Je li sv. Florijan bio čovjek ili anđeo?

Na 'Članskoj prijemnici' za upis u vatrogasno društvo iz 30-tih godina 20-tog stoljeća za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nalazimo zanimljiv prikaz zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana sa anđeoskim krilima. Tu se postavlja interesantno pitanje: Je li sv. Florijan bio čovjek ili anđeo; odnosno ako je bio čovjek kao stvarna povijesna osoba, je li u trenutku smrti postao anđeo? Je li istinita izreka koja se kaže za neko dijete kada umre da je sada anđeo na nebu? Drugim riječima, može li čovjek promijeniti narav iz ljudske u anđeosku u trenutku smrti?

Svi znamo da je zaštitnik policije sv. arkanđeo Mihael koji je predvodnik nebeskih anđeoskih četa. Za sv. Mihaela znamo da je od početka Božjeg stvaranja imao anđeosku narav, i kao takav se razlikuje od čovjeka koji ima ljudsku narav. Anđeoska narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih stvorenja anđeli zauzimaju najodličnije mjesto u svemiru. Anđeli su savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom, posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju sliku svoga Stvoritelja. Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti. Sam Isus govori o sličnosti sa anđelima kada opisuje budući život onih će se naći u Kraljevstvu Božjem...

Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su Njegovi: «Kad Sin čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za Njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno» (Kol 1, 16). Još su više Njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: «Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao nekad Izrael. Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi Njegova suda.

Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu dogodio se zahvaljujući jednoj divnoj ženi - Mariji. Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje, odnosno i anđela i čovjeka.

U čemu se sastoji njihova različitost od ljudi? Sv. Toma i tomisti uče da je svaki anđeo za sebe anđeoska vrsta tako da u jednoj vrsti ne može postojati nego samo jedan individuum ili toliko je vrsti koliko je anđela. Filozofija naučava da je svaki anđeo uslijed svoje duhovne, nematerijalne naravi i posebna vrsta. Dakle, nema dva slična anđela, niti dva ista. Anđeli jednog reda veoma se razlikuju od anđela drugog reda. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Svaki anđeo identificira se sa vlastitom biti, dok kod čovjeka nije tako. Nitko od ljudi ne može reći: JA = ljudska narav, dok anđeo može (anđeo = anđeoska narav) jer budući je jedan jedini on u potpunosti iscrpljuje bogatstvo svoje biti. Ako na ljudsku bit spada pjevanje to ne znači da svi znaju pjevati kao Placido Domingo ili svirati violinu kao Vivaldi. Nitko u svojoj osobi ne iscrpljuje bogatstvo svih talenata koje čovjek od početka stvaranja svijeta ima, za razliku od anđela i njegove biti.

Svaki pojedini anđeo stvoren je od Boga savršen u svojoj naravi, nisu spojeni rodbinskim svezama, niti stoje u jednakom odnosu jedan prema drugome, kao što čovjek stoji prema čovjeku. Po svojoj naravi svi su anđeli jednaki među sobom samo utoliko ukoliko su duhovi, te imaju razum i volju, u čemu se sastoji njihova bitnost, inače je svaki ne samo različit nego i razlučen jedan od drugoga. Ali ne po broju, nego po vrsti. Ipak svi skupa sačinjavaju jedan jedinstveni duhovni (anđeoski) svijet. Anđeli ne žele slavu za sebe, potpuno su samozatajni i ostaju skriveni, jer sva slava pripada Bogu kojemu oni služe.

Sv. Toma Akvinski je vjerovao da postoje viši i niži anđeli, te da viši anđeli prosvjetljuju anđele nižih redova. Budući da su viši anđeli bliže Bogu oni primaju i veće znanje koje onda prenose nižim anđelima.

Bog je pri stvaranju ustanovio između anđela tzv. anđeosku hijerarhiju. Nauk da postoje razni redovi ili korovi anđela smatra se teološki sigurnim jer se oslanja na Sveto Pismo i crkvenu tradiciju. Nauk pak, da je anđeoskih redova devet i da se dijele u tri hijerarhije, smatra se vjerojatnim.

Kako su po časti raspoređeni anđeoski korovi? Neki od svetih pisaca su pisali o podjeli anđela na korove, međutim prihvaćen je raspored koji je sastavio Pseudo-Dionizije Areopagit (kraj 5. st.) prema kojem se anđeli dijele u devet korova uređenih u tri različite razine po tri kora:

U prvoj hijerarhiji, odnosno najvišoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i neposredno slani od Boga, a okružuju Božje prijestolje - serafini, kerubini, prijestolja.

U drugoj, odnosno srednjoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i dobivaju naloge neposredno od prve hijerarhije, a sami šalju niže od sebe - gospodstva, sile, vlasti.

U trećoj hijerarhiji, odnosno najnižoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i slani od druge hijerarhije. Oni se osobito bave službom oko ljudi - poglavarstva, arkanđeli, anđeli.

Dakle, dok se više razine usredotočuju na štovanje Boga, niže obavljaju službe brige za čovjeka. Iako ovakav raspored ne znači da smo proniknuli u anđeoski svijet, gore navedene nazive anđeoskih korova nalazimo u Svetom Pismu. Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju. Tako Rafael znači 'Božji lijek' (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel – 'Junak Božji' (Dn 8, 16; 9, 21), Mihael – 'Tko je kao Bog' (Dn 10, 13. 21; 12, 1). Mihael je najmoćniji Božji anđeo, on je vođa anđeoske vojske, molitelj i pratilac.

Za razliku od sv. Mihaela o kojemu nemamo dostatne podatke, jer on nadilazi ovu našu zemaljsku stvarnost, u Duljoj verziji Pasije o mučeništvu sv. Florijana nalazimo u br. 2 na povijesne podatke o njegovoj osobi: «u one dane kad je bila došla zapovijed svetogrdnih vođa kod Obalnog Norika (Noricum Ripense) dok je administrirao upravitelj Akvilin, tada je upravitelj dolazeći u utvrdu lavoriačku počeo žestoko ispitivati kršćane. I uhvaćeno ih je brojem četrdeset svetih, koji su vrlo dugo boreći se i mnogim kaznama razapinjani poslani u zatvor. Njihovu ispovijest blaženi Florijan bivši predstojnik ureda slijedi s radošću. On pak budući da je stanovao kod grada Cetija (današnjeg Sankt Pöltena), čuvši da se ovo zbiva kod Lavoriaka (današnjeg Lorcha) reče svojima: “Trebam ići u Lavoriak k upravitelju i ondje za Kristovo ime podnijeti razne kazne”».

Iz navedenoga vidimo da je sv. Florijan bio čovjek a ne anđeo, stoga znamo da nije imao krila. A budući da smrću čovjek ne prestaje biti čovjek, ili kako je to izrekao sv. Ignacije Antiohijski: «Tek kada umrem biti ću čovjek!», jer smrt spada na sastavni dio života, odnosno ljudske naravi, znamo da nije mogao ni nakon smrti dobiti krila jer to ne spada na ljudsku narav. Ne može se narav mijenjati! Možda samo ponekad, kada anđeoska narav zrači iz čovjeka iz njegovih djela, riječi i misli... Stoga je vjerojatno u ovom prikazu na 'Članskoj prijemnici' sv. Florijan dobio krila po utjecaju na nebeskog vojnika arkanđela sv. Mihaela.

Dragi Bog je u svojoj Ljubavi učinio mogućim da svatko može vršiti anđeosku službu u malom - pomagati bratu čovjeku. U tome se sastoji i vatrogasni poziv: 'Vatru gasi, brata spasi!' u kojem vršimo anđeosku službu ovdje na zemlji.