Priča o sedmogodišnjem dječaku imena Bopsy ispričana
je nebrojeno puta.
Priča je prosljeđivana putem e-mailova, Facebook-a, izgovorena
je u propovijedima i nesumnjivo je prepričavana u obiteljima. Objavljena je u
editorijalu „Chicken Soup for the Soul“ te u biltenu vatrogasne postaje u
Phoenixu. No, s vremenom detalji su dodavani, zamjenjivani, a neki su se i
potpuno izgubili. Povremeno je Bopsy bio preimenovan u Billy, no desetljećima
duga priča nije izbrisala neospornu činjenicu, da je Bopsijevu priču vrijedno
ispričati.
 |
| Frank "Bopsy" Salazar i vatrogasac Bob Walp |
Sada, 40-tak godina nakon njegove smrti od leukemije,
The Huffington Post je razgovarao sa njegovom majkom, o vatrogascu koji je postao
idol, i o čovjeku koji je učinio da se ispuni prva-ikada želja djeteta u
zakladi Make-A-Wish (zaželi želju). Ovo je priča o Bopsiju.
Godine 1978, petogodišnjem dječaku Franku „Bopsy“
Salazaru dijagnosticirana je leukemija. Liječnici su njegovoj majci, Octaviani
Trujillo, savjetovali da ga odvede u bolnicu u Phoenix-u. U to vrijeme,
samohrana majka, Trujillo imala je 26 godina i nije si mogla priuštiti
liječenje djeteta preko svoga zdravstvenog osiguranja. No, ona ga je svejedno
odvela u bolnicu.
Tijekom sljedeće dvije godine Bopsija je liječio dr.
Frank Barranco, liječnik kojega je mali petogodišnjak obožavao i koji ga je na
kraju i upoznao sa ljudima koji će mu posljednje dane obilježiti kao posebne.
Dr. Barranco je rekao gđi. Trujillo u prosincu 1980.
godine kako žena imenom Linda Pauling želi razgovarati s njom. Gđa. Linda
Pauling izgubila je svojeg sedmogodišnjeg sina Chrisa nešto ranije, također zbog
leukemije. No, prije nego je Chris preminuo Arizona Department of Public Safety ispunila mi je želju da postane policajac. Policajci Jim Eaves i Frank
Shankwitz omogućili su Chrisu da postane jedini počasni član policijske postaje
u povijesti kada su ga upoznali sa patrolnim automobilom i motorom, rekao je g.
Shankwitz za HuffPost.
Ovaj nevjerojatan pothvat inspirirao je gđu. Pauling
i g. Shankwitza da osnuju Zakladu Make-A-Wish (zaželi želju).
Gđa. Trujillo navodi, da joj je gđa. Pauling rekla kako bi
željeli djeci ispuniti želje, čime bi im ispunili snove dok su na ovom svijetu, odnosno nešto od čega bi svi imali koristi umjesto da ih se sažaljeva.
Tada je g. Shankwitz preuzeo organizaciju
ispunjavanja želja i otišao posjetiti Bopsija kako bi saznao više o željama
malog Bopsija. Nakon što je saznao da će mu se ispuniti želja, Bopsy se više
puta premišljao.
Prvo je rekao „želim letjeti u balonu“ da bi potom nakon
razmišljanja rekao: „Ne, želim ići u Disneyland“, no onda opet je zastao i
rekao: „Ne, želim biti vatrogasac“.
G. Shankowitz ga nije tjerao da odabere jednu želju,
iako je u tom trenutku Zaklada tek bila osnovana pomislio je - zašto ne sve?
Sve Bopsijeve želje bile su odobrene. Letio je
balonom, putovao je u Disneyland, što je na kraju dovelo do suradnje Disneya i
Zaklade Make-A-Wish.
No, dio priče koja je dospjela na Faceebok i e-mailove
bio je posjet Bopsija vatrogasnoj postaji Phoenix, i to velikom zaslugom
„Vatrogasca Boba“.
Poput mnogih ljudi u njegovom životu, vatrogasac Bob,
pravim imenom Bob Walp, učinio je puno više nego što se od njega tražilo za
bolesnog dječaka.
„Nismo ga htjeli samo provesti kroz postaju, već
odlučili da ćemo mu dati značku i jaknu. Dopustili smo mu držati crijevo i
odveli smo ga u vatrogasni kamion“.
To je bila lijepa priča, koja je mogla tu i završiti,
no doktori, Zaklada Make-A-Wish i vatrogasna postaja Phoenix imali su drugačije
planove za Bopsija.
U sljedećim mjesecima Bopsy je nadmašio sve doktorske
prognoze. No, u travnju 1981. godine, tada već 7-godišnji dječak, netom poslije
Uskrsa, ponovno je zaprimljen u bolnicu gdje mu je rečeno da ima još nekoliko
dana možda čak i sati života. Tada je netko od osoblja bolnice odlučio nazvati g.
Shankwitza. I na kraju, jer sve želje nisu bile ispunjene do kraja.
Jednog dana dok je Bopsy bio izuzetno malaksao, g. Shankwitz
ga je posjetio – čiji je posjet naposljetku bio prekinut kucanjem po prozoru.
Kada je Bopsy pogledao prema prozoru, ugledao je vatrogasca Boba kako se smije
i radi smiješne face.
Vatrogasac Bob popeo se u sobu. I tada se, jedan po
jedan vatrogasac uspeo do trećeg kata da mu mahnu.
Bopsy je bio ushićen i pogledao je prema mami i rekao
„znaš mama ja bi stvarno volio sići dolje da ih vidim i da budem sa svojim
timom“.
Kada se Bopsy spustio dolje dočekali su ga članovi
vatrogasne postaje 1 sa svojim kamionom koji je bio preimenovan iz B1 u Bopsy1.
Tada su vatrogasci uzeli ljestve i postavili ih najviše što su mogli a jedan se
vatrogasac popeo na njih. Izgledalo je kao da kaže: “Gledaj, na putu si prema
nebu“ rekla je gđa. Trujillo HuffPostu.
Pred kraj posjete Bopsy se okrenuo prema vatrogascu
Bobu i upitao ga: „Jesam li ja sada pravi vatrogasac?“.
„Naravno da jesi“, odgovorio je Walp.
Bopsy je umro sljedećeg jutra, uz njega su bile majka,
baka i teta.
(Izvor: m.huffpost.com)
❤❤❤
OdgovoriIzbriši