Grad Vinkovci nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, smješten na rijeci Bosut između Dunava i Save, 20 km udaljen od grada Vukovara koji je sjedište Vukovarsko-srijemske županije. Prostire se uz Bosutsku nizinu, te autocestu i željezničku prugu koje spajaju Zapadnu Europu s Bliskim istokom, te Srednju Europu s Jadranskim morem. Grad i njegovo šire područje nalazi se na 78–125 m nadmorske visine, s površinom od 102.805 ha, od čega 60.623 ha oranica i 29.149 ha pretežito hrastovih i jasenovih šuma, s blagom kontinentalnom klimom te s dovoljnim i povoljnim rasporedom padalina. U Vinkovcima je do početka 19. stoljeća većina kuća bila najvećim dijelom pokrivena slamom ili šašinom. Materijali kojima su bile izgrađene kuće, pogotovo oni čime su bile pokrivene, s lošim odvodom dima, predstavljali su veliku opasnost po sigurnost stanovništva i imovine. Da bi spriječili nastanak požara građani Vinkovaca morali su brinuti o protupožarnim mjerama reduciravši načine gradnje, stoga na prijelazu u 20. stoljeće u središtu grada nije više bilo zgrade koja je imala slamnati krov ili šindru. Također, suzbijanju požara pomoglo je i osnivanje vatrogasnog društva 1880.g., ali i trajan zagovor kod vatrogasnog zaštitnika sv. Florijana kojemu su se građani od davnina utjecali.
Kip svetog Florijana je jedan od najstarijih
vinkovačkih spomenika i zasigurno jedan od najprepoznatljivijih motiva Vinkovaca.
Nalazi se u Ervenici, odnosno na križanju ulica Pavleka Miškine i Matije Gupca.
Izrađen je u pješčenjaku. Točna godina njegova postavljanja nije poznata, ali
sa sigurnošću možemo reći da je to bilo krajem 19. stoljeća, jer se već 1900.
godine kip sv. Florijana pojavljuje na vinkovačkim razglednicama.
U vrijeme osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva,
dakle 1880.godine, Vinkovci su obuhvaćali površinu od 51,97 km². Bile su
izgrađene 823 kuće u kojima je obitavalo 1189 domaćinstava s ukupno 5277
stanovnika. Od osnutka vatrogasno društvo bilo je neprestano u nastojanjima da
se što bolje opremi, da prati razvoj vatrogasne tehnike ali i da se razvija i
na duhovnom polju ne zaboravljajući kome se povjerilo za svoj zagovor. Svečano su
slavili svoga sveca zaštitnika sv. Florijana, ili, kako su često nazivali taj
dan u zapisnicima, Florijanovo. Tako je prva poznata nam proslava bila 4.
svibnja 1891.g., kako stoji zapisano u 'Sjedničkom zapisniku' od 20. travnja
1891.g.
Bio je to uobičajeni protokol: Ujutro oko 9 sati
velika sveta misa na kojoj su sudjelovali i vatrogasci, skoro uvijek sa tri
svećenika, a poslije mise išla je procesija kipu sv. Florijana… sa vatrogascima
i glazbom. Na povratku išlo bi se pokraj spremišta i vatrogasnoga tornja, te bi
se prostorije blagoslovile. Tom prigodom skupljali su se milodari i
poklanjali društvu koje je taj novac trošilo za održavanje spomenika. Poslije
svečanosti kod kipa sv. Florijana slijedila je zakuska ili ručak, već prema
novčanim mogućnostima u pojedinoj godini.
U blizini kipa sv. Florijana u Ervenici, u parku
Lenijama, nalazio se jedan drugi spomenik - Spomenik srebrnoga pira njegova
veličanstva Franje Josipa (koji se također pojavljuje na vinkovačkim
razglednicama). Ukoliko znamo da je Franjo Josip 1854. godine oženio Elizabetu
Bavarsku (odnosno Austrijsku), poznatiju pod nadimkom Sisi, možemo
pretpostaviti da je Spomenik srebrnoga pira Njegova veličanstva u Vinkovcima
postavljen 1879. godine. U Lenijama se nalazio sve do 1918. godine kada je
nakon pada Austro-Ugarske srušen. Nakon rušenja Spomenika srebrnoga pira, malo
je toga od njega sačuvano. Svega nekoliko kamenih blokova te kovana željezna
ograda. Koliko su građani Vinkovaca voljeli svojeg vatrogasnog zaštitnika sv.
Florijana pokazuje podatak da su upravo tom kovanom željeznom ogradom zamijenili
postojeću drvenu ogradu koja se nalazila oko kipa sv. Florijana, te je i danas
sv. Florijan ograđen ogradom koja je prvotno ograđivala spomenik Elizabete
Austrijske i Franje Josipa.
Nebriga tijekom vremena komunizma kada je sv. Florijan bio izbačen iz vatrogasnih društava i ratne godine domovinskog rata uzeli su svoj danak u propadanju kipa. No, još su jednom građani iskazali svoju ljubav prema svojem kipu sv. Florijana u slobodnoj državi Hrvatskoj pišući apele gradu skrećući pozornost na njegovo derutno stanje i potrebu za restauracijom tokom minulih godina.
Vijećnik u Vijeću II. mjesnog odbora 'Stjepan Radić' Drago
Majstorović uputio je stoga 2016.g. otvoreno pismo dr. sc. Mariu Banožiću,
dipl. oec., pročelniku Upravnog odjela za kulturu i turizam i Janku Fa, ing.
agr., predsjedniku Vijeća II. mjesnog odbora 'Stjepan Radić':
Poštovani pročelniče, poštovani
predsjedniče,
Za početak bi bilo dobro parafrazirati
aforizam španjolsko-američkog filozofa Georgea Santayane – „onaj tko zaboravlja
svoju povijest, osuđen je ponavljati ju“ – u „onaj tko se ne brine o svojoj
kulturnoj baštini, osuđen je izgubiti ju“. Upravo je to simptomatično za
Vinkovce – grad koji se diči činjenicom da je rodno mjesto brojnih velikana
hrvatske kulture i umjetnosti poput Radauša, Šerbedžije, Kozaraca, Sremeca,
Hettricha itd., a istovremeno potpuno zapostavlja svoju kulturno-povijesnu
baštinu u raznim oblicima na što smo već ranije više puta ukazivali. Ovdje bih
se htio osvrnuti na katastrofalno loše stanje kipa Sv. Florijana
(ranokrščanskog sveca iz III./IV. st. ubijenog za Dioklecijanovih progona i
zaštitnika Poljske, grada Linza, vatrogasaca i suzaštitnika Zagrebačke
nadbiskupije), u ulici Matije Gupca u jednom od najstarijih dijelova grada
Vinkovaca. Ovaj spomenik je samo jedan od primjera sustavne nebrige grada prema
određenim dijelovima svoje povijesti i kulture kojom, unatoč dugoj povijesti
grada, ipak prilično oskudijevamo i smatram da si ne možemo dopustiti luksuz
zanemarivanja niti jednog dijela svoje arhitektonske kulturne baštine, posebice
zato jer postoji već previše primjera tipičnog urbanog kulturocida prema mnogim
starim građevinama u gradu i to ne samo iz razdoblja samostalne Hrvatske, već i
iz prošle države.
Apeliram kako je spomeniku nužna hitna
rekonstrukcija jer je njegovo sadašnje stanje šaka u oko estetici grada te
pozivamo gradonačelnika i Vas kao najodgovornije ljude u Vinkovcima da što
prije procijene situaciju oko trenutnog stanja i moguće (ali i nužne)
rekonstrukcije ovoga preko stotinu godina starog spomenika koji je već saživio
u sjećanju brojnih generacija Vinkovčana.
I uspjelo se. Već iduće godine 2017. krenulo se sa radovima
temeljite restauracije kipa, koji su završeni do kraja travnja iste godine, a
radovi su bili vrijedni 40.000,00 kn. Tako je sv. Florijan dočekao svoj dan 4.
svibnja, odnosno dan svoje mučeničke smrti, potpuno preobražen na svojem starom
mjestu u Vinkovcima, učinivši tako da i Vinkovci zablistaju u novome svijetlu.
