Zavjetna slika «Požar grada Varaždina» iz 1776. godine

Osim destruktivnog požara koji je zadesio Varaždin 1665. godine poslije kojeg su se građani zavjetovali kako će u čast zaštitniku od požara sv. Florijanu sagraditi crkvu, još je jedan katastrofalni požar 1776. g. posebno obilježio povijest grada. Jer, ne samo da je ovaj požar promijenio vizuru grada, već su nakon te 1776. g. značajni elementi političke uprave grada Varaždina trajno preselili u Zagreb. Tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća Varaždin je zbog izrazito zapaljive građe kojom je bio izgrađen kao i zbog nepostojanja organiziranog sustava obrane te čak neprovedenih mjera protupožarne zaštite bio doslovno prepušten sreći ili nesreći. Iako su reforme tijekom sredine osamnaestog stoljeća zahvatile i protupožarnu zaštitu kao i discipliniranje građana različitim odredbama sve to nažalost nije spriječilo nekoliko požara u osamnaestom stoljeću (1738. i 1771.), kao i najveću vatrenu katastrofu koja je zadesila grad 1776. godine. Osim u povijesnim zapisima, ovaj požar ostao je trajno predočen i u umjetničkoj slici ulja na platnu nepoznatog autora koja prikazuje sv. Florijana iznad grada Varaždina te 1776. godine kako gasi požar, a nalazi se u župnom dvoru crkve svetog Nikole u Varaždinu.

'Požar grada Varaždina' iz 1776. g., nepoznati autor

Za sve je kriv pokvareni zub 

Tog sudbonosnog 25. travnja 1776. godine skupina kmetova iz obližnjeg Sračinca gasila je vapno u ulici Dugi konec na gradskom majuru (gradski posjed s gospodarskim zgradama). Među njima je bio mladi Jakob Verček. Pošto ga je zabolio zub pušio je duhan, jer se tada smatralo kako duhan ima ljekovita svojstva. I tako je Jakob sa zapaljenim duhanom krenuo u potragu za posudom u kojoj bi mogao nositi vodu za gašenje vapna. Našao je kantu u kojoj se nosio napoj za svinje. Kad je uzeo kantu, prema njemu je krenula krmača koja je pomislila da joj nosi hranu. Jakob se prepao, pobjegao pred krmačom, posrnuo i pao sa zapaljenim duhanom na balu slame. Kako je bilo vjetrovito i suho vrijeme, slama se zapalila i brzo proširila na obližnje objekte. Vatra se brzo po drvenim građevinama i krovovima kuća proširila s majura na sam grad. Nisu bile pošteđene ni plemićke građevine. Ipak, Verčec nije bio jedini kriv za cijelu katastrofu budući da je u objektu trgovca Jakominia došlo do eksplozije baruta kojeg je čuvao, što je dodatno pojačalo širenje požara. U požaru koji je trajao do 28. travnja, od 501 kuće izgorjelo je njih 385. Veliki dio stanovništva je nakon požara napustio grad. Zbog nesmotrenosti i izazivanja požara, Jakob Verček kažnjen je s 24 udarca bičem na gradskom trgu, kao primjer drugima.

Unatoč svim do tada uvedenim mjerama te čak uspješnom gašenju požara nekoliko godina ranije, odnosno 1769. godine prilikom kojeg su građani zajedničkim snagama uspjeli ugasiti požar, jačina i razmjeri ovog požara ipak su bili preveliki za tek nekoliko sprava koje je grad u tom trenutku posjedovao. Varaždinska uprava je nakon ove katastrofe zatražila pomoć okolnih općina i gradskih središta, jer je bilo procijenjeno da će za obnovu grada biti potrebno 50 000 forinti. Poslije požara magistrat je konačno donio odluku o zabrani gradnje drvenih kuća unutar gradskih zidina. Određeno je da svaka kuća mora imati zidani dimnjak, a već postojeći dimnjaci bili su provjereni i popisani. Po prikupljenim sredstvima i donesenim propisima krenula je obnova grada te je Varaždin ubrzo postao veliko gradilište.

Već četiri godine kasnije zabilježeno je kako se u Varaždinu nalazi isti broj kuća kao i prije požara za što se najzaslužnijim smatraju trgovci i obrtnici grada koji su za razliku od visokog plemstva odlučili ostati u gradu. Današnje središte Varaždina svoj izgled može zahvaliti upravo obnovi poslije ovog požara, iako su kulturne i političke posljedice za grad Varaždin te hrvatske krajeve općenito bile opsežne. Zbog požara su sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća kao i Banski stol morali biti premješteni u Zagreb, a zajedno s time u Zagreb su preselili svi potrebni dužnosnici i plemstvo s banom. Dotadašnji veliki kulturni i gospodarski procvat u Varaždinu kao posljedica zadobivanja političke važnosti 1767. godine ipak je unatoč opsežnim obnovama nepovratno te 1776. g. bio prekinut. Unatoč tome dogodile su se značajne stvari vezane za vatrogastvo; jer iako su se tek u devetnaestom stoljeću počela osnivati vatrogasna društva na hrvatskim prostorima, ipak sve navedeno govori u prilog činjenici kako je prvo od njih bilo osnovano 1864. godine upravo u Varaždinu.

Tko zna, da je naš nesretni Jakob bolje održavao zube, možda bi i danas Varaždin bio glavni grad.

 

sv. Florijan

 

 

Od legende o vukovima do izgradnje Crkve sv. Florijana u Varaždinu, poslije razornog požara 1665.g.

Destruktivni požar nakon kojeg su se građani zavjetovali kako će u čast zaštitniku od požara sv. Florijanu sagraditi crkvu zadesio je Varaždin 1665. godine. Notar Andrija pl. Hus zabilježio je 27. ožujka 1665. u Protokolu varaždinskog magistrata «zapis o nikad sličnom zabilježenom požaru» koji je zadesio grad na sam Uskrsni ponedjeljak iste godine.

Uršula, supruga Grgura Horvatića, stanovnica Brodovskog konca, predgrađa izvan zidina grada, na sam je Uskrs na blagoslov zajedno s mesom potajno u crkvu unijela i vučju kost. Idućeg dana, Uršula je poslala svoju služavku zajedno sa stokom na ispašu. Zapalila je blagoslovljenu vučju kost te počela njome dimiti oko kuće. Uršula je vjerovala kako će paljenjem blagoslovljene vučje kosti odagnati vukove koji su proždirali njezinu stoku. Pod utjecajem jačeg proljetnog vjetra, zadimljena kost se rasplamsala te se proširila na kuću sa slamnatim krovom Grgura i Uršule Horvatić i izazvala, kao što notar navodi, Božju kaznu za opisano praznovjerje.

Ubrzo se iz posjeda Grgura i Uršule Horvatić počela rasplamsavati jaka vatra, upravo u vrijeme jutarnje mise oko sedam sati kad je župnik u župnoj crkvi zajedno s građanima slavio misu. Vatra je u idućim satima zahvatila cijelu unutrašnjost grada zajedno sa sjevernim predgrađem ispred gornjih vrata te istočnim dijelom sve do maltarnice utvrde. Proširila se i na južno predgrađe te je spaljena cijela Kraljevska ulica, tzv. Dugi konec kao i cijelo područje Vidovskog konca sve do Biškupca. Uz sve crkve u unutrašnjosti grada, izgorjele su gotovo sve kuće, a pošteđenima je ostala samo nova staja zapovjednika utvrde i osam kuća između maltarnice i utvrde. Požar prisutan i pred gornjim i pred donjim vratima grada konačno je dosegnuo vrhunac pred kućama Biškupca.

Posljedice vatre bile su ogromne. U požaru je osiromašio ogroman broj građana koji su da bi preživjeli bili prisiljeni od kuće do kuće prosjačiti za kruh. Poginula je jedna žena i nekoliko djece, a izgorjela je i sva stoka, što je u idućim mjesecima bilo i glavnim uzrokom gladi u gradu. Mnogi su danima nakon požara umirali od udisanog dima. Također, uginula je i većina stoke te je ubrzo uz gubitak dotadašnjih staništa među stanovništvom nastupila i glad unatoč tome što je grofica Sofija, udovica bana Nikole Zrinskog, iz Čakovca kao pomoć poslala više kola napunjenih žitom. Upravo nakon toga požara Varaždin je dobio prvi krov pokriven kamenim pločama, što je značajno za daljnji razvitak grada jer je tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća grad bio zbog izrazito zapaljive građe kojom je bio izgrađen, kao i zbog nepostojanja organiziranog sustava obrane te neprovedenih mjera protupožarne zaštite doslovno prepušten sreći ili nesreći.

Notar naposljetku navodi kako je također i on, njegova žena pl. Barbara Žitomerski i cijela njegova obitelj, otrovavši se dimom, samo Božjom milošću i providnošću uspjeli izbjeći smrt. Krivce za požar, kažnjavalo se u Varaždinu na različite načine još od kraja šesnaestog stoljeća. Stoga ne čudi činjenica kako su Grgur Horvatić i supruga Uršula s obzirom da ih se očito i dodatno teretilo za nerazumno praznovjerje bili kažnjeni određenom kaznom. Iako iz zapisnika ne možemo saznati potpunu težinu kazne, iz kupoprodajnih ugovora između grada i trećih osoba saznajemo kako je u narednih nekoliko mjeseci nakon požara, grad prodao čak dvije prodajne stavke koje je prethodno kao kaznu uzeo od Grgura Horvatića i supruge Uršule. Naime, zapisnik bilježi kako je Poglavarstvo Grguru Jezerku Horvatiću za kaznu oduzelo najmanje jedno građansko zemljište u Brodovskom koncu, kasnije prodano za 22 ugarske forinte i dva rala oranice koja su također kasnije prodana za 29 ugarskih forinti. Nakon požara počinju se prodavati i opustošena zemljišta na kojima su bile izgorjele brojne kuće. Svi zabilježeni ugovori u kojima se navodi kako je opustošena zemlja rezultat velikog požara na Uskrsni ponedjeljak govore o zemlji koja se nalazila u Vidovskom koncu, u južnom dijelu grada koji će se tek nakon požara početi intenzivnije naseljavati.

Iako je ovaj, jedan u nizu katastrofalnih požara koji su zadesili Varaždin, nanio strašnu štetu i mnoge varaždinske pogorelce osiromašio toliko da su bili prisiljeni na prošnju, varaždinski građani prikupili su novac kojim je podignuta Florijanska crkva sa sjeverne strane Staroga grada četiri godine nakon strašnog požara, koja je prema zapisu bila duga 20,85 metara, a široka 9,48.

Zavjetnu drvenu crkvu svetog Florijana izgradili su upravo na mjestu na kojem je zaustavljen katastrofalni požar, nakon što je potpuno uništio tadašnja sjeverna predgrađa Varaždina, ali i veliki dio unutarnjeg grada. Varaždinci su se tada, zavjetovali da će svake godine o Uskrsnom ponedjeljku prolaziti gradom u procesiji da od Boga zamole milost i poštedu od požara.

Stara drvena crkva srušena je 1733. godine te je sagrađena nova, zidana i nadsvođena, koja je imala drveni toranj. Sedamdesetih godina 18. stoljeća crkva se intenzivno obnavlja pa 1773. dobiva kriptu koju radi graditelj Jakov Erber, a 1775. i novu sakristiju. Godine 1777. gradi se novo pročelje s tornjem te crkva dobiva svoj današnji izgled. Konveksno pročelje bogato je razvedeno vijencima, pilastrima i skulpturalnom plastikom te predstavlja jedno od najznačajnijih djela barokne crkvene arhitekture u Hrvatskoj. Autor obnove je domaći graditelj Ivan Adam Poch.

crkva sv. Florijana

Crkva je kasnijih godina bogato i lijepo opremljena, a među vrijednim radovima su i oni varaždinskih majstora – slikara i stolara. Ispod današnjih historicističkih oslika, naziru se barokne zidne slike s figuralnim prikazima. Kvalitetan barokni inventar sastoji se od glavnog oltara sv. Florijana (1740.), bočnih oltara sv. Lucije i sv. Apolonije (1740. i 1748) te provjedaonice (1743.) koju je polikromirao varaždinski slika Blaž Gruber.

sv. Florijan, glavni oltar

Ova zavjetna crkva posvećena mučeniku svetom Florijanu, zaštitniku vatrogasaca, već je stoljećima i crkva Dobrovoljnog vatrogasnog društva Varaždin.

sv. Florijan na pročelju crkve

Vatra se zaustavila na recima iz Svetog pisma

Vatra je u nedjelju 2. veljače 2020.g. opustošila obiteljsku kuću okruga Livingston Parish države Louisiana u SAD-u, no ipak nije uništila baš sve iznutra.

Kada su vatrogasci okruga Livingston Parish stigli u dom obitelji Lovett na Lobell Roadu, on je u potpunosti bio zahvaćen plamenom, prenosi KATC.

Srećom, obitelj je uspjela pobjeći bez ozlijeđenih, iako je nažalost u tragičnom događaju izgubila pticu, svojeg kućnog ljubimca.

„Samo smo zatvorili vrata i otrčali“, rekla je 16-godišnja stanarka Rebecka Lovett i dodala: „Mislimo na sve ono što smo izgubili i što ne možemo nadomjestiti. No, uspjet ćemo s vremenom“.

Međutim, nakon što je plamen ugašen i vatrogasci ušli u izgorjelu strukturu, pronašli su skoro 80 biblijskih redaka napisanih na dovratnicima prozora i vrata nastalih 2017. godine kada je kuća sagrađena.

„Ono što nam je upalo u oči bilo je da su vlasnici kuće duž cijele kuće pisali natpise na zidnim dovratnicima. Vatra se zaustavila na tim natpisima!!“, napisali su vatrogasci u nedjelju toga istog dana u postu na Facebooku.

Mnogo natpisa na dovratnike kuće napisali su prijatelji i članovi obitelji koji su do sada već preminuli, uključujući Rebeckinu tetu, Kacey Chaisson.

„Moji djedovi i bake bili su ljudi molitve. Vatra se proširila potkrovljem, a oni dovratnici koji su stajali ondje sa recima iz Svetog pisma, možda su spasili ljudske živote dajući dovoljno vremena da svih sedam ljudi izađe iz kuće nepovrijeđeno“, rekla je.

Jedan od redaka ispisan crvenom tintom bio je Matej 6, 34.

'Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.'

Drugi je bio:

'U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!', Rimljanima 12, 12.

Chaisson je doživjela olakšanje jer se cijela obitelj uspjela izvući iz kuće u posljednjem trenutku.

„Činjenica da svi ovdje stoje živi i zdravi stvarno je čudo, i to je sve“, zaključila je.

Dužnosnici su rekli kako još uvijek pokušavaju utvrditi što je uzrokovalo požar.

Izvor: breitbart.com

Obiteljska Biblija preživjela požar na Badnjak u Južnoj Karolini

Nevjerojatne fotografije Biblije koja je ostala očuvana nakon strašnog požara obilaze svijet.

Tijekom božićnih blagdana mnogo se toga izgubilo ili ostalo oštećeno oko Grand Strand-a u Južnoj Karolini - SAD, piše ktxs.com. Vatrogasne službe zaprimile su više od 200 poziva u pomoć. Neki od tih poziva uključivali su i nesreće sa smrtnim ishodom, kao i višestruke požare. Ipak, jedan je požar ostao zapamćen, ne zbog onoga što je izgorjelo već onoga što je preživjelo.

Sigurnosna kamera ugasila se oko 23 sata. Na Badnjak, garaža obitelji McGowan bila je u plamenu. Louis McGowan krenuo je akciju gašenja vatre, ali ubrzo je uvidio da je vatra izmakla kontroli.

"Bili su ovdje za manje od 10 minuta", rekao je McGowan.

Prije dolaska vatrogasaca, McGowan je uspio spasiti svoj motocikl i pokušao je izvući svoju prikolicu. Dok su se vatrogasci borili s vatrom, prolazio je kroz sve što se nalazilo u garaži.

"Biblija moga oca, zastava sa sahrane moga djeda", rekao je McGowan.

Sutradan, na sam Božić, otišao je provjeriti je li išta ostalo čitavo od tih stvari.

"Mnogo stvari je ostalo neprepoznatljivo. Sve je uništeno", rekao je McGowan hodajući stražnjim dijelom garaže u dvorištu gdje misli da je požar nastao.

Među tim obiteljskim nasljedstvom spomen-zastava bila je spaljena i uglavnom crna no neki dijelovi su ostali čitavi. Biblija je potamnila na rubovima i koricama, ali Sveta pisma su bila neoštećena.

"Ovdje nema stvari koju ne možete pročitati, sve je čitljivo 100%", rekao je McGowan pregledavajući stranice koje je njegov otac odavno istaknuo. "Postoje neki očevi omiljeni psalmi."

Ono što je još više iznenadilo McGowana bilo je mjesto gdje se Biblija nalazila. Doslovno, usred vatre, na polici koja je bila najbliže mjestu gdje McGowan sumnja da je plamen započeo.

Za njegovu obitelj ovo je iskustvo je dvostrukog značenja. Kaže da im je to donijelo puno tjeskobe, ali i puno zahvalnosti. U noći koja predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u kršćanskoj vjeri, vatra je okružila Bibliju njegovog oca i ona je preživjela. Dok mu se srce lomi kad gleda što je preostalo od onoga što je imao, on obraća pažnju na ono što je još tu.

"Svi su u redu. Sve se to može zamijeniti", rekao je McGowan.

www.medjugorje-info.com

Za sretan Božić i radosne blagdane bez požara

Šarene kuglice, treptajuće lampice, razni ukrasi. Mnogima je Božić nezamisliv bez ukrašenog bora. Kićenje drvca vjerojatno je jedan od najradosnijih događaja uoči Božića. Tada je obično cijela obitelj na okupu kako bi svi zajednički sudjelovali u njegovom ukrašavanju.

kuglica za bor

Taj običaj toliko se uvriježio među ljude da u današnje vrijeme ukrašene borove za vrijeme blagdana možemo vidjeti na svakom koraku, od gradskih trgova do dućana i poslovnih prostora. Raskoš božićnih svjetala svuda je oko nas prisutno.

okićeni sv. Florijan, Gradići, advent 2019.g.

Rimski pisci opisivali su Rimljane kako na zimski solsticij pale svijeće da bi proslavili rođendan nepobjedivog sunca i rimske saturnalije, čiji se glavni praznik obilježavao 25. prosinca. Ta se simbolika vraćanja svjetla svijetu, prema njima, svidjela službenicima mlade Crkve, koji su na taj dan odlučili slaviti rođenje Isusa Krista.

Za kršćane Božić predstavlja neizreciv događaj «darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira» (Lk 1, 78-79). To je događaj u kojem nas u otajstvenoj betlehemskoj noći pohađa Bog u vidu malenog djeteta Isusa, čija svjetlost obasjava srca vjernika cijelog svijeta. Stoga kršćani ukrašavaju svaki kutak svojeg doma ukrasima i lampicama kako bi na simbolički način ta noć najjače svijetlila od svih drugih noći u godini. Brojni se gradovi i zemlje natječu u kićenju božićnog drvca, ipak prava domovina ovog običaja nije poznata. Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 18. stoljeću, da bi se potom raširilo po cijelom svijetu.

vatrogasno božićno drvce

Za drvce se obično uzima zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana oko Božića ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljkama, dok su se u prošlosti češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz zapisa o rođenju Isusa Krista u Evanđelju.

vatrogasci u Kanadi

Postoji legenda koja govori da je u 7. stoljeću engleski propovjednik u Njemačku došao propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Stablo simbolizira vezu neba i zemlje, korijenje koje je usađeno u zemlju i raste prema nebu. Obraćeni pogani štovali su to stablo, za kojeg su dotad vjerovali da je to jedna vrsta hrasta.

Ilustracija ukrašavanja drvca, Njemačka 1876.g.

Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama.

Božićno drvce iz 1900. godine

U srednjem je vijeku u nekim dijelovima Europe postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvi za Božić. Dio te predstave bilo je i stablo na koje su se vješale jabuke. Jabuke su predstavljale plodove stabla spoznaje dobra i zla u rajskom vrtu. Uz njih su išle i figure Adama i Eve (kojih se Crkva spominje na Badnjak) i zmije. Kasnije su se jabukama dodali i drugi plodovi, a onda i kugle i druge figurice.

vatrogasne cijevi složene u oblik božićnog drvca

Premda je kićenje božićnog drvca stari običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se i prije na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti.

Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali. Imućniji su imali posebne figurice i ukrase. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva.

Božićne jaslice

I danas zimsku idilu na boru i ispod bora najbolje dočarava usitnjeni stiropor, vata ili piljevina što predstavlja veliku požarnu opasnost u kombinaciji sa grijaćim tijelima. Prirodno božićno drvce predstavlja osobitu opasnost jer se brzo osuši i potrebno mu je svega 30 sekundi da izgori i zahvati okolni namještaj. Stoga božićno drvce treba držati podalje od svih izvora topline, kao što su kamini, peći i električne grijalice. Također treba izbjegavati korištenje svijeća i prskalica u vidu ukrasa za bor, i klasične žarulje sa žarnom niti. Božićna drvca, plastična ili prava, brzo mogu izgorjeti i blagdane pretvoriti u pravu katastrofu velikog razmjera.

požar u kući uslijed zapaljenja bora

Također upaljene svijeće na adventskom vijencu ne smiju se ostavljati bez nadzora, bez obzira koliko to lijepo i mistično izgledalo. Iako svaka od njih četiri predstavlja određenu simboliku, jer je na Četvrtu nedjelju Došašća najveća svijetlost, budući su upaljene sve svijeće, tom prilikom, ako su preblizu postavljene, može doći do povećanog zagrijavanja među njima; te uslijed neravnomjernog topljenja i nekontroliranog curenja i istjecanja voska (parafina), uzrokovati zapaljenje cijelog vijenca, koji je napravljen od ispletene kukuruzovine, slame, božikovine ili borovih grana.

Adventski vijenac

Vatrogasci upravo u vrijeme blagdana imaju povećan broj intervencija gašenja požara uglavnom uzrokovanih zapaljenjem božićnih ukrasa, vijenaca, drvca i lampica u stanovima, kućama i na fasadama objekata koji u dodiru s oblogom od stiropora lako mogu uzrokovati požar.

Prije blagdanskog korištenja električnih instalacija za ukrašavanje treba obavezno pregledati imaju li žice od lampica kakva oštećenja, jer zbog oštećene izolacije može nastati požar. Treba pregledati i produžne kablove koji su često uzroci požara. Prilikom temeljitog pregleda treba biti posebno oprezan, jer ih godišnje samo jedanput izvlačimo iz kutija ili vrećica koje su stajale negdje na tavanu, u garaži ili podrumu. Treba također provjeriti je li koja žaruljica razbijena ili pokvarena.

Zbog nedostatka regulative, prije ulaska u Europsku uniju, na hrvatskom tržištu bilo je u prodaji lampica sumnjive kvalitete. Iako je, čini se, danas sve sigurnije, ljudi i dalje kupuju na “sivom tržištu”. Osim na tržnicama, lampice sumnjive kvalitete i podrijetla mogu se kupiti i preko interneta, a često su upola jeftinije od onih u prodavaonicama. Kod nas najviše ljudi vole klasične lampice i sige koje vise s prozora ili balkona.

Nekad su u prodaji bile lampice sa žarnom niti, koje su zamijenile lampice koje su podsjećale na rižu. I te polako odlaze u povijest, a mijenjaju ih LED lampice koje ne proizvode toplinu kao stari modeli. Iako se gotovo sve proizvode u Kini, lampice moraju poštovati standarde i imati sve propisane certifikate.

Ljudi ih također često žele koristiti vani, iako nemaju izolaciju od vlage, stoga ih samo omotaju u plastičnu vrećicu, što nije nikako dobro. Na otvorenom se smiju paliti samo lampice koje su otporne na vlagu.

Prilikom kupnje treba obratiti pažnju da se kupe lampice s transformatorom, koje imaju certifikat po europskim propisima i na etiketi upozorenje. Lampice moraju imati transformator, koji podsjeća na punjač za mobitel, te prilagođava struju lampicama. Na žici je naljepnica s upozorenjima s oznakom CE koja potvrđuje da ispunjavaju zahtjeve za sigurnost prema EU propisima, te oznaka jesu li za vanjsku ili unutarnju upotrebu.

Jeftine lampice ukazuju na sumnjivu kvalitetu jer niža cijena znak je proizvodnje s lošijim dijelovima. Imaju obični utikač i regulator. Vodiči koji povezuju lampice su aluminijski, umjesto bakreni, i da bi bili jednako vrijedni kao bakreni moraju biti 36 posto deblji, no žice su tanje pa uslijed većeg otpora struje dolazi do većeg zagrijavanja.

Savjeti za kućanstva:

1. Ne pričvršćujte žice oštrim predmetima, čavlima ili klamericom

2. Isključujte lampice iz napajanja ako izlazite iz kuće ili idete spavati

3. Ne prekrivajte lampice tkaninom ili drugim predmetima koji nisu dio lampica

4. Ne palite lampice kraj izvora topline (peći, plin, grijači, svijeće)

5. Nemojte priključivati lampice dok su u svojoj ambalaži

6. Provjerite mogu li se pokvarene žaruljice zamijeniti

7. Ne vješajte ukrase za žice lampica

8. Čuvajte podalje od djece

Kako bismo u radosti svetkovali Božić i vrijeme božićnih blagdana do Nedjelje Krštenja Gospodnjeg proveli u miru, kada obično raskićujemo bor i pospremamo ukrase do iduće liturgijske godine, poštujmo i držimo se ovih upozorenja.

Čestit Božić i Sretna Nova Godina!