Današnja zidana crkva Svetog Florijana u Varaždinu

Crkva Svetog Florijana u Varaždinu je barokna crkva. Na njezinu je mjestu prvotno stajala drvena crkva koja je bila sagrađena 1669. - 1672. godine, o čemu smo već pisali. Posljednji puta crkva se navodi kao posve drvena 1675. godine. U izvještaju iz 1678. godine navodi se kako je crkva već imala zidane temelje, podignut drveni toranj s posvećenim zvonom kao i oltar u svetištu posvećen sv. Florijanu, s crno obojenom i pozlaćenom skulpturom i slikom sv. Florijana u središtu oltara i groblje u blizini. Naime, na groblju kod crkve Sv. Florijana bila su pokopana čak dvojica majstora graditelja (Ivan Mihael Taxner i Franjo Lossert) kao i slikar i skrbnik crkve Blaž Gruber za kojeg je sačuvano kako je na samrti izričito izrazio želju da bude pokopan upravo na tom groblju. Drvena crkva stajala je tu najkasnije do 1718. godine kada je bila srušena te je sagrađena nova, zidana i nadsvođena, s drvenim tornjem.

Crkva se u izvještaju vizitacije navodi prvi puta kao zidana već 1718. godine te nakon toga 1733. godine; koju neki autori navode i kao godinu izgradnje prve zidane crkve. S druge strane, natpis na trijumfalnom luku pokazuje kako je crkva izgrađena 1738. godine («IN HONOREM SANCTI FLORIANI ET MARTIRIS HAEC AECCLESIA AEDIFICATA EST ANNO DNI 1738»). Na temelju navoda iz izvještaja vizitacije iz 1718. godine, može se zaključiti kako je zidana crkva nastala, odnosno započeta, u to vrijeme te je s oslicima bila posve dovršena 1738. godine.

Međutim, godine 1748. vizitator bilježi kako crkva izvana još uvijek nije bila potpuno dovršena. Tek 1755. godine navodi se kako je crkva u potpunosti zidana i u potpunosti presvođena, ali da još uvijek ima drveni toranj. Stara sakristija, vjerojatno sagrađena s gradnjom nove zidane crkve, prvi puta se spominje tek 1752. godine. Vrlo vjerojatno je iz razdoblja izgradnje prve zidane crkve i kameno popločenje poda koje se spominje u opširnom izvještaju vizitacije 1808. godine. Već 1760. godine vizitator bilježi kako svodu crkve nakon razornog potresa prijeti urušavanje te kako je potreban popravak. Budući da je ta vizitacija bila prva nakon 1755. godine, moguće je kako su opisani učinci upravo do tada najrazornijeg potresa poznatog kao i Lisabonski potres, koji je na blagdan Svih Svetih 1755. najteže pogodio Portugal, ali i ostatak Europe i Afriku. Međutim, do obnove i proširenja crkve doći će tek sedamdesetih i osamdesetih godina osamnaestog stoljeća.

Sedamdesetih se godina 18. stoljeća crkva intenzivno obnavlja pa 1773.g. dobiva kriptu koju radi graditelj Jakov Erber, a 1775. i novu sakristiju. Godine 1777. stari drveni toranj zamjenjuje se novim zidanim, a pritom se radi i novo, današnje pročelje crkve. Konveksno pročelje bogato je razvedeno vijencima, pilastrima i skulpturom te predstavlja jedno od najznačajnijih djela barokne crkvene arhitekture u Hrvatskoj.

sv. Florijan, niša na pročelju

Pročelje Sv. Florijana izvedeno već u kasnom baroku odgovara srednjoeuropskim crkvama s jednotoranjskim pročeljem od kojih je za crkvu Sv. Florijana najznačajnija Barmherzigenkirche u Grazu. Izvedba njezinog pročelja sasvim je sigurno morala biti poznata projektantu pročelja crkve Sv. Florijana, Ivanu Adamu Pochu.

Barmherzigenkirche, Graz, 1735.- 1740. godina

Sv. Florijan, Varaždin, 1718. -1733.g.

Crkva je u unutrašnjosti ukrašena štukaturama i zidnim slikama. Ispod današnjih historicističkih oslika, naziru se barokne zidne slike s figuralnim prikazima. Oslici i oslikane pale djelo su varaždinskog slikara Blaža Grubera te predstavljaju vrijedan dio opusa, ne samo te varaždinske crkve, nego i hrvatske ali i europske povijesne baštine.

sv. Florijan, oslik na stropu