Pil sv. Florijana u parku Cintor u Legradu

Pil svetog Florijana nalazi se nekoliko stotina metara izvan glavnog središta Legrada, naselja smještenog na utoku rijeke Mure u Dravu. Legrad je zbog svojeg strateškog položaja bio značajno trgovačko i cehovsko središte, sve do početka 20. stoljeća. Iako su pronađeni i pretpovijesni nalazi koji svjedoče o dugoj tradiciji naseljavanja na tom području, tek se u 18. stoljeću Legrad razvija u značajnije naselje i tada se formira i prostrani gradski trg s profanim i sakralnim sadržajima među kojima se ističe župna crkva Presvetog Trojstva koja je ujedno i jedan od najvrjednijih podravskih baroknih spomenika.

crkva Presvetog Trojstva u Legradu

To je jednobrodna građevina, opremljena zanimljivim zidnim slikama, kasnobarokno-klasicističkim oltarima i propovjedaonicom. Ispred crkve je, u parku na glavnome trgu, grupa pet baroknih pilova iz 18. stoljeća sa središnjim kužnim pilom svetoga Trojstva. Prema zapisima u kanonskim vizitacijama saznaje se da je vizitator, zagrebački kanonik Ivan Mužinić, 5. svibnja 1716. godine boravio u Legradu i tada je zapisao da je još 1712. godine upravo na mjestu današnjeg trga podignuta nova župna crkva Presvetog Trojstva.

park na glavnom trgu ispred crkve

Crkva je tijekom 18. stoljeća više put uređivana i popravljana, jer je najprije bila drvena, što je pogodovalo njezinom slabom održavanju. Današnji izgled župna crkva dobila je oko 1780-ih. Zanimljivo je da je prije izmještanja na prostor glavnog trga župna crkva bila na drugom mjestu, koje je pak često ugrožavala poplavna voda rijeke Drave. Nakon njezina propadanja, tu je prvo izgrađena drvena kapela sv. Nikole koja je također vrlo brzo uništena. Upravo se na tom mjestu, u prilično velikom javnom parku prema kojem vode četiri ulice, danas nalazi pil svetog Florijana.

pil sv. Florijana

Izbor svetog Florijana za sveca kojemu je posvećen javni pil u Legradu nije bio slučajan, jer su požari i poplave u Legradu bili vrlo česta pojava tijekom 17. i 18. stoljeća. U krajevima koji su često u povijesti bili harani požarima, posebice seoskim područjima, gdje je arhitektura bila pretežno drvena te su stoga požari bili velikih razmjera, javlja se obožavanje sv. Florijana, zaštitnika od požara. Njegovi prikazi učestali su od kraja 15. stoljeća na cijelom području srednje Europe, posebice na području Austrije i Češke. I kod nas se, sve do danas, na prostoru Međimurja, Hrvatskog zagorja, Podravine i Slavonije zadržao velik broj kipova toga sveca. U 18. je stoljeću čak izmijenjen i sam tok rijeke Drave, a naselje se nekoliko puta moralo obnavljati uslijed česte gradnje u drvetu. Stoga je razumljivo da su stanovnici mjesta željeli podići kip svecu kojem bi se mogli utjecati za obranu i zaštitu od tih prirodnih nedaća.

Spomenik svetog Florijana načinjen je od mekog vapnenačkog kamena, a sastoji se od: arhitektonskih dijelova postolja nad kojim se uzdiže stub, te skulpturalnih dijelova (skulptura svetog Florijana na vrhu stuba, a niže lijevo i desno na postolju jesu skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa). Točno mjesto izvornog postavljanja pila nije poznato, kao ni je li pil ranije imao kakvu nisku željeznu ogradu. Na fotografijama iz 1960-ih vidljivo je da je pil već u to vrijeme bio u dosta lošem stanju, a uokolo njega podignuta je improvizirana ograda od drveta i žice koja je mogla zamijeniti raniju. Postolje pila sačinjeno je iz dva dijela. Donji je dio pravokutnog oblika, nalik na oltarnu menzu, s profiliranim vijencem i bazom koja stoji na jednostavnoj kamenoj pravokutnoj podlozi.

Gornji dio sastoji se iz središnjeg blago istaknutog pravokutnog i dva bočna dijela, skošenih stranica. S prednje strane pila vanjski bridovi tih skošenih stranica ukrašeni su volutama koje se povijaju u pravokutni meandar. Iako je površina ovih dvaju bočnih dijelova dosta oštećena, još su uvijek djelomično vidljivi tragovi ugrebenih brojeva koji potvrđuju dataciju nastanka pila 1735. godine.

Središnji dio gornjeg postolja s prednje strane ukrašen je izbočenim reljefom koji je također dosta oštećen, no prema sačuvanim tragovima može se pretpostaviti da je prikazivao sunce sa zrakama ili motiv srca Isusovog u kaležu, također okruženog zrakama. Gornji dio postolja zaključen je bogatim profilom vijenca na koji su postavljene baze skulptura. Baze skulptura iznad postolja jednako su oblikovane istaknutim profilima, s tim da je središnja nešto veća od bočnih. Na središnjoj stoji visoki stup sa skulpturom svetog Florijana, dok su na bočnim bazama skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa.

park Cintor u Legradu

Stup je ukrašen ornamentalnim motivom usječenih kanelira koje pri vrhu i dnu završavaju polukružnim elementom. Na svakoj od četiri stranice stupa po tri su kanelire. U gornjem dijelu stupa zaobljeni je profil sa po tri ukrasna, polu kružno zaključena elementa na svakoj od stranica. Kapitel je nizak i zaključen je istaknutim profilom ispod kojeg su ovuli i stilizirane rustikalne volute oblikovane na samim uglovima. Sveti Florijan stoji frontalno, oslonjen na koplje sa zastavom, gledajući ispred sebe. Nažalost, na originalnom kipu lice sveca vrlo je oštećeno stoga nisu prepoznatljivi nikakvi elementi oblikovanja očiju, nosa, usta i same kamene površine. Obučen je u odjeću rimskog vojnika, s čizmama do koljena, a na glavi ima metalnu kacigu. U desnoj ruci drži posudu iz koje voda teče na zapaljenu zgradu.

sv. Florijan, stari kip

Lijevo od svetog Florijana skulptura je svetog Ivana Nepomuka. Kult toga sveca raširio se tijekom 17. stoljeća u cijeloj središnjoj Europi, a 1729. godine službeno je priznat kao branitelj Crkve. Poznat je kao zaštitnik mostova, zagovornik protiv poplava i zaštitnik ispovjedne tajne. Na legradskom pilu svetac je prikazan u stojećem stavu, s blago povinutim lijevim koljenom. Odjeven je u haljinu, roketu i debeli kratki plašt. Draperija odjeće smirena je i nabrana u veće nabore. U lijevoj ruci sveca je biret kapa. Desnom rukom drži raspelo, oslonjeno na njegovo desno rame i položeno preko prsa. I sama glava sveca je usmjerena prema raspelu. Lice je prilično oštećeno tako da nisu vidljivi detalji. Kosa mu je duga, valovita i začešljana unazad. Na glavi sveca je kružna metalna aureola sa zvijezdama.

sv. Ivan Nepomuk, stari kip

S desne strane pila stoji Sveti Josip na profiliranoj bazi. Oslonjen je na lijevu nogu, dok mu je desna blago povijena u koljenu. Obučen je u dugačku halju, s naglašenom, gotovo oštro oblikovanom draperijom. Lijevom rukom drži malo dijete, čija glava, kao i glava sveca, nedostaje. Na slikama iz 1960. godine, koje su snimljene dok je skulptura još bila čitava, vidljivo je da svetac gleda prema djetetu, a u desnoj ruci drži neki predmet.

sv. Josip, stari kip

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja legradskog pila

Stanje pila prije restauracije bilo je prilično loše. Nedostajali su dijelovi arhitektonskih i skulpturalnih elemenata, kamene površine bile su oštećene uslijed štetnog djelovanja atmosferilija, a najviše su stradala lica skulptura čija je površina postala gotovo neprepoznatljiva. Veće površine kamena bile su zahvaćene mahovinom i lišajevima, koje su se ljuskale ili su pak erodirale. Metalni dijelovi (kaciga svetog Florijana, aureola sa zvjezdicama na glavi svetog Ivana Nepomuka, zatege na podnožju pila) tijekom vremena korodirali su, ili su u većoj mjeri bili oštećeni. Postolje pila i podloga na koju su postavljeni bili su raspucani, a vidljivi su bili i tragovi višekratnih neprimjerenih popravaka cementnom glazurom, betonom i opekama. Takvo stanje bilo je povodom početka konzervatorskih i restauratorskih istraživanja 2008. godine, koja su obuhvatila povijesno-umjetničku analizu i istraživanja relevantne literature, pregled stanja spomenika, dokumentaciju oštećenja kamene plastike, metalnih dijelova te sačuvanosti obojenja, laboratorijske analize, izradu fotodokumentacije zatečenog stanja pila i njegovih kamenih i metalnih elemenata te arhitektonski snimak.

prije restauracije

Rezultati istraživanja pokazali su da je pil izrađen od vapnenačkog pješčenjaka koji je srodan kamenu tipa vinicit iz okolice Varaždina. Utvrđena je izrazito štetna koncentracija klorida u donjem dijelu spomenika, određen je sastav vapnene žbuke, kao i vrste sačuvanih pigmenata na kamenim elementima. Iako je pil bio bojan u više navrata, pronađeni ostaci korištenih pigmenata nisu bili dovoljni za cjelovitu rekonstrukciju obojenja svih elemenata stoga je na novim kipovima prezentirana očišćena kamena površina. Ipak se, prema sačuvanim ostacima, može barem zaključiti da je praćena uobičajena paleta boja kod svakog od prikazanih svetaca. Tako je primjerice halja svetog Josipa bojana smeđe, a rub čipke na roketi svetog Ivana Nepomuka žutim okerom. Plašt svetog Florijana bio je obojen crveno, njegov barjak crveno i smeđe, čizme tamnijim žutim okerom, dok je na građevini u plamenu uz svečevu desnu nogu pronađen bijeli pigment. Boja je bila vrlo važan element pila, jer se nije upotrebljavala samo kao ukras nego i kao određena vrsta zaštite od atmosferilija. Često je, pri obnovama te zbog korištenja uljane boje i raznih lakova, došlo do nepovratnog oštećenja kamenih dijelova pila i izgubljeni su pojedini fino obrađeni oblici.

Nakon restauracije pilova, stari kipovi zamijenjeni su novima, te je pil u ljeto 2015. godine vraćen u park. Radove je izvodio Hrvatski restauratorski zavod, a financiralo je Ministarstvo kulture i Općina Legrad. Istraživanja provedena na legradskom pilu pokazala su da je stručna intervencija bila nužna. Ona je uključivala najprije demontažu, a odmah potom i restauratorske zahvate na najoštećenijim dijelovima skulpturama svetaca koji su zahtijevali najveći angažman i vještinu restauratora zbog stupnja oštećenja karakterističnih dijelova glave, posebice lica. Stari kipovi iz legradskog parka Cintor preneseni su privremeno u Vijećnicu Općine, gdje su trenutno smješteni do trajne pohrane u jednoj od muzejskih ustanova. Blagoslov novih kipova bio je u svibnju, povodom blagdana Svetog Florijana.

U nedjelju, 8. svibnja 2016. godine održana je Sveta misa povodom dana zaštitnika vatrogasaca Svetog Florijana, koji je zbog proslave prebačen sa 4. svibnja. Na misi su prisustvovali pripadnici DVD Legrad. Nakon mise otišlo se do obnovljenog pila Svetog Florijana u parku Cintor u Legradu, gdje je blagoslov pila predmolio velečasni Marijan Horvat, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu. Tom prilikom vatrogasci su se pomolili svome zaštitniku kako bi imali što manje intervencija prilikom požara i ostalih nesreća.

Tipologija i osobitosti legradskog svetog Florijana

Pil svetog Florijana pripada skupini pilova sa slobodnom plastikom. Pri njegovom oblikovanju korištena je standardna kompozicija vertikalno akcentiranog stupa s glavnom skulpturom kojoj je spomenik i posvećen, te dvije bočne skulpture svetaca čije su baze postavljene na razvijeno podnožje.

prednja strana pila

Valja naglasiti da su stražnje strane sve tri skulpture oblikovane vrlo jednostavno, gotovo bez karakterističnih detalja. Može se stoga pretpostaviti da je izvorno pil bio smješten ispred nekog objekta, možda i same kapele svetog Nikole koja je bila sagrađena na mjestu današnjeg parka, i da njegova stražnja strana nije bila izložena pogledima. Također je moguće da je ovaj pil koji je izrađen 1735. godine, na današnju poziciju kasnije premješten i iz nekog drugog mjesta ili grada, jer se u kanonskim vizitacijama za Legrad iz 1768. godine još uvijek ne spominje nikakva javna plastika osim tri križa.

stražnja strana pila

Općenito gledajući, legradski se Florijan ubraja među starije sačuvane kipove tog sveca na prostoru uz rijeke Muru i Dravu. Ta je činjenica možda najvjerojatnija upravo stoga što su kipovi svetog Florijana češće izrađivani u drvetu nego u kamenu, pa je do danas ostao njihov razmjerno mali broj. Nalazimo ih primjerice prema sjeveru Hrvatske u Štrigovi, Prelogu, Kelemenu, Petrijancu, Novoj Vesi Petrijanečkoj, Murskom Središću, ili pak niže, prema jugoistoku, u Donjem Vidovcu i Križevcima. Ti spomenici skromnije izvedbe, pokazuju retardaciju kasnobaroknog stila i rustikalnost kraja 18. i cijelog 19. stoljeća te, za razliku od legradskog, nisu oblikovani kao skupina skulptura već samostalni prikaz svetog Florijana na stupu postavljenom na postolje.

Svakako je zanimljiva i činjenica da se uz svetog Florijana na pilu kao druga bočna figura javlja lik svetog Ivana Nepomuka, jer je prikazivanje toga sveca i njegovo postavljanje na legradski pil već 1735. godine vrlo rano za naše krajeve, što upućuje na korištenje predloška ili upoznatost naručioca s aktualnim promjenama. Pilove posvećene svetom Ivanu Nepomuku nalazimo u Koprivnici (1747. godina), a potom i u Velikom Bukovcu (1767. godina), no za skulpturu s legradskog pila svetog Florijana najznačajniji je upravo lik Ivana Nepomuka koji je dio grupe pet pilova postavljenih ispred legradske župne crkve. Te dvije skulpture pokazuju vrlo bliske elemente obrade i načina prikaza, s tim da je skulptura u parku na glavnom gradskom trgu nastala nešto kasnije i jače odražava klasicizam kraja 18. stoljeća.

sv. Ivan Nepomuk

Govoreći o legradskom pilu, valja naglasiti da on u skladu s vremenom nastanka pokazuje stilske oznake kasnog baroka, ali pojedini njegovi elementi, poput oštrine odjeće svetaca, stilizacije, mirnoće postava, kao i motivi korišteni prilikom oblikovanja arhitektonskih dijelova (primjerice kanelire i kapitel središnjeg stuba) teže kasnobaroknom klasicizmu. Ovo kiparsko ostvarenje, iako razmjerno jednostavne i pomalo rustikalne izvedbe, svakako je kvalitetnije i minucioznije od nabrojenih komparativnih primjera koje nalazimo u blizini, što ipak nije dovoljno da bismo ga svrstali među uspješnija umjetnička kamenoklesarska ostvarenja sredine 18. stoljeća na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. No, tijekom posljednjih stoljeća sama prisutnost tog pila i utjecanje puka zaštiti svetog Florijana postali su sastavni dio sadržaja legradske lokalne sredine. Nenametljiv veličinom i oblikom, stopio se s mjesnim pejzažom i podsjeća na davne događaje i nedaće (požare, epidemije, poplave) koje su proživljavali stanovnici uz Dravu.

Sv. Florijan, zaštitnik od požara

Izvor:

K. Majer, Pil svetog Florijana u Legradu, Kaj:časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol.43 (212) No. 1-2, 2010., str.119-134.

Općina Legrad:

Kipovi iz parka Cintor

Blagoslovljen kip sv. Florijana

Fotografije: N. Turkalj

Molitve za savršeno kajanje i uz duhovnu pričest

U nemogućnosti fizičkog sudjelovanja na Svetoj Misi i svetoj Ispovijedi evo mogućnosti koje vatrogascima stoje na raspolaganju; osobito kada se zbog opasnosti svojeg poziva nađu u smrtnoj pogibelji ili uslijed velikog straha. To su savršeno kajanje i duhovna pričest.

SAVRŠENO KAJANJE

To je kajanje iz ljubavi prema Bogu. Može se uzeti uobičajena formula koja se obično koristi u ispovijedi, s dubokom sviješću i uz obećanje da ću pristupiti Sakramentu Pomirenja kad mi bude moguće.

„Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca ne samo zato što sam grijesima kaznu zaslužio, nego još više zato što sam grijesima uvrijedio Tvoju neizrecivu dobrotu. Čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, da ću čim budem u prigodi ispovjediti svoje grijehe i za njih učiniti dostojnu pokoru, da Te neću više vrijeđati i da ću se čuvati grešne prigode. Amen.“

DUHOVNA PRIČEST

Kad ne mogu sudjelovati na euharistijskom slavlju vjernici se, uz uobičajene uvjete, mogu pričestiti u duhu. Duhovna pričest se čini tako da sebi posvijestim Isusovu stvarnu prisutnost u euharistijskim prilikama i probudim čežnju za duhovnim sjedinjenjem s Njim. Evo jedne od mogućih molitava za tu priliku:

„Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Euharistiji, ufam se u Te i ljubim Te više od svega. Moje tijelo i moja duša čeznu za Tobom, ali jer Te sada ne mogu primiti u pričesti, molim Te da se na duhovan način svojim presvetom prisutnošću nastaniš u mome tijelu i u mojoj duši.“

ZAHVALA ZA DUHOVNU PRIČEST

Nakon duhovne pričesti može se izmoliti zahvalna molitva:

„Isuse moj, klanjam Ti se i srdačno Ti zahvaljujem, sjedinjen s Tobom stvarno prisutnim na duhovan način u mome tijelu i mojoj duši. Molim Te, ne daj da se ikada od Tebe odijelim! Neka Tvoj sveti blagoslov siđe na mene i ostane vazda sa mnom. Amen.“

Preuzeto i prilagođeno s: www.dubrovačka-biskupija.hr

Blagoslov kamena temeljca uoči izgradnje vatrogasnog doma

R: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Milost i mir od Boga, Oca našega, od kojega proizlazi sve dobro, neka bude s vama.

O: I s duhom tvojim.

R: Djelo, koje danas započinjemo, ima probuditi našu vjeru i našu zahvalnost Bogu. Znamo riječi psalma: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“. Mi smo u pravom smislu Božji pomoćnici, kada svojim radom pomažemo svojoj braći i bližnjima trudeći se služiti im. Tijekom ovoga obreda molimo Boga za pomoć, da vodi ovu izgradnju do željenog oblika, a graditelje da čuva i brani od svih opasnosti.

Bože, Stvoritelju svega, čovjeku si povjerio obvezu posla. Učini da ovo djelo koje sada započinjemo doprinese našemu životu na zemlji i razvoju Kristova Kraljevstva.

U ime Oca + i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Izvor:
Modlitewnik strażaka, Rzeszów, 2011.

Imprimatur

Ks. bp Edward Białogłowski

Biskup Pomocniczy Diecezji Rzeszowskiej,

Rzeszów, 21.03.20011 r. (l.dz. 398/2011)

Pločica osiguravajućeg društva 'Sv. Florijan' iz Egena - Cheba (Češka)

Cheb (njemački: Eger) je grad u regiji Karlovy Vary u Češkoj, s oko 32 000 stanovnika. Nalazi se na rijeci Ohře, u podnožju planine Smrčiny (njem. Fichtelgebrige) blizu granice s Njemačkom. U prošlosti za grad nalazimo nekoliko naziva: 1061. godine ime grada je zabilježeno kao Egire; 1179.g. bio je poznat kao Egra; od 1322.g. kao Eger i okolni teritorij kao Regio Egere i Provincia Egrensis; nakon 14. stoljeća također kao Cheb ili Chba. Od 1850. godine jednako se koriste imena Eger i Cheb. Od 1938. do 1945.g. to je bila jedna od općina u Sudetenlandu (Sudeti; njem: Sudetenland, češki i slovački: Sudety, poljski: Kraj Sudetów je naziv za pogranično područje u bivšoj Čehoslovačkoj današnjoj Češkoj Republici, na njenoj granici prema današnjoj Austriji, Njemačkoj i Poljskoj), gdje je prije Drugog svjetskog rata živjelo većinom njemačko stanovništvo - tzv. Sudetski Nijemci. Prije protjerivanja njemačkog stanovništva, grad je bio središte njemačkog jezičnog područja poznatog kao Egerland, dio sjeverno-bavarskog dijalektnog područja.

Tijekom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća, termin Sudeti (Sudetenland) počeo se koristiti za većinu pograničnih oblasti čeških zemalja (uklj. Moravsku i Šleziju), gdje je sve do 1945. - 1946. godine živjela brojna njemačka manjina, njih 3 do 3,5 milijuna. Prema uzoru Alpska područja/alpski Nijemci, u Češkim područjima Nijemci su počeli sebe nazivati sudetskim Nijemcima, a Češka područja zvati Sudetska područja. Naziv Sudeti, koji je u međuvremenu dobio i političku konotaciju koju su njemački nacisti, uz podršku dijela njemačkog stanovništva koje je živjelo u Sudetima (prije svega Sudetonjemačke stranke - SdP), zloupotrijebili za razbijanje predratne Čehoslovačke. Poslije Münchenskog sporazuma (1938.), imenom Sudetenland označavala su se sva područja koje je ondašnja Čehoslovačka morala predati Hitlerovoj Njemačkoj.

Etnička karta Austro-Ugarske 1911. godine -
roza boja su područja sa njemačkim jezikom,
 dok su sa češkim jezikom većinom plava boja

Već pred kraj II. Svjetskog rata, kada se mogao nazrijeti njegov konačan ishod, tadašnja Čehoslovačka zahtijevala je ta područja natrag, smatrajući kako njemačko stanovništvo mora napustiti to područje. Odluku o deportiranju Nijemaca donijela je Čehoslovačka vlada u egzilu koja je početkom 1943. godine zatražila potporu Saveznika za ovaj prijedlog. U mjesecima nakon završetka rata, "divlja" protjerivanja dogodila su se od svibnja do kolovoza 1945. Čehoslovački predsjednik Edvard Beneš 28. listopada 1945. pozvao je na „konačno rješenje njemačkog pitanja“ (češki: konečné řešení německé otázky) koje je trebalo riješiti etničku deportaciju Nijemaca iz Čehoslovačke.

Područje Sudeta nastanjeno Sudetskim Nijemcima

Protjerivanja su provedena po nalogu lokalnih vlasti, većinom skupina naoružanih dobrovoljaca. Međutim, u nekim je slučajevima pokrenuta ili provedena uz pomoć regularne vojske. Nekoliko tisuća ljudi umrlo je tijekom nasilnog protjerivanja, a više njih umrlo od gladi i bolesti kao posljedica. Protjerivanje je prema 'Potsdamskoj konferenciji' trajalo od 25. siječnja 1946. do listopada iste godine.

Čehoslovački vojnici patroliraju u gradu Krásná Lípa
(njemački Schönlinde) u Sudetima u rujnu 1938.

Na limenoj pločici dimenzija 24,5×18,5 cm vidi se natpis na njemačkom jeziku „St. Florian Versicherungs-Anstalt in Eger“, a budući da se grad Eger, odnosno Cheb nalazi u današnjoj Češkoj Republici, sam po sebi nameće se zaključak da je pločica nastala u vremenu do 1945.g. Odnosno, preciznije rečeno, znak ovakvog tipa, koristio se između 1920. do 1940.g. Slična oznaka može se i danas vidjeti na mnogim kućama raznih država. Primjerice, u Hrvatskoj na fasadama kuća može se vidjeti logo sa natpisom našeg najvećeg i najstarijeg osiguravajućeg društva 'Croatia osiguranja', u čijem je osnivanju 1884.g. inicijator bio otac hrvatskog vatrogastva Gjuro Deželić, uz suradnju Ivana Vončine i Augusta Šenoe.

„St. Florian Versicherungs-Anstalt in Eger“ ili na hrvatskom „Sv. Florijan - ustanova (zavod) za osiguranje u Egeru“, pokazuje da je riječ o osiguravajućem društvu u Egeru, odnosno Chebu. Iz pločice vidimo kako je Češka još u starini imala razvijenu svijest ne samo o opasnosti od požara, nego i o naknadi štete za pogođene vatrom. U Pragu je već u prvoj polovici XIV. st. izdan 'Pravilnik o požaru', odnosno uputa kako se treba ponašati u požarima. S vremenom su i drugi vodeći gradovi u Češkoj također uveli vlastita požarna pravila, sve dok 25. srpnja 1785. napokon nije izdan 'Pravilnik o požarima' za cijelo Češko Kraljevstvo. Da bi pogođeni vatrom dobio naknadu za pretrpljenu štetu od požara, budući nije bilo regulirano zakonom ili drugim odgovarajućim sredstvima, vlasti su izdale takozvane licence ili dozvole pogođenima da prikupljaju dobrovoljne priloge bilo u pojedinim općinama, regijama ili u cijeloj zemlji, ili one koja je uvela Crkva prikupljanjem kolekte (milostinje) u korist pogođenih. Uvođenje ovih donacija bilo je dopušteno uredbom od 3. travnja 1750., ali i nekim drugim kasnijim propisima.

Zaštita od požara, munje i eksplozije
Sv.  Florijan u Egeru - 1938.

Prvi pokušaj regulacije ove tužne okolnosti bio je 1740., kada je objavljena uputa, koja je preporučivala pokrajinskim vladama da uspostave osiguranja za štetu od požara. Slične upute izdane su i kasnije, posebno 1745., 1747., 1776. i 1784. godine. Za razliku od pokrajinskih vlada koje se nisu striktno pridržavale ovih uputa, neke privatne osobe shvatile su tu ideju, podnoseći prijedloge za osnivanje društva za zaštitu od požara za Kraljevinu češke pokrajinske vlade. Pokrajinsko imanje 'Brandýs n. L.' jedino je osnovalo osiguravajuće društvo za svoje podanike 1776. godine od štete od požara za poljoprivredne zalihe, namještaj, alat i stoku, što je bilo potvrđeno autoritetom vlasti i sudske odluke od 17. rujna 1777.g. Međutim, ovo osiguravajuće društvo ubrzo je nestalo.

Vrhovnom odlukom cara Franje I. iz 1798. sve su pokrajinske vlade ponovno pozvane da dostave prijedloge za uspostavu službe osiguranja od požara. Vrhovni nalog od 13. listopada 1802. zahtijevao je da se ovo ponovi, istovremeno podsjećajući da su isključene sve prisile i da je osiguranje ograničeno samo na zgrade. S jedne strane, ratnim događajima, a s druge strane odlučnošću odlučujućih krugova nije ostvareno osnivanje domaćeg osiguravajućeg društva za cijelu zemlju. I konačno ponovni poziv vlasti 20. studenog 1817.g., prošireni 'Odbor za posjede' predstavio je Skupštini Kraljevine Češke plan pravila neovisnog društva za osiguranje zemljišta Kraljevine Češke koji je 1818. prihvaćen, nakon čega je carskom uredu 21. travnja 1819. podneseno relevantno izvješće.

Prije nego je nacrt statuta mogao biti predan Vladi na odobrenje, car Franjo I. izdao je 4. rujna 1819. uputu, prema kojoj se u budućnosti u Austriji sjedinjenim zemljama organiziraju osiguravajuća društva samo kao privatna poduzeća. To je, međutim, osujetilo predviđeno osnivanje zasebnog pokrajinskog osiguravajućeg društva za češko kraljevstvo. Sljedećih godina u Austro-Ugarskom Carstvu i u susjednim državama osnovana su pretežno dionička osiguravajuća društva u slučaju prirodnih katastrofa, koja su osnivanjem općih ureda za Češku postali savršena organizacija izvršnog poslovanja u cijeloj zemlji.

'Sv. Florian' u Chebu je društvo za uzajamno osiguranje od štete od požara osnovana 1866.g. Povijesna zgrada tog osiguravajućeg društva izgrađena je 1880.g.

zgrada osiguravajućeg društva

Danas u Češkoj Republici ima više od 80 ovakvih društava.

Sv. Florijan zaštitnik od požara

Kip sv. Florijana u Mimicama kod Omiša na Jadranskom moru

Mimice su smještene 15-tak kilometara jugoistočno od grada Omiša. U zaleđu mjesta nalazi se planina Dinara, a u podnožju Jadransko more. Kroz sjedište mjesta proteže se Jadranska turistička cesta. Prvi spomen mjesta seže u prvu polovicu 17. stoljeća; dokazi se nalaze u okolici mjesne crkve i groblja. Gospodarstvo u Mimicama zasniva se na turizmu, poljodjelstvu u ribarstvu. U Mimicama prema popisu stanovništva iz 2001.g. živi 250 stanovnika, i to je vjerojatno jedino mjesto na svijetu s najviše umjetnina po stanovniku.

Mimice - u podnožju

Mimice u javnom prostoru imaju dvadesetak skulptura, uz napomenu da je područje gdje su one raspoređene dosta široko jer Mimice ne pate od centralizacije. U tome mjestu, štoviše selu, vrijedni kipovi od mramora, kamena i željeza nastaju u dvadesetak dana, koliko traje međunarodni likovni simpozij/kolonija na godišnjoj razini. Kiparsko čudo zbiva se u Mimicama preko 30 godina, iza kojega stoji jedna žena - Mladenka Mimica, koja je organizatorica, pokretačica i ujedno glavna logističarka cijelog projekta.

gđa. Mladenka Mimica

Na likovnoj koloniji 2018.g. u sklopu trećeg kiparskom simpoziju 'Via artistika 2018.' akademski kipar Ivan Pavić napravio je svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, u realističnom stilu koji je postavljen na kamenom postolju parkinga plaže u Medićima.

To mjesto je odabrano jer je nekoliko godina ranije cijelo područje bilo zahvaćeno požarom. U opasnosti su bili svi žitelji Lokva i Mimica, i cijelog okolnog područja. Zbog nepristupačnog terena u pogibelji su bili i vatrogasci koji su gasili požar, stoga je g. Pavić izradio kip sv. Florijana u kamenu kao zahvalu za ugašeni požar, koji je ugašen Božjom providnošću i zaštitom sv. Florijana, kako sam svjedoči g. Pavić za TV Jadran.

opožareno područje

Prema riječima g. Pavića, upravo je sv. Florijan pomogao da se nitko ne ozlijedi od vatrogasaca i da sve bude ugašeno, a da ne izgori niti jedna kuća od vatre. To je bio glavni motiv kojeg je autor slijedio u svojemu radu prilikom izrade kipa za koji mu je bilo potrebno oko dva tjedna intenzivnog rada.

Tijekom trajanja likovne kolonije mjesto je dva dana ostalo bez struje, stoga je gospođa Mimica kiparima osigurala i potreban agregat kako brusilice ne bi ostale bez energije, što je jako važno za neometano stvaranje umjetničkih djela.

potpis u podnožju poleđine kipa

Gospođa Mimica u dogovoru s kiparima odlučila je gdje će skulpture biti postavljene. Budući na parking plaže u Medićima dolazi puno ljudi, postavljen je kip sv. Florijana zaštitnik vatrogasaca i zaštitnik od požara, da bi svima bio podsjetnik i znak opomene, ali i upozorenja na minuli događaj kako bi svi bolje pripazili na opuške i vatru da se u budućnosti ne bi ponovila takva strahota.

Na mimičkom mulu klesali su, brusili i rezali brojni kipari stvarajući od mjesta poznato umjetničko izletište. Mjesna crkva također ima bogatu zbirku umjetnina sakralne tematike, svjetovnu je prebacila u mjesnu galeriju, smještenu nešto više u mjestu. I nju je pokrenula, gospođa Mladenka Mimica. Preko puta crkve je Mladenkina kuća, s keramičkom umjetninom na fasadi. Kuća je, pod pokroviteljstvom Unesca, bila 'Garten Eden 2000'. U tom događaju u kojem su se izrađivali razni motivi flore, ptica i anđela sudjelovalo je 11 žena umjetnica.

kipar Ivan Pavić

Na trećem kiparskom simpoziju/koloniji 'Via artistika 2018.' uz kipara Ivana Pavića sudjelovali su: Antea Biskupović, Ante Brkić, Joško Čizmić, Ivan, Lovro, Pero i Zlatko Jakšić, Ante Jerončić, Srećko Mimica, Emil Trutanić, Daslav Petrović, Frane Šitum i Mate Turić.

Sv. Florijan - Mimice