Građevina se sastoji od građevinskih konstrukcija i elemenata. Građevinsku konstrukciju čine svi oni dijelovi u građevini koji imaju funkciju prenošenja opterećenja i čije se dimenzije moraju odrediti statički proračunom prema zadanom opterećenju. Građevinske elemente čine svi ostali dijelovi koji nemaju funkciju prenošenja, nego zajedno s nosivim konstrukcijama čine tehničko-tehnološku cjelinu. Kod građevine postoje sljedeće konstrukcije: temelj, zidovi, stupovi i grede, međukatne konstrukcije i krov.
Krov je završni dio građevine koji je štiti od
vanjskih utjecaja: vjetra, hladnoće, vrućine i oborina, a sastoji se od nosive
konstrukcije i pokrova.
Prema nagibu krova, postoje ravni i skošeni krovovi.
Ravni krovovi su oni čiji nagib ne prelazi 5°, a skošeni krovovi imaju kose
plohe nagiba od 6° do 45°, pa i više. Nagib krova i njegova konstrukcija
uvjetovani su vrstom pokrovnog materijala, klimatskim uvjetima (npr. u
sjevernim krajevima krov je strm zbog velikih količina snijega), namjenom
tavanskog prostora i estetskim mjerilima.
Krovne konstrukcije ili krovišta preuzimaju
opterećenje vlastite težine, pokrova, snijega te sile vjetra. Krovna konstrukcija
sve terete prenosi na okomite konstrukcije, te preko njih na temelje i temeljno
tlo. Drvena konstrukcija najčešće se radi od jelovog drva. Sastoji se od rogova
– gredica presjeka 10/12 cm i većih presjeka, položenih u smjeru nagiba krova
te spojenih u sljemenu; i vodoravne grede - podrožnice presjeka najčešće
16/18 cm ili većih presjeka na kojima leže rogovi. Podrožnice su raspoređene
tako da raspon roga ne bude veći od 4,5 m.
Na sljemenu rogovi mogu biti spojeni preklopom ili se
tupo sudaraju što je bolja mogućnost. Kada se rogovi spajaju direktno na drvene
grede, koje su ujedno i stropne grede, postoji velika opasnost od požara, jer
ako požar zahvati stropnu gredu doći će do urušavanja krovne konstrukcije.
Preko rogova zabija se daščana oplata i letve za pokrov. Pokrov štiti nosivu konstrukciju i čitavu građevinu od kiše, snijega i ostalih atmosferskih nepogoda. Izbor pokrova ovisi o željenom nagibu krova, o vrsti objekta, klimatskim uvjetima, ekonomskim i drugim razlozima.
Tradicionalni glineni crijep najčešće je
korišteni materijal za pokrivanje kosih krovova. Prirodan i ekološki materijal
dugog vijeka trajanja, spada u skupinu negorivih pokrova koji uspješno štiti
krov od vanjskih utjecaja te unutarnju klimu čini ugodnom za život. Osim što
štite građevinu, svojim estetskim izričajem pruža mogućnost izražavanja
regionalnog identiteta čuvajući kulturnu baštinu. Najveća vrijednost leži u
tome što se nakon rušenja glineni crjepovi mogu reciklirati – ponovno koristiti
u ciklusu materijala – ili se mogu lako i ekonomično polagati kao mineralni
građevinski materijal bez zagađivanja okoliša.
 |
| Muzej DVD Krašić |
 |
| sv. Florijan na krovu muzeja |
Crijep se postavlja na letve koje su zabijene gušće
ili rjeđe na rogove (ovisno o vrsti crijepa i načinu pokrivanja). Izrađen je od
pečene gline, formiran određenim kalupom. Normama su propisane dimenzije
crijepa. Postoji biber crijep i utoreni crijep. Biber crijep je ravan, na
jednom kraju polukružni, s nosom na drugom kraju (naziv crijepa 'Biber' = njem.
dabar, dolazi od oblika nalik dabrovom repu). Utorni crijep ima utore s obje
bočne strane, tako da se prilikom pokrivanja crijepovi spoje utorom.
Budući da su se skošeni krovovi od davnine najčešće radili od drveta, postojala je stalna opasnost od požara te ulegnuća i urušavanja cijelog krovišta, a time i kuće. Stoga su ljudi postavljali "nakite" na sljeme krova kako bi se zaštitili od požara, nepremostivih sila i lošeg vremena, ratova, bolesti ili neprijateljstva susjeda.
 |
| sv. Florijan, za prvo sljeme krova, star preko 100 godina |
Keramička figurica na sljemenu krova i danas je čest
ukras obiteljskih kuća u Hrvatskoj, posebice u selima i prigradskim naseljima. Iako
njegovo postavljanje na krovni greben seže u davninu, u našim krajevima
običaj se proširio polovicom 19. stoljeća. U početku su takvi elementi bili
napravljeni pojedinačno za određeni dom, te su bili izgledom jedinstveni. Mnogo
kasnije, ukrasni elementi počeli su se u skladu sa krovnim crijepom masovno
proizvoditi od pečene gline.
Na sljemeni crijep najčešće su se postavljali pijetlovi izrađeni od opeke, rjeđe od bakra ili lima. Sljemeni pijetao u narodnoj predaji je znak sreće, budnosti i plodnosti. Smatra se da čuva kuću i ukućane od svih nesreća. Doista, u poganskoj prošlosti Zapadne Europe pijetao je bio simbol mira i sklada. Međutim, nakon usvajanja kršćanstva, pijetao je povezan s buđenjem duše postavši znakom svećenika, temeljeći simboliku na Isusovoj riječi: „što na uho čujete, propovijedajte na krovovima“ (Mt 10,27).
Stoga, nakon što se lik pijetla pojavio na krovovima
crkava u 9. stoljeću, ljudi su ga počeli vidjeti kao zaštitnika kuće, kako bi
ukućanima donio sreću. Bio je i simbol budnosti i zaštite od požara. Kasnije, osim
na krovovima kuća, bio je postavljen i na gospodarske objekte koji su bili od
velike važnosti za seljake i zemljoposjednike, na primjer, na krovu žitnice ili
šupa. U nekim područjima stavljao se na krov tek po rođenju prvog sina. S
vremenom su se na sljeme krova počeli stavljati i ukrasi od opeke u obliku
orla, sove, mačke, psa ili pak likova iz bajki. U novije vrijeme nađe se
tu i poneko zanimanje, poput npr. vatrogasca…
Oblikovana tradicija ovog ukrasa tipična je za mnoge
zemlje, od kojih su mnogi čak i dokumentirani, jer ti "detalji" ne
samo da pokazuju položaj vlasnika u društvu i njegove imovine, već i prenose
podatke o povijesti i podrijetlu zgrade. Tako je izvorni, jednobrodni ukras
krova postao znak cijelih gradova i zemalja čiji su stanovnici utkali svoje
osobine i običaje u običaj krovnih tradicija. U novije vrijeme stoga ne treba
čuditi kako se na vatrogasnim domovima prilikom sanacije i obnove krovišta, u
duhu tradicije postavlja vatrogasni zaštitnik sv. Florijan, kako bi se i
simbolično pokazalo kojem svecu vatrogasci pripadaju, stavljajući svoju službu
pod njegovu zaštitu.
 |
| sv. Florijan |
Nema komentara:
Objavi komentar