Sv. Florijan zaštitnik vatrogasaca u Zadru

Profesionalno vatrogastvo u Zadru ima dugu tradiciju, a pod današnjim nazivom i ustrojem djeluje od 28. prosinca 1999. godine, kada je Poglavarstvo Grada Zadra osnovalo Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Zadra. Sjedište Vatrogasne postrojbe je u Zadru, Put Murvice 24.

sv. Florijan ispred JVP Zadar

Sukladno Zakonu o vatrogastvu, Javna vatrogasna postrojba Grada Zadra obavlja vatrogasnu djelatnost, odnosno sudjeluje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavlja i druge poslove u ekološkim i inim nesrećama.

Povijest vatrogastva na zadarskom području

Po svojoj tisućljetnoj povijesti Zadar se ubraja među najstarije gradove u Hrvatskoj. Na ovim prostorima stoljećima su se sučeljavale razne civilizacije. Zbog svog dominantnog položaja na središtu Jadrana bio je meta mnogih osvajača. Htjeli su ga prisvojiti Mlečani, Turci, Francuzi, Austrijanci, Mađari i Srbi.

Poput grada Zadra i vatrogastvo na ovom prostoru ima bogatu povijest i jedno je od najstarijih u Hrvatskoj.

ulaz u vatrogasnu postaju

Prvi pisani trag u svezi vatrozaštite postoji od 25.04.1854., kad Gradsko poglavarstvo donosi pravilnik o zaštiti od požara:

a) odredbe o sprječavanju požara
b) odredbe o načinu otkrivanja mjesta izbivanja požara
c) odredbe o pristupanju gašenja požara
d) mjere koje se moraju poduzimati poslije svakog gašenja i čuvanja požara.

nekadašnja ulica

1881. godine veliki požar progutao je kompletnu zgradu, a takav pravilnik bez adekvatne službe pokazao se neučinkovit i vatrozaštita je u potpunosti zatajila te Gradsko vijeće Zadra 28.11.1881. godine donosi odluku o stvaranju djelotvorne službe (Regolamento del corpo pompieri volontari) koja ima 24 dobrovoljna vatrogasaca i 6 pripravnika.

1882. godine za zapovjednika te službe postavljen je ing. Bartul Tamino i od tada zapravo datira Dobrovoljno vatrogastvo Zadar.

20.11.1898. godine održava se prva vatrogasna proslava i ovo društvo dobilo je zastavu.

To društvo djeluje do početka I. svjetskog rata kad većina članova odlazi na bojište i ono prestaje djelovati.

Od tada do svršetka II svjetskog rata nemamo nikakve dokumentacije o postojanju vatrogastva na području Grada Zadra (Jedino se spominje DVD Biograd 1938). 1946. u razrušenom Zadru obnavlja se rad DVD-a.

Zadarski vatrogasci 1951.g.

Od opreme ima dva agregata za vodu "Balila" te jedne drvene ljestve na kolicima. Iste godine tadašnji SUP NRH upućuje u Zadar 5 vatrogasnih policajaca sa zapovjednikom Blažom Tomašekom sa zadatkom da osnuje profesionalnu vatrogasnu službu i od tada datira početak profesionalne vatrogasne službe u Zadru.

operativni centar 1951.g.

1949. godine osniva se Kotarski vatrogasni savez Zadar, a 1950. do 1965.god. osnivaju se i DVD-i u Biogradu, Benkovcu, Ninu, na Ugljanu, Dugom otoku i Silbi, te u tvornicama Otočanka, Boris Kidrič, Maraska, Adria, Tvornica duhana, Vlado Bagat i Jugoplastika.

parada na Narodnom trgu 60-tih godina

03.06.1967. godine otvoren je novosagrađeni vatrogasni dom u kojem su i danas smješteni: Profesionalna JVP Zadar, VZ Zadarske županije i VZ Grada Zadra.

JVP Zadar

1978. godine nakon ukidanja Kotarskog vatrogasnog saveza osnovan je Vatrogasni savez Općine Zadar, sa zadaćom osnivanja novih DVD-a i unapređenja svih članova putem tečajeva, seminara i održavanja vatrogasnih natjecanja i vježbi.

vježba povodom dana sv. Florijana 2018.g.

Osnivaju se novi DVD:

1977. god. Bibinje, 1978. god. Novigrad, 1980. god. Preko, 1982. god. Starigrad-Paklenica, 1983. god. Kukljica, 1984. Veli Iž.

Zadarski vatrogasci 1951.g.

1990/1991. počela je agresija na Republiku Hrvatsku, a veći dio članova DVD-a aktivno se uključuje u obranu domovine pa tako rad DVD-a pomalo zamire.

dan sv. Florijana 2018.g.

01.01.1994.god. Profesionalno vatrogastvo ulazi u sustav MUP-a. Profesionalna vatrogasna postrojba MUP-a broji 140 djelatnika raspoređena u 3 vatrogasne postaje na prostoru tada Zadarsko-kninske županije: Postaja Zadar, Gaženica i Biograd n/m.

postavljanje sv. Florijana 2017.g. ispred zgrade JVP-a

1995. god. oslobođenjem okupiranih prostora na prostoru županije Vatrogasna postrojba MUP-a širi se i otvaraju se postaje Benkovac, Knin, Gračac i Korenica te svi zajedno broje oko 180 djelatnika.
Osnivaju se DVD-i  Stankovci i Polača, a nešto kasnije Pljusak iz Nina i Lišane Ostrovičke.

pokazna vježba na Florijanovo 2019.g.

1997. god. mijenja se granica županije i od Zadarsko-kninske županije ostaje Zadarska, a time i dvije vatrogasne postaje (Knin i Korenica pripadaju drugim županijama).

Vatrogasna postrojba MUP-a broji 160 djelatnika u 5 postaja.
Valja reći da su ulaskom profesionalnog vatrogastva u MUP, DVD-i koji su opstali veoma loše funkcionirali jer se vatrozaštita bazirala uglavnom na profesionalnom vatrogastvu, a o DVD-ima se loše skrbi.

vatrogasci postavljaju kip sv. Florijana 2017.g.

Izmjenom Zakona o vatrogastvu iz 1999. god., koji je i danas na snazi, vatrogastvo u Zadarskoj županiji počinje disati punim plućima. Profesionalno vatrogastvo izlazi iz sastava MUP-a i pripada jedinicama lokalne samouprave. U Zadarskoj županiji osnovane su 4 JVP i to JVP Zadar, JVP Biograd, JVP Benkovac i JVP Gračac sa 160 profesionalnih vatrogasaca.

Istovremeno DVD-i financirani dijelom iz Proračuna jedinice lokalne samouprave, a dijelom Proračunom Vatrogasne županije, doživljavaju svoj procvat.

vatrogasci na dan svojeg zaštitnika 2018.g.

Počinju se izgrađivati novi domovi ili renovirati postojeći. JVP-i u cijeloj županiji obnavljaju vozni park i to najsuvremenijim vozilima dok starija vozila doniraju DVD-ima.

2001. god. osniva se Vatrogasna zajednica Grada Zadra, i DVD otoka Molata i Ista te se poduzimaju sve radnje kako bi se sva društva osposobilo i opremilo.

vatrogasna vježba

Danas na području Zadarske županije djeluju 4 javne vatrogasne postrojbe i 29 DVD-a od kojih se 16 nalazi na kopnu i 13 na otocima. U prostorima JVP Zadar ustrojen je Županijski vatrogasni operativni centar 193.

postaja Gaženica

Sve JVP i DVD-i operativno djeluju kao jedinstvena županijska vatrogasna postrojba pod zapovijedanjem županijskog vatrogasnog zapovjednika.

sv. Florijan

Kip sv. Florijana na pilu Presvetog Trojstva u Bezdanu (Бездан, Srbija)

Bezdan (Бездан, mađ. Bezdán) je staro bačko naselje na sjeverozapadu Vojvodine, udaljeno nekoliko kilometara od Dunava i mostom povezano s Batinom u Baranji tako da je to prvo naselje u koje se dolazi kada se iz Batine (Hrvatska) putuje za Sombor (Srbija).

Bezdan

Popularno se naziva "vodeno naselje" jer je okruženo vodenim tokovima i do njega se može stići jedino preko mostova; od najvećeg na Dunavu, do malih mostova na kanalima. To je naselje u ravnici, na 90 metara nadmorske visine. Leži na lijevoj obali Dunava, u blizini srpsko-mađarske, odnosno srpsko-hrvatske državne granice. Udaljen je 18 km od Sombora. Uz Sombor i Kljajićevo među najvećima je u somborskoj općini.

Bezdan se prvi put spominje 1305. godine pod nazivom Battayan. Godine 1341. naziv je promijenjen u Berčan. U pisanim dokumentima Bezdan se po prvi put spominje 1579. godine pod današnjim imenom, kao selo sa 10 obitelji. Naselje je uništeno u XIV. stoljeću pod najezdom Turaka. U XV. stoljeću spominje se kao malo ribarsko mjesto.

Protjerivanjem Turaka počinje neorganizirano naseljavanje Dunavom. Prvi stanovnici bili su Poljaci, Česi, Nijemci i pripadnici nekih drugih slavenskih naroda. Godine 1762. počinje plansko naseljavanje i građenje naselja. Župa je prema matičnim knjigama osnovana 1743.g., dok je prva crkva izgrađena 1755.g. Današnja crkva izgrađena je 1846.godine, čiji su naslovnici Apostoli Šimun i Juda Tadej i od tada se naselje razvija u pravcu istoka.

stara fotografija župne crkve i pila Svetog trojstva

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Bezdan je multinacionalno naselje sa 5263 stanovnika okupljeno u 25 nacionalnosti, od kojih većinu čine Mađari (56,68%). Poljodjelstvo je najvažnija privredna grana. Posebno se ističu pošumljene površine (više od 10% teritorija), što nije karakteristično za vojvođanska naselja. Do 1918.g. Bezdan je pripadao Mađarskoj, od 1918.g. Kraljevini SHS, od 1929.g. Kraljevini Jugoslaviji, od 1941.g. Mađarskoj, a od 1944.g. opet Jugoslaviji (FNRJ, SFRJ, SRJ, SCG). Povoljan geografski položaj, prirodne ljepote i značajni povijesni događaji veoma su povoljno uticali na privredni, kulturni i turistički razvoj Bezdana.

Početkom XVIII stoljeća, 2 km južnije od današnjeg Bezdana, doseljenici srpske i hrvatske nacionalnosti osnivaju naselje Štrbac. Oni su se pretežno bavili uzgojem ovaca. Jedne godine im je od nekog oboljenja uginuo veliki broj ovaca. Stanovnici su tada dali zavjet, ukoliko se oslobode ove nesreće, da će podići kapelu. Nesreća je prošla i oni su (između 1710. i 1720.g.) podigli Kapelu Svete trojice (danas na uglu Puste ulice i Somborskog puta, pored Doma kulture). Ova kapela je najstariji sačuvani rimokatolički spomenik u Vojvodini koji je podigao narod, te je tokom 300 godina odigrala aktivnu ulogu u vjerskom životu stanovništva. Iz povijesnih izvora znamo da je na prostoru između Dunava i Tise, od 1709. do 1713.g, harala kuga. Običaj je bio da se poslije bolesti podigne neki spomenik u čast Svetog trojstva, pa je vjerojatno to i prethodilo podizanju zavjetne kapele. Kapelu su podigli pastiri i ribari iz Štrpca i Bezdanske pustare, uz pomoć Franjevačkog reda iz Sombora. Graditelji su većinom bili Hrvati i Mađari rimokatoličke vjeroispovijesti, dok su manji broj činili pravoslavni Srbi. Podaci koji se odnose na vrijeme izgradnje kapele mogu se naći u crkvenim dokumentima (Visitatio Canonica) iz 1762.g. Po tom spisu, u selu postoji kapela Svetog trojstva, koju su podigli vjernici negdje prije 40-50 godina (odnosno između 1710. i 1720.g).

kapela Svetog trojstva

Osim izgradnjom crkvi i zavjetnih kapela kojima narod na poseban način časti svete, u specifičan primjer štovanja ubrajaju se i zavjetni stupovi tj. Pilovi, čije štovanje se ubraja u zavjetne skulpture. Zavjetni pilovi, posebice oni posvećeni Djevici Mariji ili Presvetom Trojstvu bili su jedan od vidova katoličkog obilježavanja prostora koji se kao praksa posebno raširio tijekom poslijetridentske katoličke obnove, osobito na području Austro-Ugarske Monarhije. Ipak, izuzev njihove gotovo političke funkcije u obilježavanju katoličkog prostora, zavjetni pilovi bili su kao i ostali zavjetni objekti uvijek i izraz pučkog vjerovanja i čašćenja sveca zaštitnika kao i svojevrsni spomen na nedaću i poteškoće, tijekom kojih su zavjetni pilovi bili podizani. Uz požare koji su izazivali izuzetne materijalne štete te kao takvi do 19. stoljeća predstavljali jednu od najvećih opasnosti za život čovjeka i gradsku zajednicu, jedne od najčešćih, ali ujedno i mnogo smrtonosnijih nedaća bile su bolesti. U razdoblju srednjeg i ranog novog vijeka bila je to kuga, koja je obično zahvaćala stanovništvo u uvjetima gladi, siromaštva i loših higijenskih uvjeta.

pil Svetog trojstva, prednja strana

U blizini župne crkve Sv. Šimuna i Jude Tadeja, preko puta glavne ulice (Žrtava fašizma) kroz naselje, nalazi se upravo jedan takav pil Svetog trojstva, u čijem se podnožju nalaze kipovi svetačke skupine: sv. Sebastijan, Majka Božja, sv. Nikola i sv. Florijan, zaštitnik od požara. Pil je podigla Udruga obrtnika iz Bezdana 1829. godine. Ova godina uklesana je na masivnom postolju pila.

Ta udruga vodila je brigu o pilu sve do Drugog svjetskog rata, od kada je počelo njegovo propadanje. 22. studenog 1949.g. grupa nasilnika pokušala je uništiti svetački spomenik, ali to im je samo djelomično uspjelo. Narodna vlast je, po žalbi crkvene zajednice, dala popraviti ogradu oko spomenika. Na spomeniku se dandanas još vide tragovi divljanja: nedostaju dva kipa anđela, a i ograda je ruinirana. Pil koji je jedan od najljepših vjerskih spomenika na otvorenom u tom gradu, danas je u jako lošem stanju; ipak, u Bezdanu se nadaju da će tijekom narednog vremena doći do njegove obnove.

svetačka skupina

sv. Sebastijan, Majka Božja i sv. Nikola

Obraćanje svecima kao zaštitnicima u različitim zdravstvenim poteškoćama i nevoljama, te vjera da sveci mogu izliječiti bolesne, postoji stoljećima, sve do naših dana. Brojna svetišta, osobito marijanska, jer se Majka Božja oduvijek slavila kao pomoćnica u nevolji i „zdravlje bolesnih“, zatim različite kapele, oltari i zavjetne skulpture i slike, svjedoci su vjere u svetačku moć liječenja te su i danas okupljališta brojnih vjernika koji im se zavjetuju tražeći pomoć. Uz Mariju, narod se najčešće obraćao i Svetom Sebastijanu čiji kip se nalazi na pilu, kao zaštitniku od kužnih bolesti, a također i sv. Nikoli koji osim što je zaštitnik djece i putnika, slovi i kao zaštitnik od svih bolesti. Toj svetačkoj skupini pridodan je i protupožarni zaštitnik sv. Florijan kao zagovornik u nevolji.

sv. Florijan sa stražnje strane pila

Sv. Florijan

Već su apostoli, kao Isusovi nasljednici, liječili bolesne, a od ranog se kršćanstva na grobovima svetaca okupljaju potrebiti i događaju se čudotvorna izlječenja. Skupini svetaca, kojoj su se ljudi obraćali u bolesti, nailazimo trag već u 9. stoljeću. U srednjem vijeku se osobito štovalo obraćanje svecima prilikom različitih tjelesnih bolesti. Raširena su hodočašća u svetišta koja su slovila kao čudotvorna, a častio se i grob, moći, kip ili slika pojedinog sveca. Od doba baroka prikazuju se ti sveci na oltarnim slikama u brojnim crkvama sjeverne Hrvatske. Obraćanje svecima zaštitnicima, doživljava svoj uspon u 19. stoljeću, upravo u vremenu od kada pil u Bezdanu i potječe (1829.g.), zbog pojave do tada nepoznate bolesti u Europi — kolere. U Bezdanu je također harala kolera, od koje je oboljelo 700-800 ljudi, a umrlo 350. 1831.g. Janoš Volf, farmaceut, otvara prvu ljekarnicu (na mjestu današnje).

Osim zbog zaraznih bolesti koje su dovodile do masovnih umiranja, narod se svecima obraćao i prilikom svih drugih oblika bolesti, tjelesnih patnji i nevolja. Vjera u svece kao lječitelje, i danas je nada i utjeha svima kojima je zdravlje potrebno, štoviše, ta vjera je ljudima važna komponenta uz liječenje službene medicine. Obraćanje svecima kao zaštitnicima stoga nije samo dio prošlosti, to je dio i našeg današnjeg, svakodnevnog života.

stražnja strana pila

zaštitnik vatrogasaca

Vatrogasni hidrant kao slika Isusa - 'Izvora žive vode' (Jer 2, 13)

Tko od nas nije barem usput zamijetio nadzemni vatrogasni hidrant u naselju, tvornici u kojoj radimo ili vozeći se uzduž prometnica naseljenih mjesta.

nadzemni hidrant i Isusov krž,
Zg. Pristava, Slovenija

Obično su plave ili crvene boje sa glavom koja se otvara pomoću hidrantskog ključa (ABC ključa) i na sebi imaju izlaze sa 'storz' (brzim) spojnicama za priključak vatrogasnih cijevi, na kojima se nalaze poklopci koji se odvrću kada stavljamo hidrant u funkciju. Ovisno o kapacitetu vode mogu biti manji N0 80 sa 2C i 1B izlazom ili N0 100 sa 2B i 1A izlazom.

nadzemni hidrant

Svojim izgledom često podsjećaju na čovjeka koji stoji sa raširenim rukama te ih koji puta likovni umjetnici znaju i obojati u tome stilu. No, oni se tu ne nalaze slučajno niti radi vizualnog ukrašavanja naselja, nego itekako imaju svoju funkciju, stojeći tu po točno određenom rasporedu i čineći zajedno sa podzemnim hidrantima vanjsku hidrantsku mrežu za gašenje požara.

izložak u vatrogasnom muzeju

Na cjevovod vanjske hidrantske mreže postavljaju se u pravilu nadzemni hidranti, a samo iznimno u opravdanim slučajevima podzemni hidranti čineći prstenastu ili razgranatu hidrantsku mrežu. Hidranti se postavljaju tako da udaljenost od bilo koje vanjske točke građevine ili neke točke štićenog prostora i najbližeg hidranta ne smije biti veća od 80 m, niti manja od 5 m. Udaljenost između dva susjedna hidranta smije iznositi najviše 150 m, osim u naseljima sa samostojećim obiteljskim kućama gdje smije iznositi najviše 300 m.

presjek nadzemnog hidranta

Kada je procjenom ugroženosti od požara predviđeno da vanjska hidrantska mreža služi za neposredno gašenje požara, uz hidrant se postavlja i ormarić s vatrogasnim cijevima potrebne dužine, mlaznicama i ostalim potrebnim vatrogasnim armaturama (prijelaznice, razdjelnice, ključevi) i to na udaljenosti do 10 m od svakog hidranta, radi efikasnog gašenja požara.

Hidrantska mreža mora imati siguran izvor za napajanje vodom, ako posebnim propisom nije drugačije određeno. Vanjska hidrantska mreža za gašenje požara mora imati siguran izvor vode takvog kapaciteta da omogući opskrbu minimalno propisanom protočnom količinom vode koja je potrebna za zaštitu požarnog sektora s najvećim požarnim opterećenjem građevine koja se štiti, uz tlak na hidrantu koji nije manji od tlaka koji je propisan Pravilnikom u trajanju od najmanje 120 minuta.

vatrogasni hidrant obojan kao Sv. Franjo,
Oldenburg, Indijana

Znamo na primjeru prirode što za nju znači voda. Život! Sve buja, raste, zeleni, a žedna zemlja kada dobije toliko željenu vodu, od pustinje postaje oaza prebogata svim ljepotama za sva čula. Bog koji je stvorio Nebo i Zemlju, učinio je vodu izvorom života. Voda daje život i voda vraća život, stvarajući mogućnost da poslije požara sve vratimo u prvobitno stanje. Bez vode nema života i nema opstanka ljudskog roda.

umjetnički kip sv. Florijana kao hidrant,
kod vatrogasne postaje
Nové Město na Moravě, Češka

Na starozavjetnom putu Izraelskog naroda prema Obećanoj Zemlji Bog je preko Mojsija učinio da čudesno provre obilata voda iz pećine, da narod ugasi žeđu (Izl 17, 1-7). Tako nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio… (Iz 48, 21). To obilje vode simbol je one vode, koja će dati novi život. Zato Prorok zove: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… i duša će vam živjeti… (Iz 55, 1-3). Ta je voda simbol izvora koji čisti od grijeha i spašava.

obojani hidrant - vatrogasac,
Boulder City, Nevada

U onaj dan - govori Prorok - otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće (Zah 13, 1). Otkud ta čudesna moć vode? Ona dolazi od Boga. Zato sam Bog sebe zove Izvorom žive vode (usp. Jer 2, 13).

vatrogasni hidrant obojan kao časna sestra franjevka,
Oldenburg, Indijana

Navještaj proroka o izvoru, koji čisti od grijeha, daje život, ostva­ruje se u Kristu. U Kristu je provreo taj izvor za novi Izrael. Krist se sam predstavio kao izvor vode što struji u život vječni (Iv 4, 14). On izričito upozorava kako se na njemu ispunjavaju proročanstva SZ kad je rekao da je on izvor, iz kojega će poteći potoci žive vode po djelovanju Duha Svetoga (usp. Iv 7, 38-39). Krist, izvor, počeo je izvirati u času utjelovljenja i nastavio je izlijevati se po svim činima i riječima njegova života, osobito na Kalvariji, čineći da na križu iz njegovih ruku i sa boka poteku 'rijeke žive vode' koje gase unutarnje požare u svima nama dajući nam duhovni život. To se slikovito može prikazati upravo pomoću hidranta koji sa svojih bočnih izlaza kao iz dvije raširene ruke daje vodu koja gasi požar. Iz središnjeg izlaza na prednjoj strani hidranta, koji je zapravo srce svakog hidranta, ostvaruje se najveći protok vode, baš poput obilja milosti kada je udarcem koplja na prsima otvoreno njegovo Srce, iz kojega je potekla krv i voda.

Sv. Ivan, opisujući taj povijesni i simbolični čin (Iv 19, 34-37), vidi u njemu izvršenje spomenutog proročanstva Zaharijina, kao i proročanstva Ezekielova o hramskom izvoru (Ez 47, 1-12). Za sv. Pavla Krist je kao prava stijena jedini izvor spasenja (usp. 1 Kor 10, 4). On želi da se svi sveti približe tome izvoru bogatstva i ispune se do sve Punine Božje (usp. Ef 3, 19). U Otk 22, 1-2 imamo sliku o rijeci života, koja istječe iz Božjeg i Jaganjčeva prijestolja, koja liječi i daje plodnost… Tko je žedan, neka dođe, tko hoće, neka zahvati vode života zabadava (Otk 22, 17).

Telemetrijski hidrant - mjeri parametre vode

Kristovo otvoreno Srce je otajstveni izvor, iz kojega se rodila Crkva i sv. sakramenti, osobito sakramenat krštenja i Euharistije. Kad je otvoreno Kristovo Srce, otvorila su nam se vrata života. Iz Kristova Srca provreo je izvor otkupljenja: voda koja preporađa i čisti od grijeha i pokvare; krv koja nam daje piće vječnog života (sv. Ivan Damaščanski).

ulični hidrant obojan kao brat franjevac,
Oldenburg, Indijana

Iz Srca utjelovljene Riječi teče izvor žive vode da obilno natopi suhu zemlju čovječanstva i pretvori je u cvatni i plodni perivoj (Pio XII). Isus iz probodenog rebra izli krv i vodu, vrelo otajstva Crkve, da svi ljudi, privučeni Spasiteljevu otvorenom Srcu u radosti crpe iz nepresušnog izvora spasenja.

najpoznatiji hidrant na Svijetu, tzv. 'mali div'.
u San Franciscu, četvrt Mission District  ⃰   

zlatni hidrant okićen cvijećem kao znak sjećanja

priča o zlatnom hidrantu - 'malom divu'

Ne udaljujmo se od Izvora žive vode i ne tražimo kladence što ne mogu držati vode (usp. Jer 2, 13).

'Bazilika Marije Zavetnice s plaščem',
Ptujska gora, Slovenija

 ⃰   Kada je grad San Francisco u SAD-u, u danima nakon katastrofalnog potresa 1906.g. pogodio ogroman požar, velik dio gradske mreže vatrogasnih hidranata ostao je bez vode. Čudesno je kako je ovaj hidrant, koji je dobio nadimak "mali div", jedini radio; te je zaslužan za spašavanje povijesne četvrti Mission District od vatrene propasti. Svakog 18. travnja boje ga svježim premazom zlatne boje kao znak velike zahvalnosti i sjećanja na taj dan. Tako vatrogasni hidrant iznad parka Dolores danas svjedoči o hrabrim nastojanjima vatrogasne službe u spašavanju grada od gotovo neznatnih šansi, te je atrakcija za mnogobrojne turiste koji tu prolaze.