Prema „Passio Floriani“ 304.g. je osim sv. Florijana
ubijeno i 40 drugih vojnika kršćana. Oni su bili – prema izvještaju – zatočeni,
te su nakon mnogih mučenja konačno i umrli u zatvoru. Ostaci 40 bezimenih
mučenika počivaju od 3. svibnja 1968.g. u glavnom oltaru Bazilike sv. Lovre u
Enns-Lorchu, kada ga je na taj dan posvetio dijecezanski biskup ddr. Franz
Zauner. No, cijela priča i nije baš išla tako glatko.
|
oltar sa kamenim koritom |
Tijekom obnove crkve sv. Lovre, koja je započela
1894.g. poduzetim od 'Udruge muzeja grada Ennsa', radnici su 1900.g. uklonivši
drvenu ploču oltara u dijelovima oštećenog kamena prednjeg zida naišli na
udubinu u kojoj je bilo pohranjeno četvrtasto antikno kameno korito sa kostima.
|
spašavanje lorških relikvija, 11. listopada 1962.,
Župna crkva sv. Lovre, Enns |
U tom kamenom koritu pronađene su kosti više osoba –
te je nakon privatne i neobvezujuće prosudbe liječnika, utvrđeno da su to
ostaci dvoje ili troje djece i 17 do 18 odraslih osoba. Osim toga, pronađeni su
i čavli, koji su dijelom bili u nekoj vrsti ugljena, što je očito bio ostatak
od vrlo starog, propalog, djelomično poliranog drvenog lijesa pohranjenog
unutar kamenog korita. Kosti su bile zamotane u uglavnom uništenu tkaninu –
relikvijarnu tkaninu – veličine 45 x 26 cm, koja je imala jednostavne uzdužne
plave i vodoravne pruge. Prof. doc. ddr. Gerhart Egger je potvrdio, poslije
savjetovanja s dr. ing. Wulf Volbach, najvećim poznavateljem antičkih tkanina,
njezino vremensko razdoblje u rasponu od 4. do 6. stoljeća. Relikvijarna
tkanina je poslije pronalaska 1900.g. bila od strane predsjedatelja umjetničkog
kluba 'Musischesverein u Ennsu' arhivirana do 1963.g., kada ju je mr. Herbert
Kneifel ponovno pronašao uskladištenu u ennskom Muzeju. Godine 1964. prikazana je
na izložbi 'Ranokršćanska i koptska umjetnost' u Beču.
|
relikvijarna tkanina |
Budući da se poslije otkrića 1900.g. nije mogla naći
nikakva potvrda o autentičnosti relikvija, na zahtjev biskupa Linza 1901.g.
Kongregacija za obrede u Vatikanu odgovorila je kako relikvije trebaju biti uklonjene
s oltara, ne dopustivši im njihovo štovanje. Grobar Anton Peham pokopao je potom
kosti na groblju uz nazočnost gradskog župnika Ennsa Dean Vincent Wilnauera i
predsjednika 'Udruge muzeja u Ennsu', glavnog inženjera Georg Eckla.
|
groblje pokraj crkve sv. Lovre |
Godine 1944. prof. Eberhard Marckhgott kapelan u
Lorchu, bio je – na temelju objavljenih rezultata direktora arhive Ignaza
Zibermayra – o autentičnosti nalaza pronađenih i pokopanih lorških relikvija na
groblju pored crkve, privučen njegovim razmišljanjem. Zahvaljujući tadašnjem
vikaru i biskupu Linza dr. Josefu Calasanctiusu Floweru kosti su ponovno iskopane
i podvrgnute temeljitoj istrazi. Istražitelji su razgovarali o njihovom
ranokršćanskom podrijetlu, a time i o mogućoj autentičnosti samih relikvija.
|
prof. Eberhard Marckhgott nad kamenim koritom |
Kameno korito sa početka priče u kojem su kosti bile
pohranjene i koje je bilo pregledavano 1901.g. nije više bilo na svojem mjestu
pronalaska. Ponovno je otkriveno u travnju 1944. godine tijekom obnove na
južnoj strani tornja, te je doneseno u crkvu i stavljeno u izvornu svrhu. Dana 4.
svibnja 1944. održan je svečani sprovod kostiju iza oltara Djevice Marije u
Gospinoj Kapeli crkve sv. Lovre.
Godine 1960. pod vodstvom službenika 'Opće uprave' dr.
Lothara Eskharta opet je provedeno arheološko istraživanje samog kamenog korita
kojim je utvrđeno da se dimenzije predmetnog korita poklapaju sa onima koje su
bile u temelju oltara ranokršćanske Bazilike iz 4. stoljeća. Sarkofag je mogao
biti dio oltarnih nogu; pa se od toga može zaključiti na rano štovanje kostiju.
|
unutrašnjost crkve |
Tijekom arheoloških istraživanja, i relikvije su
ponovno uzete za istraživanje 1962. godine i poslane Sveučilištu u Beču, kod
prof. dr. med. Emila Breitingera, nositelja 'Odjela za antropologiju'. Profesor
Breitinger, koji je osobno poduzeo sve mjere očuvanja i istraživanja relikvija,
izjavio je 1968.g. u izvješću biskupskom ordinarijatu u Linzu „da su to kosti
od najmanje 31-og pojedinca, vrlo moguće od 40 ili više osoba, uglavnom
odraslih muškaraca; najmanje dva koštana fragmenta nose jedinstvene osobine
mladenačke dobi“.
|
kosti mučenika u sarkofagu od pleksiglasa |
Za vraćanje lorških mučenika napravljen je u ožujku
1968. godine u Beču od strane tvrtke Lahner, lijes od pleksiglasa, koji prema
prof. Breitingeru najbolje čuva kosti. U taj kontejner prof. Breitiger ugradio
je relikvije. Ovaj lijes od pleksiglasa bio je položen 3. svibnja 1968. godine
u staro kameno korito. Relikviju Florijana donio je tadašnji kardinal Karol
Wojtyla – kasniji papa Ivan Pavao II – u Austriju, prilikom posvećenja oltarnog
bloka glavnog oltara, u koji se ugradio kameni lijes s kostima lorških
mučenika, kako bi mogao biti zazidan, zajedno sa njihovim nerazdvojnim
zapovjednikom i drugom sv. Florijanom.
|
kip sv. Florijana u crkvi |
Nema komentara:
Objavi komentar