Blaženi Alojzije Stepinac bio je kao i naš vatrogasni zaštitnik sv. Florijan po svojem mladenačkom pozivu vojnik i vatrogasac. I dok sv. Florijana za vrijeme Dioklecijanovih progona protiv kršćana, poslije vojne službe, zatičemo u civilnoj službi u uredu upravitelja provincije, blaženog Alojzija Stepinca za vrijeme komunističkog progona protiv vjere susrećemo kao svećenika i pastira Zagrebačke nadbiskupije. Iako je blaženi Alojzije Stepinac živio sedamnaest stoljeća kasnije, obojica su svojim životom i smrću žarko svjedočila svoju vjeru i obojica su imali slični rani životni put u svojem zvanju. Jedan i drugi bili su vojnici i vatrogasci.
 |
| bl. Alojzije Stepinac tajnik vatrogasnog društva |
Alojzije Stepinac rodio se u selu Brezariću u župi Krašić, pedeset kilometara od Zagreba, kao peto od osmero djece u velikoj i pobožnoj obitelji Josipa Stepinca i Barbare r. Penić, koja je dala nekoliko vatrogasaca, jer su osim Alojzija i njegova braća Matija i Juraj bili dobrovoljni vatrogasci. Brat Matija Stepinac bio je jedno vrijeme i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Krašiću, dok će Juraj Stepinac obnašati dužnost vatrogasnog zapovjednika.
 |
| Grupna snimka obitelji Stepinac iz Brezarića |
Blaženi Alojzije rodio se 8. svibnja 1898. u Mjesecu zaštite od požara četiri dana poslije blagdana mučeništva zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana, koji kao da je odredio jedan dio njegovog puta kao vojnika i aktivnog člana Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Krašiću, ali peti mjesec osim što je 'Florijanski mjesec' ujedno je i 'Mjesec svibanjskih pobožnosti', Majke Marije koja ga je zaogrnuvši svojim djevičanskim plaštem stavila pod zaštitu kao svojeg svećenika. Krstio ga je već sljedećeg dana 9. svibnja prečasni g. Stjepan Huzek, krašićki župnik te ujedno i član utemeljitelj vatrogasnog društva u Krašiću i veliki vatrogasni dobrotvor, dobivši po mjesnom običaju dva krsna imena Alojzije Viktor. Ta dva imena kao da su imala proricati što će mališan biti u svojem životu: u ćudoređu neporočan kao sv. Alojzije Gonzaga i neslomljiv borac za vjeru kao mučenik sv. Viktor (u značenju 'pobjednik', lat. victoria = pobjeda). U roditeljskom domu primio je ljubav prema domovini, radu i vrednovanju života prema Božjim zapovijedima, stoga ne treba čuditi da je u njegovom djelovanju prilikom vršenja svjetovnog poziva, a kasnije i u svećeničkom opredjeljenju bilo nečeg tako karakternog i nepokolebljivog, koje je u skladu sa njegovim imenom, išlo sve do heroičkog junaštva. I on sam volio je jako mjesec svibanj, u kojem je revno kitio oltarić Majke Božje i palio svijeću, kojoj se od najranijeg djetinjstva utjecao. Često mu je kasnije u životu, a osobito na ratištu, pred očima bila divna slika Marijina, osvijetljena u svibanjskoj noći.
 |
| Alojzijevi roditelji Josip Stepinac i Barbara r. Penić |
Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. kao
pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao je gornjogradsku klasičnu
gimnaziju kao učenik koji plaća školovanje. Maturirao je 28. lipnja 1916. u
skraćenom školskom roku, nakon čega je mobiliziran u austrougarsku vojsku. Dana
29. lipnja stupio je u vojnu službu u Karlovcu. U srpnju je poslan
u Rijeku na šestomjesečnu časničku obuku, poslije čega je bio poslan
na talijansko ratište u činu poručnika kod pješadije 96. pukovnije zvane
'Mitara'. Najprije je sudjelovao u žestokim bitkama kod Gorice, zatim je sa
svojim ljudima prešao Tagliamento sve do rijeke Piave. Tu je sudjelovao u
bitkama na srednjem i donjem dijelu fronte uz more. Najprije je bio kadet, zatim zastavnik, i potom poručnik; ističući se spretnošću, razumijevanjem i dobrohotnošću prema ostalim vojnicima.
 |
| Alojzije Stepinac, gimnazijalac (sjedi lijevo do duhovnika) |
U srpnju 1918. bio je ranjen u nogu, a potom i zarobljen
zbog čega idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora
(u Mestrama kod Venecije, zatim u Ferrari i na kraju u Noceri u
Umbriji), odakle se oslobodio u prosincu 1918. godine kao solunski dobrovoljac.
U jeku raspadanja Austrougarskog carstva rađale su se nove nacionalne države, u
Zagrebu se formiralo Narodno vijeće, stoga je car Karlo IV. razriješio
vojsku zakletve vjernosti, te je stvorena Jugoslavenska legija koja je poslana
na Solunsku frontu kako bi pripomogla konsolidiranju stanja na širokom
balkanskom području. Stepinac se javio kao dobrovoljac te je uz posredovanje
jugoslavenskog odbora otpušten iz zarobljeničkog logora 6. prosinca 1918.
godine (Austro-Ugarska je bila kapitulirala još 3. studenog 1918.) i poslan u
Solun a potom u Vranje, Gnjilane i Prištinu. Budući je Solunska fronta u
rujnu iste godine bila probijena (Bugarska i Turska su kapitulirale u rujnu,
odnosno listopadu 1918.), pa su borbe u vrijeme Stepinčevog dolaska u Solun već
bile okončane, bio je demobiliziran te se u proljeće 1919. godine vratio kući u
časničkom činu potporučnika redovne vojske (Jugoslavenska legija nije mu htjela
priznati čin poručnika što ga je stekao u austrijskoj vojsci). 1920. godine bio
je postavljen u čin pričuvnog poručnika.
 |
| Alojzijeva uspomena s bojišnice Prvog svjetskog rata |
Po povratku kući otac ga je nagovarao da ode na sveučilište. Stoga je u jesen 1919. g. otputovao u Zagreb kako bi obišao razne fakultete, te se napokon i upisao na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je napustio na kraju prvog semestra ne pristupivši ispitima, kako bi se vratio pomagati ocu te posvetio poljoprivredi u rodnom selu. U isto vrijeme aktivira se u redovima katoličke mladeži i priključuje se mjesnom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Vatrogasno društvo matično je djelovalo na području sela Krašić i Brezarić. Kao i većina dobrovoljnih vatrogasnih društava i ovo krašićko osnovalo se iz čiste potrebitosti 1895.g. te je u početku brojilo 16 članova. Vjerojatni povod tome bio je katastrofalni požar 1885.g. koji je do temelja uništio selo Penić-Sirak. Kako se za gašenje požara nije posjedovala naročita oprema, što je jako umanjivalo sposobnost djelovanja pri gašenju, nakon nekoliko godina dobrovoljnim je prilogom mještana Krašića i Brezarića i pomoći općine Krašić kupljena ručna pumpa koja je u ono vrijeme predstavljala jednu od najsuvremenijih naprava za gašenje.
Poslije Prvog svjetskog rata Društvo se nije odmah
aktiviralo nego tek 1920. godine, kada je obnovljeno opet počelo sa radom sa
posve novim članstvom okupljenim od strane predsjednika Društva Karla
Andraševića i vojvode Franje Ilijanića, dok je blaženi Alojzije Stepinac bio
postavljen za tajnika. Pisani dokumenti DVD-a Krašić za razdoblje do prvog
svjetskog rata i neposredno poslije njega jesu prilično skromni pa čak i
nikakvi. No, zahvaljujući ondašnjem predsjedniku Karlu Andraševiću, vlasku
mjesne ljekarne, koji je započeo 19. lipnja 1925. godine voditi 'Spomenicu DVD-a
u Krašiću' situacija se znatno mijenja, te će istu s većim ili manjim uspjehom
nastaviti voditi njegovi nasljednici. U njoj ćemo na više mjesta naći bilješke
u kojima se spominje zagrebački nadbiskup, kardinal dr. Alojzije (Vjekoslav)
Stepinac (Alojzije = Lojzek, Vjekoslav; u dva zapisa navode ga sa vlč.
Vjekoslav Stepinac, što ne treba biti čudno jer se Stepinac i u pismima
zaručnici Mariji Horvat potpisivao sa Vjekoslav).
 |
| Krašić 30-tih godina |
U prvoj bilješci iz srpnja 1931. godine spominje se budući zagrebački nadbiskup kao bivši tajnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Krašić te ondašnji mladomisnik. „Dne 19.7.1931. slavilo je naše Društvo veliko slavlje u počast našemu bivšem tajniku Vjekoslavu Stepincu, koji je imao sreću da taj dan prikaže kod nas prvi puta Sv. misu. Veseleći se tom rijetkomu slavlju, kličemo da ga Bog poživi mnogo godina“.
 |
| Alojzije (sjedi prvi zdesna) s kolegama mladomisnicima i o. duhovnikom na dan svećeničkoga ređenja u Rimu 26. listopada 1930. |
U drugoj bilješci govori se o blagoslovu vatrogasnog tornja i vatrogasnog doma u Krašiću kojima je bio pokrovitelj vlč. Alojzije Stepinac. „Prije posvete 12. kolovoza 1933. išli su članovi Društva na podoknicu zamjeniku pokrovitelja velečasnom Pavlu Srketiću, jer sam pokrovitelj vlč. Vjekoslav Stepinac nije mogao biti prisutan…“
 |
| S proslave blagoslova zastave DVD-a Krašić |
Treća bilješka glasi: „Dana 24. lipnja 1934. bilo je u Zagrebu posvećenje novog Hrvatskoga metropolite i Nadbiskupa Koadjutora dr. Alojzija Stepinca, obnovitelja našega Društva, tajnika i današnjega pokrovitelja Vatrogasnoga doma u Krašiću. Naše je Društvo poslalo na njegovo posvećenje svoja tri člana i to: Petra Stepinca, predsjednika, Franju Jagatića, zapovjednika, i Stjepana Šimeckog, vodnika, kako bi uzveličali proslavu“.
 |
| današnja zgrada Društva |
Četvrta glasi: „15. srpnja 1934, prisustvovalo je naše Društvo posveti vatrogasnoga doma u Draganiću, koga je posvećivao na molbu draganićkih žitelja dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup koadjutor Kaptola Zagrebačkoga. Poslije objeda posjetio je nadbiskup naše društvo i pozdravio nas pozdravom 'Pomoz Bog, braćo!'. Duže vremena je razgovarao i rukovao se sa svima. Prije odlaska se oprostio i obećao da će jednom prilikom, i to posebnim načinom, posjetiti naše Društvo u Krašiću. Zapjevali smo: 'Mnogo ljeta sretan bio, mnogo ljeta živio na diku i čast hrvatskoga naroda i Domovine' te se oprostismo“.
U petoj bilješci se govori o obilježavanju desete obljetnice smrti Stjepana Huzeka, krašićkoga župnika od 1895. do 1925. godine (sagradio je između ostalog današnju crkvu). „Dne 15. veljače 1935. služen je u Krašiću u župnoj crkvi svečani rekvijem na spomen desete obljetnice smrti blagopokojnoga župnika krašićkoga Stjepana Huzeka. Toj svečanosti prisustvovao je i naš Preuzvišeni nadbiskup Koadjutor dr. Alojzije Stepinac s više svećenika iz obližnjih mjesta“.
 |
| Župna crkva u Krašiću |
Šesti spomen kardinala Alojzija Stepinca nalazi se u bilješci koja nosi naslov 'Sprovod Bare Stepinac', majke blagopokojnoga tajnika vatrogasnog društva i današnjeg blaženika. „Dna 13. prosinca 1947. sprovelo je naše Društvo na vječni počinak Baru Stepinac, majku našega predsjednika Mate Stepinca, zapovjednika Jurja Stepinca te tajnika Alojzija Stepinca, današnjeg Nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Društvo je pristupilo sprovodu u potpunom broju, kao što je ovakva majka koja je odgojila ovakva tri člana našega Društva i zavrijedila. I zato je naše Društvo došlo u potpunom broju i dalo posljednju počast pokojnici. Vječna joj je slava“.
 |
| Alojzijeva majka Barbara u zagrebačkoj prvostolnici 24. lipnja 1934. |
Čitajući posljednju bilješku potrebno je imati na umu činjenicu kako je napisana u vrijeme kada je nadbiskup Stepinac već bio osuđen (1946.g.) na 16 godina zatvora, i u vrijeme kada je na račun njega izrečeno cijeli niz lažnih optužbi, kleveta i mržnje po svim ondašnjim novinama i na svim javnim skupovima. No, unatoč tome pisac bilješke u 'Spomenici' znakovito navodi kako majka „koja je odgojila tri takva sina“ zaslužuje štovanje i iskazanu počast, za što je trebalo imati hrabrosti.
 |
| Stepinac na sudu |
U zapisnicima Društva poslije 1945.g. na bilješku o Alojziju Stepincu naići ćemo samo još na dva mjesta.
U prvoj bilješci iz 1948.g. spominje se blaženi Stepinac povodom smrti njegovog brata Matije. „11. prosinca pokopan je bivši predsjednik DVD Krašić Matija Stepinac, brat bivšega zapovjednika Jurja Stepinca i bivšega tajnika dr. Alojzija Stepinca, današnjega nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Društvo je sudjelovalo u potpunom broju, a sprovodu je prisustvovalo i DVD Pribić“. Pisac bilješke i ovdje unatoč 'presudi Narodnog suda' Stepinca ponosno navodi kao „današnjega nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije“.
 |
| nadbiskup Stepinac |
Posljednju bilješku u zapisnicima DVD Krašić o dr. Alojziju Stepincu nalazimo 1965.g. u referatu ondašnjeg tajnika Društva Maksima Stepinca povodom 70. obljetnice postojanja DVD-a Krašić. Spomenuvši osnivatelje Društva iz 1895. tajnik Maksim će ustvrditi: „Društvo se poslije rata nije odmah aktiviralo sve do 1920.godine, kad će (obnovljeno) početi radom, ali niti s jednim od starih članova, već posve s novim članstvom. Njih 23 na čelu s: predsjednikom Društva Karlom Andraševićem, vojvodom Franjom Ilijanićem te tajnikom Alojzijem Stepincem“.
Osim ovih pisanih bilješki u 'Spomenici DVD-a Krašić', od starijih mještana Krašića moglo se čuti usmenom predajom kako je Alojzije Stepinac bio ne samo aktivan član Dobrovoljnog vatrogasnog društva, već da je i svirao u (tamburaškom) orkestru Društva. Svakako, blaženi Alojzije Stepinac volio je svoje vatrogasce cijeli svoj život, a oni su njega vjerno pratili na njegovom svećeničkom putu, o čemu se više može pročitati u članku na linku ispod teksta.
 |
| sv. Florijan, DVD Krašić |
https://svetiflorijan.
Nema komentara:
Objavi komentar