Prva zastava Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega iz 1875.g.

Prva zastava Dobrovoljnog vatrogasnog društva grada Požege dar je 'Građanske konjičke čete', koja se do osnivanja Vatrogasnog društva 1874. godine bavila protupožarnom zaštitom i drugim poslovima vatrogastva u sklopu uprave grada. 'Građanska četa' imala je dužnost štititi grad, te čuvati mir, red i sigurnost u gradu. Članovi su držali i noćne straže po gradu zbog krađa, ali i općeg održavanja noćnog reda. Sudjelovali su i u prevenciji, opažanju i gašenju požara. Bili su i okosnica svih važnijih županijskih i gradskih institucija, te vojnih ustroja.

Sv. Florijan na zastavi 'Građanske konjičke čete'

U Požegi članovi Građanske čete dijelili su se na konjanike i pješake, i tijekom 18. i 19. stoljeća u gradu su sprovodili red i mir, obučeni u specifične plave odore, naoružani sabljama i puškama. Potpisivanjem Austrijsko-Ugarske nagodbe iz 1866. godine, došlo je do osnivanja zajedničke vojske austrougarskih država, kao i do osnivanja austrijskog, ugarskog i hrvatsko-slavonskog Domobranstva 1867., pa su civilne policije počele slabiti, i većina ih je uskoro prestala sa radom, ili su ukinute silom zakona. Požeška Građanska četa "opstala" je do 1873. godine, uglavnom djelujući paradno.

pripadnik 'Građanske konjičke čete'

Povjesničar Julije Kempf (tajnik vatrogasnog društva, pisac povijesnih djela, učitelj i kasnije gradonačelnik Požege koji je povodom 30. obljetnice DVD-a 1905. g. napisao društvenu 'Spomenicu') u svojoj monografiji 'Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i Požeške županije' piše o Građanskoj četi: „Među gradskim društvima ili zadrugama u davnijoj prošlosti grada Požege zaslužuje osobitu pažnju 'Građanska četa'. Građanskoj četi ('Phalanga civica', 'Militia civica', 'Purgarska kumpagnia') pada osnutak u XVIII. vijek, jer je u gradu Požegi postojala već 1800., a možda i prije. Sastojala se od samih građana, koji su se dijelili na konjanike ili katane (Equestres) i pješake (Pedestres). Imađahu i svoje osobito odijelo ili uniformu na vojničku. Nošahu puške i sablje. (...)“.

U 'Građansku četu' primani su samo pošteni, viđeni i pouzdani građani, a zbog praktičnosti (jer su bili dužni šivati odore i izrađivati obuću), u sastavu su prednjačili posebice krojači i postolari. Članovi 'Građanske čete' bili su, zbog svojih troškova vezanih uz djelovanje oslobođeni plaćanja drumarine i maltarine (Spisi Gradskog arhiva iz 1840. godine), te su zbog svojih noćnih straža bili oslobođeni obveze od rada noću. Zna se da su svi članovi polagali prisegu, ali zbog dokumenata izgubljenih u požaru 1842.g., ne postoji pisani dokaz prisege 'Građanske čete', osim 'Uredbe za purgarske kumpagnie' (potvrđene u skupštini 13. svibnja 1840.) koja je vrijedila za sve gradove u kojima su djelovale slične postrojbe. Kao svaka vojna postrojba tako i 'Građanska četa' ima zapovjednike (kapetane), ali za razliku od ostalih vojnih struktura ima i Skupštinu 'Građanske čete' što je pouzdan dokaz o svjetovnosti same postrojbe, kao i vrlo naprednom i demokratskom ustroju. Vojni se poredak i časnički čin štovao i u društvu, te je bio vrlo cijenjen tako da su časnici uživali vrlo velik ugled u gradu. Gledalo se da se za časnike biraju najčasniji, najvrjedniji i najaktivniji članovi čete. Kempf o ovome piše slijedeće: „Oko godine 1820. bio je kapetanom pješaka krojač Ivan Mekušar, a oko 1830. krojač Ivan Virag, poslije (1840.) krojač Đuro Balog, užar Ig. Riffer, (1850.), krojač Imbro Balog (1860.) Dne 13. svibnja 1840. godine bila je skupština konjaničke i pješačke čete (Compagniae civicae tam equestrisuam pedestris cathegoriae). Predsjednik bijaše gradski sudac i kapetan Franjo Lukinović, a valjalo je izabrati i časnike, što je i izvršeno. Za kapetana konjanika ('Magister equitum') izabraše Dragutina Lobea, a kapetana pješaka Đuru Baloga.“

Prikaz Požege iz 1880. godine

U vremenu od 1848. do 1850. godine pripadnici konjaničke čete, kao i dio pješaka čine okosnicu 'Građanske narodne straže' osnovane u Požeškoj županiji 1848. kao pokušaj stvaranja hrvatske vojske pod patronatom bana Jelačića na lokalnoj razini. Nakon njezinog raspuštanja 1850. godine, pripadnici 'Građanske čete' vratili su se svojim dužnostima.

Prvo Vatrogasno spremište Dobrovoljnog
vatrogasnog društva Požega iz 1884. godine

'Građanska četa' aktivno djeluje do 1871. godine, a pasivno još dvije godine, odnosno do 1873., kada je raspuštena. Svrha 'Građanske čete' u posljednjih nekoliko godina njena postojanja sastojala se od čisto paradne uloge pri svečanostima, obredima i dočecima uglednika kada su svojim elegantnim i živopisnim odorama, te samom pojavom i pucanjem uveličavali spomenute događaje. Prestali su djelovati odlukom Gradskog poglavarstva, 31. srpnja 1873. godine.

časnici DVD-a Požega

Julije Kempf potrudio se zabilježiti i imena posljednje garniture časnika, pa navodi:

„Evo imena posljednjih časnika pješačke čete od godine 1873.: Satnik Ante Trnačić, natporučnik Ivan Sadil, potporučnici Franjo Marinović i Ivan Kojkić, stražmeštri Ivan Klobučar i Mato Kepić, vodnici Franjo Vahtarić, Pavo Petrić i Josip Wolf, desetnici Lovro Farbašić, Karlo Grunwald, Josip Vidaković, Ivan Ferković, Đuro Andraški, Josip Keverin i Ivan Tancoš. Svih pješaka bijaše te godine 61. (...)“.

Julije Kempf

Svaka od sastavnica 'Građanske čete' imala je pravo na svoju zastavu. Konjanička je zastava bila plava u obliku lastina repa (oblik koji je i inače prevladavao u konjaničkim jedinicama). Na svom reversu imala je lik sv. Florijana (oslikana svila sa kratkim resama) dok je na aversu bio grb grada Požege koji sa strana obavijaju (plava slijeva i crvena zdesna) trake koje se spiralno uzdižu do petozube krune na vrhu. Na plavom svilenkastom damastu zastave ističu se rukom vezeni detalji (mjesec, zvijezde i cvijeće; te obod zastave). Autor ovih slika (prema J. Kempfu) je poznati hrvatski slikar Ferdo Kikerec, koje je kao aplikacije na platnu zastave, dao izraditi o svom trošku požeški trgovac Đoko Ilić. Posljednjih je 9 članova konjaničke čete sa satnikom Dragutinom Lobeom pod vodstvom, svoju još nedovršenu zastavu 11. travnja 1875. godine predalo dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Posveta zastave učinjena je 3. srpnja 1875.g. uz prigodni ceremonijal, u župnoj crkvi sv. Terezije. Blagoslov zastave obavio je požeški župnik i opat Ivan Thaller, a kuma zastavi bila je grofica Ljudevita Janković, supruga bivšeg velikog župana i dobrotvora Julija Jankovića. No, zbog spriječenosti, u crkvi ju je zamijenila Marija pl. Kraljević, supruga požeškog župana Miroslava pl. Kraljevića.

Vatrogasno spremište Dobrovoljnog vatrogasnog društva
Požega iz 1884. godine, pored zgrade Gimnazije

O posveti zastave građanstvo je obaviješteno prigodnim tiskanim programom koji je nosio naslov: „Program svetčanostnih prigodom posvećenja zastave požeškog Dobrovoljnog vatrogasnog društva“. Posveti su bili nazočni i predstavnici Dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Nove Gradiške i Slavonskog Broda.

proslava 50 god. Vatrogasnog društva Požega 1924.g.

Za jačanje društvenih aktivnosti 'zabijanjem' srebrnih čavala u dršku zastave građanstvo je davalo priloge, a prihodom od večernjeg koncerta pod ravnanjem Vilima Justa, glazbenika i aktivista Društva, osnovana je zaklada za požarom nastradale aktivne članove.

Na zastavi se na prednjoj i stražnjoj strani nalaze se zanimljivi motivi vezani uz vatrogastvo i grad Požegu. Na svilenoj podlozi plave boje, s obje strane, izvezeni su svilom cvijetni motivi uokvireni stiliziranim viticama. Na donjem kraju zastava je trokutasto usječena do trećine dužine a rubovi su ukrašeni svilenim resama.

današnji grb grada Požege

Na prednjoj strani (aversu) zastavu krasi uljana slika sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, u odori rimskog vojnika. Slika ovalnog oblika ukrašena je svilenim vezom a oko nje izvezeno je jedanaest zvijezda te mjesec u gornjem desnom kutu.

Prva zastava DVD-a Požega iz 1875.g.
dar 'Građanske konjičke čete'

Na stražnjoj strani (reversu) nalaze se grb grada Požege. Likovno rješenje i grba grada Požege koristi se od početaka 18. stoljeća, a službeno od 1. rujna 1765. godine, kada je Požega dobila status slobodnog i kraljevskog grada. Na ovalnoj plohi, s lijeve i desne strane likovi su dvaju orlova, simbolu dvodijelne kraljevine Austrije i Mađarske. Na gornjem kraju je kruna, a ispod nje plava pozadina neba na kojem se nalazi antropomorfno sunce, orao raširenih krila te polumjesec i zvijezda. U donjem dijelu nalaze se zidine s tri kule, od kojih je središnja s otvorenim vratima. Po raspuštanju 'Građanske čete' konjanici predaju svoju zastavu novoosnovanom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu grada Požege, što je bilo i za očekivati jer su raspuštanjem 'Građanske čete' mnogi nastavili svoj rad kao pripadnici vatrogastva.

stražnja strana

Zastava Građanske pješačke čete bila je pravokutna sa crvenom svilenom podlogom sa vezenim uresima (mjesec, zvijezde, vijenac) . Na svom aversu ima u zlatnom okviru grb grada Požege (zanimljivost je da kule na grbu nisu četvrtaste nego okrugle), dok su na reversu likovi sv. Florijana i sv. Roka. Zastava i slike su uokolo ukrašene zlatnim resama.

zastava 'Građanske pješačke čete' sa sv. Florijanom

I današnji grb grada Požege slijedi tradiciju grba iz 18. stoljeća te nosi slične karakteristike. Aktualni grb grada Požege sastoji se od plavog štita obrubljenog barokno ukrašenim okvirom a u polju se nalaze zidine s tri kule iznad kojih je zlatni orao raširenih krila, između srebrnih polumjeseca i šesterokrake zvijezde. Na vrhu, iznad orla, je zlatno sunce sa zrakama. Središnja kula je s otvorenim gradskim vratima.

stražnja strana

Zastava DVD-a Požega bila je u službenoj upotrebi od 1875. do 1945. godine. Vjerojatno zbog neprikladnih i anakronih simbola za doba socijalizma, sv. Florijana i krune, zastava je stavljena izvan upotrebe te je pohranjena u muzej grada Požege.

današnji Vatrogasni dom DVD-a Požega

Tek 2. svibnja, 1953. godine, na Dan vatrogastva, na svečan način požeškim vatrogascima uručena je nova zastava sa socijalističkim obilježjima. Iznad grba Socijalističke Republike Hrvatske ispisano je Dobrovoljno vatrogasno društvo, a ispod grba Slavonska Požega.

Uspostavom samostalne Republike Hrvatske, 1991. godine, izvan upotrebe stavljena je pak zastava iz 1953. godine, a restaurirana je stara zastava iz 1875. Prigodom 120. obljetnice DVD Požega, 1995. godine posvećena je nova zastava Društva.

današnja zastava DVD-a Požega

Sv. Florijan u niši kuće Dositijeve ulice u Somboru (Сомбор, Srbija)

U gradu Somboru u Bačkoj (Град Сомбор), u Vojvodini (Srbija), se osim sadašnjeg spomenika u Batinskoj ulici, o čemu smo već ranije pisali, nekada nalazio još jedan kip sv. Florijana. Na fasadi stare jednokatnice s kraja 18. stoljeća, na uglu Pašine (danas Dositijeve) ulice i Trga Sv. Trojstva, u prošlosti bio je postavljen kipić Sv. Florijana u niši na zidu.

Sv. Florijan u niši na zidu

Nekadašnji somborski Pašin sokak, koji od 1920. g. nosi naziv Dositeja Obradovića, jedna je od najstarijih ulica stare gradske jezgre u Somboru. Protezala se od Trga Sv. Trojstva do južnih gradskih zidina (kasnije Venca Stepe Stepanovića) i pouzdano je postojala još u vrijeme turske uprave gradom. Prema predaji, u ulici se u 17. stoljeću, za vrijeme turske uprave, nalazila pašina rezidencija.

Pašin sokak na crtežu Sombora iz 1698. god.

Skoro je sigurno da se upravo na to zdanje odnosi zapis turskog putopisca Evlije Čelebija, koji je 1665. g. posjetio Sombor: „Od svih dvoraca ističe se kao najbolji i najljepši dvorac (saraj) Beri-paše. To je pravi rajski vrt Irem. Tu sam boravio jednu sedmicu i provodio se onako kako sam ja od srca želio, vodeći srdačne prijateljske razgovore“. Točno naspram Pašine ulice, preko velikog opkopa utvrde, sve dok kraja 19. stoljeća, nalazio se jedan od nekoliko drvenih mostića.

Pašin sokak (uokviren plavom bojom) na karti
Sombora s početka osamdesetih godina 18. stoljeća

U ovoj zgradi je još 1819. g. otvorena druga somborska ljekarnica „Kod Svetog Trojstva“. Kuća je tokom većeg dijela 19. stoljeća bila u vlasništvu imućne somborske njemačke obitelji Peidelhauser.

Barokna jednokatnica obitelji Peidelhauser
(desno) na početku Pašinog sokaka
(fotografija iz prvog desetljeća 20. stoljeća)

Od 1894. g. ovo zdanje bilo je u posjedu obitelji Tarcai. Pored ovog zdanja, ljekarnik Ištvan Tarcai je 1905. g. podigao u stilu secesije veliko parno kupalište „Hungarija“, koje će, kao Gradsko kupalište, raditi sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. 1911. g. od njih je kuću kupio Stevan Mihajlović, da bi 1916. g. kupio somborski odvjetnik dr. Jovan Joca Lalošević.

Parna kupelj “Hunagarija” oko 1910. god
(druga zgrada na lijevoj strani Pašinog sokaka) 

Dr. Jovan Joca Lalošević bio je odvjetnik, političar i javni djelatnik. Rođen je u uglednoj i veoma imućnoj obitelji. U Somboru je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je istaknuti kulturni radnik, između ostalog, osnivač je (1892.g.) i prvi zborovođa Srpskog građanskog pjevačkog društva u Somboru.

Dr. Jovan Joca Lalošević prvi predsjednik
narodne uprave Vojvodine 1918.g.

Osnova ove višestruko prepravljane jednokatnice u obliku je obrnutog slova L. Kuća je ranije imala samo drvenu konstrukciju, bez ijednog metalnog djela. U sredini pročelja, koje gleda na trg, nalazio se balkon kojeg su držale tri konzole. Na katu oba krila bilo je po pet pravokutnih prozora. Pored prvog prozora, na krilu iz Pašine ulice, u omanjoj polukružnoj niši bila je postavljena drvena skulptura svetog Florijana, vatrogasnog patrona i zaštitnika od požara.

Ugao Dositijeve (Pašine) ulice i Trga Sv. Trojstva danas

prazna niša na zidu

U prizemlju pročelja ove zgrade bila su tri pravokutna izloga i velika, širokim lukom postavljena kapija, a ulazak u hodnik bio je bačvasto postavljen. U prizemlju krila iz Pašine ulice nalazio se samo jedan izlog (ili vrata) sa tri prozora.

Kuća Laloševića (ranije Peidelhausera, kasnije
Tarcaija) na Trgu Sv. Trojstva,
početkom 20. stoljeća

Osim apoteke, uoči Prvog svjetskog rata, u ovoj kući se nalazila Bačka agrarna banka, kao i radnja sa začinima, vinima, čajem, rumom, delikatesama i bojom, čiji je vlasnik bio Đorđe Grgurov. Od 1989. g. u ovom zdanju nalazi se somborska 'Škola za osnovno obrazovanje odraslih' (nasuprot gimnazije).

Zgrada gimnazije i početak Pašinog sokaka oko 1900. god.

Od 1948. g. kuća Laloševića ima status zaštićenog spomenika kulture, a od 1991.g. i status kulturnog dobra od velikog značaja. Krajem 2018. godine, o 100-godišnjici pripojenja Vojvodine Srbiji, na kući je postavljena spomen-ploča dr. Jovanu Joci Laloševiću.

Kuća u vrijeme kada je pripadala obitelji Tarcai
(oko 1903. god.)

Skulptura sv. Florijana bila je drvena i prikazivala je sveca kako polijeva vodom iz vrča na zapaljenu kuću. Prije nekoliko godina skulptura je skinuta i prenesena u Gradski muzej; ali, na žalost, nije načinjena njena replika na mjestu gdje se izvorno nalazila statua, vjerojatno, i duže od dva stoljeća.

kip sv. Florijana u somborskom Gradskom muzeju 

Priča o keramičkom kipiću sv. Florijana

Priča se kako je neki seoski župnik donio za vrijeme propovijedi i postavio na ambon keramičku figuricu koju je našao neoštećenu u podnožju niše razrušenog zida starinske kuće na zgarištu iz koje je ispala zbog požara; sve drugo je izgorjelo. Svoju propovijed započeo je pitanjem: Zna li tko zašto je ta figurica jedina ostala neoštećena u požaru? Gotovo jednoglasno začuo se u crkvi odgovor: to je sv. Florijan, zaštitnik od požara. Svećenik je na trenutak šutke stajao, klimnuo glavom u znak odobravanja prisjećajući se priče o mučeništvu sv. Florijana i njegovih riječi: «Zapali oganj i u ime Boga moga popet ću se na nj», a onda je odgovorio: Zato što je taj kipić već jedanput prošao svoju kušnju… prošao je kroz vatru.

keramički kipić sv. Florijana

I zaista, glina se u svojem tehnološkom procesu peče na temperaturi višoj od 1000 °C kako bi postala čvrsta i nepropusna. Zbog toga vatra je nije mogla slomiti, nije joj mogla ništa.

glina prije pečenja u vatri

Vatrogastvo je zvanje koje traži neslomljivost i odvažnost. Povezano je sa velikim zahtjevima, te se prolazi kroz različite nedaće i kušnje. Traži se stalno prolaženje kroz fizičke i duševne vatre, stoga traži cjelovitost čovjeka na razini kako tijela, tako i duše i duha. Ne svrstavaju ankete sasvim slučajno vatrogasno zvanje u jedno od najstresnijih zanimanja uopće. Ali za ljude odlučne i neslomljive u duhu ono ne predstavlja nikakve probleme, nego samo nove izazove, kako nas i Sveto pismo uči: «Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka» (Jak 1, 2-4).

peć za pečenje keramike

Biti u službi drugima je poslanje samo onih koji su otkrili ideale jače od vlastitog života. Možda se ni u jednom drugom zvanju ne očituju toliko snažno riječi Isusa Krista kao u ovom: dati život za druge. Ulaziti u ruševne kuće, podrume, rudnike, požarišta, u nepoznato…i biti u svakom trenu i pri svakom ulasku spreman dati svoj život samo da bi se drugi spasio. To su veliki ideali koji nam se stavljaju na teret, i sa kojima se teško po ljudskom možemo nositi. Nosimo veliko blago velikih ideala, kako kaže sv. Pavao, «u glinenim posudama».

Ali, ta ista glina u 'rukama lončarevim', odnosno u rukama Božjim, koju je On oblikovao, i ispekao u visokoj peći, postaje čvrsta i neporozna, otporna na vatru i nepropusna na vodu. U svim vatrogasnim intervencijama, prolazeći kroz vatru, i gazeći po vodi, postajemo heroji, poput sv. Florijana suobličeni Isusu Kristu, sposobni preuzeti njegov Križ, spašavajući druge. Kako nastavlja dalje sv. Pavao, «imamo veliko blago u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas» (2 Kor 4, 7).

Kada se susretnemo sa bližnjim u nevolji, uzdajući se u pomoć Božju, sve sumnje i strahovi padaju sa vodom i nestaju pod vatrogasnim čizmama. Tada postajemo jači od vatre, i tada nam vatra nauditi neće. Kako je Bog već davno prije obećao preko riječi proroka Izaije, koje su postale geslo vatrogasne službe: «Ideš li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, neće te potopiti, ideš li kroz oganj, nećeš izgorjeti, neće te plamen opaliti» (Iz 43, 2). I zaista, vatra nas ne može više slomiti, ne može nam učiniti ništa.

sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca

Izvor: N. Turkalj, Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac, Redak, Split 2018.g., str. 11.

Keramički kip izradio: Boris Smičiklas

Sv. Florijan svetac ekumenskog i međureligijskog dijaloga

Državno udruženje dimnjačara Poljske i predstavnici različitih vjeroispovijesti – pravoslavne, katoličke i islamske, sudjelovali su u kampanji koja je ljude nastojala educirati kako izbjeći trovanje ugljičnim monoksidom, i to pomoću slika sv. Florijana, koje su dijeljene prilikom pastoralnih posjeta xsvećenika obiteljskim kućama.

Grijanje u zimskom periodu predstavlja potencijalno vrlo veliku opasnost jer sa sobom može donijeti i neželjenog gosta - ugljični monoksid. Iako, i u ljetnim mjesecima postoji rizik od ovog "tihog ubojice", kako ga još zovu, jer unatoč izloženostima pri kojima znakovi trovanja ugljičnim monoksidom mogu biti vrlo suptilni, radi se o situaciji u kojoj je bitno ugrožen život, uzrokujući nepovratno oštećenje središnjeg živčanog sustava, koronarnu insuficijenciju, srčani udar ili neposrednu smrt.

Ne dopustite da vas ugljični monoksid otruje

Riječ je o plinu bez boje, okusa i mirisa, koji ne iritira sluznicu i kožu, približno iste gustoće je kao i zrak, što ga praktički čini nezamjetljivim dok ne postane prekasno. Ugljični monoksid nastaje kao produkt izgaranja tvari koje sadrže ugljik bez dovoljne količine kisika u zraku, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima, kod plinskih pećnica i plinskih bojlera.

Osim toga, njime obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalimo auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga ostavimo raditi kako bi se motor zagrijao.

Da bi naše tijelo moglo pravilno funkcionirati, neophodno mu je potreban kisik koji se, nakon što ga u zraku udahnemo, veže za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih stanica u organizmu. Ugljični monoksid i kisik veliki su rivali što se tiče vezanja za hemoglobin, a u toj priči najveći je problem što ugljični monoksid ima 150 do 300 puta veću sklonost prema hemoglobinu od kisika. To znači u praksi da će i manja koncentracija ugljičnog monoksida u zraku "istisnuti" kisik iz krvotoka, što će rezultirati kliničkom slikom gušenja. Kada se ugljični monoksid veže za molekulu hemoglobina nastaje spoj koji se zove 'karboksihemoglobin', koji je izrazito crvene boje. Upravo zahvaljujući toj činjenici ljudi koji su umrli od otrovanja ugljičnim monoksidom ne izgledaju cijanotično (modro) kao većina žrtava gušenja, već u velikom broju slučajeva izgledaju normalne, ružičaste boje.

Osim za hemoglobin, ugljični monoksid se veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljični monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana, bez mogućnosti bijega iz te situacije. Prilikom ulaska vatrogasaca u zatvorene prostore kako bi se pomoglo unesrećenima ne smije se olako previdjeti mogućnost trovanja ugljičnim monoksidom, stoga je potrebno uvijek prilikom intervencije u zatvorene prostore ulaziti sa maskama i izolacionim aparatima.

Tijekom sezone grijanja u jesensko-zimskom razdoblju, u kućama u kojima su uređaji za grijanje, dimnjaci i ventilacijski kanali začepljeni ili neispravni, rizik od smrtonosnog trovanja ugljičnim monoksidom raste. Neispravna ventilacija sprječava pravilnu cirkulaciju zraka, odnosno razmjenu zagađenog zraka za svježi, što uzrokuje nakupljanje ugljičnog monoksida u prostorijama.

Društvena kampanja – 'Sveti Florijan će vam dati znak'

Iz razloga što taj "tihi ubojica" ne gleda na religiju ili društveni status ljudi, te budući da u Poljskoj trovanje ugljičnim monoksidom svake godine ubije gotovo 100 ljudi, a još dodatnih 2.000 bude hospitalizirano uslijed trovanja, agencija 'Grey Group Poland' u saradnji s udruženjem dimnjačara 'Krajowa Izba Kominiarzy' osmislila je 2019.g. društvenu kampanju „Znak Svetog Florijana“ (Święty Florian da Ci znak) za rješavanje ovog pitanja u toj zemlji.

slika sv. Florijana

Kampanja „Znak Svetog Florijana“ u svojoj je biti priča u kojoj su različite religije udružile snage kako bi spasile živote mnogih ljudi. Sliku je posebno za potrebe kampanje majstorski naslikala slikarica ikona Tamara Penwell koristeći tradicionalne tehnike jajčane tempere na drvu.

slikarica ikona Tamara Penwell

Budući da je Poljska vjerska zemlja s jakom tradicijom pastoralnih posjeta, pri čemu je uobičajeno da svećenici tijekom pastoralnog posjeta daruju božićne kalendare i sličice svetaca, 2019.godine svećenici su odlučili umjesto sličica i kalendara podijeliti slike sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i dimnjačara, na kojima su se nalazile upute kako se može provjeravati ventilacijski sistem u kućanstvima na vrlo jednostavan i pouzdan način.

Kratka uputa na stražnjoj strani nalagala je jednostavan test 'Sveti Florijan će vam dati znak', koji omogućuje svakom ukućanu provjeriti učinkovitost cirkulacije zraka bez specijaliziranih alata, temeljenom na zakonima fizike.

Pročitajte znakove iz sv. Florijana

Ideja je jednostavna: sliku s likom sv. Florijana treba prisloniti na svaki ventilacijski otvor u kući. Ako se slika zalijepi, to znači da je cirkulacija zraka učinkovita. Ako padne - to je "znak od sv. Florijana” kako ventilacija ne radi ispravno. U tom slučaju potrebno je otvoriti prozor i zatražiti čišćenje dimnjaka. Iako se svaki list papira može učinkovito koristiti za obavljanje testa, slika s likom sv. Florijana bila je samo poticaj kako bi se pobudio veći interes za postojeći problem. U kampanji koja je trajala više od 14 mjeseci agencija je distribuirala gotovo 30 milijuna ovakvih uputa.

Slika s likom sv. Florijana

Kampanja za sprečavanje trovanja ugljičnim monoksidom nastavlja se u Poljskoj i dalje, iako je akcija službeno završila, budući da uvijek postoji potreba ispitivanja ventilacijskih kanala jer opasnost od trovanja uvijek postoji. Slika sa likom sv. Florijana dostupna je svakome za preuzimanje preko interneta www.znakfloriana.pl.

Na službenoj stranici može se dobiti više informacija o tome kako zaštititi sebe i svoje najmilije od trovanja ovim opasnim plinom. Ukoliko se jednostavnim testom utvrdi problem sa ventilacijom, dostupni su brojevi udruženja dimnjačara kako bi se brzo moglo dozvati u pomoć stručnjake.

Pored toga, moguće je postaviti podsjetnike putem SMS-a, kojima se svaka tri mjeseca može dobiti automatska poruka, kako je vrijeme da se ponovo provjeri ventilacija u kući. Ideja kampanje predstavljena je i u edukativnom filmu objavljenom na internetu.

O kampanji

Kampanja je u Poljskoj pokrenuta u 2018. godini, kada je podijeljeno 28 milijuna komercijalnih novina na kojima je bila označena stranica koju je trebalo izrezati. Dijeljene su informacije o tome kako izvesti ventilacijski test pomoću papirnate kartice. Začetnici te ideje otišli su 2019. godine korak dalje upotrijebivši sliku sa likom sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i dimnjačara, koja se može trajno izložiti u kući na vidljivom mjestu kako bi podsjećala na svakodnevno provjeravanje cirkulacije zraka dimovodnih kanala. Tim više jer je kampanja za sprečavanje trovanja ugljičnim monoksidom aktualna i dalje, te se nastavlja i u godinama koje predstoje.

Tako je sv. Florijan preko svoje profesije, koja je izvan svih religija, postao svetac koji spaja sve ljude i vjeroispovijesti. Svetac istinskog duha ekumenizma i međureligijskog dijaloga.

Obiteljska Biblija preživjela požar na Badnjak u Južnoj Karolini

Nevjerojatne fotografije Biblije koja je ostala očuvana nakon strašnog požara obilaze svijet.

Tijekom božićnih blagdana mnogo se toga izgubilo ili ostalo oštećeno oko Grand Strand-a u Južnoj Karolini - SAD, piše ktxs.com. Vatrogasne službe zaprimile su više od 200 poziva u pomoć. Neki od tih poziva uključivali su i nesreće sa smrtnim ishodom, kao i višestruke požare. Ipak, jedan je požar ostao zapamćen, ne zbog onoga što je izgorjelo već onoga što je preživjelo.

Sigurnosna kamera ugasila se oko 23 sata. Na Badnjak, garaža obitelji McGowan bila je u plamenu. Louis McGowan krenuo je akciju gašenja vatre, ali ubrzo je uvidio da je vatra izmakla kontroli.

"Bili su ovdje za manje od 10 minuta", rekao je McGowan.

Prije dolaska vatrogasaca, McGowan je uspio spasiti svoj motocikl i pokušao je izvući svoju prikolicu. Dok su se vatrogasci borili s vatrom, prolazio je kroz sve što se nalazilo u garaži.

"Biblija moga oca, zastava sa sahrane moga djeda", rekao je McGowan.

Sutradan, na sam Božić, otišao je provjeriti je li išta ostalo čitavo od tih stvari.

"Mnogo stvari je ostalo neprepoznatljivo. Sve je uništeno", rekao je McGowan hodajući stražnjim dijelom garaže u dvorištu gdje misli da je požar nastao.

Među tim obiteljskim nasljedstvom spomen-zastava bila je spaljena i uglavnom crna no neki dijelovi su ostali čitavi. Biblija je potamnila na rubovima i koricama, ali Sveta pisma su bila neoštećena.

"Ovdje nema stvari koju ne možete pročitati, sve je čitljivo 100%", rekao je McGowan pregledavajući stranice koje je njegov otac odavno istaknuo. "Postoje neki očevi omiljeni psalmi."

Ono što je još više iznenadilo McGowana bilo je mjesto gdje se Biblija nalazila. Doslovno, usred vatre, na polici koja je bila najbliže mjestu gdje McGowan sumnja da je plamen započeo.

Za njegovu obitelj ovo je iskustvo je dvostrukog značenja. Kaže da im je to donijelo puno tjeskobe, ali i puno zahvalnosti. U noći koja predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u kršćanskoj vjeri, vatra je okružila Bibliju njegovog oca i ona je preživjela. Dok mu se srce lomi kad gleda što je preostalo od onoga što je imao, on obraća pažnju na ono što je još tu.

"Svi su u redu. Sve se to može zamijeniti", rekao je McGowan.

www.medjugorje-info.com