Sombor je grad u Bačkoj (Град Сомбор, mađ. Zombor), u
Vojvodini (Srbija), te predstavlja administrativno središte Zapadnobačkog
okruga. Sombor je nastao prije hunskih provala u Europu i dolaska Ugara u
Podunavlje i to na 'otočićima Mostonge'.
 |
| Sombor sa okolicom na vojnoj karti iz 1782-85. god. |
O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a
najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, 'bor na osami,
osamljeni bor'.
Poslije izgona Turaka Sombor je postao dijelom
Habsburške Monarhije 1687. godine. Prestankom turske opasnosti, stvorili su se uvjeti
za gospodarski oporavak i napredak grada. S vremenom je postao važno prometno
čvorište, trgovačko, obrtničko pa djelomično i industrijsko središte. Brojne škole,
dolazak željeznice u 19. st. i pretvaranje Sombora u važno željezničko
čvorište, stvorilo je temelje za znatno povećanje putničkog, poštanskog i
robnog prometa. Stvorilo se radništvo koje je bilo drugačijeg socijalnog
položaja i razmišljanja od salašara iz okružja.
Budući da su među radnom snagom:
zidarima, krovopokrivačima i tesarima bili većinom bunjevački Hrvati, oni su
bili ti koji su organizirali prvu sindikalnu podružnicu. To je bilo 12.
lipnja 1904. godine, što je ujedno dodatno pridonijelo nacionalnoj emancipaciji
bunjevačkih Hrvata.
U vrijeme krovova od trski i starih dimnjaka, tijekom
18. i 19. stoljeća, česti su bili požari u Somboru. U najvećem od njih, 1826.
godine, izgorjele su Gradska bolnica na Apatinskom putu i 82 kuće u njenom
okruženju. Zbog toga su Somborci svih vjeroispovijesti izuzetno cijenili Sv.
Florijana Mučenika, zaštitnika od požara i patrona dimnjačara i vatrogasaca, o
čemu svjedoči i natpis u podnožju spomenika sv. Florijana kojeg su Somborci
izgradili:
„Zdravo
sveti Florijane
Slavni
Kristov Mučeniče
Od
požara nas obrani
I
gromove ti odstrani“
Prvi spomenik Sv. Florijanu u Somboru podignut je na
samom početku ulice nazvane njegovim imenom (današnja Batinska, Батинска) još
1781. godine.
Spomenik je nastao trudom i sredstvima somborskih građana njemačke
narodnosti, a 4. svibnja te godine blagoslovio ga je Antun Josić, gvardijan
somborskog Franjevačkog samostana i upravitelj župe Sv. Trojstva u Somboru.
 |
| Fotografija sa svečanog otkrivanja obnovljenog spomenika Sv. Florijanu u Somboru 1919. god. |
Prema zapisu kroničara franjevačkog manastira u
Somboru fra Bone Mihaljevića, tog dana je do spomenika dovedena procesija, uz
pucnjavu pištolja, sviranje truba i udaranje bubnjeva, koja se poslije toga
vratila do crkve Sv. Trojstva, gdje je služena sveta misa.
Sredstva za održavanje spomenika, koja su prikupili
priložnici i dobrotvori, nalazila su se kod Vendelina Bišofa, ovdašnjeg pivara
(braksatora). Večernja pobožnost kod ovog spomenika održavana je osam dana
neprekidno, tokom ove i mnogih narednih godina. Spomenik Sv. Florijanu bio je
načinjen od kamena, a nalazio se na kamenom postolju, okruženom ogradom od
kovanog željeza, sa osam oblih kamenih stupova.
Kada su djeca, je li iz nestašluka ili iz nekog drugog
razloga, 1919. g. srušila kip, spomenik sv. Florijana je detaljno obnovljen
sredstvima grada, o čemu, na postolju spomenika, svjedoče četiri ploče urezane
na latinskom, njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku.
„Despice res viles ut Christi sis citius
miles.
Haec statua est erigata Anno Domini MCMXIX.“
„Prezri stvari bezvrijedne da brže postaneš Kristov
vojnik.
Ovaj spomenik podignut je godine Gospodnje 1919.“
 |
| Sv. Florijan, Sombor |
Nema komentara:
Objavi komentar