Profesionalni vatrogasac i njegova obitelj - jedini stanovnici sela Sv. Florijana kod Klanjca

Sveti Florijan, među tri je zagorska zaselka koji imaju manje od deset stanovnika. Po posljednjem popisu ima ih sedam. No, cijelo selo čini samo jedna obitelj – Harapin.

obitelj Harapin u Florijanovcu 2011.g.

– „Sami živimo u cijelom selu, no za budućnost Svetog Florijana ne treba se brinuti. Imam četiri sina i netko od njih sigurno će ostati živjeti ovdje na poljoprivredi“ – rekao je glava obitelji danas 43.godišnji Nikola Harapin prilikom intejvjua 2011.g. Uz Nikolu i suprugu Mariju, te njihovo četvero djece, na posljednjem popisu stanovništva kućanstvu pribrojila se i Nikolina sestra Nikolina.

selo Sv. Florijana - Florijanovec

Iako Nikola radi kao profesionalni vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi u Klanjcu, obitelji je poljoprivreda na prvome mjestu.

vatrogasci DVD-a Klanjec i 'Zagorske vatrogasne postrojbe'

– „Teško je živjeti na poljoprivredi, ali radimo, mučimo se da nešto stvorimo, valjda će djeci jednog dana biti bolje“ – kaže Nikola.

Na pitanje kako je živjeti sam u selu, kaže kako to ima i svojih prednosti, ali i nedostataka.

 – „Kad si sam u cijelom selu, a k tome još se baviš i hranjenjem stoke, prednost je ta što ti nitko od susjeda ne može prigovoriti da mu smrdi gnoj iz štale i s tim tu nema nikakvih problema. No, nedostatak je što si sam i što nikoga od susjeda ne možeš pozvati na kavu, na gemišt, nemaš s kime popričati, cijeli dan si sam. Meni je još dobro jer radim kao profesionalni vatrogasac pa odem u društvo, no žena koja drži tri ugla kuće i četvrti još potpomaže“ – sigurno je puno teže.

selo u blizini kapele sv. Florijana

„I djeci je daleko od škole. Do Klanjca moraju pješačiti puna četiri kilometra. Za ljetnih mjeseci je dobro, no zimi zna zapasti snijeg i onda je puno teže“ – kaže Nikola.

Da bi obradili stotinjak hektara zemlje, Harapini imaju traktor i traktorske prikolice, a kad se sprema sijeno ili radi neki veći posao, u pomoć dođe i prijatelj iz susjednog sela.

golemi pašnjak za ispašu stoke

– „Puno je zagorskih sela gdje žive samo stariji, mladi odlaze, no ja ipak vidim perspektivu na selu. Kad bi bilo malo više razumijevanja i poticaja, puno bi više mladih ostajalo na selu, posebno sad kad ljudi iz dana u dan sve više ostaju bez posla“ – kažu Harapini.

Do sela Svetog Florijana dolazi se uskom asfaltiranom cestom te se kada se dolazi iz smjera Klanjca mora proći pokraj poklonca gdje se hodočasnik namjernik prekriži ispred raspela kojeg je još 1945.g. podigao pokojni Janko Podlesek na spomen sina Ivana poginulog na Križnome putu, a koje se nalazi u sklopu imanja. Na području Grada Klanjca nailazimo na brojna takva pučka raspela koja su podigli pobožni pojedinci na vlastitom zemljištu i vlastitim sredstvima ili grupa mještana. Raspela i okoliš i danas uređuju vlasnici, nasljednici ili okolni mještani, kao u ovom slučaju g. Nikola Harapin na čijem se imanju nalazi.

raspelo kada je prvotno podignuto krasio je natpis:
'U spomen na Hrvatske rodoljube pogubljene 45. 
Lahka im Hrvatska zemlja.'

U prijašnja vremena, dok su se ljudi više kretali pješice, često se pred njima mogla primijetiti grupica težaka u kratkome odmoru i molitvi na putu do njivica ili gorica. Kroz dan, u dnevnoj žurbi, prolaznici bi se samo naklonili Raspetom, a muškarci skidanjem kape u hodu pozdravljali supatnika. U predvečerje pak moglo se vidjeti težaka naslonjena na motiku, kosu ili neki drugi alat kojim se služio u cjelodnevnoj težačiji, sa šeširom u ruci uronjenog u razmišljanje pred Raspetim. Bilo je to mjesto kratkog tjelesnog odmora i duhovne okrepe prije dolaska u svoj dom, gdje su ga očekivala gladna usta brojne dječice te gladno blago u štali koje je prije počinka još trebalo namiriti. Raspeti se doživljavao kao jedan od mještana pred kojim se nije moglo ništa skriti ni zatajiti, a isto tako nije se moglo od njega otići neutješen. U zahvalu za primljena dobra nikad se nije dogodilo da je križ ostao zaboravljen i neuređen a pogotovo za neki od blagdana. I prvo proljetno šumsko cvijeće našlo je mjesta pred likom Raspetog, a iz vrtova bi se prvi rascvali cvijet odnosio pred križ.

lokacija: Florijanovec br. 3, kod Nikole Harapina
koji održava raspelo

Kada se prođe raspelo i imanje sela Svetog Florijana dolazi se istim putem do kapele vatrogasnog zaštitnika koja je udaljena možda dvjesto koraka, koja je od davnina do danas za stanovnike Klanjca predstavljala mjesto hodočašća ovome velikom svecu zagovorniku od požara i zaštitniku Grada Klanjca.

kapela sv. Florijana

Na kapeli u niši ponosno stoji kip sv. Florijana zaštitnika sela i grada Klanjca.

sv. Florijan zaštitnik Florijanovca

Izvor: vecernji.hr

klanjec.hr

Vatra se zaustavila na recima iz Svetog pisma

Vatra je u nedjelju 2. veljače 2020.g. opustošila obiteljsku kuću okruga Livingston Parish države Louisiana u SAD-u, no ipak nije uništila baš sve iznutra.

Kada su vatrogasci okruga Livingston Parish stigli u dom obitelji Lovett na Lobell Roadu, on je u potpunosti bio zahvaćen plamenom, prenosi KATC.

Srećom, obitelj je uspjela pobjeći bez ozlijeđenih, iako je nažalost u tragičnom događaju izgubila pticu, svojeg kućnog ljubimca.

„Samo smo zatvorili vrata i otrčali“, rekla je 16-godišnja stanarka Rebecka Lovett i dodala: „Mislimo na sve ono što smo izgubili i što ne možemo nadomjestiti. No, uspjet ćemo s vremenom“.

Međutim, nakon što je plamen ugašen i vatrogasci ušli u izgorjelu strukturu, pronašli su skoro 80 biblijskih redaka napisanih na dovratnicima prozora i vrata nastalih 2017. godine kada je kuća sagrađena.

„Ono što nam je upalo u oči bilo je da su vlasnici kuće duž cijele kuće pisali natpise na zidnim dovratnicima. Vatra se zaustavila na tim natpisima!!“, napisali su vatrogasci u nedjelju toga istog dana u postu na Facebooku.

Mnogo natpisa na dovratnike kuće napisali su prijatelji i članovi obitelji koji su do sada već preminuli, uključujući Rebeckinu tetu, Kacey Chaisson.

„Moji djedovi i bake bili su ljudi molitve. Vatra se proširila potkrovljem, a oni dovratnici koji su stajali ondje sa recima iz Svetog pisma, možda su spasili ljudske živote dajući dovoljno vremena da svih sedam ljudi izađe iz kuće nepovrijeđeno“, rekla je.

Jedan od redaka ispisan crvenom tintom bio je Matej 6, 34.

'Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.'

Drugi je bio:

'U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!', Rimljanima 12, 12.

Chaisson je doživjela olakšanje jer se cijela obitelj uspjela izvući iz kuće u posljednjem trenutku.

„Činjenica da svi ovdje stoje živi i zdravi stvarno je čudo, i to je sve“, zaključila je.

Dužnosnici su rekli kako još uvijek pokušavaju utvrditi što je uzrokovalo požar.

Izvor: breitbart.com

Himan 'Dostojni grade' iz Službe čitanja Poljskog časoslova na blagdan sv. Florijana

Himan

Dostojni grade, kraljevski Krakowe,

Hvali pjesmom svojega zaštitnika,

Koji se uvijek za tebe brinuo,

Braneć te u potrebi svakoj.

Pozva ga Bog na mučeničku slavu

Da sudjeluje u Kristovoj muci,

A on je s radošću slijedio stope

Učitelja svoga i Kralja.

Otad hrli upomoć grješnicima

Koje užiže oganj iskušenja

Gasi plamen uništenjem što prijeti

I slabima donosi hrabrost.

Moli, Krakowe, svetog Florijana,

Čijeg tijela su tvoje zidine dom

Da te obrani pred olujama zla

I milosti rosom osvježi.

Blagoslovljen neka bude navijeke

Svemogući Otac i Sin uskrsli

S Duhom Najsvetijim za dar spasenja

Od žara vražjega ponora. Amen.

sv. Florijan zaštitnik Krakowa

- iz Službe čitanja Poljskog časoslova na blagdan sv. Florijana

Prva zastava Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega iz 1875.g.

Prva zastava Dobrovoljnog vatrogasnog društva grada Požege dar je 'Građanske konjičke čete', koja se do osnivanja Vatrogasnog društva 1874. godine bavila protupožarnom zaštitom i drugim poslovima vatrogastva u sklopu uprave grada. 'Građanska četa' imala je dužnost štititi grad, te čuvati mir, red i sigurnost u gradu. Članovi su držali i noćne straže po gradu zbog krađa, ali i općeg održavanja noćnog reda. Sudjelovali su i u prevenciji, opažanju i gašenju požara. Bili su i okosnica svih važnijih županijskih i gradskih institucija, te vojnih ustroja.

Sv. Florijan na zastavi 'Građanske konjičke čete'

U Požegi članovi Građanske čete dijelili su se na konjanike i pješake, i tijekom 18. i 19. stoljeća u gradu su sprovodili red i mir, obučeni u specifične plave odore, naoružani sabljama i puškama. Potpisivanjem Austrijsko-Ugarske nagodbe iz 1866. godine, došlo je do osnivanja zajedničke vojske austrougarskih država, kao i do osnivanja austrijskog, ugarskog i hrvatsko-slavonskog Domobranstva 1867., pa su civilne policije počele slabiti, i većina ih je uskoro prestala sa radom, ili su ukinute silom zakona. Požeška Građanska četa "opstala" je do 1873. godine, uglavnom djelujući paradno.

pripadnik 'Građanske konjičke čete'

Povjesničar Julije Kempf (tajnik vatrogasnog društva, pisac povijesnih djela, učitelj i kasnije gradonačelnik Požege koji je povodom 30. obljetnice DVD-a 1905. g. napisao društvenu 'Spomenicu') u svojoj monografiji 'Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i Požeške županije' piše o Građanskoj četi: „Među gradskim društvima ili zadrugama u davnijoj prošlosti grada Požege zaslužuje osobitu pažnju 'Građanska četa'. Građanskoj četi ('Phalanga civica', 'Militia civica', 'Purgarska kumpagnia') pada osnutak u XVIII. vijek, jer je u gradu Požegi postojala već 1800., a možda i prije. Sastojala se od samih građana, koji su se dijelili na konjanike ili katane (Equestres) i pješake (Pedestres). Imađahu i svoje osobito odijelo ili uniformu na vojničku. Nošahu puške i sablje. (...)“.

U 'Građansku četu' primani su samo pošteni, viđeni i pouzdani građani, a zbog praktičnosti (jer su bili dužni šivati odore i izrađivati obuću), u sastavu su prednjačili posebice krojači i postolari. Članovi 'Građanske čete' bili su, zbog svojih troškova vezanih uz djelovanje oslobođeni plaćanja drumarine i maltarine (Spisi Gradskog arhiva iz 1840. godine), te su zbog svojih noćnih straža bili oslobođeni obveze od rada noću. Zna se da su svi članovi polagali prisegu, ali zbog dokumenata izgubljenih u požaru 1842.g., ne postoji pisani dokaz prisege 'Građanske čete', osim 'Uredbe za purgarske kumpagnie' (potvrđene u skupštini 13. svibnja 1840.) koja je vrijedila za sve gradove u kojima su djelovale slične postrojbe. Kao svaka vojna postrojba tako i 'Građanska četa' ima zapovjednike (kapetane), ali za razliku od ostalih vojnih struktura ima i Skupštinu 'Građanske čete' što je pouzdan dokaz o svjetovnosti same postrojbe, kao i vrlo naprednom i demokratskom ustroju. Vojni se poredak i časnički čin štovao i u društvu, te je bio vrlo cijenjen tako da su časnici uživali vrlo velik ugled u gradu. Gledalo se da se za časnike biraju najčasniji, najvrjedniji i najaktivniji članovi čete. Kempf o ovome piše slijedeće: „Oko godine 1820. bio je kapetanom pješaka krojač Ivan Mekušar, a oko 1830. krojač Ivan Virag, poslije (1840.) krojač Đuro Balog, užar Ig. Riffer, (1850.), krojač Imbro Balog (1860.) Dne 13. svibnja 1840. godine bila je skupština konjaničke i pješačke čete (Compagniae civicae tam equestrisuam pedestris cathegoriae). Predsjednik bijaše gradski sudac i kapetan Franjo Lukinović, a valjalo je izabrati i časnike, što je i izvršeno. Za kapetana konjanika ('Magister equitum') izabraše Dragutina Lobea, a kapetana pješaka Đuru Baloga.“

Prikaz Požege iz 1880. godine

U vremenu od 1848. do 1850. godine pripadnici konjaničke čete, kao i dio pješaka čine okosnicu 'Građanske narodne straže' osnovane u Požeškoj županiji 1848. kao pokušaj stvaranja hrvatske vojske pod patronatom bana Jelačića na lokalnoj razini. Nakon njezinog raspuštanja 1850. godine, pripadnici 'Građanske čete' vratili su se svojim dužnostima.

Prvo Vatrogasno spremište Dobrovoljnog
vatrogasnog društva Požega iz 1884. godine

'Građanska četa' aktivno djeluje do 1871. godine, a pasivno još dvije godine, odnosno do 1873., kada je raspuštena. Svrha 'Građanske čete' u posljednjih nekoliko godina njena postojanja sastojala se od čisto paradne uloge pri svečanostima, obredima i dočecima uglednika kada su svojim elegantnim i živopisnim odorama, te samom pojavom i pucanjem uveličavali spomenute događaje. Prestali su djelovati odlukom Gradskog poglavarstva, 31. srpnja 1873. godine.

časnici DVD-a Požega

Julije Kempf potrudio se zabilježiti i imena posljednje garniture časnika, pa navodi:

„Evo imena posljednjih časnika pješačke čete od godine 1873.: Satnik Ante Trnačić, natporučnik Ivan Sadil, potporučnici Franjo Marinović i Ivan Kojkić, stražmeštri Ivan Klobučar i Mato Kepić, vodnici Franjo Vahtarić, Pavo Petrić i Josip Wolf, desetnici Lovro Farbašić, Karlo Grunwald, Josip Vidaković, Ivan Ferković, Đuro Andraški, Josip Keverin i Ivan Tancoš. Svih pješaka bijaše te godine 61. (...)“.

Julije Kempf

Svaka od sastavnica 'Građanske čete' imala je pravo na svoju zastavu. Konjanička je zastava bila plava u obliku lastina repa (oblik koji je i inače prevladavao u konjaničkim jedinicama). Na svom reversu imala je lik sv. Florijana (oslikana svila sa kratkim resama) dok je na aversu bio grb grada Požege koji sa strana obavijaju (plava slijeva i crvena zdesna) trake koje se spiralno uzdižu do petozube krune na vrhu. Na plavom svilenkastom damastu zastave ističu se rukom vezeni detalji (mjesec, zvijezde i cvijeće; te obod zastave). Autor ovih slika (prema J. Kempfu) je poznati hrvatski slikar Ferdo Kikerec, koje je kao aplikacije na platnu zastave, dao izraditi o svom trošku požeški trgovac Đoko Ilić. Posljednjih je 9 članova konjaničke čete sa satnikom Dragutinom Lobeom pod vodstvom, svoju još nedovršenu zastavu 11. travnja 1875. godine predalo dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Posveta zastave učinjena je 3. srpnja 1875.g. uz prigodni ceremonijal, u župnoj crkvi sv. Terezije. Blagoslov zastave obavio je požeški župnik i opat Ivan Thaller, a kuma zastavi bila je grofica Ljudevita Janković, supruga bivšeg velikog župana i dobrotvora Julija Jankovića. No, zbog spriječenosti, u crkvi ju je zamijenila Marija pl. Kraljević, supruga požeškog župana Miroslava pl. Kraljevića.

Vatrogasno spremište Dobrovoljnog vatrogasnog društva
Požega iz 1884. godine, pored zgrade Gimnazije

O posveti zastave građanstvo je obaviješteno prigodnim tiskanim programom koji je nosio naslov: „Program svetčanostnih prigodom posvećenja zastave požeškog Dobrovoljnog vatrogasnog društva“. Posveti su bili nazočni i predstavnici Dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Nove Gradiške i Slavonskog Broda.

proslava 50 god. Vatrogasnog društva Požega 1924.g.

Za jačanje društvenih aktivnosti 'zabijanjem' srebrnih čavala u dršku zastave građanstvo je davalo priloge, a prihodom od večernjeg koncerta pod ravnanjem Vilima Justa, glazbenika i aktivista Društva, osnovana je zaklada za požarom nastradale aktivne članove.

Na zastavi se na prednjoj i stražnjoj strani nalaze se zanimljivi motivi vezani uz vatrogastvo i grad Požegu. Na svilenoj podlozi plave boje, s obje strane, izvezeni su svilom cvijetni motivi uokvireni stiliziranim viticama. Na donjem kraju zastava je trokutasto usječena do trećine dužine a rubovi su ukrašeni svilenim resama.

današnji grb grada Požege

Na prednjoj strani (aversu) zastavu krasi uljana slika sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, u odori rimskog vojnika. Slika ovalnog oblika ukrašena je svilenim vezom a oko nje izvezeno je jedanaest zvijezda te mjesec u gornjem desnom kutu.

Prva zastava DVD-a Požega iz 1875.g.
dar 'Građanske konjičke čete'

Na stražnjoj strani (reversu) nalaze se grb grada Požege. Likovno rješenje i grba grada Požege koristi se od početaka 18. stoljeća, a službeno od 1. rujna 1765. godine, kada je Požega dobila status slobodnog i kraljevskog grada. Na ovalnoj plohi, s lijeve i desne strane likovi su dvaju orlova, simbolu dvodijelne kraljevine Austrije i Mađarske. Na gornjem kraju je kruna, a ispod nje plava pozadina neba na kojem se nalazi antropomorfno sunce, orao raširenih krila te polumjesec i zvijezda. U donjem dijelu nalaze se zidine s tri kule, od kojih je središnja s otvorenim vratima. Po raspuštanju 'Građanske čete' konjanici predaju svoju zastavu novoosnovanom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu grada Požege, što je bilo i za očekivati jer su raspuštanjem 'Građanske čete' mnogi nastavili svoj rad kao pripadnici vatrogastva.

stražnja strana

Zastava Građanske pješačke čete bila je pravokutna sa crvenom svilenom podlogom sa vezenim uresima (mjesec, zvijezde, vijenac) . Na svom aversu ima u zlatnom okviru grb grada Požege (zanimljivost je da kule na grbu nisu četvrtaste nego okrugle), dok su na reversu likovi sv. Florijana i sv. Roka. Zastava i slike su uokolo ukrašene zlatnim resama.

zastava 'Građanske pješačke čete' sa sv. Florijanom

I današnji grb grada Požege slijedi tradiciju grba iz 18. stoljeća te nosi slične karakteristike. Aktualni grb grada Požege sastoji se od plavog štita obrubljenog barokno ukrašenim okvirom a u polju se nalaze zidine s tri kule iznad kojih je zlatni orao raširenih krila, između srebrnih polumjeseca i šesterokrake zvijezde. Na vrhu, iznad orla, je zlatno sunce sa zrakama. Središnja kula je s otvorenim gradskim vratima.

stražnja strana

Zastava DVD-a Požega bila je u službenoj upotrebi od 1875. do 1945. godine. Vjerojatno zbog neprikladnih i anakronih simbola za doba socijalizma, sv. Florijana i krune, zastava je stavljena izvan upotrebe te je pohranjena u muzej grada Požege.

današnji Vatrogasni dom DVD-a Požega

Tek 2. svibnja, 1953. godine, na Dan vatrogastva, na svečan način požeškim vatrogascima uručena je nova zastava sa socijalističkim obilježjima. Iznad grba Socijalističke Republike Hrvatske ispisano je Dobrovoljno vatrogasno društvo, a ispod grba Slavonska Požega.

Uspostavom samostalne Republike Hrvatske, 1991. godine, izvan upotrebe stavljena je pak zastava iz 1953. godine, a restaurirana je stara zastava iz 1875. Prigodom 120. obljetnice DVD Požega, 1995. godine posvećena je nova zastava Društva.

današnja zastava DVD-a Požega