Naselje i vatrogasni dom DVD-a Vratišinec pod zaštitom sv. Florijana

U dosad poznatim povijesnim izvorima, Vratišinec se prvi put spominje 1458. godine kao posjed grofova Celjskih pod imenom Bratrvsincz. Već 1478. spominje se kao Bratischinecz, 1636. godine kao Wratissnicz, a 1752. kao Vratissinecz. Prema nekima, naziv Vratišinec potječe od imenice brat, odnosno osobnog imena Bratiša ili Vratiša.

Vratišinec je rodno mjesto akademika dr. Vinka Žganca, poznatog etnomuzikologa, jednog od najzaslužnijih što je Međimurje danas dio Hrvatske.

kapelica sv. Florijana - Vratišinec

Vratišinec tijekom svih tih godina nije bio pošteđen od požara, od koji se posebno ističe požar u 19. stoljeću koji je poharao i uništio skoro pola sela. Kao zahvalu za očuvanje ostatka sela mještani su 1814.g. podigli kapelicu Sv. Florijanu. Kapelica i sam kip Sv. Florijana više je puta bio meta vandala koji nisu previše pažnje pridavali vatrogastvu pa je s godinama sama kapelica propadala. Članovi društva dobrovoljnim su radom 1996. godine povodom 70. obljetnice rada i djelovanja u potpunosti obnovili kapelicu Svetog Florijana, te ista sada krasi naselje Vratišinec.

unutrašnjost kapelice

sv. Florijan

Ista kapelica obnovljena je 2011. godine dok je 2014. godine obilježena 200-ta obljetnica izgradnje. Kroz povijest zabilježeno je nekoliko većih požara stambenih i nestambenih građevina, polja te tehničkih intervencija ispumpavanja i poplava potoka Brodec.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Vratišinec osnovano je 19. srpnja 1926. godine i bez prestanka djeluje i danas. Inicijator za osnivanje vatrogasne čete, odnosno društva, bio je mjesni učitelj Antun Pelikan, dok su ostali osnivači bili Hinko Kroder – župnik, Roko Škvorc, Lovro Škvorc, Ivan Novak, Ivan Lisjak, Mijo Munđar, Valent Vugrinec, Antun Rihtarec, Andrija Kukovec, Antun Malekoci, Vinko Vrančić, Stjepan Leško, Mijo Petković, Martin Rihtarec i Đuro Štefanić. Na osnivačkoj skupštini odabran je i prvi predsjednik društva Antun Pelikan, dok je prvi zapovjednik postao Roko Škvorc.

Osnivači DVD-a Vratišinec

Dobrovoljno vatrogasno društvo Vratišinec svoj prvi vatrogasni dom na staroj lokaciji, na uglu Školske ulice i Ulice dr. Vinka Žganca izgradilo je i primilo na uporabu već na 10-tu godišnjicu osnivanja, odnosno 1936. godine. Izgradnja vatrogasnog doma zahtijevala je puno odricanja i dobrovoljnog rada, ne samo članova društva već i velikog dijela tadašnjeg stanovništva Vratišinca.

Stari vatrogasni dom - sprovod osnivača Roke Škvorc

Naravno, da sam vatrogasni dom i članstvo nije bilo dostatno za efikasnu zaštitu od požara i za obavljanje svih ostalih zadaća, koje su članovi društva sa entuzijazmom i voljom obavljali, već je bila potreba za nabavkom tehničke opreme, te zaštitnih, radnih i svečanih odijela. Veći dio sve potrebne opreme društvo je nabavljalo prije svega dobrovoljnim prilozima mještana, organiziranjem vatrogasnih zabava (u to vrijeme jedan od glavnih zabavnih događaja u Vratišincu), kao i iz raznih sponzorstava ili donacija od pravnih i fizičkih osoba, te institucija države, od tadašnjih kotareva, SIZ-ova za vatrogastvo općine Čakovec, pa do samostalne Općine Vratišinec. Dvije godina po osnivanju, odnosno 1928. godine društvo je nabavilo ručnu vatrogasnu štrcaljku, koja je i danas ispravna.

ručna vatrogasna štrcaljka

Po završetku II. svjetskog rata društvo društvo se popunjava mlađim članovima koji učestvuju u mnogim radnim akcijama na obnovi razrušene i opustošene zemlje. Tih godina dolazi do nagloga razvoja tehnike i ukupnog gospodarstva, što iziskuje i usavršavanje članova društva u radu sa suvremenom vatrogasnom tehnikom. Organiziraju se razni tečajevi, teoretski i praktični. 1956. godine društvo nabavlja se prvu motornu pumpu kapaciteta 250 litara u minuti, kojom se koristilo narednih 10 godina. 1960. godine članovi društva su na tadašnjem općinskom takmičenju Općine Čakovec u kategoriji pumpi do 300 litara u minuti osvojili 1. mjesto. Kako je motornu pumpu trebalo dopremati do požarišta, u početku je Upravni odbor društva zaduživao po dva mještana koji su imali konje ili traktor sa obvezom da priskaču u pomoć vatrogascima. Ovakvo rješenje nije bilo i konačno rješenje, jer su često zaduženi mještani morali ostavljati svoje poslove ili nisu ni bili kod kuće, već u polju i na poslu, pokrenuta je akcija nabavke motornog vozila, pa je već 1957. godine nabavljeno teretno motorno vozilo, prvo vatrogasno vozilo u mjestu, kojim se društvo koristilo narednih 5 godina.

Prvo vozilo vatrogasne čete Vratišinec

S obzirom da su se počela održavati i vatrogasna natjecanja, te se ukazala potreba za prijevoz članstva, na godišnjoj skupštini 1977. godine na prijedlog Upravnog odbora jednoglasno je donijeta odlika o nabavci kombi vozila. Nabavljeno je kombi vozilo “Zastava”, kojim se društvo koristilo sve do 1995. godine, kada je nabavljeno novo kombi vozilo “Volkswagen”. Prije nekoliko godina članovi DVD-a Vratišinec dobili su od prijatelja iz Austrije, FF Ebreichsdorf kombi vozilo “Volkswagen” kojim se koriste i danas.

kombi vozilo Volkswagen

U samom Vatrogasnom domu društvo je održavalo vježbe, sastanke i zabave i slično. Rad društva se u domu odvijao preko 50 godina, no iz raznih razloga (političkih i financijskih) stari vatrogasni dom je tijekom godina, posebice u 80-tim godinama prošlog stoljeća, bio prepušten propadanju uslijed nebrige i neulaganja u obnovu, te korištenja istog za djelatnosti za koje nije bio izgrađen (disko klub, proizvodni pogon privatnog poduzeća i dr.).

prvi predsjednik društva Antun Pelikan
matični list

Kako je zbog navedenih razloga sam stari vatrogasni dom bio sigurnosna prijetnja kako za članove društva, tako i za djecu koja su se igrala u blizini (u blizini je škola i igralište na kojima se djeca zadržavaju) tijekom 1994. godine stari vatrogasni dom je srušen.

današnji smještaj DVD-a Vratišinec

Odmah nakon toga, a već i prije osnivanjem samostalne Općine Vratišinec, uz veliko zalaganje dugogodišnjeg predsjednika društva Augustina Jezernika pokrenuta je inicijativa za izgradnju novog, adekvatnog vatrogasnog doma. Dogovaranje, različiti projekti i vizije izgradnje, te prije svega financijske mogućnosti i prioriteti Općine Vratišinec doprinijele su tome da su članovi društva na odluku i konkretan projekt za novi vatrogasni dom čekali 14 godina.

Posljednji ispraćaj prvog zapovjednika vatrogasne čete

Prije početka gradnje novog vatrogasnog doma na današnjoj lokaciji Društvo je dugi niz godina sav rad društva, kao i smještaj opreme obavljao u neadekvatnom vatrogasnom spremištu kojeg su dobili na korištenje u sklopu poduzeća Leško d.o.o.

Izgradnja vatrogasnog doma na današnjoj lokaciji

2008. godine Općina Vratišinec pronašla je financijske mogućnosti i političku volju za izgradnju novog objekta, ali nažalost osoba koja u velikoj mjeri zaslužna za donošenje ove odluke, dugogodišnji predsjednik Augustin Jezernik nije doživio realizaciju istog.

Izgradnja postojećeg vatrogasnog doma Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vratišinec trajala je tri godine, a vatrogasni dom službeno je otvoren 2011. godine. U izgradnji istog pomogla je Općina Vratišinec, posebice načelnik Zdravko Mlinarić, Međimurska županija, te nekoliko pravnih osoba i naravno sami članovi Društva. Novoizgrađeni vatrogasni dom nosi ime Augustina Jezernik u čiju je čast postavljena i prigodna spomena ploča.

spomen ploča ispod kipića sv. Florijana

mala kapelica sv. Florijana na vatrogasnom domu

Uz operativne članove Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vratišinec u aktivnostima Društva sudjeluju i veterani, kao i vatrogasna mladež. Radu Društva pomažu i podupirajući članovi i to 300 domaćinstava iz Vratišinca, kao i Općina Vratišinec i nekoliko pravnih i fizičkih osoba iz Vratišinca.

Društvo se tijekom godine odaziva na razna natjecanja u svim kategorijama na kojima osvaja zavidne rezultate.

Zapovjedno, navalno vozilo i autocisterna

Litanije sv. Florijana

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas.

Kriste, usliši nas.

- Oče nebeski, Bože,                       smiluj nam se!

- Sine Otkupitelju svijeta, Bože,

- Duše Sveti, Bože,

- Sveto Trojstvo, jedan Bože,

- Sveta Marijo, Čuvarice vjere,      moli za nas!

- Sveti Florijane, veliki mužu Božji,

- Nepobjedivi branitelju svete vjere,

- Neustrašivi mučeniče Kristov,

- Žurna pomoći progonjenima zbog vjere,

- Mučeniče vjere s vojnicima,

- Pelikanu mučeničke krvi prolivene,

- Nepopustljivi uzoru načela i vrijednosti, službe i žrtve,

- Uzoru žarke molitve,

- Hrabri viteže Kristov,

- Primjeru blagodati viteštva,

- Centurionu, najdražih svojih vojnika,

- Snažni zagovorniče kod Boga

tijekom prirodnih nepogoda,

- Zaštitniče gašenja u požarnim nepogodama,

- Zaštitniče vatrogasaca, pekara, metalurga, kovača, lončara, dimnjačara i pivara,

- Branitelju naš od požarne propasti,

- Zagovorniče u gašenju naših putenih strasti,

- Zagovorniče u svim našim potrebama,

- Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

  Oprosti nam, Gospodine!

- Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

  Usliši nas, Gospodine!

- Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

  Smiluj nam se, Gospodine!

R. Moli za nas sveti Florijane,

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.

Bože, koji si podario vječnu sreću svetom Florijanu, za smionost mučeništva ispoviješću vjere, molimo Te, ohrabreni njegovim primjerom, da uvijek i svagdje ispovijedamo kršćansku vjeru, djelujemo u skladu sa njezinim načelima i rasplamsavamo u sebi vatru božanske ljubavi. Daj nam svoju milost da živimo svaki dan za Tvoju slavu i za dobrobit ljudi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sveti Florijan

Župa Sv. Florijana u Sulejowu

Stazom sv. Flora do sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca - selo Kranjci, Labin

Selo Kranjci je naselje u Republici Hrvatskoj, koje sa još šesnaest naselja pripada sastavu Grada Labina, na području Istarske županije. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje Kranjci je imalo 96 stanovnika te 38 obiteljskih kućanstava. 

Na brežuljku podno sela Kranjci podignuta je polovicom 6. st. romanička crkvica Sv. Flora, posvećena istoimenom biskupu koji je 524. godine službovao u istarskom Novigradu. U 13. st. mještani su crkvu posvetili sv. Florijanu, vatrogasnom zaštitiniku od tuče, gromova i neplodonosti polja, čiji kipić se nalazi na oltaru uz kipić sv. Roka.

Romanička crkva sv. Flora jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta s upisanom polukružnom apsidom. U bočnom zidu ugrađena je kamena tranzena (spolija - baza oltara i kamene ploče). Na mjestu oltarne pregrade postavljene su dvije kamene ploče, dijelovi sarkofaga ukrašeni geometrijskim motivima. Spolije (lat. spolium – dio starijeg objekta korišten u gradnji novog) s pletenom ornamentikom potječu od ranije crkve ili su donesene s nekog drugog nalazišta, a mogu se datirati u 7. stoljeće.

Crkvica Sv. Flora u Kranjcima, jedna od najljepših istarskih romaničkih crkvica, nalazi se na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Prema mjesnoj legendi, crkvu su podigli Grci u vrijeme Bizanta. Bili su iznimno bogati, no uslijedila je suša od sedam godina, pa su zbog gladi morali odseliti. Natovarili su mnoštvo zlata na mala kola s konjima, ali zlato je bilo preteško, pa su dio zakopali u kotao za pečenje rakije oko crkvice Sv. Flora uz tajni zavjet. Po zlato se nikada nisu vratili, a zavjet je i do danas ostao tajna.

Mjesec listopad je idealno vrijeme za prošetati turističkom pješačkom obilježenom stazom Sv. Flora u dužini 900 metara koja se proteže od glavne ceste utabanim seoskim putem kroz livade, vrtove i gromače do crkvice Sv. Flora; jer osim što se 15.10. slavi kao Međunarodni dan pješačenja, u istom mjesecu slavi se i blagdan sv. Flora.

Blagdan sv. Flora je 27. listopada, a u crkvici se služi svečana misa zadnje subote u listopadu.

Dan sv. Flora obilježava se svečanom svetom misom, nakon koje slijedi kulturno-umjetnički program a onda, po tradiciji, zakuska i druženje. Iz povijesnih zapisa i antifona oficija svetkovine sv. Flora koje su sačuvane u jednom kodeksu pulske katedrale saznajemo nekoliko podataka o sv. Floru: živio je, prema različitim izvorima, u 4. ili 5. stoljeću, kao biskup je došao iz romanskog Optigeriuma, danas talijanskog grada Oderza, i pretpostavlja se da je bio jedan od prvih vjerovjesnika među prvim Hrvatima u okolici tadašnjeg grada Pule. Povijesni zapisi iz različitih epoha govore o velikom štovanju žitelja Pule prema sv. Floru. Osim u Kranjcima štuje ga se još na jugu istarskog poluotoka u Loborici, župi vodnjanskog dekanata, njemu je posvećena i grobljanska crkva u Pomeru.

sv. Flor

Osim na blagdan sv. Flora misa se još slavi 16.8. na blagdan sv. Roka i na blagdan sv. Florijana 4. svibnja, budući je crkvica povijesno vezana i uz sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca (tri puta godišnje). Ako je taj dan radni dan, misa se slavi prvu subotu nakon toga datuma. To mjesto je za vatrogasce od povijesnog značaja jer osim ruševne crkve sv. Florijana na granici Dvigrada i Rovinjštine, i crkvice u Martinčićima nema više crkvi u Istri posvećenih ovom vatrogasnom svecu.

sv. Florijan

Udaljenost: 3 km od Labina, cestom od Starog grada prema groblju sv. Ivana i Koromačnu.
Duljina staze: 20 minuta od sela Kranjci.

Kip sv. Florijana u Slavonskom brodu

Slavonski Brod je Hrvatski grad koji se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na granici s Bosnom i Hercegovinom; središte je Brodsko-posavske županije. Predstavlja čvorište glavnih prometnih pravaca u smjeru zapad-istok i sjever-jug. Tragovi još iz rimskog doba pokazuju da je ovdje oduvijek bio prijelaz preko rijeke Save, koja se koristila kao plovni put, pa se zato Brod ponekad naziva "sjevernim vratima Bosne". Tijekom Rimskog Carstva grad se zvao Marsonia, a od 1244. do 1934. godine Brod na Savi. Ime "Brood na Savi" ("Brood"-iskvareno od "prohod", "prijelaz"...).

Slavnonski Brod

Grad Brod je u svojoj prošlosti imao nekoliko velikih požara koji su bili katastrofalnih razmjera. Tome je pogodovalo što su u to vrijeme kuće bile građene od slavonske hrastovine, te su bile pokrivene slamom ili daščicama. Prema predanjima i zapisima Kronike franjevačkog samostana, grad je na Veliku Gospu 1807. godine oko 13 sati zahvatio veliki požar, koji je gutao 'Mucvanj'. Gotovo svi mještani Broda bili su na blagdanskim slavljima u Podvinju, Kobašu ili Kaptolu kraj Požege i kako nije bilo gotovo nikoga da ga ozbiljnije gasi, zahvatio je uskoro gotovo sve drvene kuće Mucvanja. Ulicu u kojoj se rodio pjesnik Branko Radičević, stari Brođani i danas zovu Mucvanj. Naime, vlasnik gostionice Mato Alasić bio je poznat po nadimku MOCA, a njemački oficiri su njegovo vino zvali 'Moca-Wein', od čega je nastalo Mucvanj.

Godine 1813. ugledni brodski trgovac Stjepan Muravić postavio je o svom trošku spomenik sv. Florijana na mjestu gdje se 17. kolovoza 1807. godine strašan požar koji je progutao gotovo cijelu ulicu zaustavio (danas Ulica Sv. Florijana). Požar su Brođani uočili iz Podvinja i požurili se da ga gase, no on se sam zaustavio na današnjem mjestu kipa. Kameni kip sv. Florijana, koji je nabavio u Pečuhu, postavljen je s podnožjem i potpornjem uz kuću Antuna Perišinovića (lokal Gordona, odnosno Leonila).

Na poticaj patera Grgura, lektora u Franjevačkom samostanu, napisano je pismo đakovačkom biskupu Antunu Mandiću, koji je odobrio proglašenje sv. Florijana gradskim svecem zaštitnikom. Svake je godine k njemu vođena procesija i održavana propovijed.

U Brodu je bilo nekoliko vrlo popularnih manifestacija vezanih uz vjersku tradiciju grada. Najomiljenija je bila zavjetna svečanost za blagdan sv. Florijana 4. svibnja. Svečanosti je uvijek bilo nazočno nekoliko tisuća ljudi, koji su išli do kipa sveca zaštitnika protiv požara uz molitvu i pobožnu pjesmu. 1913.g. svečano je proslavljena 100. godišnjica proglašenja sv. Florijana patronom zaštitnikom Broda.

Nakon Drugog svjetskog rata, dolaskom komunističke parije na vlast kip sv. Florijana je nestao iz svoje niše, dok je 3. siječnja 1953.g. vlast vatrogascima zabranila slavljenje i obilježavanje dana ovog gradskog sveca zaštitnika i sudjelovanje u tijelovskim procesijama. Nakon demokratskih promjena, nova vlast promijenila je i sveca zaštitnika. Umjesto sv. Florijana, gradski patron je od veljače 1997. godine postao sv. Ivan Nepomuk, koji je u prošlosti doživio sličnu sudbinu progonstva kao i sv. Florijan.

Kapelica sv. Ivana Nepomuka srušena je početkom 20. stoljeća (točnu godinu ne znamo), te je kip sv. Ivana prenesen u nišu kuće mesara Lanjskog, kasnije kuću Adlerovih u ulicu sv. Florijana. Tu je kip bio sve do 1947. godine, kada su ga jedne noći "Neodgovorni elementi" (po jednima) ili "napredni omladinci" (po drugima) izvadili iz niše i bacili u Savu. Ipak, za razliku od sv. Florijana, kip sv. Ivana Nepomuka je spašen. Iz Save su ga izvadili brodski ribari i donijeli u samostan gdje se i danas nalazi. Dok je prazna niša u Florijanovoj ulici skoro do nedavno podsjećala Brođane na ovog zaboravljenog sveca zaštitnika.

Sv. Florijan

Novi kip Sv. Florijana koji se danas na istom mjestu nalazi poklonili su gradu Anica i Vlado Pokopčić. Kip je nabavljen u ljevaonici Bujan u Novom Marofu i postavljen 4.05.1994.g.

Iako je u Slavonskom Brodu u prošlosti bilo mnogo požara, kao i ustoličenja potrebnih mjera za njegovo suzbijanje i gašenje (nabava štrcaljki za gašenje – 5 velikih, jedna mala i jedna ručna štrcaljka; Gradsko poglavarstvo 13. travnja 1859. potvrđuje 'Red trnjenja' – svakom vijećniku, obrtniku i trgovcu je točno određeno što radi u slučaju izbijanja požara; propisane su odredbe 1867.g. o dužnostima i držanju građana u slučaju požara, kao i mjere za sprječavanje širenja požara; kao najvažnija bila je uspostava vatroobrambene čete i nabava za ono vrijeme najmodernije vatrogasne štrcaljke koja je mogla crpsti vodu iz bunara i bacati je na udaljenost od 20 metara).

stara razglednica Slavonskog Broda

Vatrogasni dom 1929.g.

Trg Svetog Trojstva

Ipak, veliki požar koji se javio 6. ožujka 1872.g. direktno je utjecao na potrebu za organiziranim vatrogastvom u Slavonskom Brodu, koje se javlja osnivanjem DVD-a Slavonski Brod 17. travnja 1872 godine u prostorijama Gradske čitaonice (Kasina). Dobrovoljno vatrogasno društvo bilo je i ostalo do danas prepoznatljiva i značajna sastavnica identiteta grada Slavonskog Broda, od osnutka i njegovog djelovanja u brojnim akcijama gašenja požara, spašavanja ljudskih života i imovine, te organiziranju društvenog i javnog života za dobrobit grada i građana čitavog grada i šire.

Profesionalno vatrogastvo u Brodu osniva se 1948. godine po odluci tadašnjeg Ministarstva unutarnjih poslova i iz Zagreba je u Slavonski Brod na službu poslano 20 pripadnika Vatrogasne narodne milicije, čija je dužnost bila brinuti se o zaštiti od požara u Gradu Slavonskom Brodu. Vatrogasna postrojba je kroz godine mijenjala svoj ustrojstveni oblik naziv, od vatrogasne milicije, teritorijalne vatrogasne jedinice Slavonski Brod, profesionalne vatrogasne jedinice OSUP Slavonski Brod, vatrogasni centar Slavonski Brod, vatrogasna postrojba PU Brodsko-posavske do Javne vatrogasne postrojbe Grada Slavonskog Broda od 2000 godine do danas.

Vatrogasni dom kojeg su projektirali arhitekti Antun Stanzel i Dinko Colussi građen je od 1899. do 1900.g. kada je za 18 mjeseci potpuno dovršen, te je Društvo 9. srpnja uselilo u svoj Dom. Već sama činjenica da je DVD bilo u stanju izgraditi vlastiti Dom (uz zajmove od štedionice i banaka), pokazuje da se radi o dobro organiziranom društvu s velikim brojem aktivnih članova. Ne treba zaboraviti da je vatrogasni dom u ono vrijeme bio na glasu kao jedan od najljepših u Hrvatskoj.

Na sjednici odbora DVD-a od 12. kolovoza 1899.g. izabran je i tekst, koji će se kao „spomenica“ staviti u kamen – temeljac nove zgrade. Ispred teksta nalazi se moto:

„Vatru pogasi, brata spasi,

Brat je mio, koje vjere bio.“

Stari vatrogasni dom nalazi se u blizini kipa i ulice sv. Florijana na Trgu Svetog Trojstva 3, dok je za potrebe Javne vatrogasne postrojbe izgrađen novi dom u Ulici fra Kaje Adžića 11.

JVP Slavonski Brod