Križ sv. Florijana

U Pasiji nalazimo podatak da je sv. Florijan bačen u rijeku Enns, koja se tada "uplašila" «podigavši svoje valove», te je njegovo tijelo čudesno isplivalo na neki uzdignuti kamen, koji je stvarno postojao budući da se i danas uz obalu mogu vidjeti veći komadi kamenja. No, budući da rijeka Enns utječe u Dunav, stvari postaju mnogo jasnije. U starini je Dunav smatrana za mističnu rijeku koja je bila kontaminirana sa mnoštvom pogasnkih bogova, koji su se na taj način uplašili i predali njegovo tijelo, čime se želi istaknuti pobjeda Boga u koji je vjerovao svetac, u odnosu na na sav poganski kult.

križ sv. Florijana

Dalje se navodi: «Tada po višnjem božanskom dopuštenju dođe orao raširenih krila i zaštićivaše ga u obliku križa». U Rimskom Carstvu orao je smatran amblemom carske snage koji se prikazivao sa raširenim krilima i kandžama u kojima drži simbole pobjede. Upravo je taj orao na paradoksalan način pokazao da je Florijan izvojevao konačnu pobijedu nad carem Dikolecijanom i cijelim Carstvom. Taj amblem Božje pobjede postat će vatrogasni simbol, odnosno križ sv. Florijana.

U križu sv. Florijana možemo, ako se bolje zagledamo, prepoznati amblem orla:

Tome nam može pripomoći i kameja orla od oniksa koja datira iz razdoblja Augustove vladavine, dok okvir od zlata i srebra datira iz druge polovice 16. stoljeća:

Orao (aquila) koji je bio stijeg cijele legije, u vrijeme Carstva bio je izrađen od zlata, a nosio ga je orlonoša (aquilifer). Čuvala ga je prva kohorta, a iz logora je izlazio samo sa vojskom. Legija koja je izgubila svoj simbol aquila ('zlatni orao') morala je biti raspuštena, a u nekim slučajevima i osramoćena.

Vatrogasci diljem svijeta na značkama, odorama, kacigama, i vozilima nose križ svetog Florijana, što je postao prepoznatljivi znak vatrogastva, a ujedno stavljajući se pod moćni zagovor sveca kojem po pozivu pripadaju.