i u većoj mjeri prate linije temelja nove crkve sv. Florijana, ali i linije svodnog sustava. Na svim su grobnicama jasno vidljivi tragovi natpisa izvedeni plavom bojom. Netaknuto je zatečeno svega 12 grobnica.


Erberova kripta

Hodnik 'A' je na sjevernoj strani zaključen već spomenutim vratima. Vrata (158x113 cm) imaju klesan kameni okvir. Uz prag su sačuvane tri visoke stube, smještene unutar temelja sjevernog zida crkve, s blagim otklonom prema zapadu. Može se pretpostaviti da je vrijeme kada su vrata zazidana ujedno i vrijeme kada kripta prestaje biti u funkciji. S istočne strane kripta je određena kamenim zidom kojim su odijeljene stara i nova kripta. Na tom zidu nema niša s grobnicama zbog male širine hodnika (185 cm). Sa zapadne strane hodnika 'A' prostor je iskorišten u trima razinama, s time da se na svakoj nalaze po tri niše. Iznimka je srednji red, gdje je iskorištena puna visina svoda, tako da se na vrhu nalazi još jedna plitka, mala niša. U južnom produžetku hodnika 'A', u dijelu koji se nalazi južno od hodnika 'B', bilo je smješteno sedam (osam?) grobnica. I taj je prostor uvelike bio određen lučnim svodom tog dijela kripte. Istočni je dio bio podijeljen u (barem) tri niše, od čega je ostala sačuvana samo jedna. Na južnom, začelnom zidu srednje (uništene) niše vrlo se jasno mogu vidjeti tragovi starog oslika, tj. natpisa. Iako natpis nije čitljiv, jasno je da se iza tog zida nalazi još jedan red niša. Te bi grobnice tlocrtno zauzele prostor do južnog temelja crkve. Stoga su to kronološki najstariji sačuvani ukopi u novoj kripti. Zapadni dio tog prostora ostao je u cijelosti sačuvan, odnosno sve su četiri niše ostale konstruktivno netaknute. I na njihovim su začelnim zidovima također vidljivi tragovi starog oslika (bojanih oznaka grobnih vanjskih ploča), stoga se može zaključiti da se i iza tih niša nalazi red niša koje su vremenski sukladne spomenutim nišama u istočnom dijelu tog prostora.


Varaždin u prošlosti

Na istočnom zidu tog prostora također su utvrđeni zanimljivi nalazi. Već spomenut ulaz u kriptu (ulaz iz lađe) zauzeo je prostor dviju starijih niša. Od njih je ostao sačuvan samo dio pregradnog svoda, te dio oslika na vanjskoj ploči pojedine niše. Južno od njih nalazi se još jedna od dvanaest zatvorenih grobnica. Hodnik 'B' s južne strane nema ni jednu nišu. Sa sjeverne je pak strane uzidana niša koja se svojim rješenjem razlikuje od svih ostalih. Ta je niša položena po dužini paralelno s hodnikom te je u cijelosti iskoristila prostor sve do vrha luka. Ispod nje smještena je samo jedna, znatno niža niša. Iza te gornje niše vidljiv je dio južnog zida najviše niše iz hodnika 'A'. Nadalje, dolazi do znatnog skošenja u prostornoj organizaciji sjevernije niše prema istoku. Na kraju hodnika 'B' nalazi se pravokutna prostorija. Istočni zid te prostorije nalazi se neposredno ispod istočne linije stube glavnog oltara. Sa svih četiriju strana određena je nišama postavljenima u tri, odnosno četiri razine. Sve niše smještene su tako da maksimalno prate rješenja svodnog sustava. Prostorija se gotovo u cijelosti poklapa s prostorom svetišta ispred glavnog oltara. U toj prostoriji nađeno je pet intaktnih grobnica. U iskopu u unutrašnjosti crkve sv. Florijana nađeno je malo pokretnog arheološkog materijala. Nađena keramika pripada grupi uobičajene novovjekovne kućne keramike. Posebno treba izdvojiti mali ulomak majolike beretine (maiolica berettina odnosno bigia ili azzurrini). Nađena je i veća količina jako korodiranih, kovanih čavala. Jedina je iznimka metalni privjesak – križić jednakih stranica sa sačuvanim jednostavnom karičicom. Očekivano, u kripti je nađen samo jedan keramički predmet (jednostavan vrč s drškom). Kako je na njegovu dnu nađena veća količina organske tvari tamno plave boje, može se pretpostaviti da su to ostaci plave boje kojom su se označavale netom zatvorene grobnice. U kripti su pronađena i dva metalna predmeta. Jedan je nalaz iskrivljena tanka metalna pločica s ugrebanim natpisom u nekoliko redova. Drugi je predmet metalna ploča s rubovima oblikovanima u vidu kartuše. U gornjem dijelu ploče naslikani su svetački likovi. U donjem dijelu ploče goticom je ispisan natpis u nekoliko redova. Svi pronađeni predmeti nalaze se u 'Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza' Hrvatskog restauratorskog zavoda gdje se, u skladu s mogućnostima, obrađuju na odgovarajući način.


današnja crkva sv. Florijana

Crkva sv. Florijana za Varaždin predstavlja neprocjenjivu vrijednost jer ne samo što u današnje vrijeme, predstavlja jedan od najljepših varaždinskih sakralnih objekata, radi skladnih proporcija i kvalitetna inventara koji obogaćuje interijer, nego pokazuje jednu istinsku čežnju starih varaždinaca prema Bogu i njegovom neumornom borcu protiv požara sv. Florijanu, da im pomogne u borbi protiv katastrofalnih požara. O tome nam svjedoči i velika ljubav građana grada Varaždina kroz brigu za svoju zavjetnu crkvu. Iako je crkva stradala u velikom požaru 1776., već sljedeće godine bila je obnovljena, čime su građani na poseban način htjeli zahvaliti svojem vatrogasnom zaštitniku za zagovor i zaštitu. To nam zorno predočava i slika naslikana njemu na čast povodom tog strašnog požara iz 1776.g., koji uz požar iz 1665.g. spada među dva najrazornija požara u povijesti tog baroknog grada.


sv. Florijan na slici sa prikazom
požara u Varaždinu 1776.g.


Izvor:

Tajana Pleše, u: Hrvatski arheološki godišnjak, Varaždinska županija, 4/2007., str. 165-167.

Tihana Kušter, Diplomski rad: OD BOLESTI I VATRE. Zavjetne crkve Slobodnog kraljevskog grada Varaždina, Zagreb, 2017.

Nema komentara:

Objavi komentar