Biskup Antun Akšamović vatrogasni dobrotvor

Katedrala sv. Petra u Đakovu doživjela je veliki požar 23. lipnja 1933.g., koji je izbio u orguljama koje su u potpunosti izgorjele, a stradala je i ornamentika, freske, slike… koje su zahtijevale temeljitu restauraciju i obnovu. Za nabavku novih orgulja i obnovu ornamentike glavne lađe i kupole, koja je trajala od 1933. do 1936.g., možemo zahvaliti tadašnjem bosansko-srijemskom ili đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću velikom dobrotvoru mnogih kulturno-prosvjetnih i pjevačkih društava te vjernom podupiratelju vatrogastva.

biskup Antun Akšamović

Biskup Antun Akšamović rodio se 1875. godine u Garčinu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Vinkovcima.

Župna crkva sv. Mateja i župni dvor u Garčinu
sa spomen pločom

U Đakovu je završio studij teologije te je 1899.g. zaređen za svećenika. 1926. godine na Zagrebačkom sveučilištu promoviran je u doktora teologije honoris causa.

Do imenovanja za đakovačkog biskupa, Antun Akšamović obavljao je dužnost kapelana u Drenju i Đakovu, zatim je bio prefekt Malog sjemeništa u Osijeku. U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu obavljao je dužnost vicerektora i ekonoma, zatim je predavao moralnu teologiju, pastoralnu teologiju i katehetiku te je imenovan i rektorom, a tu je dužnost obavljao do imenovanja za biskupa 1920. godine.

Vrlo je aktivno radio na izgradnji novog sjemeništa u Đakovu za vrijeme svog prethodnika, Ivana Krapca. Za vrijeme biskupovanja sagradio je zajedno s zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom Središnje dječačko sjemenište u Zagrebu. Nakon obnove đakovačke katedrale od požara, 1938. godine biskup Akšamović nabavio je tri nova zvona i posvetio ih je sv. Petru, sv. Ivanu Nepomuku i sv. Josipu. Ta zvona se i danas oglašavaju.

ustoličenje biskupa u katedrali u Đakovu

Uspješno je vodio biskupiju tijekom Drugoga svjetskog rata, a poslije rata zalagao se za sređivanje odnosa između FRNJ i Katoličke crkve, te Vatikana. Na vlastelinstvu đakovačkih biskupa dao je podići mlin, dvije tvornice špirita i ciglanu. Ulagao je, također, i u vinogradarstvo. Pisao je o vjerskim, prosvjetnim, socijalnim i crkveno-povijesnim pitanjima. Novčano je pomagao mnoga vatrogasna društva koja je redovno i posjećivao.

vatrogasna medalja sa likom biskupa

Biskup Akšamović sudjelovao je u svojem rodnom mjestu na posveti vatrogasne zastave DVD-a Garčin.

DVD Garčin mimohod za posvetu zastave

posveta zastave 1934. gđa. Matilda Jureković i biskup Antun Akšamović

zastavi kumovala gđa. Matilda Jureković 10. lipnja 1934.

Na godišnjoj skupštini DVD-a Babina Greda 2. veljače 1925.g. izabran je za počasnog člana društva, a 1932. godine nazočio je i svečanom događaju posvete njihove zastave.

gđa. Katica Čivić, učiteljica i kuma zastave na posveti 1932.g. DVD Babina Greda

DVD Babina Greda 11. rujna 1932.g.

Sv. Florijan na zastavi DVD Babina Greda

U tijeku priprema za proslavu 50-godišnjice Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Vukovaru 1875. - 1925. zamoljen je dr. Antun Akšamović da izvrši posvetu njihove zastave, što je on i učinio 1927. godine. Isto tako zamoljena je grofica Sofija Eltz da bude kuma zastavi. Grofica je prihvatila, s tim da ju je zbog slaboga zdravlja zamijenila Matilda Schel supruga zapovjednika DVD-a Vukovar.

biskup Akšamović na posveti barjaka DVD Vukovar 1927.g.

Prigodom posjeta župi grada Otok u Vukovarsko-srijemskoj županiji 1931. godine Vatrogasnom društvu darovao je 200 dinara. Istu je posjetio i 1921.g. kada je podijelio sakrament krizme, čijom prilikom je svirala i vatrogasna limena glazba, koja je bila pouzdani sudionik brojnih crkvenih svečanosti (Florijanova, Papinskog dana, Tijelova, Križarskog brststva...).

novac u opticaju za vrijeme biskupove donacije 1931.g.

Biskup Akšamović ustupio je vatrogascima DVD Đakovo zemljište za gradnju novog vatrogasnog spremišta na mjestu gdje se danas spremište nalazi. Po osnivanju DVD-a 03. lipnja 1872.g. općinska šupa godinama je služila kao društveno spremište. Tek je 1892. godine bilo otvoreno vatrogasno spremište u neposrednoj blizini današnje tržnice, no i ono će se vrlo brzo pokazati kao nedovoljno rješenje. Iako je inicijativa za gradnju novog vatrogasnog doma bila pokrenuta još prije izbijanja prvoga svjetskog rata, s ozbiljenjem ove ideje otpočelo se tek 1920.g. kada je biskup Akšamović postao pokroviteljem DVD-a te mu darovao zemljište za gradnju novog DVD-a.

biskup A. Akšamović - DVD Đakovo 1940.g.

Uz angažman biskupa Akšamovića, cjelokupnog općinskog zastupstva, Andre Morića i Ivana Ribara kao visoko pozicioniranih političara pri Vladi i Parlamentu, ali i velikog broja Đakovčana koji su novčanim prilozima i na druge načine dali svoj doprinos početku gradnje, vatrogasno spremište izgrađeno je tijekom 1921.godine da bi kasnije, u više navrata, bilo dograđivano i uređivano. Kako tada, tako i u nizu navrata kasnije, biskup Akšamović je na razne načine pomogao rad đakovačkog vatrogasnog društva. 

O kakvoj veličini se radi pokazuje podatak da su vatrogasci u Đakovu povodom proslave 50 godina svojeg postojanja i u spomen na posvetu spremišta 3. VI. 1922.g. izdali i medalju sa njegovim likom kao zahvalu za sva dobra što je učinio za vatrogastvo.

Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Osijek Donji grad darovao je 1000 Din., pa je odbor u svojoj sjednici od 28. srpnja 1921.g. zaključio, njega zavesti među članove utemeljitelje, iako je društvo osnovano još 1875.g. Povodom proslave 50 godina društva u Donjem gradu 1925.g. rado se odazvao pozivu društva za pokroviteljstvo te proslave, na kojoj je osobno posvetio i novu društvenu zastavu kojoj je kuma bila gđa Nevenka Piller.

Redoslijed svečanosti DVD-a Osijek Donji grad

Biskup Akšamović umirovljen je 1951.g. nakon 30 godina biskupske službe. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života i sahranjen je u đakovačkoj katedrali, čiji je bio obnovitelj; u kripti uz biskupa Jurja Strossmayera njezina tvorca.

kripta katedrale u Đakovu