Tijek obnove kapele sv. Florijana u Klanjcu

Zavjetna kapela sv. Florijana izgrađena još 1742.g. na temeljima starije kapelice koja se prvi puta spominje 1690.g. zaštićeno je kulturno dobro RH i jedina posvećena sv. Florijanu u cijeloj Krapinsko zagorskoj županiji. Zbog nepovoljnih poratnih godina iza 1945. kapela je izgubila svoju funkciju, zaboravljena, devastirana i prepuštena polaganom propadanju.

kapela sv. Florijana u Klanjcu za vrijeme restauracije

Prvi ozbiljniji zahvat na obnovi započet je 1995. postavljanjem novog krovišta a od 2006. započeta je temeljita obnova uz stručni nadzor konzervatorskog odjela u Krapini. Usprkos brojnim poteškoćama kapela je statički potpuno sanirana te dovršena sva pročelja.

kapela poslije restauracije

Vanjski radovi na kapelici sv. Florijana

Višegodišnji program sanacije i obnove kapelice sv. Florijana završen je, čime je kapela dobila novo pročelje, čiji je izgled temeljen na konzervatorskim istraživanjima koje je provela konzervatorica Ksenija Petrić.

vanjsko uređenje zidova kapele

To je jednobrodna građevina s trostranim svetištem, dograđenom sakristijom uz južni zid i zvonikom ugrađenim u glavno pročelje. Izvršeni su radovi na građevinskoj sanaciji vanjskih zidova, uređenju poda u unutrašnjosti kapele, a najznačajniji dio je statička sanacija i popunjavanje pukotina na vanjskim zidovima.

statička sanacija

Program obnove proveo se u suradnji i uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH.

Od 2016. godine investitor ovih radova bila je Župa Navještenja BDM Klanjec, a razlog tome je Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Pravilnik o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske. Naime, na natječaj za dobivanje sredstava mogli su se prijaviti samo vlasnici kulturnih dobara, a to je u slučaju kapelice klanječka župa. No, Grad Klanjec i Kulturni centar Klanjec (koordinator ovih radova je Vitomir Zamuda) i dalje su nesebično pružali svu tehničku podršku realizaciji ovih radova koje je izvela Zajednička građevinska radnja Gašpar iz Polica.

Restauriranje unutrašnjosti u svetištu kapele

Unutrašnjost kapele je 1899.g. oslikao slovenski slikar Franjo Sikošek iz Brežica motivima svetaca u medaljonima, šablonskim dekoracijama i mramorizacijama. Ispod ovog oslika je tijekom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja 2009.g. otkriveno postojanje starijih zidnih slika.

pogled na svetište, stanje prije radova

pogled na svetište, stanje nakon radova

U jesen 2017.g. izvršena je 1. faza restauratorskih radova na zidnim slikama u kapeli. Radovi su obuhvatili uklanjanje ostataka naknadnih neadekvatnih slojeva žbuke i naliča, preventivnu konsolidaciju najugroženijih zona slikanog sloja i njegova nositelja, preventivno strapiranje krajnje raslojenih fragmenata mlađeg sloja zidnih slika, izradbu grafičke dokumentacije, te laboratorijsku analizu vrsta i količina soli u slikanom sloju i njegovu nositelju.

detalj zidnog oslika, stanje prije radova

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

U ljeto 2018.g. izvedena je 2. faza restauratorskih radova na zidnom osliku u svetištu kapele. Ovim su radovima obuhvaćeni završna konsolidacija slikanog sloja i njegova nositelja, reintegracija ariciatta i intonaca, čišćenje slikanog sloja, te slikarska reintegracija mlađeg sloja zidnih oslika u svetištu kapele.

detalj zidnog oslika, stanje prije radova

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

detalj zidnog oslika, stanje prije radova

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

Dok je za narednu (treću) fazu restauratorskih radova, koja se izvodi izvan prostora svetišta, predloženo da obuhvati desalinizaciju zona zahvaćenih povećanim koncentracijama soli, završnu konsolidaciju slikanog sloja i njegova nositelja, vraćanje preventivno strapiranih fragmenata mlađeg slikanog sloja na izvorne pozicije, čišćenje slikanog sloja, reintegraciju ariciatta i intonaca, slikarsku reintegraciju zidnih slika unutar sačuvane likovne kompozicije, te slikarsku rekonstrukciju većih nedostajućih površina zidnih oslika.

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

Restauratorske radove na zidnim slikama u kapeli sv. Florijana kod Klanjca izvodila je tvrtka Ars restauro d.o.o. iz Sinja pod nadzorom djelatnika Konzervatorskog odjela iz Krapine.

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

detalj zidnog oslika, stanje nakon radova

Uređenje prostora oko kapele sv. Florijana

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opće bolnice Zabok-Bračak pridružili su članovima DVD-a Klanjec u travnju 2016.g. akciji uređenja i čišćenja prostora oko kapele sv. Forijana, potaknuti predavanjem o povijesti i obnovi kapele. Vatrogasci su orezali sve suhe i suvišne grane na stablima koja okružuju Kalvariju uz kapelu, odstranili sve nisko raslinje, očistili postaje križnog puta od mahovine, premjestili i presložili staru ciglu i kamene ploče. 

uređivanje prostora Križnog puta

uređenje okoliša oko kapele

Svi sudionici oduševljeni su izgledom kapele i okolišem te izrazili zadovoljstvo i ponos što su i sami mogli nešto tome pridonijeti.

okupljeni oko kipa sv. Florijana 

Blagoslov i postavljanje kipa sv. Florijana

U nedjelju 1. svibnja 2016.g. blagoslovljen je kip sv. Florijana i postavljen u nišu na pročelju tornja kapele. Na žalost zbog kiše svečanost se nije mogla održati na otvorenom u prostoru kalvarije uz kapelu pa se cijeli program i sveta misa održala u klanječkoj crkvi koja je dosta velika da je mogla primiti oko 200 pristiglih vatrogasaca te nazočnih vjernika. Ešalonom vatrogasaca i zastavnim vodom zapovijedao Marijan Lovrenčić, vatrogasni zapovjednik VZKZŽ. Sveta misa započela je izvođenjem vatrogasne himne koju je izvela limena glazba DVD-A Špičkovina te pozdravnim riječima dobrodošlice koje je uputio prisutnim vatrogascima g. Ivica Hrbud, predsjednik VZG Klanjec. Sv. misu predvodio je provincijal franjevačke provincije iz Zagreba o. Ilija Vrdoljak koji je u propovijedi vrlo lijepo prikazao život i mučeničku smrt sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca te istaknuo da vatrogastvo spada u najplemenitiju ljudsku i kršćansku djelatnost. Na kraju mise blagoslovljen je kip sv. Florijana kojeg je poklonila VZKZŽ o čemu je nakon blagoslova govorio njen predsjednik Ivica Glas te zahvalio svim vatrogascima na dolasku i sudjelovanju. Svečanost u crkvi završila Lijepom našom, koju je također izvela limena glazba iz Špičkovine. Nakon mise, budući da je još uvijek kišilo uputila se delegacija i dio vatrogasaca do obnovljene kapele gdje je pomoću vatrogasne platforme iz Oroslavja blagoslovljeni kip svetog Florijana postavljen u nišu na tornju kapele.

postavljanje kipa sv. Florijana u nišu na pročelju kapele

Izvor: dvd Klanjec, Klanjec.hr, Ars-restauro

Kapela sv. Florijana u Florijanovcu - Klanjec

Kapela sv. Florijana, u Florijanovcu iznad Klanjca, zavjetna je kapela Klanjčana koji ovog sveca slave kao svoga zaštitnika.

oltarna slika sv. Florijana iz 1837.g.,
prikaz sveca iznad grada Klanjca u plamenu

Kapela se prvi put spominje prilikom kanonske vizitacije arhiđakona 1690. godine, u opisu pohoda iz 1691. Kapela je bila zidana i imala je boltu. Budući da je radi svoje malenosti u kapelu stalo tek nekoliko ljudi, sa svake strane imala je po jedan veliki prozor, kroz koji su ljudi sudjelovali na sv. misi. Oltar kapele bio je zidan, s drvenim retablom, a na sredini je kip sv. Florijana koji drži vrč vode. Misa se u kapeli služila na blagdan sv. Florijana i u osmini Tijelova, a za kapelu je brinuo Mihael Vogić.

zavjetna kapela Klanjčana iz 1742.g.
prije temeljite obnove

kapela s. Florijana poslije obnove

kipić sv. Florijana u niši tornja kapele

darovala Vatrogasna zajednica KZŽ
svibanj 2018.g.

Sadašnja kapela izgrađena je iz temelja 1742. godine. Jednobrodna kapela s trostranim svetištem ima zvonik ugrađen u glavno pročelje. Zvonik je otvoren arkadama u prizemlju, a gornji katovi zvonika manjim prozorima. S južne strane je dograđena sakristija, a nad ulazom u kapelu je manji drveni kor za zbor. Na koru su postojale i manje orgulje a svirala orgulja bila su ugrađena u ogradu kora. Unutrašnjost kapele prvotno je oličena bijelom bojom, a 1803.g. izveden je klasicističkim zidnim oslikom koji sadrži mramorizaciju, prikaze svetaca u medaljonima te šablonsku dekoraciju, što je otkriveno preciznim restauratorskim istraživanjem.

iza kapele se u pozadini vidi Križni put

Kapela je temeljito obnovljena 1899. kada je stariji oslik prekriven današnjim freskama slikara Sikošeka iz Brežica koje su danas u vrlo lošem stanju. Toranj kapele je također bez limenog krova, pokrit samo tankom betonskom dekom. Započeti su radovi na nužnoj sanaciji i restauratorskom istraživanju, kako bi se kapela mogla stručno i kvalitetno obnoviti.

unutrašnjost kapele sv. Florijana 

kip sv. Florijana F. Stuflessera

Godine 1933. slavila se 1900-ta godišnjica Isusove smrti na križu na Kalvariji, i na spomen te godišnjice građani Klanjca odlučili su podignuti Križni put na brdašcu kod kapele (lat. Via crucis ili Via Dolorosa), odnosno postaje na kojima se Isus, idući na Golgotu, zaustavljao kao trajno obilježje na tu svetu godinu.

Križni put sa razglednice 1935.g.

Za tu svrhu poklonio je Stjepan Iveković svoje zemljište koje se uzdiže od kapele sv. Florijana prema jugu. U župnom arhivu u Klanjcu čuva se darovnica Stjepana Ivekovića datirana 30. ožujak 1934. (A-III-Miscelanija). Interesantni su uvjeti pod kojima S. Iveković daruje zemljište. Tako u prvoj točki osim veličine i namjenu poklonjenog zemljišta spominje i zabranu: «da se na postajama Križnog puta urezuju čija imena». U drugoj točki dozvoljava se da rkt župa Klanjec održava na tom prostoru bez pitanja vlasnika sve svete obrede «ali za vrijeme crkvenih obreda nema nitko pravo na istom zemljištu postavljati šatore, stolove ili voditi bilo kakvu trgovinu bez sporazuma s vlasnikom». Nacrt za postaje križnog puta zamislio je i nacrtao fra Elektro Maruzzi, a stupove od cementa (betona) načinio je Marcel Novak. (Lib. Memor. II)

Križni put

Prva postaja križnog puta

Na oltaru Kalvarije, na vrhu brda, koji ujedno služi i kao XII. postaja križnog puta (Isusa razapinju na križ), podno križa stoji natpis koji govori o razlogu njezine izgradnje: 'U spomen 1900-te godišnjice smrti Isusa Krista Spasitelja svijeta podigoše ovaj križni put pobožni vjernici iz župe klanječke dobrovoljnim prinosima 1933 – 1935'.

XII. postaja križnog puta -
Isusa razapinju na križ

natpis na XII. postaji u spomen 1900-te godišnjce

(Izvor: klanjec.hr)

Vatrogasna diploma nekadašnjeg DVD-a 'Sveti Duh' u Zagrebu

Još je davno u starom Rimskom carstvu Marko Tulije Ciceron, rimski govornik, ustvrdio: „Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine“. Jedan od najvažnijih izvora za proučavanje povijesti svakako su povijesni dokumenti, koji zbog svoje originalnosti zaslužuju pozornost svakoga od nas, jer nam kao nijemi „svjedok vremena“ postaju ciceronovskim jezikom rečeno „glasnici starine“. Pred nama se nalazi 'Diploma' nekadašnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveti Duh u Zagrebu iz koje se puno toga može iščitati.

vatrogasna 'Diploma' DVD-a 'Sveti Duh'

Dobrovoljno vatrogasno društvo uzvišenog imena 'Sveti Duh', danas Črnomerec, osnovano je davne 1933. godine na području zapadnog dijela grada Zagreba na prostoru današnjeg Sv. Duha. Iako Črnomerec kao gradska četvrt u samoupravnom ustrojstvu Grada Zagreba obuhvaća u svojem imenu više gradskih naselja na obroncima Medvednice, tako i Sv. Duh kao takav jer se Zagreb širio, stoga današnji naziv sadržajno odgovara, ali iz vjerničke nostalgije možemo konstatirati kako je nekadašnji naziv bio i više nego interesantan. Svakako, vatrogasno društvo opravdava uzvišenost imena treće božanske osobe Presvetog Trojstva budući da vatrogastvo u svojoj biti ima pomaganje i služenje drugima u nevolji, analogno služenju božanskih osoba u samom Trojstvu. Časno zanimanje, zaslužuje i časno ime (lat. nomen est omen – 'ime je znak').

sv. Florijan na vatrogasnoj 'Diplomi'

Danas je Sv. Duh naziv za brdovitu ulicu na Črnomercu koja povezuje Ilicu i Lukšiće, a poznata je i po tome što se u njoj nalazi Klinička bolnica Sveti Duh i župa i svetište sv. Antuna Padovanskog, dok je u prošlosti bilo poznato i po dobro opremljenom i uvježbanom DVD-u Sveti Duh. Godine 1965. zbog urbanizacije Grada Zagreba odlučeno je da se na mjestu tadašnjeg vatrogasnog doma sagrade stambene zgrade, stoga je društvo „privremeno“ preseljeno u Ilicu 259, koje je i do danas ostalo sjedište Društva.

članska iskaznica DVD-a 'Sveti Duh'

Na vatrogasnoj 'Diplomi' sa lijeve strane možemo vidjeti župnu crkvu sv. Antuna čija gradnja je započela 1931. godine, dvije godine prije utemeljenja DVD-a, kada se slavila 700-ta obljetnica smrti Padovanskog Sveca. Gradnja crkve dovršena je 1934. godine, dok je župa osnovana 1. siječnja 1932.g. Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je blaženi Alojzije Stepinac. Interesantno je za primijetiti sa koliko je preciznosti na 'Diplomi' nacrtana vjerno crkva sa kapelicom Svetoga križa u sklopu svetišta.

crkva sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu

Hrvatska je u vrijeme podjeljivanja 'Diplome' potpadala pod državno uređenje Kraljevine Jugoslavije (1929. – 1941.) koji je pod svoju kontrolu stavio najbrojniju, najhumaniju i u narodu najpopularniju organizaciju – vatrogasna društva. Pod izlikom da pomaže i razvija vatrogastvo, Kraljevina Jugoslavija donosi Zakon o organizaciji vatrogastva, koji stupa na snagu 15. srpnja 1933. godine, a s kojim su vatrogasne organizacije iako dobile svoj pravni status, ograničene su im slobode i inicijative. Cjelokupno vatrogastvo bilo je podčinjeno vrhovnom predstavniku i vođi Vatrogasnom savezu u Beogradu, te stavljeno pod nadležnost Ministarstva za tjelesni odgoj naroda, dok je kao pokrovitelj nametnuti kraljević Tomislav. Dobrovoljna vatrogasna društva mijenjaju ime u četa. U međuvremenu i Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica mijenja ime u Vatrogasna zajednica Savske banovine; ali koja se nije mogla pomiriti sa novonastalom situacijom, te je na svojoj skupštini 1936.g. zahtijevala povratak imena društvo umjesto čete, uz zaključak da hrvatsko vatrogastvo, kao sastavni dio hrvatskog naroda, ulazi u borbu za oživotvorenje narodne slobode. Donosi se i zaključak da se u vježbovniku svi nazivi i zapovijedi mijenjaju na hrvatski jezik, da se na odore vrati hrvatski grb, te da na vatrogasnom barjaku na jednoj strani bude slika Sv. Florijana, a na drugoj vatrogasni znak s imenom društva. Kako vidimo na 'Diplomi Sv. Duha' nalazi se natpis: 'Dobrovoljno vatrogasno društvo' (ne četa!) sa hrvatskim grbom i vatrogasnim pozdravom: 'Pomoz Bog!', dok je na desnoj strani prikazan sv. Florijan kako gasi vatru zgrade u plamenu. U slikovitom prikazu je snažno izraženo i vatrogasno geslo: 'Vatru gasi, brata spasi!', pri čemu se bratom smatra svaki bližnji tko je potrebit pomoći (vatrogasac spašava djevojku).

model kacige toga vremena prikazan je na grbu Kraljevine Jugoslavije

U povodu šezdesete obljetnice Zajednice otkriva se 1937.g. spomenik ocu vatrogastva Gjuri Deželiću u Zagrebu, a na vatrogasnom skupu u prisutnosti 17 000 vatrogasaca donosi se rezolucija od strane Vatrogasne zajednice Savske banovine u kojoj se traži raskid Zajednice sa Vatrogasnim savezom Kraljevine Jugoslavije, te skidanje vatrogasnih odora Kraljevine. Na 'Diplomi' su vatrogasci prikazani u vatrogasnim odorama i kacigama Kraljevine Jugoslavije.

vatrogasna četa u odori Kraljevine Jugoslavije,
 Borongaj, 1933.g.

Zanimljivo je na 'Diplomi' za primijetiti vatrogasnu opremu sa kojom raspolažu vatrogasci toga vremena: auto-ljestvu, motornu pumpu, stare bakrene mlaznice, mehaničke dvostruke klizne ljestve, ljestve kukače, cijevi namotane na vitlo, kacige sa štitnikom za vrat, penjačko uže preko ramena, opasač sa vatrogasnom sjekirom…, koja stvarno pokazuje dobru opremljenost društva, a kako vidimo po intervenciji gašenja i njihovu brojnost te osposobljenost.

Mehaničke drvene klizne ljestve u dva dijela koja se mogu produžiti, bile su opremljene upravljačkim kotačem, kočnicom kotača, opružnim ležajem i uređajem za niveliranje; te su obično bile duge 10 do 15 metara. Na slici ih nalazimo rastegnute i naslonjene na zapaljenu zgradu sa trojicom vatrogasaca koji ih poslužuju, a također i polegnute na kamion (auto-ljestva) za prijevoz, čije kotače možemo vidjeti iza kamiona. Najpoznatije mehaničke klizne ljestve bile su Magirus tip E00 od 10 m i tip 10C od 15 m, tvrtke koja je još 1866. godine počela proizvoditi vatrogasna vozila noseći reputaciju visokih tehničkih standarda, osobito izumivši okretne ljestve – Magirus Leiter, ugrađene na podvozju kamiona legendarnog modela iz 1924.g., poznatijeg kao Magirus DL 24. Ugradbom u podvozje dobilo se brže stavljanje ljestvi u funkciju jer se nisu morale skidati sa kamiona na čije podvozje su bile samo naslonjene i koji je služio samo za njihov prijevoz. Iako su na 'Diplomi' prikazane ljestve na kamionu prije Magirusovog modela DL 24 to je svakako bilo za ono vrijeme vrlo napredno.

Magirus mehaničke klizne ljestve

slični model vatrogasne auto-ljestve kao na 'Diplomi', Njemački vatrogasci

prijevoz mehaničkih kliznih ljestvi, Njemački vatrogasci

vatrogasna pumpa sa plosnatim spremnikom, kakva je na 'Diplomi'

staro vatrogasno crijevo

Kao dokaz dobre opremljenosti dobrovoljnog društva Sveti Duh nalazimo i podatak da je grad Zagreb za gradsku stražu u Savskoj cesti, koja je bila prva Stalna vatrogasna profesionalna momčad, 1919.g. nabavio dvije autoštrcaljke marke „Steyer“ i jedne ljestve tipa „Magirus“. Dakle, iste takve.

Profesionalni vatrogasci s opremom. Zagreb, 1922.g.

Godina 1929. bila je prekretnica u bržem razvoju Gradske vatrogasne straže i vatrogastva grada Zagreba, time što se posve odvojila od Zagrebačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva, postavši radna jedinica gradskog poglavarstva. U to vrijeme bilo je zabilježeno da se u spremištu u Savskoj cesti nalazio jedan momčadski automobil bez štrcaljke, jedne automehaničke ljestve dužine 30 metara, dvije motorne štrcaljke, jedan auto-rezervoar za vodu zapremine 3500 litara i jedan prijevozni agregat. Dakle, ništa više od Svetog Duha. Pet punih godina trebalo je da se situacija popravi i da se stvori kvalitetna gradska profesionalna straža, nabavkom novih strojeva, pribora i opreme, adaptacijom garaža i nastambi, i povećanjem broja ljudstva, što je utrlo put današnjem profesionalizmu. Svakako, i dobrovoljno vatrogasno društvo Sveti Duh, danas Črnomerec, je uveliko doprinijelo tome.

Magirus DL 24, 1924.g. sa ugrađenom ljestvom