U vremenu prije dolaska komunizma na vlast sv. Florijan
se dostojno častio, te je na njegov spomendan 4. svibnja, odnosno na dan njegove
mučeničke smrti, bila značajna procesija (lat. Processio -
napredovanje, povorka, ophod). Procesija ili ophod vjerski je obred u
kojoj skupina vjernika (vatrogasaca) prema određenim pravilima u povorci, uglavnom pješice, idu s jednog mjesta na drugo ili obilaze određena mjesta
(Crkva, vatrogasni dom, kip sv. Florijana na javnom mjestu) na svečan način (u odorama sa zastavama). O tome nam svjedoče Obrednik Biskupije
Bosansko-djakovačke i Sriemske iz 1878. (str. 253) i Priručni obrednik (dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju) iz
1933. god. (str. 83-84). Osim što u njima pronalazimo detaljan opis procesije
toga dana, vidimo da su sv. Florijana osobito svečano slavili vatrogasci u sjevernoj
Hrvatskoj, ali i na cijelom području tzv. Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice
koja je osnovana 1876. i djelovala sve do 1918. godine.
U razdoblju između dva svjetska rata (1918.-1945.) u
Hrvatskoj se i dalje neobično štuje Sveti Florijan, podižu mu se spomenici,
postavljaju slike i kipovi u crkvama, u vatrogasnim domovima, na raskrižjima
cesta i putova, na zastavama dobrovoljnih vatrogasnih društava, obiteljskim
kućama…
Dan Svetog Florijana, 4. svibnja, tzv. Florijanovo,
bio je dan pravog slavlja u dobrovoljnim vatrogasnim društvima. Vatrogasci su
odlazili u crkve, odavali počast svojem svecu zaštitniku, pozivali svoje
sugrađane na razne svečanosti, otvarali vatrogasne domove, posvećivali svoje
zastave s njegovim likom, na javnim vježbama pokazivali svoje sposobnosti za
akciju gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine.
Od 1945. godine do 1990. Sveti Florijan se nije slavio
u Hrvatskoj, uklonjen je iz vatrogasnih domova, zabranjivane su i odbačene
zastave s likom Svetog Florijana i Sveti Florijan je službeno “nestao” iz
vatrogastva. Dan vatrogastva pomaknut je odlukom I. kongresa Saveza DVD NR Hrvatske sa 4. svibnja na 2. svibnja, dan kada je 1876.g. osnovana Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica, kako bi se trajno zatrla povezanost vatrogastva sa sv. Florijanom.
Godine 1991. tj. nakon proglašenja slobodne i
samostalne Hrvatske, Sveti Florijan se vraća u naša dobrovoljna vatrogasna
društva i profesionalne vatrogasne jedinice. Obnavlja se ljubav i štovanje
prema vatrogasnom zaštitniku. Prihvaća se opet Dan Svetog Florijana (“Zakon o
vatrogastvu, 1993.”). Vatrogasci pronalaze stare vatrogasne zastave s likom
Svetog Florijana, štuju ga, obnavljaju njegove kipove i slike.
Kad su vatrogasci odlučili uzeti sv. Florijana za
svoga zaštitnika, prepoznali su u njemu cjelovitu osobu, primjer vjere i
solidarnosti, poput spremnosti i solidarnosti vatrogasaca, koja se ubraja u
uzore humanosti, dobrote i nesebičnosti. Kršćani u tim vrlinama vatrogasne
službe prepoznaju Isusove zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. Znamo ulogu
vatrogasaca: čuvati svaku imovinu, materijalna dobra od požara i elementarnih
nepogoda, braniti ljudske živote. Iz toga vidimo kolika je hrabrost,
plemenitost i ljubav tih ljudi na djelu, koji su svoj uzor pronašli u svojem
svecu koji se isto tako založio za druge.
Novi Obrednik poslije reforme II. Vatikanskog sabora
(1962.-65.) zatekao je u Hrvatskoj takvo stanje odvojenosti vatrogastva od
Crkve, stoga procesija sv. Florijana i općenito pobožnost prema svecu vatrogasnom
zaštitniku nije reformom uvrštena jer nije imalo smisla obavljati procesiju za
vatrogasce bez vatrogasaca, a i znatno se smanjio broj procesija. Na spomendan sv. Florijana uzima se slavlje od mučenika općenito, jer nema više toga sveca u novom obredniku. također i u drugim liturgijskim knjigama (Misal, lekcionar i časoslov). Budući da je Zakonom
o vatrogastvu 1993.g. Republika Hrvatska proglasila vatrogasni dan na Dan sv.
Florijana, osjeća se potreba među vatrogascima da se od strane Hrvatske
biskupske konferencije uvrsti u novi obrednik pobožnost prema sv. Florijanu: uz
Molitvu sv. Florijana koju je izrekao pred smrt, himne i molitve njemu na čast,
također i ovaj obred procesije jer vatrogasci i tako tradicionalno dolaze u
crkvu u procesiji, a isto tako i poslije svečane sv. Mise, u procesiji idu prema
vatrogasnom domu.
Procesija iz 'Obrednika Biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske' iz 1878.
Poslije završene svete mise, svećenik prilazi oltaru,
a sav narod klekne i pjeva Litanije svih svetih. Kod zaziva Sveta Marijo,
moli za nas, svi bi ustali i procesija bi krenula. Kad se stigne do kipa
sv. Florijana i kad litanije završe, svi bi ponovno kleknuli pred kipom i
zajednički izmolili Očenaš i Zdravo Marijo. Potom bi slijedio
ovaj responzorij (molitveni dijalog u kojemu se izmjenjuju svećenik i
narod):
Sveć.: Slavom i čašću krunio si ga, Gospodine.
(Aleluja).
Odg.: I postavio si ga nad djela ruku svojih.
(Aleluja).
Sveć.: Moli za nas sveti Florijane. (Aleluja).
Odg.: Da od svih ognjenih pogibelji očuvani,
postanemo dionici obećanja Kristovih. (Aleluja).
Sveć.: Gospodine, usliši molitvu moju.
Odg.: I vapaj moj k tebi da dođe.
Sveć.: Gospodin s vama.
Odg: I s duhom tvojim.
Potom bi svećenik izmolio ovu molitvu:
Pomolimo se.
Svemogući, vječni Bože, koji si slugu svoga svetog
Florijana iz premilostive ljubavi obranio od grješne propasti, i usred buke
vojničkoga zvanja sačuvao od pogibelji svijeta, te ga ovjenčao mučeničkim
vijencem, i nama dao za odvjetnika proti škodljivom ognju i pustošećoj poplavi:
molimo te ponizno, oslobodi nas po zagovoru svetoga Florijana od grješnog ognja
i spona grješnih, prosvijetli i ojačaj nas svojom nebeskom svjetlošću i jakošću
proti svakomu grijehu, brani i sačuvaj naša prebivališta i zgrade od svih
ognjenih i poplavnih pogibelji i zala: da i mi po vjernom ispunjavanju svojih
dužnosti i držanju svetog zakona, nasljedujući izgled svetog Florijana,
njegovim zagovorom postanemo dionici vječne slave. Po Kristu, Gospodinu
našem. O. Amen.
Nakon toga bi se procesija vratila nazad u crkvu, a
pri tom bi se pjevale marijanske pjesme, budući je mjesec Svibanj, Marijin
mjesec. Kad bi se ušlo u crkvu, otpjevala bi se pjesma 'Kraljice neba':
Kraljice neba, raduj se, aleluja.
Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja.
Uskrsnu, kako je rekao, aleluja.
Moli za nas Boga, aleluja.
Zatim bi svećenik zazvao, a narod odgovorio:
Sveć.: Veseli se i raduj, djevice Marijo, aleluja.
Odg.: Jer uskrsnu Gospodin uistinu, aleluja.
Na samom kraju bi svećenik izmolio još ovu molitvu:
Pomolimo se.
Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet
uskrsnućem Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj molimo te, da po njegovoj
Majci djevici Mariji postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu
Gospodinu našem. O. Amen.
Potom bi podijelio blagoslov narodu priručnim križem i
time bi procesija završila.
Cijeli Obrednik može se pregledati OVDJE
Fotografije procesije sv. Florijana preuzete su od VZG Belišće, sa zajedničkog slavlja DVD-a Veliškovci-Tiborjanci-Gat 2019.g.
Nema komentara:
Objavi komentar