Početak
štovanja Majke Božje Kamenitih vrata povezan je s požarom koji je kasno
navečer, s 30. na 31. svibnja 1731. godine, buknuo u zgradi sjemeništa sv.
Josipa i proširio se, najprije po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i susjednim
Kaptolom. Slika Majke Božje od Kamenitih vrata čudom je ostala sačuvana u
požaru. Izgorio je i drveni okvir, ali se vatra na čudesan način zaustavila kad
je došla do Bogorodičinog lika.
|
Majka Božja od Kamenitih vrata |
Davne 1242. godine Gradec, današnji Zagreb, Zlatnom
bulom proglašen je slobodnim kraljevskim gradom. Zlatna je bula nalagala da
grad mora biti opasan zidinama i utvrdama i da se u njega može ući samo kroz
gradska vrata.
|
kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu 1242,g, |
Danas najpoznatija i jedina sačuvana stara gradska
vrata su Kamenita vrata, za koja se pretpostavlja da su podignuta 1266. godine.
Nalaze se u zgradi koja je ostatak utvrde, a oblikovana je poput pravokutne
kule s kolnim prolazom. Prvi puta spomenuta su 1429. godine premda mnogi
zagrebački kroničari smatraju da su sagrađena još u 13. stoljeću jer se u nekim
izvješćima iz 1266. spominju dvoja gradska vrata. Do njih je najlakše doći
Radićevom (nekadašnjom Dugom) ulicom koja vodi od Trga bana Jelačića.
|
Kamenita vrata su nekoć bila jedna od glavnih ulaza u stari Zagreb |
Kuće u Zagrebu kroz povijest uglavnom su bile građene
od drva i izolirane slamom, trstikom ili pokrivene daščicama. Drveni
bijahu i dvorovi na Kaptolu kanoničke kurije. Krovovi su bili bez odgovarajućih
dimnjaka pa su goruće iskre više puta uzrokovale katastrofalne požare. Unatoč
poplavama i potresima, požari su u to vrijeme bili najrazornija elementarna
nepogoda koja je prijetila Zagrebu.
Noćobdije bi svake večeri obilazili gradom i pazili,
da se ne dogodi negdje vatra. No unatoč svoj brizi, u Zagrebu su se požari više
puta događali; naročito u XVII. stoljeću. Na drugi dan Duhova god. 1624., kada
je oko 9 sati navečer udario grom u stolnu crkvu, koja je zajedno s biskupovom
palačom izgorjela. God. 1645. na dan 29.
ožujka dogodila se je vatra u gornjem gradu u 10 sati navečer, kada se zapalila
crkva sv. Marka, isusovački kolegij, crkva sv. Katarine i mnogo kuća od građana,
koji su izgubivši sve preko noći postajali siromasi. Vjetar je tada prenio
vatru i na Kaptol, koja je uništila krov stolne crkve, vijećnicu, biskupski
dvor i sve kanoničke kurije. Godine 1674. dogodio se ponovno požar u gornjem
gradu u kući gradskoga suca. Gorjelo je sve osim isusovačke škole, Kapucinskog
trga, i samostana te triju kuća. 14. lipnja 1704. uništio je požar velik dio
kanoničkih kurija.
|
stara razglednica |
Gorke i strašne uspomene na ove katastrofalne požare, usadile
su u srce zagrebačkih građana osobito štovanje prema sv. Florijanu, svecu
zaštitniku od požara, čiji kip se nalazi i na obnovljenoj zagrebačkoj katedrali
i koji je postavljen kao drugotni zaštitnik zagrebačke biskupije.
|
Sv. Florijan na zagrebačkoj katedrali |
Kada se je g. 1711. na 3. veljače održavala obnova gradskog magistrata, stavljena je kao prva točka magistratskih zaključaka, »da je jednoglasno zaključeno, da se dan i blagdan sv. Florijana obdržava kao javni i mjestni blagdan« (Ut dies et fertum sancti Floriani pro publico perto puri observetur).
|
Sv. Florijan drugotni zaštitnik
Zagrebačke nadbiskupije |
Osim požara koji se u Zagrebu dogodio 16. rujna 1730.g.,
jedan od najvećih požara buknuo je u srijedu 30. svibnja 1731. godine.
Vatra se pojavila oko 22 sata na zagrebačkom Griču i za samo 15 minuta plamen
je zahvatio velik njegov dio. Središte vatre nalazilo se u sjemeništu sv.
Josipa, gdje su tada stanovali učenici glazbenici. Kako je sjemenište bilo na
uglu Kamenite i Jezuitske ulice, vatra se proširila najprije po cijelom Gornjem
gradu, a sutradan i po susjednom Kaptolu. Požar je zahvatio sve 104 kuće,
većinom u Gornjem gradu, a i nekoliko kanoničkih kurija i crkvu sv. Franje na
Kaptolu, jer je puhao žestoki zapadni vjetar.
U požaru su izgorjela i Kamenita vrata te stan u kojem
je iznad njih živjela udovica Modlar. Treći dan nakon požara, pregledavajući
zgarište udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku Svete Marije koja je
visjela pod krovištem Kamenitih vrata. Izgorio je čak i drveni okvir, ali se
vatra zaustavila kad je došla do Bogorodičinog lika. Svjedočanstvo o tom događaju
zapisao je poznati hrvatski povjesničar Adam Baltazar Krčelić u Annuama iz 1731.g. Možemo samo nagađati
koju je ulogu u tome čudu imao i vatrogasni zaštitnik sv. Florijan, kojega kao pravog njezinog vojnika i vatrogasca slavimo također u njezinom mjesecu svibnju, koji je ujedno i mjesec zaštite od požara.
Budući da se slika na čudesan način održala u vatrenoj
stihiji koja je poharala Gradec, o tom čudu brzo se pročulo u Zagrebu. Pobožna
je udovica pod svodom Kamenitih vrata dala podići mali oltar i tako omogućila
svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je 1731. godine slika
postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata, kakav vidimo
i danas.
|
Požar kamenitih vrata, W. Banutay |
Otkad se dogodilo to čudesno spašavanje iz vatrene
stihije, stanovnici Gradeca, a kasnije i Zagreba, na poseban način
štuju tu sliku. Izgradili su joj oltar unutar obnovljenih Kamenitih vrata i sve
do danas ostao je običaj da se prolaznici poklone i prekriže pred slikom. Mnogi
pobožni Zagrepčani pred glasovitom slikom često i zastanu na tren, te se u
tišini Gornjega grada uz paljenje svijeće pomole iz zahvalnosti za Marijinu pomoć,
uzdajući se svesrdno u njezin trajni zagovor. Vjernici grada Zagreba sudjeluju svake
godine na taj dan i u zavjetnoj procesiji od katedrale preko Trga bana Jelačića
do Kamenitih vrata noseći svečano sliku.
|
otvorena kapela sa čudesnom slikom |
Zanimljivo, da razuvjere nevjerne, gradske su je vlasti nekoliko put dale na pregled stručnjacima. Stručna komisija potvrdila je nepobitnu činjenicu da je 1929. godine slika bila zahvaćena plamenom, koji je uništio njezinu drvenu podlogu. Drveni okvir na koji je slika pričvršćena najobičnijim čavlima, pokazuje iznutra tragove plamena, dok su samo platno i slika, iako su na gornjem i donjem rubu nagorjeli, ostali neoštećeni. Odnosno, kao da nisu ni bili u vatri i plamenu, iako slika nije naslikana na materijalu otpornom na vatru.
|
'Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas' |
Inače, slika Majke Božje koja se nalazi u svetištu potječe iz kraja 16. stoljeća, dimenzija je 57×47 centimetara, naslikana je na lanenom platnu, te prikazuje Gospu kao vladaricu koja sjedi na kraljevskom prijestolju. Ima žezlo u lijevoj ruci. Desnom pridržava malog Isusa koji u lijevoj ruci drži mali globus. Lik Majke Božje Kamenitih vrata ugrađen je u oltar s kipovima sv. Petra i Pavla. Uz njih se, sa svake strane, nalaze dva bijela anđela koji odaju počast Gospi. Na dnu slike je mjesec, a sa svih strana okružuju je oblačići. Marija nosi haljinu grimizne boje, a na ramenima joj gledamo plašt ukrašen zlatnim zvijezdama. Lice Majke, a još više Isusa pokazuje utjecaj bizantijskog smjera. Kompozicija slike je iz najkasnijeg gotičkog razdoblja i vrlo se često u raznim varijantama nalazi u crkveno-umjetničkom području srednjoeuropskih katoličkih zemalja, u koje je u ono vrijeme spadala i Hrvatska.
|
čudotvorna slika Majke Božje |
Oltar sa slikom Majke Božje ne samo štiti, nego i resi
iznimno lijepa željezna ograda u baroknom stilu, koju je izradio zagrebački
majstor Ivan Korta, 1778. godine, kao najljepši doprinos kovačke umjetnosti.
Iznad slike nalazi se Marijin pozlaćeni monogram. Prilikom dvjestote obljetnice
čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena
krunom od zlata i dragulja.
|
željezna ograda u baroknom stilu |
Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio
je na 260. obljetnicu požara 1991. godine Majku Božju od Kamenitih vrata „zaštitnicom,
čuvaricom i vrataricom hrvatske metropole“, a od 2000. godine taj se dan vodi
kao Dan grada Zagreba.
|
običaj paljenja svijeća u otvorenoj kapeli |
|
pločice zahvale za primljene milosti |
Inače, od 1993. do 2000. godine Dan grada se
obilježavao 16. studenog, na dan kada je kralj Bela IV. 1242. Gradec proglasio
slobodnim kraljevskim gradom, a prije toga 10. svibnja na dan kada su partizani
ušli u Zagreb.
Tako su pred glasovitom slikom, u tišini Gornjega grada uz odsjaj svijeća, od davninâ molili Zagrepčani.
Nema komentara:
Objavi komentar