Vrata sv. Florijana bazilike sv. Lovre u Ennsu – Lorchu

Vrata sv. Florijana  (Porta st. Floriani) djelo je kipara Petera Dimmela ⃰  iz Linza, koji je u osam reljefnih slika u bronci opisao patnju i smrt, kao i preobraženje lorških mučenika, sv. Florijana i njegovih drugova. Osam brončanih reljefa prikazuju Passio Floriani u slijedećim slikama:

Slika 1: Upravitelj rimske provincije Obalnog Norika (Noricum Ripense) govori svojem predstojniku ureda uredbu cara Dioklecijana, prema kojoj se kršćani trebaju ukloniti iz javnih dužnosti.

Slika 2: Florijan ostaje vjeran svojim uvjerenjima i žrtvuje svoju karijeru za vjeru u Krista. Budući je ostao kršćanin bio je prisiljen umiroviti se. Stoga je uzeo svoj štap, te ostavio svoje mjesto djelovanja.

Slika 3: Florijan je čuo za progon kršćana u Laurijaku (Lauriacumu). Zbog toga se uputio tamo kako bi pomogao svojim drugovima. No, on je izvan Laurijaka sam bio prepoznat i uhvaćen.

Slika 4: Upravitelj opet pokušava uvjeriti svojeg bivšeg predstojnika ureda da prinese bogovima i carevima žrtvu, kao vanjski znak otpadništva od kršćanstva. Budući da sva iskušavajuća obećanja nisu urodila plodom, on naređuje mučenje.

Slika 5: 4. svibnja 304.g. na taj datum presuda je bila, povijesno kritički gledano, garantirano provedena. Sudski provoditelj doveo je Florijana iz zatvora na most rijeke Enns, gdje je bio bačen u vodu. Teški kamen ga je povukao u dubine.

Slika 6: Po kratkom postupku okončali su svoje živote i 40 zatvorenih kršćana. Oni su radi prigovora savjesti zbog prinošenja žrtve caru i time kao neprijatelji države pogubljeni u tamnicama Laurijaka. Svjedočili su vjerom u jedinog istinskog Boga i njegovog sina Krista. Smrtni ostaci tih mučenika pokopani su u jednostavnom antičkom kamenom lijesu na glavnom oltaru bazilike u Lorchu.

Slika 7: Orao koji golemim krilima pokriva Florijanovo mrtvo tijelo simbol je božanske zaštite i uskrsnuća novom životu.

Slika 8: Mučeniku u vodi rijeke Enns, pučka pobožnost stoljećima je davala posebnu moć nad elementom vode.

U središtu vrata nalazi se lovorov vijenac kojim su se u Rimskom carstvu krunili atlete u čijem se središtu nalaze grčka slova XP, odnosno HR, od Hristos – KRIST. Bog kruni svoje mučenike slavom Kristovom.

Ispod lijeve ulazne ručke nalazi se pontifikalni grb pape Pavla VI (pontifikat od 21. lipnja 1963. - 6. kolovoza 1978.), a ispod desne ulazne ručke nalazi se biskupski grb ddr. Franz Salesius Zaunera, biskupa Linza od 1956. – 1980.g. koji je 3. svibnja 1968.g. posvetio glavni oltar Bazilike u kojemu počivaju ostaci 40 bezimenih mučenika.

Tu je prisutno i simboličko značenje: do Krista, koji za sebe kaže: 'Ja sam vrata' (Iv 10, 9), odnosno u njegovu Crkvu ulazi se preko njegovog namjesnika pape i biskupa, koje dohvaćamo rukama ovdje na Zemlji i između kojih moramo proći, da bi kroz našu svakodnevnu patnju i svjedočenjem vjere u Isusa Krista, poput Florijana i njegovih drugova, ušli u Kraljevstvo nebesko.

biskup ddr. Hanz Sal. Zauner

⃰  Peter Hans Dimmel – rođen 31. kolovoza 1928.g., proslavljeni je austrijski akademski kipar, posebno u radovima sakralne tematike. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Crkva sv. Lovre u Lorchu - Ennsu, grobnica drugova mučenika sv. Florijana

U crkvi sv. Lovre u Lorchu - Ennsu čuvaju se posmrtni ostaci 40 mučenika drugova sv. Florijana, koji su «umrli u zatvoru», kako nas Pasija u bitnom izvještava.

crkva sv. Lovre

Relikvije se čuvaju ispod glavnog oltara u kamenom koritu u kojemu su i nađeni prilikom arheološkog iskapanja početkom 20. stoljeća.

križ u apsidi crkve iznad glavnog oltara

kameno korito sa kostima u oltaru

Tijekom obnove crkve sv. Lovre, koja je započela 1894.g. poduzetim od Udruge muzeja grada Ennsa, radnici su 1900.g. uklonili drvenu ploču oltara i u dijelovima oštećenog kamena prednjeg zida naišli na šupljinu. U oltaru su pronašli neukrašeno – bez sumnje antikno kameno korito veličine 76 x 75 x 43 cm. Korito je bilo pokriveno, s danas poznatom pločom od granita 76 cm široke, 88 cm visoke i 12 cm debele, koja je posvećena Geniusu (zaštitni duh) Legio II Italica i datira iz 191.g., kada je legija još boravila u obližnjem Albingu. Iako ploča nema vremensku poveznicu sa koritom u koje su pohranjeni mučenici 304.g., očito su bili pokriveni njome iz razloga jer su pripadali istoj legiji.

ploča koja je pokrivala kameno korito,

izložena u temeljima ispod crkve

Sadašnji brončani poklopac kojim je korito zatvoreno ima na sebi natpis: OSSA SS. MARTYRUM LAUREACENSIUM DENUO SUO LOCO CONDITA 1968, «Kosti sv. Mučenika iz Lorcha, opet pohranjene na svoje mjesto 1968.g.». Ispred oltara nalazi se natpis: «Ispred ovog oltara sa relikvijom sv. Florijana i 40 lorških mučenika kleknuo je papa Ivan pavao II. 25. 6. 1988.g. u tihoj molitvi».

natpis u podu ispred glavnog oltara

Priča o nastanku 'Vatrogasne molitve' ('Firefighter's Prayer')

Mnogi znaju za 'Vatrogasnu molitvu' ali, je li znate tko ju je napisao i što se podrazumijevalo u njoj u vremenu kada je nastala?

Vatrogasna molitva

('Firefighter's Prayer')

Kada dužnost zove Bože, gdje

bijesni vatrena kob,

daj mi snage spasiti neki život

bez obzira na dob.

Pomozi mi zagrliti dijete prije nego

kasno bude,

ili spasiti stariju osobu od strašne

sudbe hude.

Učini me opreznim i čujnim,

za najslabiji zvuk,

a brzim i učinkovitim zaustaviti

vatreni huk.

Želim ispuniti svoj poziv i dati najbolje

od sebe,

čuvati svoje susjede i zaštititi

njihova dobra

od bijede.

A ako prema tvojoj volji trebam dati

život kao cijenu,

molim te blagoslovi svojom 

zaštitnom rukom

moju djecu i moju ženu.

Alvin William "Smokey" Linn,

(preveo: Nikola Turkalj)

'Klečeći vatrogasac' - kip se nalazi u 43. Ulici,
u blizini Emigrantske štedionice, New York

Danas je ta molitva često smatrana samo pjesmom koju je izvorno napisao Alvin William "Smokey" Linn. No, za njegovu unuku Penny McGlachlin, to je mnogo više. Njen djed Smokey Linn pridružio se u gradu Wichita države Kansas u vatrogasni odjel 1947.g. nakon povratka iz 2. svjetskog rata. Umirovljen je 1975.g. te je postao predsjednik mjesnog kluba za kampiranje. Linn je 31. ožujka 2004.g. umro od komplikacija nakon operacije. Završetak Linnove molitve može se pronaći na spomeniku ispred nove vatrogasne postaje u gradu Brunswick, okruga Maine. Slijedeći govor kojeg je izrekla Penny McGlachlin na posvećenju te postaje 15. srpnja 2006. godine. «Alvin W. Linn zaradio je ime» Smokey «sa 15 godina kada je utrčao u zapaljenu staju svog djeda i ispeljao iz nje kamion model T. Izašli su u jednom komadu van, ali sjedalo i njegove hlače su se pušile. To mora da je bio znak kako će se stvari u budućnosti razvijati, jer to nije bio posljednji put da je utrčao u plamteću zgradu. Kada sam imala otprilike 4 godine mislila sam da je moj djed rođeni vatrogasac koji je živio u postaji, a tek povremeno bi nas posjećivao u kući naše bake. Od njega sam naučila nekoliko stvari za vrijeme posjeta vatrogasnoj postaji, od kojih je jedna od njih bila da ako hodate uz neki od kamiona koji se čisti netko će sigurno pritisnuti gumb sirene (samo da bi vidio koliko ćete daleko odskočiti). Moj djed postao je jedan od prvih instruktora Crvenog križa u Wichiti, kako bi naučio i certificirao ljude za oživljavanje i prvu pomoć. Ja sam u svojoj školi bila jedina osmogodišnjakinja koja je imala oba certifikata, bez obzira je li sam to htjela ili ne. Mnogo sam naučila o djedu od vremena kada nas je napustio do danas. Moja baka nam je ispričala mnoge priče koje nije nikada nikome rekla, kao što je njegovo vrijeme provedeno u obalnoj straži tijekom 2. svjetskog rata na brodu na Sjevernom Atlantiku kojeg je pogodio torpedo japanske podmornice. Bio je jedan od rijetkih preživjelih. No, većina priča je o tome što se dešavalo na poslu. Nakon svake smjene dolazio je doma i pričao o svojoj obitelji o poslovima koje je radio, neki su bili teži, a neki lakši».

Aron W. "Smokey" Linn

A. W. "Smokey" Linn napisao je 'vatrogasnu molitvu' nakon što je bio pozvan u akciju spašavanja djece u gorućem stanu u zgradi. Vatrogasci su mogli vidjeti djecu na prozorima, ali ih nisu mogli spasiti zbog željeznih rešetki na prozorima koje je vlasnik stana dao ugraditi. Sve što su mogli učiniti je da pokušaju obuzdati vatru. Jednog jutra Smokey je sjedio u kuhinji vatrogasne postaje i pokušavao u riječi pretvoriti emocije koje su bile u njemu te večeri. Riječi 'Vatrogasne molitve' su molitve jednog čovjeka (čovjeka koji je bio više nego samo vatrogasac), svom Gospodinu i Spasitelju. Smokey je bio suprug, otac, djed i sin koji je znao koliko može biti neprocjenjiv i kratak život.

mnogi misle da je autor molitve nepoznat,
ali iza njenog nastanka stoji cijela priča osobe

Vatrogasna molitva je originalno objavljena u knjizi naziva „A Celebration of Poets“ izdane 1958.g. Zadnje izdanje knjige bilo je 1998.g. Želja obitelji je da sve zasluge za 'Vatrogasnu molitvu' idu autoru, A. W. Smokey Linnu.

(Izvor: texashillcountry.com)

Dan sjećanja na preminule vatrogasce

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo svete koje je Crkva proglasila, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim djelima ostvarili ideal kršćanskog života. Njihove su duše ušle u Kraljevstvo Božje nakon smrti opravši svoje krsne haljine bjelinom Jaganjčevom, ili krvlju poput sv. Florijana i njegovih drugova mučenika. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički molimo za svete i blažene, poznate i nepoznate...

Oltar sv. Florijana u mjestu Sankt Florian, istoimene crkve, blizu Ennsa

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenog, kada se sjećamo svojih dragih pokojnika. Prisjetimo se naših dragih vatrogasaca koji više nisu s nama... To je prilika da se zajednički molimo za sve njih, koji su svoj život trošili i izgarali poput svijeće, nesebično pomažući i služeći svima, vjerno obavljajući svoju službu.

Dan duša

Svelo lišće tiho pada,

otsvud magle sive,

a grobove svojih dragih

kite ruke žive.

Bogzna, da l' svakog druga

našeg kogod sjeća,

da l' na grob mu mrtvom stavlja

barem stručak cvijeća.

Možda nema nikog svoga

da ga se spomene,

možda na tom grobu njegvom

zadnja travka vene.

Sjetimo se druga svoga

barem ovog puta,

palimo mu svijeću sitnu

posred humka žuta.

Neka znade da je spomen

naša na njeg živa,

nek' mu bude srcu lakše

što pod zemljom sniva! . .

pjesnik vatrogastva Bogumil Toni 
(Iskre i plameni, 1933.g.)

"Sveti Florijane, moli za nas!"

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

I svjetlost vječna svijetlila njima!

Počivali u miru Božjem!

Amen.

Mjesto mučeništva sv. Florijana

Kod grada Linza u Austriji, nalazi se mali gradić Enns kroz koji prolazi istoimena rijeka Enns u koju je Florijan bačen sa kamenom oko vrata.

mjesto sa kojeg je Florijan
prema predaji bačen u rijeku

U Pasiji, spisu o njegovom mučeništvu, vidimo da vojnici koji su ga doveli upravitelju provincije na ispitivanje («oni ga pak uhvaćena dovedoše do upravitelja», br. 4) i koji su ga tukli na sudskom procesu po njegovoj zapovijedi («zapovjedio da ga se tuče palicama… vojnici ga pak počeše tući», br. 7), vidjevši njegov nepokolebljiv stav vjere, dozvolili su mu na mjestu smaknuća moliti se Bogu («Molio je pak vojnike koji su ga držali da mu dopuste da se moli Gospodinu», br. 8).

Uhićenje sv. Florijana, oko 1520.g., Albrecht Altdorfer
Njemački nacionalni muzej, Nürnberg

I nisu se usudili strmoglaviti ga sa s mosta («i molio je oko sat vremena tako da su oni koji su ga vodili imali strahopoštovanja i bojali se da ga dotaknu», br. 8). Dobio je sv. Florijan milost svete ure klanjanja okrenuvši se «prema istoku» (br. 8), odnosno prema Getsemanskom vrtu, gdje je njegov Gospodin probdio cijelu noć u molitvi, «šireći svoje ruke prema nebu» (br. 8), kao i njegov ljubljeni razapeti na križu. Florijan mu je svojim potpunim predanjem: «Gospodine Isuse Kriste, primi dušu moju» (br. 8), predao cijelog sebe, postajući time 'drugi Krist' (alter Christus), poput sv. Pavla kada je rekao: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist» (Gal 2, 20).

Mučeništvo sv. Florijana, oko 1530.g. Albrecht Altdorfer
(oko 1480. - 1538.) Galleria degli Uffizi u Firenci

Od divljenja vojnici ga se zbog toga nisu usudili ni dotaknuti, poput onih istih u Isusovom vrtu molitve i patnje, kada zbog snage Duha Svetoga «ustuknuše i popadaše na zemlju» (Iv 18, 6). Pasija nam daje do znanja, kako ga nisu vojnici strmoglavili s mosta, koji su radi toga dobili čak i prijekor, nego «neki dolazeći pun bijesa reče vojnicima: “Zašto stojite i ne izvršavate upraviteljevu zapovijed?” I to govoreći strmoglavi ga s mosta u rijeku» (br. 8).

Pad sv. Florijana s mosta, detalj freske
na stropu Stiftbasilik Sankt Florian, kod Ennsa

Vojnici, koji su praktički do nedavno bili s njime u istoj službi, nisu prema njemu gajili srdžbu i mržnju u sebi, nego su samo poslušno izvršavali svoje zapovijedi. Zbog toga su bili otvoreni duhu Božjem, poput satnika u evanđelju koji je Isusu rekao: «Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini» (Lk 7, 8), za razliku od srdžbe i bijesa koji nisu po Božjem zakonu, za koji, kako je satnik ustvrdio, vrijedi jednaki princip.

Vatrogasna molitva

Vatrogasna molitva

('Firefighter's Prayer')

Kada dužnost zove Bože, gdje

bijesni vatrena kob,

daj mi snage spasiti neki život

bez obzira na dob.

Pomozi mi zagrliti dijete prije nego

kasno bude,

ili spasiti stariju osobu od strašne

sudbe hude.

Učini me opreznim i čujnim,

za najslabiji zvuk,

a brzim i učinkovitim zaustaviti

vatreni huk.

Želim ispuniti svoj poziv i dati najbolje

od sebe,

čuvati svoje susjede i zaštititi

njihova dobra

od bijede.

A ako prema tvojoj volji trebam dati

život kao cijenu,

molim te blagoslovi svojom 

zaštitnom rukom

moju djecu i moju ženu.

Alvin William "Smokey" Linn,

(preveo: Nikola Turkalj)

Povijesni izvori o sv. Florijanu

U izlaganje o povijesnim izvorima o sv. Florijanu dotaknuli smo se članka "Razmišljanje o sv. Florijanu" od profesora dr. Ferdinand Resingera, rektora samostana sv. Florijana. Svatko tko istražuje ili govori o sv. Florijanu ima vezu s 1700. godišnjom tradicijom, jer je svako stoljeće (osobito na obljetnicu) davalo svoj sloj povijesti. On nije samo zanimljiva povijesna ličnost, nego je svjedočanstvo kršćana koji vjeruju (daleko iznad smrti) kroz dugu povijest štovanja, pa se na njegovu povijest treba gledati puno šire. Jednako kako je i Biblija nastala u jednoj određenoj kulturi i vremenu, tako i za bavljenje svecima moramo slušati povijesne činjenice i prenošenje istih u zajednici, odnosno čvrstu jezgru koja je sa više ili manje ljubavi umotana i vješto pletena u tkaninu pripovijedanja, koja u svojim djelovima nosi i karakter legendarnog. Za sv. Florijana možemo stvarno pokazati godinu smrti 304., ali on nema rodni list i nema pisanu smrtnu kaznu od početka svibnja. Za njega nemamo pisana sudska izvješća, već liturgijske i duhovne tekstove koji podučavaju i o povijesti, ako ih se ozbiljno shvaća u njihovom književnom karakteru. U književnoj tradiciji često dolazi do usavršavanja Florijanovog života, stvarajući potpunu biografsku skicu koja ide do povratka u djetinjstvo. Što je nešto manje opipljivo, to je više odjeveno u pobožna krila mašte. Odnosno, pobožno klanjanje proizvodi mnogo cvijeća koje govori puno o podrijetlu u određenom periodu, a jako malo o stvarnoj jezgri. O njegovoj smrti i štovanju prvi je izvjestio tekst Passio (u dvije verzije, duži i kraći) i Eulogium iz Jeronimovog martirologija; obje Passio su napisane krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, najstariji rukopis potječe iz 9. stoljeća. Tekst Pasije nije samo izvješće o događaju koji se je dogodio, on se preklapa s biblijskim citatima, tekstom molitvi i (osobito u drugom dijelu) čudotvornim izvješćem. Tu treba pribrojiti druge brojne kasnoantičke izvore u vrijeme pisanja Florijan Vita, posebno o progonu kršćana za vrijeme vladavine cara Dioklecijana, uvjete života u Podunavlju na kraju 3. stoljeća, dokaze i iskopavanja, posebno iz okruženja Enns. Za sv. Florijana ne znamo njegovu pozadinu života i dob koju je imao, a referenca na Cetium (St. Pölten) odakle dolazi vojnicima do Lauriacuma ne znači nužno, smatra profesor, da se ovaj grad mora prihvatiti kao njegovo prebivalište. Florijanova sudbina počinje susretom sa vojnicima na mostu i naknadnim uhićenjem, gdje se on odmah očituje kao kršćanin, a ne sa rođenjem. Profesor zaključuje da ne moramo znati sve pojedinosti o sv. Florijanu, jedino što je potrebno je da ozbiljno shvatimo njegovu vjeru, koja ide do mučeništva. Njegov se moto može opisati kao: Vjerujte u život - čak i pred smrću.

(Eulogij iz Jeronimovog martirologija, Bernski codex)