Dan sjećanja na preminule vatrogasce

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo svete koje je Crkva proglasila, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim djelima ostvarili ideal kršćanskog života. Njihove su duše ušle u Kraljevstvo Božje nakon smrti opravši svoje krsne haljine bjelinom Jaganjčevom, ili krvlju poput sv. Florijana i njegovih drugova mučenika. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički molimo za svete i blažene, poznate i nepoznate...

Oltar sv. Florijana u mjestu Sankt Florian, istoimene crkve, blizu Ennsa

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenog, kada se sjećamo svojih dragih pokojnika. Prisjetimo se naših dragih vatrogasaca koji više nisu s nama... To je prilika da se zajednički molimo za sve njih, koji su svoj život trošili i izgarali poput svijeće, nesebično pomažući i služeći svima, vjerno obavljajući svoju službu.

Dan duša

Svelo lišće tiho pada,

otsvud magle sive,

a grobove svojih dragih

kite ruke žive.

Bogzna, da l' svakog druga

našeg kogod sjeća,

da l' na grob mu mrtvom stavlja

barem stručak cvijeća.

Možda nema nikog svoga

da ga se spomene,

možda na tom grobu njegvom

zadnja travka vene.

Sjetimo se druga svoga

barem ovog puta,

palimo mu svijeću sitnu

posred humka žuta.

Neka znade da je spomen

naša na njeg živa,

nek' mu bude srcu lakše

što pod zemljom sniva! . .

pjesnik vatrogastva Bogumil Toni 
(Iskre i plameni, 1933.g.)

"Sveti Florijane, moli za nas!"

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

I svjetlost vječna svijetlila njima!

Počivali u miru Božjem!

Amen.

Mjesto mučeništva sv. Florijana

Kod grada Linza u Austriji, nalazi se mali gradić Enns kroz koji prolazi istoimena rijeka Enns u koju je Florijan bačen sa kamenom oko vrata.

mjesto sa kojeg je Florijan
prema predaji bačen u rijeku

U Pasiji, spisu o njegovom mučeništvu, vidimo da vojnici koji su ga doveli upravitelju provincije na ispitivanje («oni ga pak uhvaćena dovedoše do upravitelja», br. 4) i koji su ga tukli na sudskom procesu po njegovoj zapovijedi («zapovjedio da ga se tuče palicama… vojnici ga pak počeše tući», br. 7), vidjevši njegov nepokolebljiv stav vjere, dozvolili su mu na mjestu smaknuća moliti se Bogu («Molio je pak vojnike koji su ga držali da mu dopuste da se moli Gospodinu», br. 8).

Uhićenje sv. Florijana, oko 1520.g., Albrecht Altdorfer
Njemački nacionalni muzej, Nürnberg

I nisu se usudili strmoglaviti ga sa s mosta («i molio je oko sat vremena tako da su oni koji su ga vodili imali strahopoštovanja i bojali se da ga dotaknu», br. 8). Dobio je sv. Florijan milost svete ure klanjanja okrenuvši se «prema istoku» (br. 8), odnosno prema Getsemanskom vrtu, gdje je njegov Gospodin probdio cijelu noć u molitvi, «šireći svoje ruke prema nebu» (br. 8), kao i njegov ljubljeni razapeti na križu. Florijan mu je svojim potpunim predanjem: «Gospodine Isuse Kriste, primi dušu moju» (br. 8), predao cijelog sebe, postajući time 'drugi Krist' (alter Christus), poput sv. Pavla kada je rekao: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist» (Gal 2, 20).

Mučeništvo sv. Florijana, oko 1530.g. Albrecht Altdorfer
(oko 1480. - 1538.) Galleria degli Uffizi u Firenci

Od divljenja vojnici ga se zbog toga nisu usudili ni dotaknuti, poput onih istih u Isusovom vrtu molitve i patnje, kada zbog snage Duha Svetoga «ustuknuše i popadaše na zemlju» (Iv 18, 6). Pasija nam daje do znanja, kako ga nisu vojnici strmoglavili s mosta, koji su radi toga dobili čak i prijekor, nego «neki dolazeći pun bijesa reče vojnicima: “Zašto stojite i ne izvršavate upraviteljevu zapovijed?” I to govoreći strmoglavi ga s mosta u rijeku» (br. 8).

Pad sv. Florijana s mosta, detalj freske
na stropu Stiftbasilik Sankt Florian, kod Ennsa

Vojnici, koji su praktički do nedavno bili s njime u istoj službi, nisu prema njemu gajili srdžbu i mržnju u sebi, nego su samo poslušno izvršavali svoje zapovijedi. Zbog toga su bili otvoreni duhu Božjem, poput satnika u evanđelju koji je Isusu rekao: «Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini» (Lk 7, 8), za razliku od srdžbe i bijesa koji nisu po Božjem zakonu, za koji, kako je satnik ustvrdio, vrijedi jednaki princip.

Vatrogasna molitva

Vatrogasna molitva

('Firefighter's Prayer')

Kada dužnost zove Bože, gdje

bijesni vatrena kob,

daj mi snage spasiti neki život

bez obzira na dob.

Pomozi mi zagrliti dijete prije nego

kasno bude,

ili spasiti stariju osobu od strašne

sudbe hude.

Učini me opreznim i čujnim,

za najslabiji zvuk,

a brzim i učinkovitim zaustaviti

vatreni huk.

Želim ispuniti svoj poziv i dati najbolje

od sebe,

čuvati svoje susjede i zaštititi

njihova dobra

od bijede.

A ako prema tvojoj volji trebam dati

život kao cijenu,

molim te blagoslovi svojom 

zaštitnom rukom

moju djecu i moju ženu.

Alvin William "Smokey" Linn,

(preveo: Nikola Turkalj)

Povijesni izvori o sv. Florijanu

U izlaganje o povijesnim izvorima o sv. Florijanu dotaknuli smo se članka "Razmišljanje o sv. Florijanu" od profesora dr. Ferdinand Resingera, rektora samostana sv. Florijana. Svatko tko istražuje ili govori o sv. Florijanu ima vezu s 1700. godišnjom tradicijom, jer je svako stoljeće (osobito na obljetnicu) davalo svoj sloj povijesti. On nije samo zanimljiva povijesna ličnost, nego je svjedočanstvo kršćana koji vjeruju (daleko iznad smrti) kroz dugu povijest štovanja, pa se na njegovu povijest treba gledati puno šire. Jednako kako je i Biblija nastala u jednoj određenoj kulturi i vremenu, tako i za bavljenje svecima moramo slušati povijesne činjenice i prenošenje istih u zajednici, odnosno čvrstu jezgru koja je sa više ili manje ljubavi umotana i vješto pletena u tkaninu pripovijedanja, koja u svojim djelovima nosi i karakter legendarnog. Za sv. Florijana možemo stvarno pokazati godinu smrti 304., ali on nema rodni list i nema pisanu smrtnu kaznu od početka svibnja. Za njega nemamo pisana sudska izvješća, već liturgijske i duhovne tekstove koji podučavaju i o povijesti, ako ih se ozbiljno shvaća u njihovom književnom karakteru. U književnoj tradiciji često dolazi do usavršavanja Florijanovog života, stvarajući potpunu biografsku skicu koja ide do povratka u djetinjstvo. Što je nešto manje opipljivo, to je više odjeveno u pobožna krila mašte. Odnosno, pobožno klanjanje proizvodi mnogo cvijeća koje govori puno o podrijetlu u određenom periodu, a jako malo o stvarnoj jezgri. O njegovoj smrti i štovanju prvi je izvjestio tekst Passio (u dvije verzije, duži i kraći) i Eulogium iz Jeronimovog martirologija; obje Passio su napisane krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, najstariji rukopis potječe iz 9. stoljeća. Tekst Pasije nije samo izvješće o događaju koji se je dogodio, on se preklapa s biblijskim citatima, tekstom molitvi i (osobito u drugom dijelu) čudotvornim izvješćem. Tu treba pribrojiti druge brojne kasnoantičke izvore u vrijeme pisanja Florijan Vita, posebno o progonu kršćana za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, uvjete života u Podunavlju na kraju 3. stoljeća, dokaze i iskopavanja, posebno iz okruženja Enns. Za sv. Florijana ne znamo njegovu pozadinu života i dob koju je imao, a referenca na Cetium (St. Pölten) odakle dolazi vojnicima do Lauriacuma ne znači nužno, smatra profesor, da se ovaj grad mora prihvatiti kao njegovo prebivalište. Florijanova sudbina počinje susretom sa vojnicima na mostu i naknadnim uhićenjem, gdje se on odmah očituje kao kršćanin, a ne sa rođenjem. Profesor zaključuje da ne moramo znati sve pojedinosti o sv. Florijanu, jedino što je potrebno je da ozbiljno shvatimo njegovu vjeru, koja ide do mučeništva. Njegov se moto može opisati kao: Vjerujte u život - čak i pred smrću.

(Eulogij iz Jeronimovog martirologija, Bernski codex)

Sveti Florijan datum

Slavlje sv. Florijana pada na datum 4. svibnja, u mjesecu koji je cijeli proglašen mjesecom borbe protiv požara na državnoj razini u našoj domovini. U kršćanstvu je mjesec svibanj proglašen Marijinim mjesecom, u kojem se sav narod na poseban način stavlja pod njezinu zagovornu zaštitu i utjehu. Vjerojatno nije slučajno što upravo Florijanov dan pada u Marijinom mjesecu za slavlje, čime su svi vatrogasci i njihova nesebična borba protiv požara stavljeni pod njezin plašt i njezinu zagovornu pomoć. Time vatrogasci sa sv. Bernardom i cijelim kršćanskim pukom kroz minula stoljeća može izreći molitvu nebeskoj majci Mariji:" Pod obranu se tvoju utječemo Sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego ih milostivo primi i usliši." Kada je nebeski zaštitnik vatrogasaca osuđen na smrt, trebao je to biti dan poraza, dan tuge kada je hrabar čovjek mučen i pogubljen, kao i potpuni poraz kršćanstva uopće, a pretvorio se u dan pobjede kojega slavimo. Pobjeda nesebičnosti i požrtvovnosti nad sebičnošću i sebeljubljem, pobjeda kreposti i života nad grijehom i smrću. Pobjeda koja nadilazi svako vrijeme, pa tako i smrt koja joj je podložna... Jedina prava pobjeda je u Bogu!

Kada se slavi Sveti Florijan?

U duljoj verziji Pasije nalazimo podatak da je sv. Florijan strmoglavljen sa mosta "četiri dana prije svibanjskih Nona" (br. 8). Ako znamo da su Rimljani slavili None u svibnju 7-og, brojeći unazad ispada da je svetac bačen u rijeku 4. svibnja. U Jeronimovom martirologiju ne spominje se nigdje taj datum, ali je cijeli ulomak o sv. Florijanu stavljen upravo na dan 4. svibnja. Sam Martirologij je napravljen u obliku liturgijskog kalendara i taj dan slavio se spomen na njegovu herojsku i mučeničku smrt.

sv. Florijan, ulje na lesonitu

U cijeloj godini slavimo samo tri rođendana u kalendaru: Isusovo rođenje (Božić), Marijino rođenje (Mala Gospa) i rođenje sv. Ivana Krstitelja; dok od svih drugih svetaca slavimo njihovu smrt, odnosno rođenje za Nebo. Stoga ne treba čuditi ako za sv. Florijana ne znamo godinu i dan njegovog rođenja, jer to kako vidimo za tadašnje kršćane nije ni bilo važno. Očito da je u današnje vrijeme nebitno postalo toliko bitno da mnogi životopisci navode da se rodio oko 250.g., što treba uzeti sa rezervom jer nije nigdje posvjedočeno.

sv. Florijan, detalj sa 'Diplome'
nekadašnjeg DVD-a Sveti Duh

Gdje se rodio sv. Florijan?

Prelistavajući portale o sv. Florijanu nailazimo na dva moguća mjesta gdje se rodio sv. Florijan: Aelium Cetium (St. Pölten) ili preciznije u utvrdi Cannabiaca (danas Zeiselmauer u Austriji).

Prije svake raščlambe moramo imati u vidu da se radi o sjevernoj granici Rimskog carstva, odnosno panonsko-dunavskom Limesu, koji je činio obrambeni lanac utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama. Počevši od najzapadnije takve utvrde, zvane Cannabiaca (Klosternburg zapadno od Beča), dunavski je limes uključivao sjevernu granicu sa utvrdama Vindobona (Beč) i Karnunt (kod Deutsch-Altenburga), kojima se početkom 3. st. pridružio Lauriacum, utvrda sv. Florijana kojoj se zaputio kada je čuo da je upravitelj Akvilin uhvatio 40 vojnika, pa duž cijele rijeke prema istoku.

Nekoliko povjesničara, posljednji je između njih Karl Rokoschovski koji je u izdavačkoj kući Veritas Verlag objavio knjigu Der Schutzpatron Sankt Florian, smatra da se Florijan rodio u kršćanskoj plemićkoj obitelji u civilnom naselju vojne utvrde Cannabiaca, koja se nalazila na udaljenosti od 26 rimskih milja (39 km) od grada Aelium Cetium (civilni grad, nije bio dio vojne kolonije). Iako to vjerovanje, osim u pučkoj tradiciji, nije nigdje posvjedočeno, on pretpostavlja da su ga krstili i obrazovali kršćanski roditelji, koji su se i sami nalazili u vojnoj službi pod rimskim zastavama u civilnom naselju vojnog logora koji je bio povezan sa logorom Laurijak, preko Legije II. Italica. Međutim potrebno je odmah istaknuti kako rodno mjesto sv. Florijana nije jasno. Iako se grad Cetium spominje u Pasiji, utvrda Cannabiaca nije nigdje spomenuta i umečući ga, mi uvodimo cijelu jednu novu fabulu stvarajući romansirani, a zapravo izmišljeni život sv. Florijana. Ta tvrđava bila je u prošlosti jako važna za obranu Beča, a poveznica je vjerojatno bila jer se vjerovalo kako je upravo ona na rimskoj karti Tabula Peutingeriana bila označena kao Citij. No, krenimo redom.

 karta Tabula Peutingeriana

U Florijanovoj Pasiji nailazimo na podatak kako je sv. Florijan živio "kod grada Cetija" (br. 2) iz kojega je krenuo prema rimskom logoru Laurijak gdje je sudac Akvilin uhvatio četrdesetoricu vojnika "i opraštajući se sa svojima krene na put" (br. 2). Tu mnogi vide njegove roditelje, odnosno roditeljski dom, pa bi to pretpostavljalo da je tu bio i rođen. Svakako, ta teorija ima utemeljenje i u činjenici, jer u Florijanovo vrijeme rimske vojne jedinice uz granicu Carstva nisu više bile toliko mobilne, pa su veterani u blizini legija zasnivali obitelji, što je imalo za prednost da su legionari sa više entuzijazma branili obitelji, a i bolje su poznavali teren. No, potrebno je posebno istaknuti da je Norik tek od Dioklecikanove reforme podijeljen u dva dijela, Obalni i Kontinentalni, tako da su mladići koji su stupali u vojnu službu dolazili iz okolnih bližih i daljih područja velike provincije (a i šire), jer svi su imali svijest da treba braniti sjevernu dunavsku granicu. Ne radi se tu samo o Obalnom Noriku, pa prema tome i smanjenom području uz Limes koji je bio prva crta obrane sa utvrdama i osmatračnicama, pa da se morao roditi u nekom naselju jednog od vojnih logora, nego o cijelom noričkom području, što predstavlja činjenicu koju neki tako lako previđaju.

Blaboriciaco = Lauriacum (rimski logor) i Ovilia = Ovilava
(Tabula Peutingeriana)

Prema epigrafskim istraživanjma u vremenu principata samo se 10 % veterana vraćalo u rodni zavičaj, dok je preko polovice veterana (56 %) ostajalo živjeti u području gdje su služili vojsku. I oni koji su se vraćali u zavičaj iz kojeg su potekli nisu se opet vraćali u roditeljsku kuću, jer su težili za samostalnošću, kroz što treba gledati i služenje u legiji kada su sa 15 ili 16 godina kretali na taj put. Da je Florijan zaista služio u Laurijaku (ili nekom obližnjem burgu ili osmatračnici) pokazuje i blizina grada Cetija u kojemu se nastanio i prema kojemu se zaputio ("s kojima je prije obavljao vojnu službu", br. 3), kao i blizina grada Ovilave (Wels) koji je postao sjedište provincije, gdje je kasnije radio u uredu upravitelja provincije.

transkripcija karte Tabula Peutingeriana

Moguće je da je u Cetiju od vojske dobio i zemljišni posjed (missio agraria) čija je praksa, iako važila za 1. stoljeće i prvu polovicu 2. st., nije za vrijeme čitavog principata bila napuštena, te je bila posvjedočena još u 4. stoljeću. U jednom dekretu cara Konstantina Velikog iz 320.g. spominju se veterani koji su dobili napuštene parcele: veterani iuxta nostrum praeceptum vacantes terras accipiant (Cth VII 20). Budući da Florijana zatičemo u važnoj cililnoj službi, gotovo sigurno znamo da je i u vojnoj bio u visokom položaju (centurion), tako da nije isključeno da je od vojske dobio i zemlju u posjed, što svakako isključuje roditeljsku kuću.

Vindobona = Beč

Osim toga, iako se u tom vremenu većinom dodjeljivao novac (praemia militiae), potrebno je reći da zbog velikog osiromašenja Carstva i inflacije, sredstva iz vojne blagajne često nisu bila dovoljna da se podmire troškovi otpusta, pa se davala i zemlja. Novac ili zemlja u posjed imali su za cilj osamostaljivanju vetrana da započnu vlastiti put u životu, tako da je u konačnici bilo svejedno što se davalo. Izraz "opraštajući se od svojih" tako bi uključivalo sve ukućane, odnosno radnike na posjedu i bližnje, pa možda i zasnovanu obitelj, kao i ostali vojnici... Ali, o tome se može samo nagađati, jer nigdje se ne navodi obitelj, ni njegova, kao ni zasnivana od njegovih roditelja, pa stoga ne možemo niti pretpostaviti da su bili kršćani koji su ga odgajali u istome duhu. Dapače, vjerojatno je i sam bio obraćenik: "I kad sam ljudsku vojsku služio, pa ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me đavao nije mogao iznova zauzeti" (br. 6). Ako imamo u vidu da Pasije žele prvenstveno izvještavati o duhovnom sadržaju, dok je povjesno i faktografsko u drugom planu, onda možemo samo konstatirati da su samo usput željele označiti da je Florijan negdje pripadao kao povijesna osoba, navodeći za mjesta "samo" Cetij i Laurijak, dok je važna njegova duhovna poruka i svjedočenje kao mučenika. Svakako, pisani zapisi su to pitanje ostavili otvorenim, iako ga mi silom želimo zatvoriti pojašnjavajući tek moguće hipoteze koje sa sobom donose još mnoge druge... U Pasiji je od mjesta i vremena rođenja, bilo važnije rođenje za Nebo...