Svete sličice

Pučka pobožnost blagoslovljene ili posvećene predmete doživljava kao zaštitu te je njihovo značenje u podržavanju i promicanju pučke religioznosti. Svete sličice, uspomene na prvu pričest i potvrde svete ispovijedi čuvale su se u vjerničkim obiteljima kao i hodočasničke uspomene sa raznih hodočašća.

Svete sličice, sličice s nabožnim motivima ili “sveti kipeci” kako ih se ponekad u narodu naziva, dio su života i u starini su doslovno molitvom pratile čovjeka od njegova rođenja kada su se novorođenima davali kao neka vrsta zaštite od zla i molitve za Božji blagoslov novom životu, pa do smrti kada su se stavljali u lijes s mrtvim tijelom kao završna molitva za pokojnika na njegovom putu prema vječnosti.

Iako možda danas nemaju tu primjenu kakvu su nekad imali i nisu toliko prisutne, svete sličice nisu nestale, nego su dio molitvenog života mnogih vjernika. One poput svetih slika i kipova u crkvama ukazuju na stvarnost koja nadilazi čovjeka u svakom intimnom kutku njegovog doma. Mnogi ih vjerno čuvaju u svojim kućama i ističu na vidljivim mjestima, stavljajući pokraj njih svijeće, čineći tako svojevrsne kućne oltariće.

One predstavljaju trajni poticaj na pobožnost i svojevrsna su pozivnica da se čovjek zaustavi u žurbi, zastane i vidi gdje je i kuda ide. Svete sličice su tu da mu ukažu na pravi smjer, da ga ohrabre, da mu obrišu suzne oči i otaru svaku suzu sa umornog lica a dušu ispune utjehom i čežnjom u susretu sa Bogom kako bi mogao dalje hrabro ići svakodnevnim životnim putem. Zato svete sličice uglavnom na poleđini imaju molitve sa zazivima svetima i Bogu za pomoć.

Kako vidimo u životu mnogih vjernika sličice su oduvijek imale i još danas imaju osobitu i osobnu ulogu. Stoga ih mnogi vjernici s pažnjom skupljaju i pohranjuju u svojim molitvenicima, časoslovima i duhovnim knjigama, ali ne samo da im poput 'bookmarka' obilježe stranice, nego za molitvu, meditaciju u intimnim doživljajima svoga srca i svemu onome dobrom što za imatelja pojedine sličice ona sama predstavlja.

Ne treba posebno ni naglašavati što za vatrogasca znači sabranost i mir u srcu pred intervenciju, koje mu samo Bog može uliti u srce i dati potrebnu odvažnost i hrabrost za obavljanje svih vatrogasnih zadataka. Velika je milost što se u tim trenucima vatrogasci mogu obratiti svojem nebeskom zaštitniku sv. Florijanu i zamoliti ga za pomoć, koji je puno prije svih nas iskusio svu težinu i opasnost ovoga posla. Neka nam Bog putem njega udijeli sigurnost i zaštitu kako bi se svi mogli sretno vratiti svojim obiteljima!