Sv. Florijan u niši kuće Dositijeve ulice u Somboru (Сомбор, Srbija)

U gradu Somboru u Bačkoj (Град Сомбор), u Vojvodini (Srbija), se osim sadašnjeg spomenika u Batinskoj ulici, o čemu smo već ranije pisali, nekada nalazio još jedan kip sv. Florijana. Na fasadi stare jednokatnice s kraja 18. stoljeća, na uglu Pašine (danas Dositijeve) ulice i Trga Sv. Trojstva, u prošlosti bio je postavljen kipić Sv. Florijana u niši na zidu.

Sv. Florijan u niši na zidu

Nekadašnji somborski Pašin sokak, koji od 1920. g. nosi naziv Dositeja Obradovića, jedna je od najstarijih ulica stare gradske jezgre u Somboru. Protezala se od Trga Sv. Trojstva do južnih gradskih zidina (kasnije Venca Stepe Stepanovića) i pouzdano je postojala još u vrijeme turske uprave gradom. Prema predaji, u ulici se u 17. stoljeću, za vrijeme turske uprave, nalazila pašina rezidencija.

Pašin sokak na crtežu Sombora iz 1698. god.

Skoro je sigurno da se upravo na to zdanje odnosi zapis turskog putopisca Evlije Čelebija, koji je 1665. g. posjetio Sombor: „Od svih dvoraca ističe se kao najbolji i najljepši dvorac (saraj) Beri-paše. To je pravi rajski vrt Irem. Tu sam boravio jednu sedmicu i provodio se onako kako sam ja od srca želio, vodeći srdačne prijateljske razgovore“. Točno naspram Pašine ulice, preko velikog opkopa utvrde, sve dok kraja 19. stoljeća, nalazio se jedan od nekoliko drvenih mostića.

Pašin sokak (uokviren plavom bojom) na karti
Sombora s početka osamdesetih godina 18. stoljeća

U ovoj zgradi je još 1819. g. otvorena druga somborska ljekarnica „Kod Svetog Trojstva“. Kuća je tokom većeg dijela 19. stoljeća bila u vlasništvu imućne somborske njemačke obitelji Peidelhauser.

Barokna jednokatnica obitelji Peidelhauser
(desno) na početku Pašinog sokaka
(fotografija iz prvog desetljeća 20. stoljeća)

Od 1894. g. ovo zdanje bilo je u posjedu obitelji Tarcai. Pored ovog zdanja, ljekarnik Ištvan Tarcai je 1905. g. podigao u stilu secesije veliko parno kupalište „Hungarija“, koje će, kao Gradsko kupalište, raditi sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. 1911. g. od njih je kuću kupio Stevan Mihajlović, da bi 1916. g. kupio somborski odvjetnik dr. Jovan Joca Lalošević.

Parna kupelj “Hunagarija” oko 1910. god
(druga zgrada na lijevoj strani Pašinog sokaka) 

Dr. Jovan Joca Lalošević bio je odvjetnik, političar i javni djelatnik. Rođen je u uglednoj i veoma imućnoj obitelji. U Somboru je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je istaknuti kulturni radnik, između ostalog, osnivač je (1892.g.) i prvi zborovođa Srpskog građanskog pjevačkog društva u Somboru.

Dr. Jovan Joca Lalošević prvi predsjednik
narodne uprave Vojvodine 1918.g.

Osnova ove višestruko prepravljane jednokatnice u obliku je obrnutog slova L. Kuća je ranije imala samo drvenu konstrukciju, bez ijednog metalnog djela. U sredini pročelja, koje gleda na trg, nalazio se balkon kojeg su držale tri konzole. Na katu oba krila bilo je po pet pravokutnih prozora. Pored prvog prozora, na krilu iz Pašine ulice, u omanjoj polukružnoj niši bila je postavljena drvena skulptura svetog Florijana, vatrogasnog patrona i zaštitnika od požara.

Ugao Dositijeve (Pašine) ulice i Trga Sv. Trojstva danas

prazna niša na zidu

U prizemlju pročelja ove zgrade bila su tri pravokutna izloga i velika, širokim lukom postavljena kapija, a ulazak u hodnik bio je bačvasto postavljen. U prizemlju krila iz Pašine ulice nalazio se samo jedan izlog (ili vrata) sa tri prozora.

Kuća Laloševića (ranije Peidelhausera, kasnije
Tarcaija) na Trgu Sv. Trojstva,
početkom 20. stoljeća

Osim apoteke, uoči Prvog svjetskog rata, u ovoj kući se nalazila Bačka agrarna banka, kao i radnja sa začinima, vinima, čajem, rumom, delikatesama i bojom, čiji je vlasnik bio Đorđe Grgurov. Od 1989. g. u ovom zdanju nalazi se somborska 'Škola za osnovno obrazovanje odraslih' (nasuprot gimnazije).

Zgrada gimnazije i početak Pašinog sokaka oko 1900. god.

Od 1948. g. kuća Laloševića ima status zaštićenog spomenika kulture, a od 1991.g. i status kulturnog dobra od velikog značaja. Krajem 2018. godine, o 100-godišnjici pripojenja Vojvodine Srbiji, na kući je postavljena spomen-ploča dr. Jovanu Joci Laloševiću.

Kuća u vrijeme kada je pripadala obitelji Tarcai
(oko 1903. god.)

Skulptura sv. Florijana bila je drvena i prikazivala je sveca kako polijeva vodom iz vrča na zapaljenu kuću. Prije nekoliko godina skulptura je skinuta i prenesena u Gradski muzej; ali, na žalost, nije načinjena njena replika na mjestu gdje se izvorno nalazila statua, vjerojatno, i duže od dva stoljeća.

kip sv. Florijana u somborskom Gradskom muzeju 

Priča o keramičkom kipiću sv. Florijana

Priča se kako je neki seoski župnik donio za vrijeme propovijedi i postavio na ambon keramičku figuricu koju je našao neoštećenu u podnožju niše razrušenog zida starinske kuće na zgarištu iz koje je ispala zbog požara; sve drugo je izgorjelo. Svoju propovijed započeo je pitanjem: Zna li tko zašto je ta figurica jedina ostala neoštećena u požaru? Gotovo jednoglasno začuo se u crkvi odgovor: to je sv. Florijan, zaštitnik od požara. Svećenik je na trenutak šutke stajao, klimnuo glavom u znak odobravanja prisjećajući se priče o mučeništvu sv. Florijana i njegovih riječi: «Zapali oganj i u ime Boga moga popet ću se na nj», a onda je odgovorio: Zato što je taj kipić već jedanput prošao svoju kušnju… prošao je kroz vatru.

keramički kipić sv. Florijana

I zaista, glina se u svojem tehnološkom procesu peče na temperaturi višoj od 1000 °C kako bi postala čvrsta i nepropusna. Zbog toga vatra je nije mogla slomiti, nije joj mogla ništa.

glina prije pečenja u vatri

Vatrogastvo je zvanje koje traži neslomljivost i odvažnost. Povezano je sa velikim zahtjevima, te se prolazi kroz različite nedaće i kušnje. Traži se stalno prolaženje kroz fizičke i duševne vatre, stoga traži cjelovitost čovjeka na razini kako tijela, tako i duše i duha. Ne svrstavaju ankete sasvim slučajno vatrogasno zvanje u jedno od najstresnijih zanimanja uopće. Ali za ljude odlučne i neslomljive u duhu ono ne predstavlja nikakve probleme, nego samo nove izazove, kako nas i Sveto pismo uči: «Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka» (Jak 1, 2-4).

peć za pečenje keramike

Biti u službi drugima je poslanje samo onih koji su otkrili ideale jače od vlastitog života. Možda se ni u jednom drugom zvanju ne očituju toliko snažno riječi Isusa Krista kao u ovom: dati život za druge. Ulaziti u ruševne kuće, podrume, rudnike, požarišta, u nepoznato…i biti u svakom trenu i pri svakom ulasku spreman dati svoj život samo da bi se drugi spasio. To su veliki ideali koji nam se stavljaju na teret, i sa kojima se teško po ljudskom možemo nositi. Nosimo veliko blago velikih ideala, kako kaže sv. Pavao, «u glinenim posudama».

Ali, ta ista glina u 'rukama lončarevim', odnosno u rukama Božjim, koju je On oblikovao, i ispekao u visokoj peći, postaje čvrsta i neporozna, otporna na vatru i nepropusna na vodu. U svim vatrogasnim intervencijama, prolazeći kroz vatru, i gazeći po vodi, postajemo heroji, poput sv. Florijana suobličeni Isusu Kristu, sposobni preuzeti njegov Križ, spašavajući druge. Kako nastavlja dalje sv. Pavao, «imamo veliko blago u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas» (2 Kor 4, 7).

Kada se susretnemo sa bližnjim u nevolji, uzdajući se u pomoć Božju, sve sumnje i strahovi padaju sa vodom i nestaju pod vatrogasnim čizmama. Tada postajemo jači od vatre, i tada nam vatra nauditi neće. Kako je Bog već davno prije obećao preko riječi proroka Izaije, koje su postale geslo vatrogasne službe: «Ideš li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, neće te potopiti, ideš li kroz oganj, nećeš izgorjeti, neće te plamen opaliti» (Iz 43, 2). I zaista, vatra nas ne može više slomiti, ne može nam učiniti ništa.

sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca

Izvor: N. Turkalj, Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac, Redak, Split 2018.g., str. 11.

Keramički kip izradio: Boris Smičiklas

Sv. Florijan svetac ekumenskog i međureligijskog dijaloga

Državno udruženje dimnjačara Poljske i predstavnici različitih vjeroispovijesti – pravoslavne, katoličke i islamske, sudjelovali su u kampanji koja je ljude nastojala educirati kako izbjeći trovanje ugljičnim monoksidom, i to pomoću slika sv. Florijana, koje su dijeljene prilikom pastoralnih posjeta xsvećenika obiteljskim kućama.

Grijanje u zimskom periodu predstavlja potencijalno vrlo veliku opasnost jer sa sobom može donijeti i neželjenog gosta - ugljični monoksid. Iako, i u ljetnim mjesecima postoji rizik od ovog "tihog ubojice", kako ga još zovu, jer unatoč izloženostima pri kojima znakovi trovanja ugljičnim monoksidom mogu biti vrlo suptilni, radi se o situaciji u kojoj je bitno ugrožen život, uzrokujući nepovratno oštećenje središnjeg živčanog sustava, koronarnu insuficijenciju, srčani udar ili neposrednu smrt.

Ne dopustite da vas ugljični monoksid otruje

Riječ je o plinu bez boje, okusa i mirisa, koji ne iritira sluznicu i kožu, približno iste gustoće je kao i zrak, što ga praktički čini nezamjetljivim dok ne postane prekasno. Ugljični monoksid nastaje kao produkt izgaranja tvari koje sadrže ugljik bez dovoljne količine kisika u zraku, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima, kod plinskih pećnica i plinskih bojlera.

Osim toga, njime obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalimo auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga ostavimo raditi kako bi se motor zagrijao.

Da bi naše tijelo moglo pravilno funkcionirati, neophodno mu je potreban kisik koji se, nakon što ga u zraku udahnemo, veže za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih stanica u organizmu. Ugljični monoksid i kisik veliki su rivali što se tiče vezanja za hemoglobin, a u toj priči najveći je problem što ugljični monoksid ima 150 do 300 puta veću sklonost prema hemoglobinu od kisika. To znači u praksi da će i manja koncentracija ugljičnog monoksida u zraku "istisnuti" kisik iz krvotoka, što će rezultirati kliničkom slikom gušenja. Kada se ugljični monoksid veže za molekulu hemoglobina nastaje spoj koji se zove 'karboksihemoglobin', koji je izrazito crvene boje. Upravo zahvaljujući toj činjenici ljudi koji su umrli od otrovanja ugljičnim monoksidom ne izgledaju cijanotično (modro) kao većina žrtava gušenja, već u velikom broju slučajeva izgledaju normalne, ružičaste boje.

Osim za hemoglobin, ugljični monoksid se veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljični monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana, bez mogućnosti bijega iz te situacije. Prilikom ulaska vatrogasaca u zatvorene prostore kako bi se pomoglo unesrećenima ne smije se olako previdjeti mogućnost trovanja ugljičnim monoksidom, stoga je potrebno uvijek prilikom intervencije u zatvorene prostore ulaziti sa maskama i izolacionim aparatima.

Tijekom sezone grijanja u jesensko-zimskom razdoblju, u kućama u kojima su uređaji za grijanje, dimnjaci i ventilacijski kanali začepljeni ili neispravni, rizik od smrtonosnog trovanja ugljičnim monoksidom raste. Neispravna ventilacija sprječava pravilnu cirkulaciju zraka, odnosno razmjenu zagađenog zraka za svježi, što uzrokuje nakupljanje ugljičnog monoksida u prostorijama.

Društvena kampanja – 'Sveti Florijan će vam dati znak'

Iz razloga što taj "tihi ubojica" ne gleda na religiju ili društveni status ljudi, te budući da u Poljskoj trovanje ugljičnim monoksidom svake godine ubije gotovo 100 ljudi, a još dodatnih 2.000 bude hospitalizirano uslijed trovanja, agencija 'Grey Group Poland' u saradnji s udruženjem dimnjačara 'Krajowa Izba Kominiarzy' osmislila je 2019.g. društvenu kampanju „Znak Svetog Florijana“ (Święty Florian da Ci znak) za rješavanje ovog pitanja u toj zemlji.

slika sv. Florijana

Kampanja „Znak Svetog Florijana“ u svojoj je biti priča u kojoj su različite religije udružile snage kako bi spasile živote mnogih ljudi. Sliku je posebno za potrebe kampanje majstorski naslikala slikarica ikona Tamara Penwell koristeći tradicionalne tehnike jajčane tempere na drvu.

slikarica ikona Tamara Penwell

Budući da je Poljska vjerska zemlja s jakom tradicijom pastoralnih posjeta, pri čemu je uobičajeno da svećenici tijekom pastoralnog posjeta daruju božićne kalendare i sličice svetaca, 2019.godine svećenici su odlučili umjesto sličica i kalendara podijeliti slike sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i dimnjačara, na kojima su se nalazile upute kako se može provjeravati ventilacijski sistem u kućanstvima na vrlo jednostavan i pouzdan način.

Kratka uputa na stražnjoj strani nalagala je jednostavan test 'Sveti Florijan će vam dati znak', koji omogućuje svakom ukućanu provjeriti učinkovitost cirkulacije zraka bez specijaliziranih alata, temeljenom na zakonima fizike.

Pročitajte znakove iz sv. Florijana

Ideja je jednostavna: sliku s likom sv. Florijana treba prisloniti na svaki ventilacijski otvor u kući. Ako se slika zalijepi, to znači da je cirkulacija zraka učinkovita. Ako padne - to je "znak od sv. Florijana” kako ventilacija ne radi ispravno. U tom slučaju potrebno je otvoriti prozor i zatražiti čišćenje dimnjaka. Iako se svaki list papira može učinkovito koristiti za obavljanje testa, slika s likom sv. Florijana bila je samo poticaj kako bi se pobudio veći interes za postojeći problem. U kampanji koja je trajala više od 14 mjeseci agencija je distribuirala gotovo 30 milijuna ovakvih uputa.

Slika s likom sv. Florijana

Kampanja za sprečavanje trovanja ugljičnim monoksidom nastavlja se u Poljskoj i dalje, iako je akcija službeno završila, budući da uvijek postoji potreba ispitivanja ventilacijskih kanala jer opasnost od trovanja uvijek postoji. Slika sa likom sv. Florijana dostupna je svakome za preuzimanje preko interneta www.znakfloriana.pl.

Na službenoj stranici može se dobiti više informacija o tome kako zaštititi sebe i svoje najmilije od trovanja ovim opasnim plinom. Ukoliko se jednostavnim testom utvrdi problem sa ventilacijom, dostupni su brojevi udruženja dimnjačara kako bi se brzo moglo dozvati u pomoć stručnjake.

Pored toga, moguće je postaviti podsjetnike putem SMS-a, kojima se svaka tri mjeseca može dobiti automatska poruka, kako je vrijeme da se ponovo provjeri ventilacija u kući. Ideja kampanje predstavljena je i u edukativnom filmu objavljenom na internetu.

O kampanji

Kampanja je u Poljskoj pokrenuta u 2018. godini, kada je podijeljeno 28 milijuna komercijalnih novina na kojima je bila označena stranica koju je trebalo izrezati. Dijeljene su informacije o tome kako izvesti ventilacijski test pomoću papirnate kartice. Začetnici te ideje otišli su 2019. godine korak dalje upotrijebivši sliku sa likom sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i dimnjačara, koja se može trajno izložiti u kući na vidljivom mjestu kako bi podsjećala na svakodnevno provjeravanje cirkulacije zraka dimovodnih kanala. Tim više jer je kampanja za sprečavanje trovanja ugljičnim monoksidom aktualna i dalje, te se nastavlja i u godinama koje predstoje.

Tako je sv. Florijan preko svoje profesije, koja je izvan svih religija, postao svetac koji spaja sve ljude i vjeroispovijesti. Svetac istinskog duha ekumenizma i međureligijskog dijaloga.

Obiteljska Biblija preživjela požar na Badnjak u Južnoj Karolini

Nevjerojatne fotografije Biblije koja je ostala očuvana nakon strašnog požara obilaze svijet.

Tijekom božićnih blagdana mnogo se toga izgubilo ili ostalo oštećeno oko Grand Strand-a u Južnoj Karolini - SAD, piše ktxs.com. Vatrogasne službe zaprimile su više od 200 poziva u pomoć. Neki od tih poziva uključivali su i nesreće sa smrtnim ishodom, kao i višestruke požare. Ipak, jedan je požar ostao zapamćen, ne zbog onoga što je izgorjelo već onoga što je preživjelo.

Sigurnosna kamera ugasila se oko 23 sata. Na Badnjak, garaža obitelji McGowan bila je u plamenu. Louis McGowan krenuo je akciju gašenja vatre, ali ubrzo je uvidio da je vatra izmakla kontroli.

"Bili su ovdje za manje od 10 minuta", rekao je McGowan.

Prije dolaska vatrogasaca, McGowan je uspio spasiti svoj motocikl i pokušao je izvući svoju prikolicu. Dok su se vatrogasci borili s vatrom, prolazio je kroz sve što se nalazilo u garaži.

"Biblija moga oca, zastava sa sahrane moga djeda", rekao je McGowan.

Sutradan, na sam Božić, otišao je provjeriti je li išta ostalo čitavo od tih stvari.

"Mnogo stvari je ostalo neprepoznatljivo. Sve je uništeno", rekao je McGowan hodajući stražnjim dijelom garaže u dvorištu gdje misli da je požar nastao.

Među tim obiteljskim nasljedstvom spomen-zastava bila je spaljena i uglavnom crna no neki dijelovi su ostali čitavi. Biblija je potamnila na rubovima i koricama, ali Sveta pisma su bila neoštećena.

"Ovdje nema stvari koju ne možete pročitati, sve je čitljivo 100%", rekao je McGowan pregledavajući stranice koje je njegov otac odavno istaknuo. "Postoje neki očevi omiljeni psalmi."

Ono što je još više iznenadilo McGowana bilo je mjesto gdje se Biblija nalazila. Doslovno, usred vatre, na polici koja je bila najbliže mjestu gdje McGowan sumnja da je plamen započeo.

Za njegovu obitelj ovo je iskustvo je dvostrukog značenja. Kaže da im je to donijelo puno tjeskobe, ali i puno zahvalnosti. U noći koja predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u kršćanskoj vjeri, vatra je okružila Bibliju njegovog oca i ona je preživjela. Dok mu se srce lomi kad gleda što je preostalo od onoga što je imao, on obraća pažnju na ono što je još tu.

"Svi su u redu. Sve se to može zamijeniti", rekao je McGowan.

www.medjugorje-info.com

Za sretan Božić i radosne blagdane bez požara

Šarene kuglice, treptajuće lampice, razni ukrasi. Mnogima je Božić nezamisliv bez ukrašenog bora. Kićenje drvca vjerojatno je jedan od najradosnijih događaja uoči Božića. Tada je obično cijela obitelj na okupu kako bi svi zajednički sudjelovali u njegovom ukrašavanju.

kuglica za bor

Taj običaj toliko se uvriježio među ljude da u današnje vrijeme ukrašene borove za vrijeme blagdana možemo vidjeti na svakom koraku, od gradskih trgova do dućana i poslovnih prostora. Raskoš božićnih svjetala svuda je oko nas prisutno.

okićeni sv. Florijan, Gradići, advent 2019.g.

Rimski pisci opisivali su Rimljane kako na zimski solsticij pale svijeće da bi proslavili rođendan nepobjedivog sunca i rimske saturnalije, čiji se glavni praznik obilježavao 25. prosinca. Ta se simbolika vraćanja svjetla svijetu, prema njima, svidjela službenicima mlade Crkve, koji su na taj dan odlučili slaviti rođenje Isusa Krista.

Za kršćane Božić predstavlja neizreciv događaj «darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira» (Lk 1, 78-79). To je događaj u kojem nas u otajstvenoj betlehemskoj noći pohađa Bog u vidu malenog djeteta Isusa, čija svjetlost obasjava srca vjernika cijelog svijeta. Stoga kršćani ukrašavaju svaki kutak svojeg doma ukrasima i lampicama kako bi na simbolički način ta noć najjače svijetlila od svih drugih noći u godini. Brojni se gradovi i zemlje natječu u kićenju božićnog drvca, ipak prava domovina ovog običaja nije poznata. Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 18. stoljeću, da bi se potom raširilo po cijelom svijetu.

vatrogasno božićno drvce

Za drvce se obično uzima zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana oko Božića ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljkama, dok su se u prošlosti češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz zapisa o rođenju Isusa Krista u Evanđelju.

vatrogasci u Kanadi

Postoji legenda koja govori da je u 7. stoljeću engleski propovjednik u Njemačku došao propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Stablo simbolizira vezu neba i zemlje, korijenje koje je usađeno u zemlju i raste prema nebu. Obraćeni pogani štovali su to stablo, za kojeg su dotad vjerovali da je to jedna vrsta hrasta.

Ilustracija ukrašavanja drvca, Njemačka 1876.g.

Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama.

Božićno drvce iz 1900. godine

U srednjem je vijeku u nekim dijelovima Europe postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvi za Božić. Dio te predstave bilo je i stablo na koje su se vješale jabuke. Jabuke su predstavljale plodove stabla spoznaje dobra i zla u rajskom vrtu. Uz njih su išle i figure Adama i Eve (kojih se Crkva spominje na Badnjak) i zmije. Kasnije su se jabukama dodali i drugi plodovi, a onda i kugle i druge figurice.

vatrogasne cijevi složene u oblik božićnog drvca

Premda je kićenje božićnog drvca stari običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se i prije na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti.

Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali. Imućniji su imali posebne figurice i ukrase. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva.

Božićne jaslice

I danas zimsku idilu na boru i ispod bora najbolje dočarava usitnjeni stiropor, vata ili piljevina što predstavlja veliku požarnu opasnost u kombinaciji sa grijaćim tijelima. Prirodno božićno drvce predstavlja osobitu opasnost jer se brzo osuši i potrebno mu je svega 30 sekundi da izgori i zahvati okolni namještaj. Stoga božićno drvce treba držati podalje od svih izvora topline, kao što su kamini, peći i električne grijalice. Također treba izbjegavati korištenje svijeća i prskalica u vidu ukrasa za bor, i klasične žarulje sa žarnom niti. Božićna drvca, plastična ili prava, brzo mogu izgorjeti i blagdane pretvoriti u pravu katastrofu velikog razmjera.

požar u kući uslijed zapaljenja bora

Također upaljene svijeće na adventskom vijencu ne smiju se ostavljati bez nadzora, bez obzira koliko to lijepo i mistično izgledalo. Iako svaka od njih četiri predstavlja određenu simboliku, jer je na Četvrtu nedjelju Došašća najveća svijetlost, budući su upaljene sve svijeće, tom prilikom, ako su preblizu postavljene, može doći do povećanog zagrijavanja među njima; te uslijed neravnomjernog topljenja i nekontroliranog curenja i istjecanja voska (parafina), uzrokovati zapaljenje cijelog vijenca, koji je napravljen od ispletene kukuruzovine, slame, božikovine ili borovih grana.

Adventski vijenac

Vatrogasci upravo u vrijeme blagdana imaju povećan broj intervencija gašenja požara uglavnom uzrokovanih zapaljenjem božićnih ukrasa, vijenaca, drvca i lampica u stanovima, kućama i na fasadama objekata koji u dodiru s oblogom od stiropora lako mogu uzrokovati požar.

Prije blagdanskog korištenja električnih instalacija za ukrašavanje treba obavezno pregledati imaju li žice od lampica kakva oštećenja, jer zbog oštećene izolacije može nastati požar. Treba pregledati i produžne kablove koji su često uzroci požara. Prilikom temeljitog pregleda treba biti posebno oprezan, jer ih godišnje samo jedanput izvlačimo iz kutija ili vrećica koje su stajale negdje na tavanu, u garaži ili podrumu. Treba također provjeriti je li koja žaruljica razbijena ili pokvarena.

Zbog nedostatka regulative, prije ulaska u Europsku uniju, na hrvatskom tržištu bilo je u prodaji lampica sumnjive kvalitete. Iako je, čini se, danas sve sigurnije, ljudi i dalje kupuju na “sivom tržištu”. Osim na tržnicama, lampice sumnjive kvalitete i podrijetla mogu se kupiti i preko interneta, a često su upola jeftinije od onih u prodavaonicama. Kod nas najviše ljudi vole klasične lampice i sige koje vise s prozora ili balkona.

Nekad su u prodaji bile lampice sa žarnom niti, koje su zamijenile lampice koje su podsjećale na rižu. I te polako odlaze u povijest, a mijenjaju ih LED lampice koje ne proizvode toplinu kao stari modeli. Iako se gotovo sve proizvode u Kini, lampice moraju poštovati standarde i imati sve propisane certifikate.

Ljudi ih također često žele koristiti vani, iako nemaju izolaciju od vlage, stoga ih samo omotaju u plastičnu vrećicu, što nije nikako dobro. Na otvorenom se smiju paliti samo lampice koje su otporne na vlagu.

Prilikom kupnje treba obratiti pažnju da se kupe lampice s transformatorom, koje imaju certifikat po europskim propisima i na etiketi upozorenje. Lampice moraju imati transformator, koji podsjeća na punjač za mobitel, te prilagođava struju lampicama. Na žici je naljepnica s upozorenjima s oznakom CE koja potvrđuje da ispunjavaju zahtjeve za sigurnost prema EU propisima, te oznaka jesu li za vanjsku ili unutarnju upotrebu.

Jeftine lampice ukazuju na sumnjivu kvalitetu jer niža cijena znak je proizvodnje s lošijim dijelovima. Imaju obični utikač i regulator. Vodiči koji povezuju lampice su aluminijski, umjesto bakreni, i da bi bili jednako vrijedni kao bakreni moraju biti 36 posto deblji, no žice su tanje pa uslijed većeg otpora struje dolazi do većeg zagrijavanja.

Savjeti za kućanstva:

1. Ne pričvršćujte žice oštrim predmetima, čavlima ili klamericom

2. Isključujte lampice iz napajanja ako izlazite iz kuće ili idete spavati

3. Ne prekrivajte lampice tkaninom ili drugim predmetima koji nisu dio lampica

4. Ne palite lampice kraj izvora topline (peći, plin, grijači, svijeće)

5. Nemojte priključivati lampice dok su u svojoj ambalaži

6. Provjerite mogu li se pokvarene žaruljice zamijeniti

7. Ne vješajte ukrase za žice lampica

8. Čuvajte podalje od djece

Kako bismo u radosti svetkovali Božić i vrijeme božićnih blagdana do Nedjelje Krštenja Gospodnjeg proveli u miru, kada obično raskićujemo bor i pospremamo ukrase do iduće liturgijske godine, poštujmo i držimo se ovih upozorenja.

Čestit Božić i Sretna Nova Godina!